Je li Meher Baba spominjao Oshov nivo?
Nije koliko ja znam. Malo sam pretražio Lord Meher, imam ga na kompu i nema pominjanja Oshoa. Ni usmenim putem ga niko sem Baua nije pominjao. Oni su se sreli samo jednom, po svemu sudeći novembra 62 - Susret Istoka i Zapada (podatak iz Oshovih izvora na netu).
Generalno Meher Baba nikada nije pominjao druge učitelje i njihove puteve niti ih je kritikovao. Da pojasnim nikada ništa nije loše rekao ni o jednom učitelju i njegovom učenje i čak je mnoge koji su dolazili kod njega po daršan a sledili nekog učitelja ili gurua uvek podržao da ostanu na stazi na kojoj je da poštuje, voli i sledi svog učitelja. Jednom prilikom su nakon njegovog susreta sa Šivanandom svi njegovi glavni učenici hteli da slede Meher Babu na šta im je on rekao da ako ga zaista cene i veruju u njega će ga poslušati i ostati sa Šivanandom jer njihov put jeste sa njime.
Naprotiv svojim sledbenicima je zabranjivao da govore bilo šta loše o drugim učiteljima a pogotovo da ne govore njihovim sledbenicima da treba da napuste taj put i slede Babu. Pa čak ni onima koji su sledili prethodne avatare. Ko sledi krišnu uvek je i sam govorio da nastavi da ga sledi - isto je važilo za sve druge.
Pominjao je samo retke koji se po nečemu pozitivnom izdvajaju. Tu spadaju pet savršenih učitelja tog doba Babađan, Upasni Maharadž, Narajan Maharadž, Tađudin Baba i Sai Baba - Širdi - koje je sve sreo i koji su svi javno proklamovali da je Baba Avatar. Inače on sam je to počeo da govori tek nakon 1953-će godine - javno. Pominjao je još i Ramanau Maharšija koga je jako voleo i za koga je govorio da je najsvetija osoba među prosvetljenima koja je ikada živela (7 nivo - a sam Ramana je takođe na pitanje o Meher Babi odgovorio da je savršen i da svi savršeni dele jednu istu svest). Isticao je i Aurobinda za koga je rekao da je u trenutku smrti postigao mukti - inače često je imao slike obojice kod sebe. Takođe je veoma poštovao Vivekanadu i govorio mandalijima da bi bio sretan da ga neko od njih voli kao što je Vivekananda voleo Ramakrišnu (koji je bio Savršeni Učitelj koga je veoma cenio). Pominjao je Inajat Kana (koji je inače mnoge sufije poslao Meher Babi) i Ananda Mai koja ga je posetila nekoliko puta. Osim njih jako je cenio Šankaračariju kao najvećeg filozofa među Savršenim Učiteljima i Bisere Razlikovanja kao jednu od najboljih knjiga o duhovnosti. Tu su još i Đanešvar i njegova knjiga Đanešvari - kao najbolja verzija Bagavad Gite, Kabir, Tukaram, Tilopa, Marpa, Naropa..pa veliki sufi učiteli kao Rumi, Hafiz (koje je često citirao i objašnjavao učenicima značenje). Sa zapada Sveti Franjo Asiški (7 nivo), Tereza iz Avilie (6 nivo)...
Pantelija, što se tiče Ošoa ako si pažljivo pročitao moje reči o njemu mogao si da shvatiš da nisam dao nikakav sud o njemu niti komentar, naprosto sam preneo, uz sve ograde da podatak nisam mogao da proverim, samo ono kako je događaj meni prepričan. Velika verovatnoća da se tako dogodilo jer je Bau prisustvovao tom događaju a još nikada nisam čuo da ga je neko ispravio u vezi događaja kojima je prisustvoao. Pažljivo pročitaj i videćeš da ga nisam ni napao ni kritikovao niti sam mu lepio etikete.
O njemu samo dve stvari kao ispravku - nije jedan Rols Rojs već 93 i tu su skupoceni dijamantski satovi...I jeste bio osuđen na 10 godina zatvora uslovno a Šila i mnogi drugi su odležali po par godina...
