Imam problema sa kontroliranjem emocija. Iznutra gorim, a izvana se ništa ne vidi. Teško mi je govoriti o emocijama. Ponekad mi zatitra glava u čudnom tiku kad govorim nešto što je prema mojem mišljenju bitno
.....

Sve više mislim kako se zapravo radi o iluzijama. Moja patnja je moja iluzija. Iluzija da sam nesretan, da sam nezanimljiv ljudima koje cu uskoro sresti. Razvoj negativnih emocija koji se dešava zbog mojeg ostanka kod kuće I ne rađenja ničega. Crnilo misli iz kojeg proizlaze razno razne sumnje, identifikacije, usporedbe. Kopanje po internetu u potrazi za nekakvim odgovorom koji bi zadovoljio moje postojanje. Makar na 5 min. Da nahranim svoju potrebu za pažnjom. Jer meni treba pažnja. Ja moram dati do znanja ljudima da sam poseban.
.....

Trulež mojih misli proizlazi iz moći koje emocije imaju nadamnom. One me kuju za fotelju. Kuju me za kompijuter. Kuju me na konstantno truljenje. Ne daju mi da isprobavam nove ideje vani, među ljudima. Ne dopuštaju mi da prakticiram ono što sam učio. Da se konstantno doškolavam, ali I u praksi, a ne samo prema knjizi.
Iluzija ima veliku moć. Moć patnje. U patnji uživam, njoj se pokoravam i samo-opravdavam ju.Ona me pokreće jer su su osjećaji u kontroli, a ja ne znam kako zaustaviti stroj???! Koji kotačić izvaditi??
Dok su oni na snazi ti negativni, niži aspekti moje ličnosti ta moć neće oslabiti.

Osjećam da mi se svijet raspada. Trenutno prekidam sa curom pa je doslo do kulminacije...i morao sam napisati ovaj post.

Proklete iluzije. Teško ih se riješiti.

ispricavam se na gnjavazi. znam da majka priroda doesn't give a fu*k..

Polako, samo polako. Koliko ja vidim ti vec mnogo toga znas. Samo polako, leci ce to sve na svoje

za početak moja preporuka je da odeš u knjižnicu i uzmeš:

Eric Berne - Koju Igru Igraš?
i
Eric Berne - Što kažeš posle zdravo?

Umjesto da razradiš emocije koje je "muče" ti ih dodatno potiskuješ i onda one muče tebe i ti njih. Možda neka psihoteraija bi bila od koristi.
Ako si u Zg-u dobra ustanova je Pdihološki Centar Tesa na Jelačićevom Trgu. Nađi broj na netu (imaj u liniju) ili pošalji mail.

Bio - prošo - prolazim.

Sretno!

I nezaboravi uvjeke i navjeke imati na umu bojni poklič:

Nema gnoze gdje su koze.

Gledaj stari; Ti si, TI!!.
Stoga nece ti pomoci nikakav psihijatar.

1. nikome se nemoras opravdavati zasto,kako, si takav.

Ovo mi zovemo u ''TEORJI AKKONSKOG DOOMA'' mokro stanje.
Dakle ako kisa pada, to ima ne samo losu stranu vec i dobru.
Naprimjer kisa donosi poplave, ljudi gube zivote itd..
Ali, ta vlaga daje uslov da voce, povrce raste.

Dr. Miroslav Krkotic kaze: l najveca bol ima svoju svrhu.

Svako dobro priljatelju.

Jacaj volju. Zadaj sebi nesto sto ces svakoga dana raditi, BEZ OBZIRA na sve. Npr. ustati rano, ukljuci svakodnevnu fizicku aktivnost, sredi nesto po kuci, ...ali svakodnevno.Nema umoran sam, boli me neznam sta, jako je vruce napolju... Sve sto trebas uraditii, uradi odmah, bez mrcvarenja. Ustrajes li u tim stvarima, bices iznenadjen koliko se bolje osecas.


