moje su nebo vezali zicom,
po mome mozgu crtaju sheme,
zele jos jednu kopiju svoju,
da njome vrate nestalo vreme.
al' ne dam svoje ja ideale,
i jeshcu snove umesto hleba,
ja svoju srecu nosim sa sobom,
ona je parce slobodnog neba!

elektricni orgazam

Bad Religion album The Gray Race iz 1996-te godine

The Gray Race

the framework of the world
is black and white
the infrastructure builders
flex their might

turning true emotion
into digital expression
one by one we all fall down

the gray race shrivels
trapped inside the world it creates
it's black and white

the perputual destructive
motion machine
began to chart a course
never before seen

turning raw compassion
into fields of plus and minus
one by one we all give in

the gray race shrivels
trapped inside the world it creates
it's black and white

I'd swear there were times when I was someone else
a person with determination and knowledge of the self
but you flattened me to rubble and now I can see that I'm
just faded negative of the image I used to be

and that's our dilemma

Inace od dvesta i kusur pesama retko koja ne prica o onome o cemu se prica na ovom forumu.

As you know... fiction is often the guise for the deliverance of the deepest of truths.

N E B O I Z V E Z D E

Chisto je vechernje nebo,
jasne su daleke zvezde,
jasne ko sreca detinja.
O,shto ne mogu bar da pomislim:
zvezde su jasne ko sreca moja!

Shto si nesrecan? -
pitaju ljudi.
Ja sam nesrecan,
dobri ljudi,shto zvezde i nebo -
zvezde su i nebo,a ja – chovek!...

Zavide ljudi
ljudima samo;
a ja,naprotiv,
zavidim samo zvezdama prekrasnim,
samo bih s njima mesto da promenim.

Ljermontov

Angels Holocaust


As I walk through the blackened forest
Thoughts of hate and anger fill my soul
The charred remains of the holy rollers
Scream repentance though it's far too late

I fight back the laughter at what I see
The suffering healers false destined prophecy

He didn't think yesterday of the end of his life
The brainwashed fools born again of a thousand lies

Hate filled screams break the silence
Terrifying dreams filling up your head
Blasphemy thrusting out, in the masses it reigns
The mask of hypocrisy is slowly unveiled

Fear the angels holocaust, they're screaming
Dreams of pain forever entering your head
Death and hatred loathing, on mankind it feeds
Earth is dead and gone now, we've brought it to an end

For the last time I've been betrayed
Never again will I subject myself to this hypocrisy
Something is drawing me to the other side
Only time will tell my true destiny


enjoy

ZIDOVI

Prazni zidovi
Upiru pogled na mene
Pitajuci
Uvek pitajuci
Tvoje Ime i san
Lopovi su koji
Ne dolaze
Ostaju samo pitanja
Koja se bezglasno
Obrushavaju na mene
Bol je teshka
Kao ciganski tochak
Zaglibljen u blatu
Svakodnevice
Uzimam svoju ruku
Kao da je tudja
I prislanjam je
Na zid
Upijajuci hladnocu
Okrutne stvarnosti
Besmisleno je
Odgovarati na pitanja
Jer nema kraja
Izmedju zidova
A iza njih
Je nishta.

'91

Amerimaka

Gospojica Sloboda kurva postade
prodala sve svoje snove,
u pakao ih pretvorila
Njen krevet od ruza sada je pun trnja
njena ponosna haljina poderana i umrljana

A moglo je sve drukcije bit' ,
samo da je iza Ljubavi stala
sad svoju sramotu ne bi morala krit
Da, to bi bilo dovoljno
Ovako sve nas je oprzila svojim plamenom

Amerimaka
Kakav divan zivot
Amerimaka
Kao da lizes med sa ostrice noza
Amerimaka
Kakav divan prizor
Amerimaka kakav divan zivot


Zemlja slobode, izgradjena na ropstvu
Nasa svijest u zatocenistvu
Obecana zemlja je utroba zvjeri
Kulturi tvojoj sazdanoj od pohlepe
mora doci kraj

Sad lezimo u blatu
gledamo gore,
sa neba ni jedna suza da padne
Pritiskaju nas u blato,
ljubav od nas kriju
Ali ja im necu dati da me poraze

Amerimaka...kakv divan zivot
-------------------------------------------------------------------------------

Amerimacka

Thievery Corporation feat. Notch

Miss Liberty turn inna Jezzabelle
All de dreams you go sell, de whole dem turn inna hell
Her bed of roses are filled with thorns
Her righteous robes are tattered and torn

