Pišeš knjigu,prvo razmisli jel imaš to u sebi,a kad to kažem mislim na djetinjstvo i ranu dob,jel si ikada pisao kada si bio mali,jel si pisao u vrtiću ili osnovnoj školi,jel ako si tako šta radio u ranoj dobi onda to zasigurno govori nešto za kasniju dob.
Znači ako si pisao u ranoj dobi "onako instinktivno" kao neki poriv tijela da piše onda si na dobrom putu,jel tada nam ličnost još nije razvijena,nemamo programe,nismo uprljani i suština se izražava na svoj način,ako se izražava kroz pisanje to se nesmije ignorirati.Ako se tako šta desi u ranoj dobi dok je dijete još neuprljan i čist bijeli papir sigurno i vrijedi kasnije pisati,jel u toj dobi ono dolazi prirodno,a kasnije dok starimo jako rijetko.
Vidim da si napisao ovo
Citat:
I odlucio sam definitivno da zapocnem. Pisacu je za zimski raspust jer
trenutno ne mogu zbog obaveza. Idem u zavrsni razred srednje skole, sta drugo da kazem osim da uz to
imam jos drugih obaveza, a i
okolina mi ne da bas mira!
što se pisanja tiče da ili ne,treba pročitati ono šta Montaigne kaže:
"Više volim biti glupan u ovome ili onome nego onaj koji je loše procijenio gdje bi mogao iskazati svoju vrijednost."
Nažalost većina ljudi loše procijeni gdje im leži vrijednost.
Vrati se u djetinjstvo i ako se sjetiš trenutaka gdje si mahnito pisao bez prestanka onda piši,a ako ne,poslušaj Montaigne-a.
Prijava
FAQ
Pretraživač
](./images/smilies/eusa_wall.gif "Brick wall")