Jaka volja donosi samopouzdanje. Na taj nacin jacas, menjas sebe iznutra, brises lose programe i utiskujes one koji su za tebe najbolji. Bukvalno transformises energiju. To je kreativan proces i zove se rad na sebi.

mislim da si pogodio samu srz problema. kada bi bio malo manji nered u mojoj glavi, možda bi se mogao reprogramirati. ali za reprogramiranje je potrebna čvrstoća i upornost. za moj promjenjiv um je to jos uvijek SF. moj um je poprilično "fragmentiran" i hitno mu treba temeljito i dugotrajno čišćenje.
ako uspijevas u tome da ništa ne odgađaš za kasnije, stvarno rispekt!

Inertia, nick ti bas nije stimulativan

Imala sam tezak problem, bas u vezi tog odlaganja. Uzrok tome su najvecim delom bili uticaji iz detinjstva. I da se ne zavaramo, genetika ima svoju ulogu. Moja je majka nekada kao zmaj, poradi sve u rekordnom roku, prosto da covek pomisli da ima 10 ruku. Medjutim, kada joj nadodje depresivna faza, moze da se slika. Tone i tone, mislis, nema kraja ponoru u koji se baca. E to,je bitno, da prepoznas tu ljigavu, ucmalu energiju, staticna je i prljava ko mocvara, i da ISTOG MOMENTA preseces! Najteze se nakaniti se prvi put, posle ide mnogo lakse, jer ces uvideti kakvu imas moc. Moc da je preobrazis u jednu vrstu vrcave, radosne, kreativne energije.

Moram reci i to da sam imala divan uzor u svome ocu. Nikada nista nije ostavljao za posle, i sta god da je radio, radio je sa velikom ljubavlju i zeljom da koliko god moze, doprinese da drugima bude bolje i lepse.

Probaj, nemas sta da izgubis, postaces drugi covek.

I, cisto kao primer, mogu da navedem nesto sto sam naucila od svog istruktora joge.


Sedi, zatvori oci i opusti se.

Skoncentrisi se na to kako se osecas. Mozda su tuzan, besan, razocaran... Napravi facu koja ogleda to osecanje. Pojacaj osecanja, napravi jos tuzniju, besnju, razocaraniju facu...

Onda, nakon tog minuta- dva, promeni grimasu u osmeh, sve siri i siri...Pokusaj da razvuces usta kao da ces se osmehnuti oko glave! Nasmej se sebi, i jeste smesno! Pogledaj tada u sebe, kako se sada STVARNO osecas? Radosno, rastereceno...

Upravo si sam, samcat uradio ogromnu stvar. Transformacija energija i nije tako teska kako mnogi misle. Za to ne treba vise od, ajd da kazemo pola minuta.

Medjutim, da bi uradio ovu vezbu, treba ti pokretacki impuls, treba da zelis i doneses odluku da je odradis. A za to je porebna VOLJA. Zato ti i kazem da jacas volju, jer disciplinovan covek sa snaznom voljom, moze sve. Svi kvalitetni ljudi, uspesni u onome cime se bave imaju jaku volju. I ne samo to. Kao posledica takvog svesnog rada na sebi, dolazi osecaj srece i dubokog unutrasnjeg zadovoljstva.

Kada cistis cipele, raspremas krevet, vodis ljubav... radi to najbolje sto mozes. Budi tu, u tome sto radis, celim svojim bicem. Ne dozvoli da ti ista predje u rutinu. Veruj mi, rezultati ce biti fascinantni.

hvala
i slazem se sa AL-om:

i dodao bih da u ovakvim situacijama pomaze cepanje drva,a i chicha je govorio neshto slichno o tome,
da ne ponavljam i ovde,u ovoj temi:
http://www.galaksija.info/forum/viewtop ... 28&start=0
sam prichao o meditaciji i umirivanju kroz aktivnost,meni najvishe odgovara cepanje drva,nekome pranje prozora,nekome ribanje poda,to je vec stvar afiniteta
a u istoj temi je i sophia pominjala slichne rutinske aktivnosti po budistichkim manastirima
te situacije su toliko paradoksalne gledano "zapadnjachkom percepcijom" ogranichenim umom da su nekoliko puta upotrebljene i u filmovima;
... neki tragaoc za Istinom sav prashnjav od dugog traganja stigne do manastira u zabiti i trazi da razgovara sa najmudrijim/iskusnijim/naprednijim monahom da mu odgovori na pitanja koja ga muche,i oni ga vode kroz manastir gde neki monasi beru cvece,neki lete zmajeve,neki crtaju u pesku(tad bash bile slobodne aktivnosti ) i tako sve do hodnika dugachkog ko pista gde neki chicha chuchi i riba pod jednolichnim pokretima dishuci smireno kao da je pocheo ko zna kad i kao da ce ribati josh toliko, i to riba kao da je kaznjen shto je najgori djak,skromno i predano,chak bez trunke ponosa da i riba savrsheno dobro
svako podizanje vibracije nuzno iziskuje i aktivnosti uspostavljanja balansa i na toj vibraciji
nekad je uzemljenje jednostavno neophodno

bitno je da stvar radi i pomaze
kao i ovo shto je sigma napisala u oba posta
Inertia,samo nastavi sa radom na Sebi
Sve najbolje


P.S.


da,
raduje se koza
kad se brsti gnoza

Inertia,čini mi se da sasvim lijepo napreduješ.Dijamant nastaje pod visokim tlakom i temperaturom,samo se probaj opustiti i ne biti anksiozan oko toga što ti se događa.Baš si me oduševio iskrenošći i moći samopromatranja.
Molim te nikakvi psihijatri ili ne daj može medikamenti,ti se znaš odlično nositi sam sa sobom,imaš dovoljno snage i pameti,to se vidi iz svake tvoje riječi.Samo take it easy i ne

je iz mog iskustva preko potrebno u zadrtim slucajevima. Posebno kada su u pitanju osobe kao Inertia, koje imaju visok kapacitet. To te prosto tera da ti prekipi i da doneses odluku da ti takvo nesto nije potrebno u zivotu.

Sigma,ta potreba za vjerojatno je individualna,meni baš nije bila od koristi.Poslije duge karijere lupanja shvatila sam da su uvijek neka vrata otvorena samo ako malo pogledaš okolo.Treba "samo" malo strpljenja i još važnije - ostati otvoren za sve opcije.Zapravo sam s htjela reći - bez forsiranja,to je trošenje energije uzalud.Ali ne treba ni buljiti u plafon i čekati spasenje.Kako naći pravu mjeru?Tražim je intenzivno godinama i donekle sam stigla,razgrnjujući mentalno smeće,deprogramirajući se,pokušavajući razlučiti što je kukavičluk,što wishful thinking,a što pravo biće.Iz te perspektive,emocije su ometači,treba ih proživjeti i preživjeti te bure i oluje bez ostatka i potražiti svoje tiho jezgro unutarnje sreće...Ali da sad tu puno ne filozofiram,možda ovo nekome bude inspirativno:

"Mi nismo tijela od grube materije,niti smo tijela od fine materije...
Mi nismo naše misli,želje i osjećaji.Nismo slobodni u onome što mislimo,želimo i osjećamo.
Misli,želje i osjećaji ne podliježu izravno našoj slobodnoj volji,oni su tek zrcaljenja naše svijesti u tijelu od fine materije.Slobodna volja ne očituje se u zrcaljenju,već u izboru usmjerenja naše svijesti.
Iz tog usmjerenja razvijaju se određene misli,želje i osjećaji.
Dakle,slobodna volja znači da možemo odlučiti kamo ćemo usmjeriti našu svijest.To je naša jedina istinska sloboda,a također i naša odgovornost." (Armin Risi)

Ispričavam se na nespretnom prijevodu.

