trenuci jedne opus(t)enosti...

nakon dugo wremena probao sam wutru i uvidio koliko sam robotiziran od strane, swima nama poznatog - Drustwa/Sistema/Sustawa/Matrice/Iluzije.

moji gutljaji su ukoceni i uradjeni sa strijepnjom od nebitnih pogleda.
swaki moji pokreti wilice dok ubrzano i sa grcem (zasto, pitam se...) zwacem tu hranu, dio su tog wec pomalo morbidnog drustwa. dio su tog nacina ziwota. te lazne epohe u skladu kog se moje robotizirano tijelo/um ponasa. i samo u harmoniji sa njim. uopce se ne osjecam.
ha, robot sam.

moji pokreti ruke sinkronizirani su sa strahom od wrijednosti owog drustwa. moje cijelokupno bice (um) pliwa u tom smrdljiwom, a opet primamljiwom swijetu. toj iluziji. ja jednostawno ne mogu da wjerujem koliko sam podcinjen. koliko sam isprogramiran. koliko mi je ispran mozak.
kako to swe godi.

owa crwena majica weceras koju sam obukao ima namjeru da se pokaze tom swijetu u primamljiwom okwiru. tom sablonu drustwa koje me jede.
a ja misleci da cu po-njima-prihwatljiwim aktiwnostima poboljsati "samopouzdanje", ja - ja sam se uwukao. debelo.

i owi pokreti noge dok setam uz more.
i dok se druga noga priprema uciniti taj swoj famozan izreziran staw, u skladu sa njima, nekako u swom cudnom (ukocenom) stilu, prati ih lijewa pa desna. ruka.

jebote, owaj grm pored mene je swjesniji od mene. owo stablo.
robot, a ziwim.

sa desne strane mi poneki (i na trenutke) nepoznatni cowik u swom nekom robotiziranom swijetu baci pogled, a ja cio u jezi da me je po sablonima drustwa wec uweo u taj od-malo-prije spomenuti subjektiwno-robotizirani swijet, mucim brigu jesam li ili nisam prosao u tom testu.

moji pokreti glawe odisu nelagodom. moja ramena strahuju od pogleda. subjektiwnih...

jebeno...

to je to, dono aregato mister r08aTo

al nemoj se preveč živcirati, to ti je lekcija koju trebaš naučiti, izvući se iz govna, prestati se brinuti šta drugi misle. svi smo mi uvjetovani na neke načine, robotizirani, ali to je opet stvar ega, ako želiš izvući pobjedu trebaš napraviti nešto šta drugi smatraju nenormalnim a što ti smatraš normalinim, i potpuno se prepustiti tome što radiš, biti fokusiran, napraviti rizik, jer drugačije ne možeš biti sretan. jebeš ti život ako ga ne živiš onako kako želiš, uvjetovan ovim lažnim "civiliziranim društvom". možeš ti i biti i robot i biti slobodan, samo moraš biti prisutan u svemu što radiš, bivstvovati(nadam se da sam ispravno izgovorio, vjerojatno nisam ), želje su opet stvar ega i osobnosti, osobnost želi ovo, želi ono, pravo prosvjetljenje je ne željeti ovozemaljske stvari već strepiti za višim stvarima (ne kažem da sam ja takav jer sam pomalo od objega, al jbga).

pozz

To o cemu pricas bad.ass, je sustinski problem.

Da li si ozbiljno razmisljao o nacinu prevazilazenja takvog stanja?
Do cega si dosao?

primjetio sam kada sam u normalnom stanju swe je ok, no kao da prilikom konzumiranja wutre swi moji dubinski strahowi/kompleksi izadju na powrsinu kao i (napokon) moj uwid zasto se to swe dogadja. koliko god bio swjestan da takwa mjerila sustawa NISU normalna i da STWARNO NEMA POTREBE da podilazim tim normama drustwa, ja jednostawno nemogu da se opustim i u strahu od subjektiwnih osuda (a znam da ih nece wise biti jer 1. sada zgodno izgledam (tako mi kazu "roboti" ); 2. ljudi su mala plasljiwa stworenja koja i sama imaju strah od prihwacanja/odbaciwanja te nema razloga da se zbog onog na pocetku sto sam iznio, sekiram) strah nadwlada nad mnom.

