Abstrakcija je zapravo samo misao bez nekakvog specificnog oblika, nesto sto cak moze biti samo abstrakcija i nesto sto ne moze dobiti nikakav specifican oblik, niti reazilaciju, jer je sam koncept koji misao nalaze lazan. Ali, opet, moze se reci da nema dokaza niti za jednu abstraktnu misao da je lazna, jer koliko smo dosad vidjeli i koliko smo naucili, covjek citavo vrijeme uci slamati granice, pa tako uci polako da moze jako puno toga biti moguce ili mozda cak i sve zamislivo? Samo, pitanje je kako i na koji nacin. Mozda se to moze i drugacije gledati: za svaku abstraktnu misao koja je tebi pala na pamet, mozda je neko bice napravilo mehanizam kroz koju je ta misao ostvariva ili mehanizam koji je ta abstrakcija. Ma, ovo sto sam sad rekao je prilicno velika abstrakcija, ali zelim reci da je prilicno moguce sve sto je covjeku zamislivo. Kao sto smo za sada u fizickom svijetu ostvarili prilicno toga (i daljnjim napredovanjem znanosti) bi to vjerojatno i postigli, tako se iste crte mogu povuci i za druge realnosti, koje nisu fizicke, ali ipak je u njima netko svasta oblikovao. Ja necu nikakve misli koje su meni pale na pamet govorit, jer zapravo i nisu neke kvalitetne misli, ali mozda ono sto bi svako trebao napravit je malo se poigrat sa svojim mislima i zamislima. Abstrakcije ne moraju biti samo ideje o metafizici i onome sto bi moglo biti moguce i tako dalje, nego abstraktna moze biti i ideja o ideji, abstraktirana moze biti i misao, znaci to je prvenstveno nesto sto nema nekakvu specificnu formu, ali bi mogla poprimiti ako se potrudimo.
A ako se govori o abstrakcijama, onda je mislim bitno uociti da abstrakcija moze biti i pretposavka. Pretpostavka kao nesto sto ce pobiti trenutno prihvacenje stvari, razmisljanja i sl. Moze se pogledati malo unazad u povijest covjecanstva i uociti razmisljanja ranijih mislioca i vjerovanja da je Zemlja ravna ploca, da svi planeti kruze oko Zemlje, a odlican primjer abstrakcije, odnosno pretposavke je Einstein koji je uspio napraviti pregenijalnu pretpostavku, doci do nje i dokazati ju! Jako puno ljudi je zapravo odbijalo se maknuti sa svoje tocke gledista. Puno znanstvenika, puno ljudi. A razlog zbog kojeg se nisu htjeli maknuti je samo taj sto im se cinilo(!) da se micu sa onoga sto je tocno. Da bi neka pretpostavka stvarno bila pretpostavka, na njoj se stvarno treba zadrzati i razmisliti koji bi uvjeti bili potrebni da ta pretpostavka bude tocno, koje stvari idu u korist, a koje protiv i bi li se sto od trenutnih zamisli moralo mijenjati itd. To je nesto sto je nama 3. denzitetu jako, jako tesko. Ja se sjecam da dok sam bio mali, jako tesko mi je bilo zamisli Zemlju kao okruglu, zato sto je u mojoj glavi citavo vrijeme bio nekakav koncept padanja, a Zemlja kao nesto sto zacudo nekako stoji u prostoru i sprjecava stvari da padaju dalje i koja stoji ima svoje rubove... Mozda je to jednostavno zato sto kroz niz inkarnacija, pa i citavo vrijeme u ovoj vidimo upravo to: padanje i neki objekt koji je na nekoj visini koji zaustavlja pad. Ljudima je vrlo tesko prihvatiti ono sto ne vide, ali uporno se pokazuje da je to nasa velika mana i da smo jako ograniceni sto se tice moguccnosti. Za Aristotela sam tako mislim procitao da nije htio odbaciti vjerovanje da se ostali planeti vrte oko Zemlje iz pomalo smijesnog razloga: vjerovao je da je ljudska rasa i ovaj planet nesto posebno i nekakav centar zbog te posebnosti i toga sto ne moze biti nista vaznije niti "bozanstvenije" od ljudske rase u ovom materijalnom svijetu.
Ali, ja ipak ne shvacam zasto bi metafizika bila usko povezana uz abstrakciju? Abstrakcija je samo misao i iako misao vrlo vjerojatno je metafizicke prirode, ona nema nikakve stvarne i direktne veze sa metafizikom. Ako postoji nekakva abstraktna misao o metafizici, ona ipak nema nikakve veze sa metafizikom, sve dok se ne ulozi nekakva energija za ostvarenje te veze. Svaka misao ipak vjerojatno djeluje na realnost, ali kako mozemo znati da to nije mana covjeka. Nije li cilj zapravo i odvoji misli od stvarnosti i uspostaviti kontrolu nad nama samima? Ne potjece li i strah od te nemogucnosti razdvajanja misli od energije? Nitko ne zeli strah, ali on sam cesto dolazi ako covjek razmislja o necemu sto po njegovim pogledima predstavlja za njega opasnot. Tu je onda vrlo vjerojatno podsvijest koja sadrzi sve i svasta sto smo tijekom vremena usadili u nju i koju treba dovesti u red kako bi imali kontrolu nad sobom. Ali, strah je vrlo vjerojatno genetski usadjen u nas tako da ga misli odredjeniog tipa stimuliraju. Ne bi htio vise o tome, fali znanja
Prijava
FAQ
Pretraživač
.