isti problem ovdje. totalni kaos i rasulo u meni. sa znanjem koje posjedujem previše želim, najradije bi cijeli svijet pokorio, natjerao ga di mi ide u korist, da mi se sve poklopi na moju korist. hoću najsavršenije tijelo, najsavršenije glazbene sposobnosti, najveće znanje, najljepše cure, hoću sve naj, a cijelo vrijeme se sam sebi gadim zbog takvih želja, nisu mi važne a opet me u potpunosti sputavaju i tjeraju me u potpuno beznađe, depresiju, pomišljanje da postanem palačinka pod utjecajem gravitacije i visoke zgrade, ništa mi se ne da, ljutim se na sebe, na svijet, na ogranićenja svog 3d svijeta za to što znam da ga moje misli mogu promjeniti a opet mi se to koristoljublje gadi, znam da nije toliko važno, kao uostalom i sve, jer važno je ono što je tebi važno.

ali si ne mogu pomoći u željama, previše sam u ovom životu propustio zbog psihičkih i fizičkih bolesti kojim sam se sam ograničio, tako da na neki način i ja volim patnju i kaos, one su me učinili čovjekom koji sam danas, skoro pa bez ijednog prijatelja, bez ijedne ljubavne veze u ovom vozilu, čudakom, izopčenikom po vlastitom izboru koji opet nije moj vlastiti.

bojim se da sam nezanimljiv ljudima, da tratim vrijeme uzalud, da neću ostvariti ono što želim, da neću ovo, da neću ono, najradije bih imao društvo s kojim bih mogao piti i zabavljati se a ne podnosim alkohol, niti ga volim, niti mi dobro dolazi na kožne probleme koje imam, a cure me gledaju i sviđam im se a ja zbog tih zdravstvenih problema (koji su opet u mojim očima veći nego što su u stvarnosti) ne želim se nikome približiti jer se sam sebi gadim i tako tonem, tonem, tonem...

trebam neke droge počet koristiti, majkemi!

a opet bih sve, i ništa i najradije bih nestao i bio, i nestao...

šta da kažem, ne mogu se žaliti, sve 5

patnja je valjda potrebna, nisam na ovom svijetu da hladim muda uz koktel pod palmom kokosa

i na kraju poslovica koju sam čuo u jednom filmu: "nije siromašan čovjek onaj tko malo ima, već onaj koji previše želi"

hvala svima na feedbacku.


disciplina je za mene nesto nepojmljivo. Ja bi morao imati jako dobar razlog za disciplinu. Jednostavno je toliki otpor u meni prema tome da ne mogu opisati. Inace sam dosta strpljiv i pedantan u pojedinim poslovima, tipa ciscenju i sl.,ali da na razini citave dnevne aktivnosti djelujem disciplinirano, jednostavno ne ide.
Istina, nemam baš predispozicije za to, jer je kod mene kod kuce dosta cesto nered. I majka i otac naporno rade i na sto su strana, a i nemaju te navike i lako toleriraju kaos. Kada sam shvatio koliko mi je vazna cistoca i red za ucenje npr., malo sam se trgnuo. Ali sve se bojim da me neka sila vuce natrag.
Tu bi napravio izvrstan materijal za "svjesnu patnju", da se trudim u tome da ostanem sto dulje discipliniran, da drzim emocije po strani, da ih ignoriram ukoliko se pocinjem zbog njih identificirati(hehe, ko pravi vulkanac). Mozda bi moglo uspjeti, iako ne mogu procijeniti koliko je jak taj otpor. Ali da je velika prepreka. To sigurno.
Hvala ti na lijepim rijecima.




hvala na poticajnom postu. zaista znate prikazati problem iz druge perspektive i na tome sam vam zahvalan. sada jos, kada bi mogao rastopiti svoje psihicke komponente i sastaviti ih prema vasoj dobroj vibri i savjetima, vec bi stvari funkcionirale bolje.



hvala, u mom slucaju, da, potrebna je visoka energija da bi pokrenuo promjenu svojih navika. No udaranje u zid je u mojem slucaju upravo ono sto radim vec dugo vremena. Jer se u meni trgaju strane, a nikako da se pokrenem i napravim nesto od sebe. Ako je ovo udarac u zid, onda je to definitivno kineski, a ne kao oni mali koje sam do sada potiskivao na dno.