dakle, kada sam u normalnom stanju takwe stwari me ne doticu, guram swoj film, swoj nacin ziwota. kada me netko naljuti pokusawam analizirati zasto me naljutilo i sto je to moj ego pogodilo, no izgleda da sam i u tom normalnom stanju ja podswjesno i dalje u strahu od tudjih robotiziranih pogleda da budem prihwacen odnosno da ne budem odbacen.

taj strah kada ga analiziram pocinje od pocetka srednje skole kada su me, pa mogu to tako reci, ignorirali, ponekad ismijawali (zbog wisine i mrsawosti) da sam ja znao kuci otici placuci jer, eto, ne prihwacaju me zbog toga kako izgledam, sto imam (a nemam nista),... istina, i dalje sam gurao neki swoj film, ali sam bio u nekom swom swijetu. najgore mi je bilo kada bi mi rekli "joj kako si mrsaw". meni bi cio dan bio sjeban. haha...

tako da sam ja do prije 4 godine i dalje bio na jako niskom niwou samopouzdanja te sam odlucio stati tome na kraj - prestao sam pusiti duhan i poceo wjezbanje s ciljem nabaciwanja misicne mase. za nekih 4 mjeseca sam nagurao 25kg - sa 80kg na 105kg na wisinu od 2m. to nije bilo towljenje nego izgradnja skladnog i misicawog tijela i s tim nacinom ziwota, meni se samopouzdanje (lazno!) wratilo i ja sam nekako bez straha mogao da funkcioniram u owom swijetu.

sada kad se sjetim dodje mi da se smijem. posto je kilaza warirala +-3kg, kada bi mi (opet) netko rekao, bilo u sali i/ili zbilji "malo si smrsawio", mene bi to pogodilo da bi otisao kuci dizati tegowe ili dok sam bio mrsaw, sam prolazak preko riwe gdje ima mnogo ljudi je u meni budilo strah da me sada promatraju i osudjuju da sam mrsaw, zgoljo...
sta cowjek swe ne uradi samo da bude prihwacen od strane owog laznog drustwa i njihowih etalona, a kada bude prihwacen cio je u strahu da ne bude odbacen odnosno da odrzi taj status prihwacenosti. bas kao sto kaze de mello, osho i ekipa.

ono sto je najljepse od swega toga je to sto mi je drago sta sam prosao kroz te lekcije - ignoriranje, samowanje, plakanje, bildanje, sekiranje, strahowanje,... jer sam sada tu gdje jesam. da nije toga bilo tko zna gdje bi sada bio. ustwari, izgleda da je tako trebalo da bude. trazim se...

sada sam nesto drugaciji (ili bar mislim da jesam), ali izgleda da je taj strah od odbaciwanja jos u meni (podswjesno?) kada ga tako jako osjecam. jos i danas imam ponekad potrebu da odem na kat i odradim wjezbu u cilju odrzawanja kondicije. ili mozda cak lazem sebi (pa i wama) i odlazim gore da odrzim ego, ali moram priznati da od kada sam u metafizickom swijetu da sa owim znanjem (di je rudar da me sada nesto pita? ) kojeg sam postao swjestan zahwaljujuci galaksiji.info, val.hr i ostalim slicnim sajtowima jednostawno lakse i sa nekom sigurnoscu prolazim kroz owo swe. lakse prihwacam stwari, bolje shwacam te stwari i ne reagiram wise onako agresiwno, posesiwno i subjektiwno a ako da onda analiziram to, sto prije nikada ne bih uradio. no izgleda da u dubini mene jos cuce neki strahowi koji me nakon konzumiranja wutre totalno obuzmu. dakle, tu su. u dubini mene...

a o prevazilazenju tih strahowa? wise sam bio orijentiran na analiziranju samih strahowa, no nisam nikada bas odlucio da se rijesim tih strahowa. mozda zato jer mi je bilo ugodno egu? mozda jer sam i dalje robot? any suggestions kako da ih opustim?

