kakim ...dakle jeo sam!

...Kao prvo, mora se znati da mudrac i mudrost, istiniti i istina, pravednik i pravednost,
dobri i dobrota stoje u uzajamnoj vezi i jedno prema drugomu se ovako odnose: dobrota
nije ni stvorena ni učinjena ni rođena; ali ona jest rodna i rada dobroga, a dobri, ukoliko
jest dobar, nije načinjen i nije stvoren, ali ipak jest rođeno dijete i sin dobrote. Dobrota rađa
sebe i sve što ona jest u dobromu; bitak, znanje, ljubav i djelovanje izlijeva ona ujedno u
dobroga, pa dobri prima cijeli svoj bitak, znanje, ljubav i djelovanje iz srca i srži dobrote i
jedino od nje. Dobri i dobrota nisu ništa nego jedna dobrota, potpuno jedno u svemu,
izuzev rađanja (s jedne strane) i rođenosti (s druge strane); međutim je rađanje (od)
dobrote i rođenost u dobromu potpuno jedan bitak, jedan život. Sve što dobromu pripada,
on prima od dobrote u dobroti. (. . .) Tu on spoznaje sama sebe i sve što spoznaje, i ljubi
sve što ljubi, i djeluje s dobrotom u dobroti i dobrota s njim i u njemu sva njihova djela, u
skladu s onim kako stoji pisano i kako Sin kaže:
»Otac čini djela ostajući i boraveći u meni« (Iv 14,10)
»Moj otac (sve) dosad radi, i ja radim« (Iv 5, 17).
»Sve što je očevo, to je moje, i sve što je moje i onoga tko je moj, jest oca mojega:
njegovo u davanju, a moje u uzimanju« (Iv 17,10). ...

Majstor Eckhart (oko 1260–1328)

...nastavak...dojmilo me se...

"...Dalje se mora znati da, kad govorimo o »dobromu«, to ime i ta riječ ne označuje i u sebi
ne uključuje ništa drugo, i to ni manje ni više, nego samu i čistu dobrotu; tada se ipak misli
dobro ukoliko je sebe-dajuća (rađajuća) dobrota. Kad govorimo o »dobromu«, pri tomu se
razumije da mu je dobrost data, ulivena i urođena od nerođene dobrote. Stoga evanđelje
kaže:
»Kao što Otac ima život u sebi, tako je on i Sinu dao da ima život u sebi samomu«
(Iv 5,26).
On kaže: »u sebi samomu«, ne »od sebe samoga«, jer mu ga je Otac dao.
Sve što sam sada rekao o dobromu i dobroti jednako je istinito za istinitoga i istinu, za
pravednika i pravednost, za mudraca i I mudrost, za Sina Božjega i Boga Oca; za sve ono
što je od Boga rođeno i što nema oca na zemlji, a što se ne rađa ništa od svega onoga što
je stvoreno, što nije Bog, u čemu nema nikakve slike nego jedino čisti Bog sam. Jer tako
govori Sveti Ivan u svomu evanđelju, da je
»svim tima data moć da postanu sinovima Božjim
koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od
Boga i jedino iz Boga« (Iv 1,12 sl).

Pod »krvi« on podrazumijeva sve što kod čovjeka nije podložno čovjekovoj volji. Pod
»voljom tjelesnom« on podrazumijeva sve što je doduše podložno njegovoj volji, li ipak uz
opiranje i sukobljavanje, i što je sklono požudi tijela i što pripada zajedno duši i tijelu te se
nalazi istinski samo u duši; i uslijed toga ove duševne moći bivaju umorne, slabe i stare.
Pod »voljom muževljom« podrazumijeva Sveti Ivan najviše duševne moći, čija narav i
djelovanje jesu nepomiješane s tijelom i koje stoje u čistoći duše, odvojene od vremena i
prostora i od svega što ima bilo kakav pogled na vrijeme i prostor ili njihov okus, koje ni sa
čim nemaju ništa zajedničko, u kojima je čovjek prema Bogu oblikovan, u kojima je čovjek
Božjega roda i svojte. Pa ipak, budući da one nisu sam Bog, te su u duši i s dušom
stvorene, one se moraju osloboditi svoga lika i preoblikovati se u Boga te biti rođene u
Bogu i iz Boga, da bi jedino Bog bio (njihov) otac; jer tako one i jesu djeca Božja i Božji
jedinorođeni Sin. Jer ja sam sin svega onoga što mene prema sebi i u sebi kao jednaka
oblikuje i rađa. Ukoliko jedan takav čovjek, sin Božji, dobar kao dijete dobrote, pravedan
kao sin pravednosti, jest jedino njezin (tj. pravednosti) sin, (utoliko) ona jest
nerođenorađajuća, a njezin rođeni sin ima isti jedan bitak koji ima i pravednost, i on ulazi u
posjed svega onoga što je vlastito pravednosti i istini.