Da li je mogao da jedno radi a drugo govori. Ništa lakše. U Srbiji se to kaže obriši pope bradu od masti dok pričaš o postu. Obrnuto je mnogo teško. Jedna priča od Meher Babe o Muhamedu. Dovela mu žena sina da ga posavetuje da jede manje zelenih maslina jer su štetna za zdravlje a on joj kaza da dođe za mesec dana. Kad je ponovo došla Muhamed kaza detetu - jedi manje maslina one nisu dobre za zdravlje. Zapanjeni učenici ga nakon toga zapitaše zašto to nije reako detetu pri prvom susretu. Kako bih mogao kad sam se i sam bio navukao na zelene masline. Prvo sam i sam morao da prestanem da ih uzimam da bih njemu mogao da kažem da malo smanji.
Ja o Ošou kao učitelju i guruu pa čak ni kao čoveku nikada nisam ništa nikome loše rekao od kada sam na stazi - a to je 40 godina. A pogotovo ne poslednjih 30+ godina kada nikoga nisam kritikovao ni napadao, ni jednog učitelja niti njegovo učenje. To je naprosto zavet koji sam tada sebi uzeo da nikoga ne napadam niti povređujem i da radije pretrpim i oćutim nego da uzvratim. Dapače mnogim ljudima sam preporučio da pročitaju po neku Ošovu (ili nekog drugog učitelja) knjigu koja se meni svidela ili sam smatrao da je interesantna za njih. Ošo naprosto nije moja šolja čaja što bi rekli englezi ali isto tako jako dobro znam da svako ima svoj put i svog učitelja i nije na meni da to menjam. Tu lekciju sam naučio već nakon prvih par intenziva 80-81. Ja znam na kome sam putu a svako drugi treba da nađe sam svoj put.
Meher Baba nije ćutao. On samo nije govorio. Imao je veoma živu komunikaciju sa svojim sledbenicima i svi ono koji su ga ikada sreli, a razgovarao sam sa stotinama od njih, su govorili da je bio veoma elokventan, direktan, izuzetno šarmantan i da je umeo da se svakome obrati na nivou na kome je on sam. Detetu sa nivoa deteta, učenom kao učeni, prostom prostim rečima...Osim putem knjiga, pisama, poruka on je susretao mnogo ljudi i imao komunikaciju sa njima. Svojim sledbenicima je ostavio veoma jasna uputstva o ljubavi, kako hodati tim putem - njegov put je bio bakta. To je samo par knjiga Besede, Put Ljubavi, Iskre, Debele Iskre, Sve i Ništa i Ono Najbolje od Života. Ko želi sažeto to je knjiga Savršenstvo Svesti koja sve to obuhvata. Sve te knjige su veoma jednostavno napisane i veoma jasne. Sem toga ostavio je u nasleđe stotine sufi, zen i drugih priča koje je ostavio kao ilustraciju svog puta - kod nas nisu prevedene. Ima ih u knjizi Kako je to bilo, više knjiga Bila La Pejdža i knjizi Naš Stalni Saputnik - prevedena i rasprodata. A sam njegov život je bio najbolji putokaz kako živeti. Sam nikada nije dodirivao novac sem kad bi siromašnima davao prasad. Imao je bogate sledbenike ali su on i mandali skromno živeli a novac koji su dobijali, a to nisu bile male sume je usmeravao na pomoć i služenje drugima. Učenicima je uvek govorio da treba da uživaju i u siromaštvu i u bogatstvu. Da kad imaju prekrasnu hranu jedu i budu sretni, kad imaju pirinač jedu i budu isto tako sretni. Ako su bogati da budu sretni, ako su siromašni da budu sretni. Bio je okružen sa prelepim ženama sa kojima ništa nije imao - niti je bio u iskušenju - za njega seks naprosto nije postojao. Nije ga zabranjivao - naprotiv govorio je da je njegovo potiskivanje štetno ali je govorio da ga treba preusmeriti i transformisati u ljubav - odnosilo se na seks sa jednim partnerom i to najbolje u braku. Nije preporučivao abortus. Generalno ništa nije branio sledbenicima sem droge. Poticao je sve da osećaju a ne da budu kamen - kad si besan budi besan ali kad shvatiš da si besan stani i nađi mir u sebe. Ono što osećaš osećaj no povedi računa da ne povređuješ druge. Budi veran sebi i ono što jesi.