LP

p.s. je li tko cuo za knjigu "primalni krik"?

p.p.s. moram priznati da sam prije godinu dana poceo raditi sungazing (dosao do 4min), no wjerojatno od straha da cu smrsawiti sam odustao. jesam blesaw...

a mene su zezali kad sam bio klinac jer sam bio debel (endo),a više i nisam jer sam presto trpat smeće u sebe i puno se bolje osjećam mada imam trenutno još sala oko sebe kojeg prije par mjeseci nisam imo al ne da mi se stalno održavat konstantno taj nivo tjelesnih masnoća,pa koga briga kako izgledam,dosta mi je posnog sira i pretjeranog kardia,ionako je samo meni stalo do toga,auu kako sam važan

kažeš kad zapališ da se lošije osjećaš...a kod mene je suprotno,prije dok sam pušio češće iz onih razloga radi prihvaćanja od strane nekoga,uglavnom je to isto rezultiralo lošijim raspoloženjima ali to je bilo čisto zbog mene i mojih govana u glavi,ma da je onda društvo bilo ok pa je uglavnom to bila zafrkancija po šumi s autima i motorima i slično,a sad rjeđe zapalim al volim to posmatranje sebe dok sam pod utjecajem totalno je drugačije i intenzivnije (al da kažem jako puno ovisi od onoga što se puši),imam bolje uvide u neke filozofije i interne dijaloge koje vodim,dobijem puno inspiracije,i uglavnom su iskustva pozitivna...

al mislim da je kod tebe problem sličan ko i kod mene a to je strah od nekih svojih postupaka zbog već spomenutih razloga i to što obično u bližoj okolini i društvu nemaš nikoga tko bi te mogao razumjeti,i ne osuđivat,ili bilo šta slično,trpat u ladice i to,a tako je i sa mnom,pogotovo onda bih imao nekoga s kim bi mogao o tome pričati,mislim filozofirati o svemu bez straha od njihovih reakcije i svega već, i raspuštanje kanala koji vodi misli do jezika i razglabanje o svim temama sa recimo ovog foruma il nekog podforuma,bilo čemu,a da to pričanje nije uvjetovano od bilo koje strane društva i da ne govorimo o meni i o tome kako ću si ja kupit kros za polje il auto il kako sam napravio ovo ono....mislim da kužiš šta oću reć...

i super mi je kad vidim da je netko iskren ovako ko ti,stvarno volim to kad neko otvoreno priča,onako ko dijete bez skrivenih agendi ili primisli...

Neki planovi za večeras su otišli u nepovrat pa imam dovoljno vremena...prenijeću dio maila kojeg sam neznatno doradio (dobro, možda malčice znatnije ali ima svrhe )



Naravno, badass (e ne mogu više...od danas ću te zvati lošedupi ) sve ono što si opisao gore sam prošao otprilike u tvojim godinama.Tu smo negdje sa iskustvima i doživljajima tuđih pogleda i strahovima o (ne)prihvatanju, samo što sam mnogo veći živac i inadžija, vječiti buntovnik, pa sam svima išao uz dlaku, kontra (te sam ostao mršav mada nisam toliko visok) iako me je peklo iznutra. Glumio sam neko ludilo i to me je koštalo jer sam ostao u stanju grča sa gardom i gomilom štitova.Tek sam skoro rasvetlio te blokade (ne)prihvatanja i potpuno su otpale kroz suze.Tako je moralo biti kod mene.

Ta robotizovanost koju spominješ u prvom postu je ista ili slična.Samo sam zaboravio te epizode, jer ih nisam rasvjetlio, a nisam ni imao znanja. Mislio sam tada da je problem kod mene a evo ispade da je u stvari to opšte stanje robotizovanosti. No valja ih vidjeti i u tome je čar. Ono što marihuana meni čini jeste da spušta ''blokade'' ili brane i nije mi prvi put da sam imao ovakva saznanja. Samo sam sad potkovaniji iskustvom, nešto teorije i čudnim mirom u sebi pa ide lakše. Naravno ko zna kad ću opet duvati. Nešto ne trčim za tom ''razonodom''. Kontam da je ovo bila samo ispomoć da se probije barijera. Spominju se neke biljke moći kod Kastenede kao inicijalni pokretač učenja, možda je to i vutra? Toliko o vutri, njojzi hvala

Postavlja se pitanje kakve sve ovo veze ima sa ljubavlju? Pa, do ovakve spoznaje (opisano u mailu) ne bi ni došlo da se nije krenulo u istraživanje ''šta je to ljubav?''. Odgovori na koje sam nadošao su preko negacija koje su vezane i za ''sebe''.

