Oblik
Velikoga klupka nit sam i talasa mora Bit, potražiću baš taj Lik mi oblika kojeg sam. I zapali neka smo sa bezbroj stvari, kao voće otpali smo sa drveta prije zrenja i korijenu oteli se druže stari, pošao sam za sudbinom tražiti je, tom susretu radujem se, vrijedno radim, pored strijepnje prošao sam. Ko sam ja i šta li znam kad ime mi ništa je, to Srce ODREĐUJE, zakon pada kutija da ne budem usred grada, OTVARAM se, šta me pjeva gledam sred ogledala i narasta u Srcu mi Istina što PLAMEN stvara. Vino ljubim, rijeku pijem u kojoj sam, pijanstvo je moja ludost, a priča mi ljubavna i pratilac suze nek su slane kapi sa dna mora, dubina me rodila i gojila misao, daljina me voljela kao nejveća blizina, Erotika što zanosi koju gledam usred Svijeta, zbog nje život volio sam. Ljubav tu je čak i kada nema nje. O, tragično da li je kad spuštam se končićima dok ljuljam pod maskama na daskama. Gorimo.
|