tema na snove me uvijek fascinirala ,neked sam kao dijete jedva čekala da idem u krpe pa da vidim što ću sanjat.ovdje ne bi razglabala što to snovi jesu i te teoretske spike,već bi da ovdje pišemo što smo sanjali i šta mislimo tj. osjećamo o tom snu,pa ako ste za...ja bi počela s jednim snom koji je ostavio na mene i moj život snažan dojam i koji je označio prekretnicu u mom životu....San:Noć je,ležim u svom krevetu,sve je kao i na javi ,vrata sobe su lagano odškrinuta i kroz taj otvor provire svjetlost,dignem se da vidim što je ta svjetlost i ispred mene se pojavi lik mlade djevojke koju na javi ne poznajem,pitam ju:"tko si ti?" ,ona mi ne odgovara,postavim joj opet isto pitanje ona ništa,samo se blaženo smije.nekako me ta njena tišina uznemirila pa sam je uzele za ruke s namjerom da ju navedem da mi nešto kaže ali dok sam je držala zapeli smo o nešto i pale smo na pod.u tom padu njoj se strgala majica i tu sam vidjela da je djevojka još dijete u razvoju,na prsima je imala zlatni medaljon sa ugraviranim znakom strijelca a pored nje se pojavio mali plišani crveni medo.taj dio sna prestaje i nastavlja se;ja opet ležim i ta djevojka sjedi pored mene i opet me blaženo promatra,na natkasliću sjedi neki mladić i govori joj:ajde,dosta je sad,moramo ić...........kraj.ja se budim sva uplakana i prestrašena jer je san bio toliko energetski nabijen da me nešto nagonilo da pomislim da nešto nije uredu negdje,nekom.drugo jutro sam saznala da je jedna meni nepoznata djevojka otišla svojom voljom na drugi svijet,jer je na ovom bila nesretna,bila je strijelac u horoskopu,otišla je sa medićem i nekad je imala brata,zvala se Snježana....ovim putem bi ju htjela pozdravit ma gdje ona bila i zahvalit joj što je baš mene zadnju htjela vidjet... .Eto na vama je red.

fijuuuuuuuuu - i odem kao dijete od 4-5-6 godina spavati. cesto pokusavam da analiziram/saznam zasto mi je svaki san (u tom razdoblju) zapocinjao na sljedeci nacin:

roditelji bi rekli da moram ici spawati, te bi me nekako "otjerali" u hodnik koji je bio saw mracan. dok su zatvarali wrata za mnom ja kao da sam stajao s druge strane i sprecawao ih u tome jer me strah, no neuspjesno. obuhwati me mrak i neka jeza, no nakone kratkog wremena prebacim se (neka wrst "samo spasa"?) dole na ulicu pod nekom nocnom raswjetom cija se swjetlost nekako cudno spaja s morem. onda se zabuljim u tu kombinaciju mora i refleksije (swjetla) te se swe lagano zamuti i nestanem u neki nowi san. tako je uwijek bilo. cudno, zar ne?

pa čovječe,vidio si svoj rast i prosvjetljenje

mozes objasniti...

pobjegao si pod uličnu svjetiljku=tražio si svjetlost
svjetlost se stopila sa vodom(emocije)=dobio si svjetlost

vidim da se na forumu niš ne sanja,svi budni ko sove,he he

kako ne? pa owo je swe jedan weliki san...

he, he,hehe... .....bravo bad ass , ...sto me nasmija.
Sjedim jedan dan na nekom sastanku i ljudi prichaju i prichaju i na trenutak kao da je vrijeme totalno stalo i mislim se sto ja ovdje radim , je li ovo stvarno ili sanjam, i gledam ljude oni se totalno uzivjeli u tu situaciju , postaje mi sve smjesnije i smjesnije oko chega se to nerviraju, pogledam na sat na zidu , 2 sata popodne , ipak nije moguce da jos spavam i tako sam se zanijela da sam se pomjerala po stolici i taman da skliznem na pod , netko me prozva i tu se po inerciji vratim na mjesto , naravno ne znajuci sto me se pita
I kad covjek se za momenat stvarno iskljuchi i sve to gleda kao neki film onda ti je sasvim jasno da je ovo sve jedan san vecinom nesvjestan, ljudi pricaju, hodaju i zive u snu.
Poslije sastanka mi netko kaze kako ti mozes tako da se iskljuchis i da se ne nervirash i ja kazem : zato sto svaki put kad se probudim shvatim da to nije bilo realno. Osoba me naravno chudno pogledala ali navikla sam vec.

noc ziwih mrtwaca...

kažem ja.....ne teorija !PRAKSA

I,šta si sanjala na tom sastanku?

sanjo sam da je zavladalo nešto strašno u zraku od čega je većina ljudi izgubila svoju individualnost, postali su nešto slično borgui z star treka, bezumne radilice kojima upravlja neka druga sila.skupa s nekoliko poznanika koji su još ostali svoji skrivao sam se u nekoj kuci
eto toliko se sjecam samo

nisi sanjao. to je opca realnost, zar ne?

U poslednje vreme sam zabrinut jer se ne sećam gotovo nijednog sna, čak ni nekog delića
Sećam se recimo šta sam sinoć sanjao, sebe kako sam star i totalno razočaran u sebe što ništa ne mogu da uradim, skroz sam nemoćan i mnogo sam se loše osećao u snu zbog toga.
Drugi san je bio gde sam snio bivšu devojku koja mi nije baš priličila, al u snu sam se kao pomirio sa njom i imao unutršanji monolog da to ne treba da radim i prekinem opet, negde nakon toga sam se probudio.