Sve ono što nije ljubav, nije ni božansko u meni... odnosno proizašlo je iz tvrdnje '' Bog je ljubav'' u formi ''sve što nije'' jer ne znam što jeste tj. znam što nije ljubav. Mora da je negdje a biće da je kontra. I onda se prepozna da je uvijek bila tu. Nigdje nije ni nestajala. Dio je mene oduvijek. Tu je, samo mi treba više svijesti lišenih ''snimaka'', eh samo to
Ko god je namjestio ovu igru ima fantastičan smisao za humor....

Znači, kontam tražiti što jeste ljubav (ide mi od ruke), pa ću naći i božansko, odnosno na kraju i što jeste sebe.Otud moje shvatanje da je ljubav neraskidivo povezana spoznajom o sebi. Potraga za božanskim takođe je poraga za sobom. Pokušao sam definisati šta su to B uticaji preko božanskog u nama takođe, jer mi je i to bilo nekako vezano. Nisam mogao skontati šta je to istinski B uticaj, bilo je tu dosta zbunjivanja, zato sam povezao sve (ljubav, sebe, božansko, B uticaji ) u jednu cjelinu, kao jedan niz, lanac. Tek skoro sam poročitao Uspenskog („Psihologija moguće evolucije čovečanstva“) te su mi se neke stvari razjasnile.I dobro je što prvo kontam šta je, pa mi se donekle potvrdi kroz iskusto, pa na kraju kroz neko gnostičko ili slično djelo se pokaže još više te se da pravi finalni pečat. Naravno valja još čitati, prije svega da bih mogao ispravnije komunicirati...hehehe... Čiča, spremi se

Eto lošedupi vidiš šta učini vutra u saradnji sa ljubavlju te potragom za ''sebe''

...i na neki čudan način me je potaklo tvoje pisanje odnosno rezon na temi Ljubav....

Baš ti hvala lošedupi





(*) Uuups, Slobodna Voljo !!?? Evo ga !!...''stanje''...pa još emotivno

p.s. 333 post šta li će biti kod 666

ja sam samo par puta probao tu wutru nakon cetiri godine i zbog tih (ajmo da ih tako nazowem) paranoja i panike sam odlucio da wise ne konzuimiram istu iako moram priznati da mi je otworilo (opet) razmisljanja, ali na prawi nacin jer sam owaj put bio upoznat sa sistemom (pa neka mi netko kaze da owaj forum ne walja!).

drago mi je widjeti da postoje ljudi koji takodjer skuze na trawi koliko su robotizirani, izrezirani od strane owog sustawa. od strane owog drustwa kojem je jedini interes zadrzati swako bice na materijalnom niwou razmisljanja. (p)ostani rob(ot) iliti puppet on the string...

jucer sam otisao do ducana (granap kako se jos kaze) i uhwatilo me razmisljanje kako je owo swe tako dobro izrezirano. lijewo od mene tekucine za ciscenje wc-a i kuce, desno zacini za kuhinju. naprijed kruh i ostale namirnice. tako je to swe dowedeno "u red" da te samo zarobi. da ne razmisljas, da se ne pitas jer ti je SWE na dlanu. imas meso od ziwotinja koje smo podredili sebi i koje su ubijene da bi mi uziwali u trenucima dobre spize (zato sam i postao wegetarijanac jer ne mogu tako. bidne bestije... ). tamo imas powrce da naprawis dobru salatu. i tako izreziras swoj ziwot sa tim "sawrsenim" trenucima i ostanes tu. zatupljen. ja ne kazem da ponekad ne treba uziwati, ali tek sam se nedawno poceo pitati i razmisljati na takaw nacin...

ewo recimo ja obozawam kuhati, eksperimentirati, ali tek sam nedawno primjetio koliko i kako na takaw nacin cowjek postaje zarobljen. koliko sam laze sebi a da nije ni swjestan. ti pokusaji da ucinimo trenutke sawrsenim (u owom slucaju kuhanje) samo nas jos wise prizemljuju za owo drustwo. kiosk, ducani, kuhanje, tw, radio, kafici, nowine. swe, ali APSOLUTNO SWE smo prilagodili nasem nacinu ziwota. pocewsi od biljke do oblaka koji nam poklanja kisu. SWE samo da bi uziwali na materijalu. taj materijalni ziwot te toliko opije, da je jednostwano postalo normalno i nesto sto se ne dowodi i ne bi trebalo dowoditi u pitanje. jer je tako od dawnina. a zasto? ocigledno su opet neciji interesi u pitanju, zar ne?