Iz svega ovog nauka, koji stoji napisan u svetom evanđelju i sa sigurnošću se spoznaje
u naravnom svjetlu razumom obdarene duše, čovjek nalazi pravu utjehu za sve trpljenje.
Sveti Augustin govori: Za Boga ništa nije daleko ni dugo. Ako hoćeš da ti ništa ne bude
daleko ni dugo, prilagodi se Bogu, jer tu je tisuću godina kao dan današnji.
Isto tako ja kažem: U Bogu nema ni tuge, ni boli, ni nevolje. Ako hoćeš biti slobodan od
svake nevolje i boli, zaustavi se i vrati se u čistoći samo k Bogu. Zasigurno, sva bol dolazi
samo otuda što se ne vraćaš jedino u Boga i k Bogu. Kad bi ti tu stajao, oblikovan i rođen
isključivo u pravednosti, doista ni tebe isto tako ne bi ništa moglo dovesti u patnju, kao što
ni Boga pravednost (ne dovodi u patnju).
Salomon govori:
»Pravednika ne žalosti ništa od svega što mu se može dogoditi« (Izr 12,21).
On ne kaže: »pravedna čovjeka« niti »pravedna anđela«, ni ovo ili ono. On kaže:
“pravednika”. Što na bilo koji način pripada pravedniku, osobito ono što njegovu
pravednost čini njegovom pa da on jest pravedan, jest sin i ima oca na zemlji, to jest
stvorenje, i napravljeno je i stvoreno, jer mu je otac stvorenje, napravljeno ili stvoreno. Ali
ono čisto pravedno, pošto ono nema napravljenog ili stvorenog oca, pa je njegov otac
jedino pravednost, stoga u njega ne mogu upasti trpljenje i nevolja, kao ni u Boga.
Pravednost mu ne može prirediti patnju, jer pravednost nije ništa nego radost, užitak i
naslada; i dalje: kad bi pravednost pravedniku stvarala bol, ona bi takvu bol stvarala sebi
samoj. Ništa od njega različito i nepravedno niti bilo što napravljeno ili stvoreno ne bi
moglo pravednika baciti u patnju, jer sve što je stvoreno leži daleko ispod njega, isto tako
daleko kao ispod Boga, pa na pravednika ne ostavlja nikakav dojam ni utjecaj, niti se
porađa u njega, kojemu je jedino Bog otac. Stoga se čovjek treba veoma truditi da se
oslobodi svoga lika i lika svih stvorenja i ne pozna nikakva oca osim jedino Boga; tada ga
ništa ne može baciti u patnju ili ožalostiti, ni Bog ni stvorenje, ni stvoreno ni nestvoreno, i
cijeli je njegov bitak, život, spoznaja, znanje i ljubav od Boga i Bog (sam).