Šok je potreban u svakom slucaju. Dali on potjece izvana, ili iz mene, nisam siguran koja bi bila razlika.. Vanjski sok se desio kada sam prohodao sa djevojkom. Tada sam drasticno poceo mijenjati navike na bolje. Unutarnji se desava valjda sada.




kejbezabla, hvala na trudu slazem se sa tobom u pronalazenju prave mjere. vjerujem da je mjera dobra dok god postoje jake sile unutar osobe u njezinoj zelji za pronalazenjem sebe.

@ demiurge

moraš ostaviti strahove, nije važno što će neko misliti.
vjeruj u sebe i vjeruj sebi.
i znaj: http://www.youtube.com/watch?v=3MOcDqwzoVw
http://www.youtube.com/watch?v=gzTKGDiG3qw

moram se osvrnuti na moje posmatranje vasih odgovora. proslo je par dana otkako sam otvorio topic i zaista nisam ocekivao niti jedan odgovor.
nakon sto ste se javili sam mahom poceo citati teme u kojima su drugi imali slicne probleme poput topica sa strahom.
nakon pisanja topica sam imao duzi razgovor sa djevojkom u kojem mi je ona zapravo objasnjavala kako sam ja osoba koja "sebe ne daje".

da to malo pojasnim...

radi se o tome da sam ja uvijek bio skrt na rijecima, a pogotovo na onima kojima bi nekoga mogao oraspoloziti, ili usreciti. nisam se mogao staviti u poziciju drugoga, niti sam mislio da je to potrebno. sada vidim koliko je to sebicno bilo od mene. Bile su potrebne svadje i svadje da iz mene uopce izadju emocije u kojima bi priznao neke stvari, rekao neke stvari koje zaista osjecam i koje bi svakoga oraspolozile i vratile mu vjeru u mene. Ali to nikada nisam radio sam.. To je jednostavno nekakava blokada.
Zapravo osjecam stvari prilicno temeljito i emocionalno puno toga prolazim, ali nikada to ni-sa-kim ne dijelim.

Ne mogu sebe rijesiti "tereta", niti druge rasteretiti. Doveo sam se u gadnu poziciju misleci godinama da to meni ne treba, da se ja mogu brinuti za sebe. Bio sam sebican smrad, jos jesam.

Kada sam napisao taj post prvi, osjecao sam kao da probijam tu nekakvu barijeru, osjecao sam se prvi put izlozeno. Nakon tog duzeg razgovora sa djevojkom sam pokusavao osjetiti sve sto je rekla. Pokusavao sam se staviti u njenu kozu. Onda sam shvatio najednom kakav sam bio. Nitko ne bi bio sretan sa takvom osobom, ili barem ne bi bio siguran da je zadovoljan i da je "to to".

Osjecam sam se prilicno jadno jer znam da je to istina. Moram priznati da se ne zelim zavaravati, pitanje je da li cu to uopce uspjeti promijeniti.

Da li si ovdje htio reći da ne znaš izraziti svoje pozitivne i nježne emocije riječima? Možda iza toga isto čuči da ne znaš reći sebi iste pozitivne i nježne riječi? Ne radiš to sam, drugi koji te vole traže da im se otvoriš, da daješ emocije...kod mene je značilo da ne djelim sa sobom a ni sa drugima, potiskujem...Nadam se da sam te dobro shvatio odnosno da sam prepoznao sličnost blokada.