Ono što je neobično je da nikada nikome nije obećao prosvetljenje, duhovni napredak niti bilo šta drugo, ispunjenje želja itd.. Takve je usmerio da slede nekog gurua, sveca ili učitelja. Niko od mandalija - bliskih sledbenika koji su živeli sa njime - nikada nije imao ni jedno jedino duhovno iskustvo. Apsolutno nikakvo - povišena svest, egzaltacija, božanska ljubav...bilo šta što se smatra duhovnim - doslovno niko i ništa (sem jednoga - a to je druga priča). Svi oni su znali samo čoveka sa kojim su živeli, delili hleb, putovali, pričali, često se šalili i igrali, kriket i druge igre, pevali, igrali karte, pričali viceve...On je za njih bio samo čovek i stariji brat. To je ono što su oni videli i stoga im to često nije bilo lako jer bi videli kako ljujdi dođu na jedan dan ili provedu par trenutaka sa Babom i momentalno se promene - skoro svi su upisivali da bi susret sa njime i njegov zagrljaj probudio ljubav koja nije nestajala i koju još uvek osećaju - dok su oni bili "isti" kao i prvog dana kad su došli kod njega, ili po njihovom mišljenju i osećanju još gori. Što bi mu Eruč rekao bio sam iz bogate porodice, imao sam sve, bio sam sretan, nisam pušio, nisam lagao, nisam bio grub prema ljujdima a onda sam sreo tebe i sve sam to počeo da radim. Kad su putovali Baba je većinom išao inkognito i nisu nikome smeli da kažu ko je on zaista već su ga zvali stariji brat - stoga je morao ponekad da slaže mada na direktno pitanje nije smeo da laže - pa sad zamislite kako je to izgledalo. Ponekad bi štitili Babu od mase koja je želela da ga dodirne i zagrli pa su morali ponekog i da odgurnu da ih nebi pregazili od ljubavi. Pored Babe je propušio - za zaratrustijance je to najveće svetogrđe. Baba bi ga pitao zašto si došao kod mene - ti si me pozvao i ja sam došao. Da li me voliš? - ne znam Baba. Baba bi im na prigovore da su isti ili gori nego kad su došli kod njega i da se uopšte nisu promenili - Vi sada vidite moju ljudskost, dok svi oni koji dolaze da prime moj daršan vide moju božanskost. Doćiće dan kada će oni dolaziti kod vas da im pričate o mojoj ljudskost a vi ćete koj njihove oči spoznati moju Božanskost. I Eruč bi dodao - sada to vidim i znam o čemu je Baba pričao - sada u vama vidim Njegovu Božanskost. I još - Imao sam šansu i propustio sam je. Proveo sam ceo žiivot sa njime a nisam znao ko je on a on nam je to stalno govorio. Kada sam mislio da traži našu ljubav on nam je zapravo davao ljubav. Kada sam mislio da mu pomažemo i služimo on je zapravo nama pomagao i služio. Na izvestan način se može reći da je Babino napuštanje tela bilo otvaranje očiju za njih i da su tek potom počeli da spoznaju ko je on. Na pitanje Babi šta da kažemo ljudima kada pitaju ko je Meher Baba - odgovorio im je - kažite im da Meher Baba kaže da je on Avatar. Vi to sami ne možete da kažete i tvrdite jer to niko od vas nezna. I još da je rekao da je Duša svih duša, onaj u vama koji vas je naveo da postavite to pitanje. Pošto je napustio telo na hiljede ljudi je došlo na poslednji daršan. Mnogi po prvi put - i skoro svi su na Babinom putu još i danas.
Osnovni način na koji se voli Baba je po njemu uvek bio da se živi život čestitosti, poštenja i ljubavi. Da se vole i služe drugi pa čak i po cenu da pri tome sami budete nesretni. Voleti njega ne znači voleti ga samo u toj formi već u svima pa i onima koje je nemoguće voleti. Ne povređujte druge. Mislite samo ono čega se ne biste stideli da mislite u mom prisustvu. Govorite samo ono čega se ne biste stideli da govorite u mom prisustvu. Činite samo ono čega se ne biste stideli da činite u mom prisutvu. Ako ne možete da kontrolišete svoje misli kontrolišite svoje reči. Ako ne možete da kontrolišete svoje reči, kontrolišite svoja dela. Ako ne možete da kontrolišete ni svoja dela, bar pokušajte i ja ću vam pomoći. Da put kroz brak ako postoji ljubav i posvećenost može dovesti do 6-tog nivoa.