I (nešto) drugo se mora znati, što isto tako čovjeka tješi u svakoj njegovoj nevolji. To je
da pravedan i dobar čovjek nalazi sigurno neusporedivo pa i neizrecivo više radosti u djelu
pravednosti nego što on ili čak najviši anđeo ima naslade i radosti u svom naravnom bitku
ili životu. Stoga su sveci i dali veselo svoj život za pravednost.
Sad ja kažem: Ako se dobromu i pravednomu čovjeku dogodi neka izvanjska šteta, a on
ostane uravnotežen i nepokrenut, u miru svoga srca, onda je istina što sam kazao da
pravednika ne rastužuje ništa što mu se dogodi. Ako naprotiv njega izvanjska šteta
rastužuje, zaista je samo pravo što je Bog pripustio da se dogodi šteta tomu čovjeku, koji
je htio biti i utvarao sebi da jest pravednik, dok su ga pak tako neznatne stvari mogle
ožalostiti. A ako je takvo Božje pravo, on se zaista ne treba zbog toga žalostiti, nego se
treba tomu radovati više nego svomu vlastitom životu, kojem se ipak svaki čovjek više
raduje i koji mu je vredniji nego cijeli svijet; jer što bi čovjeku vrijedio cio ovaj svijet ako on
ne bi živio?
Treća riječ, koju možemo i trebamo znati, jest to da je samo Bog prema naravnoj istini
jedino vrelo i izvor svega dobrobitka, bitne istine i utjehe, a sve što nije Bog, ima od sama
sebe naravnu gorkost i neutjehu i bol, pa ništa ne pridodaje dobroti koja od Boga potječe i
koja Bog jest, nego ona (gorkost) smanjuje i prekriva i krije slast, nasladu i utjehu koju Bog
daje.
Sad ja dalje kažem da svaka patnja dolazi iz ljubavi prema onomu što mi je šteta
oduzela. Pa ako mi je zbog štete na izvanjskim stvarima žao, to je zbiljski znak da ja ljubim
izvanjske stvari te da prema tomu po istini ljubim bol i neutjehu. Kakvo čudo, dakle, da
onda dospijem u bol ako bol i neutjehu ljubim i tražim? Moje srce i moja ljubav dosuđuju
stvorenju dobrobitak koji je Bogu vlastit. Obraćam se k stvorenju od kojeg po naravi dolazi
neutjeha, a okrećem se od Boga od kojega potječe svaka utjeha. Kako se onda mogu
čuditi kad dospijem u bol i budem tužan? Zaista, Bogu je i svemu svijetu stvarno
nemoguće da zbiljsku utjehu nađe onaj čovjek koji utjehu traži kod stvorenja. Ali tko bi u
stvorenju ljubio jedino Boga, i jedino u stvorenju Boga, taj bi svuda nalazio istinsku, pravu i
jednaku utjehu. Neka ovo bude dosta od prvog dijela ove knjige. ..."

Majstor Eckhart - Knjiga BoŽanske Utjehe

VRH PLANINE

Jednom davno živio je vrlo siromašan, ali vrlo hrabar čovjek po imenu Ali. Radio je za Amara, bogatog starog trgovca. Jedne zimske večeri Amar je rekao:

“Na vrhu planine ovakvu noć niko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, a ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom ćeš trideset dana raditi bez ikakve naknade.”

Ali je odgovorio: “Sutra ću to pokušati ostvariti.”

No, kad je izašao iz prodavnice, opazio je da duva ledeni vjetar, pa se uplašio i odlučio da svog najboljeg prijatelja Avdija upita je li suludo prihvatiti takvu opkladu. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao, a tada je odgovorio:

“Pomoći ću ti. Kad sutra stigneš na vrh planine, pogledaj pred sebe. Ja ću biti na vrhu susjedne planine, gdje ću cijelu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo – to će te grijati. Uspjećeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat.”

Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao k prijatelju:

“Rekao si mi da želiš naknadu.”

Avdi ga je uhvatio za ramena:

“Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vjetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva.”