Meni je ona bila utisnuta odrastanjem, znači u djetinjstvu i pubertetu. Kad otac, od koga sam učio o životu, odosno izražavanju ''muških'' emocija, svaki put ismeva ''Volim te ili ponosan sam na tebe i sl.'' npr. u filmovima a gledali smo ih zajedno na tone, te ismeva pokazivanje bilo kakvih sličnih nježnih ili na Balkanu nedoličnih, pozitivnih emocija, onda se taj mačo-patrijarhalni obazac duboko utisne. Postane dio tebe...tvoja matrica...iako nije originalno tvoj, odnosno dio moje prirode kao ljudskog bića. Volio sam da provodim vrijeme sa ocem a takav obrazac vaspitanja se stalno ponavljao. Znaj Inertia, volio sam ga i danas ga volim. Ovakve riječi nikad nisu bile upućene za njegova života ka njemu sa mojih usana. Ni sa njegovih ka meni, a osjećao sam da me je volio, no nije me razumjeo a poslije... nismo se razumjeli. Trajala je ta tišina među nama do pred kraj njegovog života. Blokada je u meni bila emocija stida i nelagode kad bih htio reći ''Volim te tata''. Ma ni pokazati djelom, činjenjem, nisam znao. Ta nemogućnost izražavanja nježnih emocija se poslije zabetonirala i blokirala izražavanje ka mom okruženju, porodici, prijateljima, djevojkama. Nisam naučio, odnosno znao izražavati ih...
Moj otac nije bio baba-roga tj. negativac, on jednostavno nije naučio od svog oca izražavati ljubav itd. itd. u prošlost. Utisnut mi je, znači, otpor ka izražavanju lubavi a moje istinsko traganje je nastupilo onda kad sam shvatio iz vlastitiog iskustva da ne znam šta je to ljubav niti kako je izreći, izraziti, ponajprije biti. Naravno, glava je puna čvoruga od lomljenja zidova dok sam nadošao na ovo. Zbog inteziteta idealiziranja oca u djetinjstvu i njegovog odnosa proizilazi da je on doista bio pravi izbor za mene. Sa majkom nisam imao taj problem. Njenu ljubav osjećam u ovim mojim riječima. Ona jeste lijek i isto tako pravi izbor za mene (otac oficir, majka medicinska sestra, jedno ''ubija'', drugo ''liječi''). Sve su ovo lekcije i izuzetno su mi vrijedne. Moja priča možda nema dodirnih tačaka sa tvojim problemom, naši životi se razlikuju. Ponudio sam jednu mogućnost iz vlastitog iskustva. Ovo je bio srž mog zida, temelj na kome su se zidale druge negativnosti.

Inertija škrt na riječima nisi, barem u pisanoj formi. Vidim da ti sa jasnim izlaganjem tvoje situacije ide odlično. Način na koji riječi (misli) primjenjujemo može da se mijenja na bolje, pozitivnije. Mogućnost izbora kako ćemo da mislimo uvijek postoji (!). Isto važi i za mogućnost izbora izražavanja emocija. Kod mene ''rade'' pokušaji i uspjesi u primjećivanju misli (emocija) a naročito mi je vrijedno onda kad sam u nok daunu, mada popustim sa disciplinom, no ni hodati nisam naučio iz prve. Pokušavam da mehanizam misli usmjerim ka kreativnom i realnom za mene pozitivnom toku. To je znanje koje stičem svakodnevno u životu a forum i ljudi okupljeni oko njega pomažu. Ah, da, moj način opuštanja je pranje suđa te spremanje kuće , uživam u urednosti, skladu, harmoniji životnog prostora ... cepanje drva me po tradiciji uvijek čeka kad odem kod mojih na godišni ukoliko me brat ne pretekne ... a kad se to desi onda slažem cepanice ...

Demiurg i ti ste iskreni što je za svaku pohvalu ...mislim da se jedino tako može raditi na sebi...

Sve najbolje vam želim...

(!)- uticaj ''Azre'' je očit...Put za Katmandu...

