|
Da li je itko promislio o tome koje su nam granice razmisljanja i da li tako nesto postoji?
Ovo je nekako zeznuta tema za objasnit vam, pa me nastojte razumit sta mislim citajuci tekst polaganije.
Npr. mi stalno razmisljamo o necemu. O ovome, o onome, masta nam buja, sanjamo svasta, dolazimo do ideja za koje mislimo da nitko nikad nije imao, mislimo da smo stvarno "kreativni", unikatni, raznoliki, itd.
Katkad se i divimo svojim mogucnostima razmisljanja, itd.
No moje pitanje je - jeste li svjesni cinjenice da postoje stvari o kojima mi (ljudi, kao najinteligentnija rasa na Zemlji) nismo uopce u MOGUCNOSTI razmisljat? Da razmisljamo u odredjenim granicama, kao da su nase sposobnosti razmisljanja zatvorene u velika cetiri zida? Pri tom ne mislim da pokusamo razmisljat pa nismo dovoljno mastoviti ili slicno, vec jednostavno jedno postojanje odredjene BARIJERE u nasem razmisljanju koja ogranicava nasa razmisljanja unutar odredjenih okvira. Van te barijere ne mozemo razmisljat, a mene zanima upravo sta je van te barijere!
Pojasnjenje barijere: nevidljiva, neopipljiva, NEPOJMLJIVA vrsta mentalno/duhovnog/sta vec granicnika koja nam ne dopusta niti da dodjemo blizu nje da je proucimo, a kamoli da vidimo sta je iza nje. Zbog toga se drzimo unutar prostora ogradjenog barijerom, a taj prostor je upravo ovaj nas mentalni prostor unutar kojeg funkcioniramo, u kojem razmisljamo, u kojem donosimo zakljucke, itd. To je velik prostor, otvoren za mnoge nove ideje, itd. medjutim imam jak osjecaj da postoji ta odredjena barijera koju je tesko shvatit a koja nas sputava, mozda da predjemo u neka visa bica ili inteligentniju rasu.
Zamislimo da smo mi zivotinje koje zive na Zemlji. Nema ljudi, dakle samo mi, zivotinje. Zemlja je velik planet za svaku zivotinju, i svaka zivotinja ce uvijek nesto novo vidjet i dozivit na Zemlji istrazujuci je. Malo inteligentnije zivotinje znaju koje su granice na Zemlji. Npr. majmuni znaju da ne mogu letit, ali isto bace katkad pogled u nebo. Dakle svjesni su da je to neka granica koju ne mogu prijeci. Isto tako i druge zivotinje.
E sad razlika izmedju tih majmuna i nas je sta oni VIDE tu granicu, ZNAJU da postoji, znaju da je ne mogu prijeci, dok mi (za sada) ne vidimo nasu granicu i ne znamo sigurno da li postoji, no napredujuci svakim danom sve vise ocito je da se granice pomicu, a ako se granice pomicu, sta to znaci ?? Da granice POSTOJE !
Neke su granice na "lokalnom" nivou (npr. kad je covjek otkrio da Zemlja nije ravna, ili kad je majmun otkrio da kamenjem moze razbijat orahe), a neke su granice "generalne", a te mene granice trenutno zanimaju. One su prelasci, npr. za evoluciju, transformaciju (stanica --> organizam, organizam --> majmun, majmun --> covjek, covjek --> 4. denzitet, itd.).
Isto je tako svaki taj organizam imao svoje granice kojih nije bio svjestan, kao sta mi imamo nase kojih nismo svjesni, a o kojima ja ovde govorim.
Npr. stanica je mozda, a vjerovatno nije uopce svjesna icega. Organizam je svjestan samo sebe. Majmun je svjestan sebe i okoline. Covjek je svjestan svega toga i vise jer moze razmisljat o buducnosti, a i spoznao je svoje granice kao nitko prije. Slijedeca razina ce tko zna cega bit sve svjesna, ali analogijski ostaje cinjenica da uvijek postoji neka granica preko koje ta razina ne moze...
pa cak i kad dodjemo do Kreacije, da li i Ona ima granicu? Mozda i ima a nije je svjesna?
Malo sam mozda zakomplicirao, ali rekao sam da je tesko objasnit, pa ako lagano procitate sto sam pisao mozda i shvatite sto sam mislio rec. Tesko je pricat o necemu tako nedodirljivom, nedefiniranom, nepouzdanom...
(hint: zasto ljudi koriste samo nekoliko malih postotaka mozdane mase? Mozda je tu barijera? Mozda su nam je alieni ugradili da bi bili u prednosti i da mi slucajno ne bi iskoristili 100% svog mozga i tako postali konkurentni njima? Mozda nas na ovaj nacin i drze inferiornijima, robovima?)
pozdrav
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