CITATI O ČOVJEKU

Pametan čovjek primjećuje sve. Glup ima za sve poneku zamjerku.
Hajne

I najveći čovjek ostaje dijete.
Gete

Ne znači da je pas dobar ako glasno laje. Isto tako ne znači da je čovjek dobar ako je vješt s riječima.
Čuang Ce

Najbolje je za čovjeka da provodi život što više u dobrom raspoloženju, a što manje u zlovolji.
Demokrit

Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi.
From

Čovjeku treba otprilike 2 godine da nauči govoriti i otprilike 50 godina da nauči šutjeti.
Hemingvej

Ko je neupotrebljiv čovjek? Onaj koji ne zna ni zapovijedati ni slušati.
Gete

Čovjek riješi da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zalive, brodove, ostrva, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi lavirint linija ocrtava njegov sopstveni lik.
Borhes

“Is God willing to prevent evil, but not able?
Then he is not omnipotent.
Is he able, but not willing?
Then he is malevolent.
Is he both able and willing?
Then whence cometh evil?
Is he neither able nor willing?
Then why call him God?”

Epicurus

"Pravedan je čovjek najmanje podložan društvenom nemiru, a nepravedan je njime ispunjen u najvećoj mjeri."

Epikur

Ako želite tražiti Istinu, morate ići van, daleko izvan ograničenja ljudskog uma i srca i tamo je pronaći – ta istina je u vama samima. Nije li jednostavnije da si za cilj postavite život sam, umjesto da imate posrednike, gurue, koji Istinu neizbježno moraju prizemljiti i tako je iznevjeriti.

U tebi se nalazi cijeli svijet i ako znaš kako gledati i učiti, vrata su ti tamo, ključ ti je u ruci. Niko na svijetu ne može ti dati ključ niti otvoriti vrata…niko osim tebe.

Na pitanje postoji li ili ne postoji Bog ili istina ili stvarnost, ili kako god to volite nazivati, nikada ne mogu odgovoriti knjige, sveštenici, filozofi ili spasitelji. Niko i ništa ne može odgovoriti na to pitanje osim tebe samog i eto zašto moraš upoznati sebe. Nesavršenost leži samo u potpunom nepoznavanju sebe. Razumjeti sebe je početak mudrosti.

Morate razumjeti cjelinu života, ne samo jedan mali dio. Zbog toga morate čitati, zato morate gledati nebo, zato morate pjevati i plesati, i pisati pjesme i patiti i razumijevati, jer sve je to život.

Desio se spoljašnji napredak od volovske zaprege do mlaznog aviona, ali psihološki, pojedinac se nije nimalo promjenio, a društvene strukture širom svijeta stvaraju pojedinci. Spoljašnja društvena struktura je rezultat unutrašnje psihološke strukture naših međuljudskih odnosa, jer je pojedinac rezultat sveopšteg iskustva, znanja i ponašanja čovjeka. Svako od nas je skladište prošlosti. Pojedinac je čovjek koji je čitavo čovječanstvo.

Ako zaista možemo da razumijemo problem, odgovor će se pojaviti, jer on nije odvojen od problema.

Tokom vjerske istorije bili smo uvjeravani od vjerskih vođa da ako izvodimo određene obrede, ponavljamo izvjesne molitve ili mantre, potčinimo se izvjesnim obrascima, suzbijemo naše želje, kontrolišemo naše misli, potisnemo naše strasti, ograničimo naše apetite i uzdržimo se od popuštanja polu, mi ćemo, nakon dovoljno mučenja uma i tijela, pronaći nešto iza ovog malog života. I to je ono što su milioni takozvanih religioznih ljudi činili vijekovima, bilo u osamljenosti, otišavši u pustinju, planinu ili pećinu ili lutajući od sela do sela sa prosjačkom zdjelom, ili u grupu, pridruživši se manastiru, sileći svoje umove da se potčine utvrđenom obrascu. Ali mučen um, slomljen um, um koji hoće da pobjegne od čitave zbrke, koji je porekao spoljašnji svijet i otupio od discipline i potčinjavanja – takav um, koliko god dugo tragao, naći će samo ono što je u skladu sa njegovom iskrivljenošću.

Kao ljudska bića koja žive u ovom stravično ružnom svijetu, zapitajmo se, može li se ovo društvo, zasnovano na takmičenju, okrutnosti i strahu, okončati? Ja mislim, to se jedino može desiti ako svako od nas prepozna ključnu činjenicu da mi, kao pojedinci, kao ljudska bića, u kom god dijelu svijeta živjeli i kojoj god kulturi pripadali, smo potpuno odgovorni za cjelokupno stanje svijeta. Svako od nas je odgovoran za svaki rat zbog agresivnosti naših sopstvenih života, zbog našeg nacionalizma, naše sebičnosti, naših bogova, naših predrasuda, naših ideala, svega onoga što nas dijeli.