A nisi jedini znaš,mnogo nas se boji bilo kakve vrste otkrivanja,ja to znam tako puno puta reć kao iz šale tako znaš ono joj kako si ovo ono,volim te,il tako nešto,nemora baš to nešto bit izraženo striktno rječima može nekakvom gestom ili nešto slično,i to izražavanje emocija sad ne mora to bit stalno ako ti je neko drag da mu to govoriš svaki dan ili to pokazuješ,dovoljno je sa nekim ostvarit jedanput nekakav kontakt i već je malo drugačije,ljudi sve osjete,i ja isto ako s nekim nisam ok osjetim ja to,a osjeti i on...
e sad to osjećanje možemo tumačit naprimjer to što kažeš osjećanje je kad osoba napravi ružnu facu ili za tebe ne-prijateljsku gestu,pa ti to onda vidiš očima tu facu ili čuješ na koji način izgovara neke rječi...
ugl sad te blokade ne zbnam još su izraženije u "ovom svijetu di živimo"...da ne nabrajam
a s jedne strane i ja volim od nekog vidit nekakvu suzdržanost,ili ravnodušnost,možda da kažem tajnovitost i to te nekad može privuć kod osobe,i ne mora bit sad brutalno do kraja izraženo...
mah mi smo ljudi baš svi u istom sosu.... (da ne kažem govnima jer ne zvuči lijepo )
al da napraviš nešto da bi se osjećo bolje,razgovaraj sa nekim,....
e sad mi ljudi stalno oćemo da se što bolje osjećamo a da damo što manje....
i da,tako nekad kad ja mislim onako sad recimo među ljudima sam,i slušam njihov razgovor tipa,joj ovo ono da ne dužim,i kontam nekad da ne želim puno govorit jer je to (peotumačim) moja samovažnost,šta ja sad imam pričat sa nekim o takim glupostima,a onda kontam s druge strane,možda je upravo ta moja samovažnost zbog koje ne pričam...
hehe
i to mislim da je kod nas sve samo faza,taj cjeli život,loše stvari dobre stvari,problemi,radovanja,i kad prihvatiš da je to sve samo faza,a ne kao nešto ozbiljno i konačno,onda to i bude "faza"...
samo rabro

http://www.4shared.com/file/108457856/a ... ijaaa.html

Meni je bilo baš potrebno da pročitam ono što piše u ovom fajlu kao potvrdu da sam na dobrom tragu i nadahnulo me je. Dobio sam je od prijateljice preko maila baš večeras.Tu prijateljicu , koja živi u Hrvatskoj, sam isto tako ''slučajno'' upoznao jer je prije par mjeseci ona šaljući mail pogriješila u jednom slovu, te sam ja primio mail a ne neko drugi kome je bilo namjenjeno. Ime@ mog maila ne pripada ovom govornom području, mada ima donekle naš dodatak, ma dugačka priča .... I u dotičnom mailu je bila jedna poruka koja mi je baš trebala ( ovdje pogledati) i tako smo se počeli dopisivati te družiti u cyber space-u. Možda i vama ekipo pomogne, mogućnost za to uvijek postoji, pa rekoh sebi da je još jednom i ovdje stavim.

zanimljiva prica.. i strip.



hvala ti puno na ovome. neki djelovi su me posebno bocnuli. u pravu si. ne radi se zapravo ni o cemu drugome nego nemogucnosti iskazivanja emocija. radi se o blokadi, bufferu, koji je nametnut kojekakvim,
vanjskim ili unutarnjim utjecajem, sto bi u slucaju zadnjeg bile naravno, iluzije koje sam stvarao u djetinjstvu o tome kakvi bi trebali biti međuljudski odnosi. Dosta toga sam sam "smislio" i sada sam se "uvalio". Imam puuuno materijala za identifikaciju, a ona je prijetvorna kao sam vrag.. Kada ju prokuzis, moze te u sekundi zaplesti i zarotirati za 180, ako ne pazis. Najcesce ne pazim. Pa ponekad prevrtim film unatrag ne bi li skuzio odakle je sve krenulo. I to ponekad pomaze. No ponajvise pomazu ideje koje ucvrscuju tvoju sustinu, ono sto je samo tvoje i sto ce uvijek ostati. Problemi ce samo mijenjati formu, izvor, ali ono sto je doista cvrsto u nama poput dobrotoljublja,uvijek ostaje. Zapravo moze postati snaznije ukoliko to ne nastavimo ignorirati.

od matricama i programiranju bas nisam puno cuo, ali vidim da je to tema koju cu sve cesce susretati.
veselim se sto cu nauciti nesto vise o tome.


zivio!

eto sad mi ti lijepo vratiš pa se spustim na majčicu Zemlju jer treba da se spustim.Thenx. Večeras i jutros sam se raspucao po forumu i krenulo me neko ushićenje a tu je i kvaka sa vraščićem.




Živ mi bio! Te dabogda ti svaka dala sa izvora ladne vode

E odoh lalati puče koncentracija...