O tome govori jedna priča kada je jedna porodica došla kod njega i nakon puno insistiranja da mu kažu kako su zaista priznali su da su nesretni. Na pitanje ko je kriv za to odgovor je bio ti Baba. Ispostavilo se da dok je on bio na jednom dužem putu, je žena napravila sobu sa njegovom slikom u kojoj je provodila ceo dan. U početku su svi bili sretni no kako se to produžilo i muž i deca su postali nesretni jer ih je majka i žena potpuno zanemarivala. Rekao je toj ženi. Verovati da sam ja Bog u ljudskoj formi a voleti me samo u ovoj formi a zanemarivati me u svim drugim formama ne znači voleti me. Ako me zaista voliš onda ćeš me prvo voleti u deci i mužu jer sam ja isto toliko u njima koliko i u ovoj formi. Prvo ćeš deci posvetiti svo vreme i pažnju koja im je potrebna i zadovoljiti njihove potrebe. Potom ćeš to isto uraditi i sa mužem (isto važi i rečeno je i za muža). A nakon njega nakon što obaviš sve svoje svakodnevne dužnosti i obaveze možeš se posvetiti Meni. Po babi u braku deca dolaze na prvo mesto - jer ste vi odlučili da ih rodite. Potom supružnik - jer ste se oženili sa nime i potom dolaze na red sve svakodnevne obaveze i dužnosti, posao, sredjivanje kuće...Pa tek onda vreme odvojeno za duhovnost...Dok sve to radite pokušajte da mislite i sve radite za Boga, ljubav...kako god kome odgovara. Jedan čovek se odrekao svega (čitaj posla, žene, dece - svih odgovornosti) i došao kod Babe da sa njime provede ceo život. Nakon što je proveo neko vreme Baba mu je rekao - oslobodio sam te svih veza i obaveza prema ženi i deci i oni su sada moji. Sada se vrati kući i vodi računa o njima kao što bi vodio o meni i ponašaj se prema nima kao prema meni. I ne zaboravi oni više nisu tvoji već moji.
Život sa nime je bio sve drugo samo ne "duhovan" - apsolutno nije bilo atmosfere duhovnost, svetosti, bogopoklonstva, štovanja - bilo čega što postoji u crkvama, ašramima, sa bilo kojim meni znanim učiteljem. Radili su i družili se. Neko bi pitao kako ste se obraćali Babi? Pa Baba. Kako biste odlazili od njega? Pa okrenuo bih se i otišao, mi nismo imali vremena da se bavimo tim glupostima kao što je hodanje unatraške. Poneko bi sedeo u njegovom prisustvu, neko bi prilego, nije bilo neobično da okrenu stopala ka njemu, neko bi i zaspao i zahrkao (po pravilu ne bi dozvoljavao da ga probude). Dovodili su decu i bebe koje plaču, majke bi se uznemirile i polušale da ih utipšaju našta bi im dao znak da je u redu ili uzeo bebu u ruke, dolazile bi žene sa menstruacijom pa ako bi neko polušao da ih izbaci rekao bi da ako ona izađe napolje za njom ide i on. Da li zaista misle da malo krvi može da zagadi beskrajni okean - kakvim ga oni navodno smatraju da jest. Ako je neko smatrao da je bog mogao je da kaže da je bog, ako misli da je đavo tda to i kaže, ako misli da je prevarant a slobodno govori to što misli i oseća pa i njemu lično. Kao što je i sam govorio Isus je bio čovek a Hrist je bio Bog. Mandaliji su živeli sa Babom (čovekom) dok su svi drugi u njemu videli Boga - buditelja. Sam je negirao sve religije, rituale, dogme, ceremonije...