If she had only stood for love
That would have been enough
She wouldn’t have to hide her shame
If she had only stood for love
That would have been enough
But now she’s burnt us all with her flames

Amerimacka
Oh what a beautiful life
Amerimacka
Is like licking honey off a knife

Amerimacka
Oh what a beautiful sight
Amerimacka
Oh what a beautiful life

The land of the free built on slavery
Our consciousness in captivity
The promise land is the liar’s den
Your culture of greed has got to end

Now we’re laying in the mud
Looking up above
Tear water just ah drop from the sky
They try to keep us in the mud
Separating us from love
But me nah go let dem conquer de I

Amerimacka
Oh what a beautiful life
Amerimacka
Is like licking honey off a knife
Amerimacka
Oh what a beautiful sight
Amerimacka
Oh what a beautiful life

J.P.Kamov

U MRTVOJ NOĆI

U mrtvoj noći, gdje misli zuje zrakom
plamisajuć - u noći -
na ledna stakla, što mraz ih štrapa bijeli
uperih svoje oči.
I gledam, gledam, a aveti tišine
zapodjele su kolo -
Tihano sve je ko mrtvo, vječno nebo,
bez oblačine, golo.
A oči blude i gleđu - dugo gleđu
u one slike crne
i motre usne, što utisnute šute,
sa kojih miso trne.
Ušesa kočim za jedan sami trzaj
i sve je nijemo...
O da sam dijete, tek klonuo bih glavom
pa tad - zadrijemo.
A glava bukti i poletava k zidu
da tresnem njome -
Svet, svet je prasak - a blagosloven gospod
u miru svome!

knowable, knowledge nor knowing am I
formless is my form,
I dwell within senses
but they are not my home
ever serenely balanced
I am neither free nor bound
conciencesness and joy am I
...and BLISS is where I am found

THE ROSE
Some say love - it is a river
that drowns the tender reed.
Some say love - it is a razor
that leaves your soul to bleed.
Some say love - it is a hunger,
an endless aching need.
I say love - it is a flower,
and you it's only seed.

It's the heart, afraid of breaking,
that never learns to dance.
It's the dream, afraid of waking,
that never takes a chance.
It's the one who won't be taken,
who cannot seem to give.
And the soul, afraid of dyin',
that never learns to live.

When the night has been too lonely,
and the road has been too long,
And you think that love is only
for the lucky and the strong,
Just remember in the winter
far beneath the bitter snows,
Lies the seed, that with the sun's love,
in the spring becomes The Rose


RUZA
neki kazu ljubav je bujica
sto sto udavi izdanak njezni
Neki kazu ljubav je ostrica
sto dusu ostavi da krvari
Neki kazu ljubav je glad
bolna zelja neprestajuca

ja kazem ljubav je cvijet
a ti si jedino sjeme

Srce sto se boji da se ne slomije
nikad ne zaplese
San sto od budjenja strepi
nikad sudbinu ne iskusava
Onaj koji ne zeli bit uzet
ni dati ne moze
a dusa sto se smrti boji
nikad ne nauci zivjeti

kad je noc usamljena
a put predug
i cini ti se da ljubav je samo
za jake i sretne
sjeti se da u zimi
ispod snjega tuge
lezi sjeme
sto ga sunceva ljubav na proljece
u ruzu pretvara

O prekrasna,s visina,Inti ti se nasmijao
i jednu je svijetlu zraku izgubio
koja sada pociva u tvojim ocima.
kondor je,kruzeci u visinama,
ispustio jedno pero.
Ono je sislo,trepereci,
da bi se pretvorilo u tvoju kosu.
Plasljivi leptir leptir zamijenio te za cvijet.
On sada pociva,zarobljen,
u tvome srcu.
Dvije skoljke izronise iz morskih dubina
i postadose tvoje usi.
Savijena duga
dade tvojim obrvama
svoj blagi luk.
Seva se iz plavetnila
spustila k tebi
i cim te je vidjela
izgubila je svoj glas.
Njene srebrne tonove
nadjose u tvom grlu.
A grlo je tvoje najljepse utociste …


• indijanska ljubavna pesma sa Anda

• actecka pesma mlade indijanke



Ne znam jesi li daleko ili blizu,
jer ja odlazim na pocinak s tobom
i s tobom ustajem.
U mojim snovima mi smo sjedinjeni.
Kad nausnice na mojim uskama zadrhte,
znam,ti si se pomakao u mom srcu.