Nasilje nije samo ubiti nekoga. Nasilje je kada koristimo oštre riječi, kada činimo gestove da otjeramo drugu osobu, kada se pokoravamo iz straha. Tako da nasilje nije samo organizovano klanje u ime Boga, u ime društva ili države. Nasilje je mnogo suptilnije, mnogo dublje, a mi smo uronjeni u bezdane dubine tog nasilja.

Kada sebe nazivate Indijcem ili Muslimanom ili Hrišćaninom ili Evropljaninom, ili bilo čim drugim, vi vršite nasilje. Shvatate li zašto je to nasilno? Zato što odjeljujete sebe od ostatka čovječanstva.

"Samo je neko onaj ko nekog ili nešto voli. Ne biti ništa i ne voljeti, isto je." ~ Fojerbah

Strogost radja strah, ali grubost radja mrznju.
Bekon

"Ne brinite se oko toga što ljudi misle,
oni to rijetko rade."

"Sloboda čovjeka nije u tome da može činiti sve što želi,

nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi."

Jean-Jacques Rousseau

A sloboda je i tome da ne mora ni za sta da se veze.

Traktor.

„Kada mudrac prstom pokazuje Mesec – budala vidi samo prst.“

A jeste li se zapitali šta vidi mudrac kada budala prstom pokazuje Mesec?

Očigledno je:

i on vidi samo prst – Mesec je već video.

Ali i prst je do sada video!?

Jeste, ali nije video budalin prst.

- Točno je da bu nam alkohol skratil života …
- Ali smo vidjeli duplo više!

Ne Stoj Done Donke
ne gledaj me
od gledanje Donke
fajde nema

Jednu noc, Lao Ce je sanjao da je leptir.
Ujutro se probudio i pricao to ucenicima.
Oni su ga pitali sta je tu cudno?

Lao Ce je rekao: A sta ako sam ja, ustvari, leptir, koji sanja da je Lao Ce?

Mudrosti starih Indijanaca

Indijanska terija postojanja glasi: Sve stvari na svetu imaju svoju svrhu, svaka bolest i biljka koja je leči, i svaki čovek sa svojim pozivom.

Šta je život? To je treptaj svica u noći. To je dah bufala na zimskoj hladnoći. To je mala senka koja juri preko trave i nestaje u zalasku sunca. (Crno stopalo)

Sve na svetu je u paru. U našim mislima mi smo dvoje, dobri i zli. Svojim očima vidimo dvoje, ono što je lepo, i ono što je ružno. Imamo desnu ruku koja udara i čini zlo, i levu koja je bliže srcu, punu dobrote. Jedna noga može nas voditi lošim putem, a druga dobrim. Dakle, sve na svetu je u paru. (Eagle)

Sve što Indijanac radi je u krugu, a to je zato što snaga sveta uvek deluje u krugovima, i sve pokušava biti okruglo. Nebo je okruglo, čuo sam da je i Zemlja okrugla, a takve su i sve zvezde. Vetar, kad je najmoćniji, vitla. Ptice grade gnezda u krugovima, jer njihova vera je ista kao i naša. Čak i godišnja doba u svojoj izmeni čine veliki krug i uvek se ponovo vraćaju tamo gde su bila. Čovekov život je krug od detinjstva do detinjstva. I tako je u svemu u čemu se kreće snaga. (Crni Los, Oglala Sioux)

O ZEMLJI...