u slucaju potrebe za "znanjem" i percipiranja owog sweg na malo intelektualniji nacin imamo obrazowne sustawe, dok u uslucaju potrebe za "duhownoscu" radi shwacanja zasto se owo swe dogadja, imamo obrazowne sustawe duhownosti. diwota...

jedino gdje na kraju najwise wolim biti je u wc-u. na zahodu gdje nikoga ne widim i ne cujem...


nista strasno. ostao sam ziw, wjeruj mi na rijec...

svaka čast

jel može i ovako?
rob(ot)=rob=rob(a) (i to široke potrošnje)
mada može da se kobinuje i sa + - / * pa na kvadrat i sl.



Postoji jedan poseban dio planiranja u marketingu oko pozicioniranja robe na policama tako da ih kupci prvo uoče. Nevjerovatna bitka se vodi da na rafovima proizvodi budu u i tik ispod nivoa očiju. Na Zapadu su se dosjetili pa su počeli da slažu vertikalno jedan te isti proizvod (valjda su ih nekako natjerali ) jer su vlasnici dućana uzimali previše para samo na pozicioniranje proizvoda pa ti vidi dokle to ide. Kad jednog lijepog dana naletiš u Beograd od bilborda nećeš moći vidjeti nebo. Ako si gledao film Immortal od Enkija Bilala on je to doveo do groteske sa onim svjetlećim slovima koje su zakačene za ljude i lelujaju iznad njih.Kao neka vrsta lebdećeg grafita. Ako se nešto prodaje to je meso.Ovdje mislim na ljudsko telo.Reklame, novine, tabloidi, pa u novije vrijeme čak i političari koji su se obnažili, sve je prepuno kulta idealnog tijela.Cijela filmska industrija je pretvorena u ideal tijela i toliko je generalno šablonizirana da se iznanadiš kad pogledaš dobar film. Svrha svega ovoga?

(p)ostani rob(ot)

da se vrnem ma vutru...marihuana pojačava ono što je u čovjeku u tom trenutku preovlađujuće.Naravno ovdje mislim na vutru koja nija prskana hemijom, odnosno domaćicu S toga, ako si veseo bićeš još veseliji, ako si u društvu bliskih kreativnih ljudi počećete da maštate i izrodiće se nešto fantastično kreativno, ako si sam možeš skontati nešto o sebi (kao kod mene jer sam vrlo brzo odložio šmirglu i otišao u sobu da proanaliziram) ili nacrtati nešto ili jednostavno otploviti po talasima muzike, ako imaš problem sa shvatanjem okoline ili (ne)prihvatanjem eto ti paranoje....šta je ovaj lik mislio kad je rekao to što je rekao?...jel to govorio meni?...kako me niko ne konta šta im govorim!...ma ne nisam mislio to da kažem...što me Anita tako gleda jel mi nešto na nosu?.. a što me gledaju oni ljudi sa klupe, šta hoće, jesu li skontali da sam naduvan?...i sl.
Pa kad kreneš da govoriš neke nebuloze i preplićeš jezikom od silne nesigurnosti i brige kako će te neko shvatiti..ijaooo....Samo najluđe je što se to dešava i kod drugih pa je situacija mnogo komična kad si u društvu naduvanih ljudi pod paranojom a ti nisi naduvan.Naravno ima i pozitivnih primjera i ranije su bili češći jer smo bili neopterećeni.

Znači ako si stabilan nikakav problem duvati.Samo ne valja pretjerivati pa duvati umjesto cigara ( posebno ako se puši dvije kutije ) zna se završiti u depresiji i treba vremena da se iz tog stanja izađe.Meni je ova epizoda koju sam gore u mailu opisao bila interesantna i trebala je da se odigra.

Da, sve je dovedeno do perfekcije da se ostane u stanju robotizovanosti a ima i na šta da se primi ali protiv toga se bori i na ovaj način.Pišući o iskustvima. Meni je samo bitno da sve češće primjetim te mehanizme i to bez pomoći psihoaktivnih supstanci.

Pozdrav