To see a World in a Grain of Sand
And a Heaven in a Wild Flower,
Hold Infinity in the palm of your hand
And Eternity in an hour.

A Robin Redbreast in a Cage
Puts all Heaven in a Rage.
A dove house fill’d with doves and pigeons
Shudders Hell thro’ all its regions.
A Dog starv’d at his Master’s Gate
Predicts the ruin of the State.
A Horse misus’d upon the Road
Calls to Heaven for Human blood.
Each outcry of the hunted Hare
A fiber from the Brain does tear.

He who shall train the Horse to War
Shall never pass the Polar Bar.
The Beggar’s Dog and Widow’s Cat,
Feed them and thou wilt grow fat.
The Gnat that sings his Summer song
Poison gets from Slander’s tongue.
The poison of the Snake and Newt
Is the sweat of Envy’s Foot.

A truth that’s told with bad intent
Beats all the Lies you can invent.
It is right it should be so;
Man was made for Joy and Woe;
And when this we rightly know
Thro’ the World we safely go.

Every Night and every Morn
Some to Misery are Born.
Every Morn and every Night
Some are Born to sweet delight.
Some are Born to sweet delight,
Some are Born to Endless Night.

Wiliam Blake

Kada vetar utihne, osluhni šapat moga tela – èuæeš strast,
pogledaj opijenost mojih oèiju – videæeš ljubav...

Uhvati moju drhtavu ruku i odvedi me tamo gde sanjaju zvezde,
gde spava svetlost, znaæeš da sam bez tebe izgubljen!

Putujmo zajedno kroz snove, berimo soène plodove ljubavi,
uzvišena moja, reèi nisu dostojne tebe...

Kada se noæ meko spusti na horizont,
pogledaj odraz zvezda u mome oku – te su zvezde tvoje.

Plamen u meni zahuhta kada sam pokraj tebe,
kada nisi tu – led me steže i lomi!

PONEKAD POŽELIM...


Ponekad, poželim da se isplačem nekome na ramenu,
jer nisam kamen i nisam savršen. Ali neznam dali ću
ikada sresti nekoga ko je isto tako nesavršen.
Zbog toga, ljudi misle da sam hladan i bezosećajan.

Ponekad, poželim da nekome dam savet, onako kako i
mene savetuju iskusniji, ali ljudi to smatraju uvredom.
Zbog toga, ćutke gledam gluposti koje prave, i lične
tragedije koje dolaze posle toga.

Ponekad, poželim da sebe poklonim nekome, ali ljudi
ne znaju da sačuvaju taj poklon. Zaneti svojom
vrednošću, misle da mogu da rade šta im je volja.
Zbog toga, nikome ne verujem, i ni od koga ne očekujem
bogzna šta, i ako s vremena na vreme opet dam po nekom šansu.

Ponekad, poželim da mogu da se vratim nekoliko decenija
u prošlost, kada se još verovalo u ljude. Danas se veruje
samo novcu. Sve, i svako ima svoju cenu.
Zbog toga mi govore da živim u "svom svetu",
koji oni u stvari mogu ali ne žele da shvate,
i zbog toga ih ja iskreno prezirem.

Ponekad, poželim da sve ovo podelim sa nekim,
ali ne mogu da dođem do reči od onih koji misle
da sve znaju, i zbog toga ne zatvaraju usta.
A ljudi koji ne znaju da saslušaju, ne mogu ništa
pametno ni da kažu.
Zbog toga, ostajem po strani, hladan, nepristupačan,
i ko zna šta još, ali i svoj, slobodan, i
zbog toga srećan.


Decembar 1995.

More pre nego usnim



Svet nestaje polako.Zagledani svi su
U lazljivo vreme na zidu: o hajdemo!
Granice u kojima zivimo nisu
granice u kojima umiremo.
Opora noci mrtva tela,
mrtvo je srce al ostaju dubine.
Nocas bi voda samu sebe htela
da ispije do dna i da otpocine.

Putuj dok jos ima sveta i saznanja:
bices lep od prasine,spoznaces prah i sjaj.
Oslepi svojim koracajucim putem,al znaj:
lazno je sunce,istinita je njegova putanja.
Nek trgovci vremenom plove sa voskom u usima,
ti smelo slusaj kako pevaju pustinje,
dok klece bele zvezde pred zatvorenim morem i ima
u tebi snage koja te raspinje.