Moramo zaštititi šume za našu decu, unuke i decu koja će se tek roditi. Moramo zaštititi šume za one koji ne mogu govoriti za sebe, za ptice, životinje, ribe i drveće. (Kvatsinas)

Ako razgovaraš sa životinjama, i one će razgovarati s tobom, i poznavaćete jedni druge. Ako ne razgovaraš s njima, nećeš ih poznavati. Ono što ne poznaješ, to te plaši. Kad se neko boji, on uništava. (Poglavica Dan Džordž)

U srcima svih nas postoji skriveni put kojom se retko putuje, a koji vodi do nepoznatog, tajnog mesta. Stari su ljudi zaista voleli Zemlju i na njoj su sedili i počivali s osećajem da su blizu majčinske snage. Svoje su šatore gradili na Zemlji, a svoje žrtvenike od Zemlje. Zemlja je umirivala, jačala, pročišćavala i lečila. Zbog toga stari Indijanac još uvek sedi na Zemlji, ne ustaje i ne odvaja se od njenih snaga koje život daju. Za njega sediti ili ležati na Zemlji znači moći razmišljati dublje i osećati snažnije. On može jasnije proniknuti u tajne života i doći u bliži odnos sa životom oko sebe. (Poglavica Medved Koji Stoji)

Veliki Duh je u svim stvarima, on je u vazduhu koji dišemo. Veliki Duh je naš otac, a zemlja je naša majka. Ona nas hrani, i sve što stavimo u nju ona nam vraća. (Veliki Grom)

Indijanci vide dva puta s kojima se suočava beli čovek kao put tehnologije i put duhovnosti. Mi osećamo da put tehnologije vodi moderno društvo ranjenoj i sprženoj Zemlji. Može li biti da put tehnologije predstavlja žurbu u uništenje, dok put duhovnosti predstavlja sporiji put kojim su Indijanci putovali i koji sada ponovo traže? Zemlja nije spržena na tim tragovima. Trava tamo još uvek raste.
(Vilijam Komanda)

Ponašajte se dobro prema Zemlji, ona vam nije data od vaših roditelja, nego je pozajmljena od vaše dece. Ne nasleđujemo Zemlju od naših predaka, pozajmljujemo je od naše dece. (Stara indijanska poslovica)

O DARIVANJU

Naše je verovanje da je ljubav prema posedovanju slabost koju treba nadvladati. Ona privlači materijalni deo, a ako joj dozvolimo, vremenom će poremetiti čovekovu duhovnu ravnotežu. Zbog toga deca rano moraju naučiti lepotu poklanjanja. Treba ih učiti da daju ono što najviše vole kako bi mogla osetiti radost poklanjanja.

Jednom sam bio u Viktoriji i video sam veoma veliku kuću. Rekli su mi da je to banka i da beli ljudi tu stavljaju svoj novac na čuvanje i da vremenom imaju korist. Mi Indijanci nemamo takve banke, ali kada imamo mnogo novca ili pokrivača, mi ih dajemo drugim Indijancima, i s vremenom to im donosi korist i naša srca se osećaju dobro. Naš način davanja je naša banka. (Poglavica Makuina)

MUDRA PRIČA ZA KRAJ:

Nekada davno je stari Čiroki svom unuku ispričao jednu životnu istinu:
'U suštini svakog čoveka se vodi bitka, kao borba između dva vuka, u suštini svakog od nas. Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam... Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, istinu, saosećanje i veru.

Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu reči i onda upita svog dedu: 'Koji vuk na kraju pobedi?'

Stari Čiroki odgovori sa smeškom: 'Pobeđuje uvek onaj kojeg hraniš...'

There was a man upon your planet who had great wealth and in this wealth, he saw much power. For his fellow man would eagerly do his bidding to share part of this wealth. And, for this reason, many of those who dwell upon this planet, known to you as earth, require vast quantities of material wealth. And, therefore, acquire what they consider to be much power. What is not understood by these men is that in acquiring this wealth and in attempting to possess much power through this wealth, they are giving up an infinite amount of power for that which is in actuality no power at all.

ajmo!!!!! galaksijanci probudite se forum nam je zaspa.

“One can never escape from pain until self-control is acquired. One can never reach the place of peace until the conquest of self is made.”

Ne može se pobjeći od boli dok se samokontrola ne ostvari. Nikada ne možeš doći do mjesta mira dok osvajanje sebe nije učinjeno.


Excerpt From: Ingalese, Richard, 1863-. “The history and power of mind.”