Voleo je šale, vedru atmosferu, muziku, nesputanost i od svih je zahtevao da se u njegovom prisustvu osećaju i ponašaju kao kod svoje kuće i kao sa bratom i prijateljem. Da se uvek slobodno izražavaju i da uvek kažu ono što zaista misle i oseća. On jeste bio njihov stariji brat i stalni saputnik. Sklapanje ruku i buljenje u njega, sedenje u tišini i divljenje njegovoj božanskosti, i sve drugo što se radi u prisustvu učitelja, svetaca, jogina - naprosto nije nešto što je dopuštao. Ko god je bio sa njim osećao se kao sa nekim ko je isti kao on sam - ponekad bi polu u šali kad bi se previše opustili morao da ih podseti - ne zaboravite ja sam Bog. Ali i "Ne zaboravite ja nisam ova fizička forma". Jedna od glavnih poruka je bila i "Ne brinite, budite sretni" koju je Bobi Mek Ferin koji je bio njegov poklonik pretočio u pesmu. Ponekad bi im držao besede. No imao je jako puno posla kao što je čitanje misama onih koji su mu pisali i odgovaranje na njih. Slanje poruka ovome ili onome.
Mnogo češće se on klanjao svojim mandalijima i desetinama hiljada svetaca, sadua, masta, siromašnih - koje je često i kupao i lično hranio, ponekad i hiljade odjednom - nego što je dozvoljavao da se oni njemu klanjaju. Mislim da je mandalijima samo jednom dozvolio da mu dodirnu stopala dok je on njihova dodirnuo bezbroj puta. Voleo je nestašne, žive ljude koje misle svojom glavom a ne ovce koje slede čobana. Svako je sam birao način na koji će ga voleti i koliko i kako slediti...Ništa nikome nije nametao i zahtevao. Naravno da im je izdavao operativna uputstva i da su ga slušali. Jedina moć koju je ispoljavao bilo je Božansko znanje. Svako od njih je vrlo dobro zna da zna sve o njima, njihovu, prošlčost, sadašnjost i budućnost. Da ih zna bolje nego što će oni ikada sebe znati. Svima je to po potrebi više puta veom jasno demonstrirao - nekad spašavajući njihove živote. Nikada ni od koga nije tražio nešto što je nemoralno, što povređuje bilo koga niti nešto što ta osoba ne može da učini.
Svako je imao pravo da govori, misli i oseća o njemu šta god to bilo i da to javno ispoljava. Svako je imao pravo da komentariše, tumači, kritikuje njega, njegovo učenje, reči i dela i podsticao je ljude da to čine. Nikada nije demantovao nekoga ko ga kritikuje - čak je to potpomagao. Svako je imao pravo da ga proverava, njegove reči, učenje da stavlja pod sumnju njegovo sveznanje i da ga testira koliko god mu je to bilo potrebno - i uvek je prošao test - o tome su svedočili bezbrojni sledbenici. Ogromna većina svih onih koji su ga ikada sledili je još uvek sa njime ili su to ostali do svoje smrti - doslovno svi mandaliji iako u njegovom svetu nisu imali nikakav status i privilegije - oni su bili naši prijatelji i ništa više. Smatrali su sebe istima sa nama samo su oni živeli sa Babom i mogli da nam pričaju o tome. Govorili su da smo svi mi u boljem položaju od njih jer je sve njih lično pozvao Baba i oni su zbog toga došli. Da ih nije interesovalo ni prosvetljenje ni da li je bog ili ne ali da je bilo nešto u njemu zbog čega ste želeli da budete u njegovoj blizini. Nas bi pitali - nas je pozvao a zašto ste vi ovde u ovoj nedođiji? Šta vas je to dovelo? U centru se ne odvija apsolutno nikakav program, nema nikakvog treninga ničega sem jutarnje i večernje molitve po 15 minuta nakon čega se pevaju pesme - ko god želi i šta god želi. Ima ponekad koncerata, ljudi koji su sreli Babu organizuju govor o tome no ne postoji nikakav duhovni trening, seminari...Može se ići na homeopatiju i kiropraktiku i to je besplatno. Ne postoji ni jedan razlog zašto bi tamo neko otišao pa imak sam ja tamo proveo godinu ipo dana a mnogi i do 30 godina.