Praznino,kako su zvezde male!
Tvoj san bez tela,bez noci noc,
pridev je cistog sunca pun pohvale.
To sto te vidim jel moja il tvoja moc?

Prozirna ogrado koju sjaj savlada,
pusta providnosti koje me strah hvata,
tvoj cvet je jedina zvezda iznad grada,
tvoja uzaludnost od cistoga zlata!

Svet nestaje polako,tuzni svet.
Ko ce nase srce i kosti da sahrani
tamo gde ne dopire pamcenje,pokret
gde nas ne umnozava i ne ponavljaju dani!
Iscupajte mi jezik i stavite cvet:
pocinje lutanje kroz svetlost.Reci zaustavi!
Sutra ce sigurno i kukavice moci
ono sto danas mogu samo hrabri i p r a v i
koji su u prostoru izmedju nas i noci
nasli divne razloge drugacije ljubavi.

Svet nestaje.A mi verujemo svom zestinom
u misao koju jos ne misli niko,
u prazno mesto,u penu kada s prazninom
pomesa se more i oglasi rikom.


Branko Miljkovic

OBZORJA

1.

Nasloni glavu uz moje rame i oslusni. Oslusni
zenicama.

Sve sto je oko tebe, sine moj, sacinjeno je od
necega u tebi. Pokusaj da se osvrnes.
Svet ima milione vrata. Lepo ih mozes
opipati u tami. Mozes ih opipati kao
zvuk. Kao odjek.

Svejedno kroz koja vrata prodjes, prosao si
kroz sebe. I sa obe strane te ceka ogromna
ljudska nada.

2.

Postoje vrata iskovana od dodira. Iskovana od
mirisa. Postoje vrata nacinjena od ukusa ne-
ke pahulje na tvom dlanu. Ili vrata od treperenja
jare ponad drumova u zarka letnja
podneva.

Postoje vrata nekog tvog tajnog razgovora sa
klikerima, kamiccima i cvetovima. Sa mr-
vicama od kolaca, kojima hranis vrapca sto
stanuju pod strehom.

Onaj kome u oci staju cela nebesa, vidi siroka
krila svemira. Ko, kao svrdlo, uperi svoj
vid u jednu tacku, citace dubinu vasione, nje-
ne nerve.

Moje ucenje kaze: u isto vreme i u istom zivotu
ne mozes videti obe stvari.

3.

Izaberes li prvi nacin, imaces posla samo sa
ljuskama, sine moj. I divices se raskosi pro-
stora. I verovaces da si obuhvatio nebo.
Izaberes li drugi nacin, umeces spokojno da dises
protiv vetra. Kretaces se kroz metez kao
da lebdis iznad tla. U vrevi govorices tiho.
I klanjace ti se i borovi i trave.

I bez lukavstva u srcu prolazices kroz zivot.

Dok drugi misle da drzis u rukama oblike, ti
ces drzati ono sto je u njima bezoblicno.
I bices uvek za korak mladji od svog vreme-
na i bilo koje prolaznosti.

Onaj ko prodje, a ne zagleda se duboko, kao da
nije ni bio medju nama.


Miroslav Antic

KROJ

Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Bices moj nacin odevanja
svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe
skidati. Na meni ces se raspasti.
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mestima zajedno cemo plakati.

Zasivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati
moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me
shvatas: to nije prozimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje mastom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoce.


Miroslav Antic

Pre igre

Zazmuri se na jedno oko
Zaviri se u sebe u svaki ugao
Pogleda se da nema eksera da nema lopova
Da nema kukavicijih jaja

Zazmuri se na drugo oko
Cucne se pa se skoci
Skoci se visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe

Odatle se padne svom tezinom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svoga ponora

Ko se ne razbije u paramparcad
Ko ostane citav i citav ustane
Taj igra


Vasko Popa

Svoju snagu prepoznaces po tome koliko si u
stanju
da izdrzis samocu.
Dzinovski pulsari sanjaju na na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene zvezde sabijaju se u jata.

Seme sekvoje bira cistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlaci se u prasume.

Orao nikad nije imao potrebu
da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaces po tome koliko si u
stanju
da prebrodis trenutak,
jer trenutak je strasniji, tezi i dugovecniji
i od vremena i od vecnosti.

Miroslav Antic

Uh, nadam se da nisam preterala, ali nisam mogla da izdrzim