Kako treba voleti učitelja je sam Baba demonstrirao svojom ljubavlju, pokornošću i poštovanjem svojih učitelja do kraja svoga života (i svih 7 godina provedenih sa Upasni Maharadžom). Ljubavlju prema svakome i svemu, čoveku, životinjama, sledbenicima, negovanjem i pranjem leproznih, služenjem siromašnih, radom u ašramu, novim životom u kojem su zajedno dve ipo godine prošli kroz abnormalne teškoće pešačenja beskrajnim satima po suncu, kiši, snegu, spavanju na otvorenom, prošenjem hrane. Nikada nije ni od koga tražio ono što prvi nije činio i bio spreman da čini. U svakom pogledu je bio lični primer i od drugih je tražio samo 10 deo toga i ko bi pokušao uvek bi mu pomogao. Uvek bi govorio sledbenicima da kad već traže njegovo mišljenje da ga onda i poslušaju. A da ako nemaju nameru da ga poslušaju da je bolje da ga ne pitaju i da rade po svome. Ali i da budu spremni na posledice - a mnogi su naučili koja je cena ne poslušati Babu i raditi po svome. Po pravilu se uvek pokazalo da je pokušavao da im pomogne a da su oni sami izabrali teži put. Svakoga od njih bi pustio da radi po svome i nauči svoju lekciju. Oni pametni su slušali njegove savete. Najčešće su to bilo oni najnestašniji, buntovnici, nevaljalci...
Nije postojala apsolutno nikakva šansa da mandaliji manipulišu njegovim učenjem jer je apsolutno sve bilo pod njegovom kontrolom i to je svakome od mandalija bilo bez ikakve dileme jasno. Kad neko doslovno zna svaku vašu misao i delo mada svojom nevinošću učini da to ne bude teret pa bi kad mu donesu golu bebu pitao - jeli to dečak ili devojčica. Jednom je jedan sledbenik počeo da propoveda u njegovo ime i to iskrivljeno učenje. Da skuplja novac koristeći njegovo ime. Sakuplja sledbenike u njegovo ime i još čini razne stvari koje nije trebao - mislim da je bio upetljan sa svojim sledbenicama. Sve je radio pominjući Babino ime ali je sve radio za sebe. Bio je više puta upozoren da to ne radi u Babino ime i sam Baba ga je pozvao i rekao mu da to ne radi. Ako to radi da radi u svoje ima a da ne koristi njegovo ime. Upozorio ga je da to vuče karmičke posledice. Nije poslušao i nastavio je da radi po svome. Uskoro se razboleo od lepre i propatio je narednih dvadesetak godina. Na kraju mu je Baba pomogao i izlečio ga od lepre. Na molbu učenika da mu pomogne jer se pokajao i shvatio je svoju pogrešku Baba je odgovorio da nemože jer nije on taj koji mu je dao lepru već sama karma i da prvo mora da je proživi ali da će mu pomoći da kroz to prođe. Tog čoveka su svi znali pa sad zamislite da neko nešto radi Babi iza leđa i manipuliše njegovim učenjem. Kada sedite ispred kućice u mraku i nesmete ni da se mrdnete tokom cele noći sem kad vas on pozove a to bi bilo na 15-20 minuta i vi pomiuslite što je baš dobro što vas često zove da možete da se počešete. Aonda prođe 15 pa 30 pa 60 pa 90 minuta pa čujete Babu kako u sobi sa zatvorenim vratima i prozorom jednolično diše i pomalo hrče a vi, koji sedite napolje, krenete da pomerate prst da se počešete - doslovno jedan milimetar i čujete pljeskanje rukama - i pošpto uđeteBaba vas zapita "Zašto si se pomerio". Ali Baba kako znaš. Kada zatvorim oči ja vidim ceo univerzum zar misliš da ne vidim tebe koji si mi ovako blizu. Ili noću krenete da preskočite jedan zid u nepoznatom aršamu da bi ste pišali i iznenada začujete pljeskanje rukama iz daljine. Odete do Babe i popričate sa njime pa se vratite nazad. Kako su se u međuvremenu razišli oblaci uvidite da je preko zida bila reka u koju biste upali i udavili se jer ne znate da plivate a ne biste nikoga mogli da pozovete jer ste i sami u ćutnji - po vlastitoj volji. Takvih primera je bilo doslovno bezbroj i svaki od mandalija je imao jedan ili više.
|