"Eto to ti želim...

da na svim stvarima koje dotakneš

ostaviš prozirne otiske,

nevidljivi miris lepote

i lelujanje poljubaca.

Da budeš vitki most

visoko iznad ponora,

po kojem struje

i sele se nebesa,

vremena i prostori.

Da vežeš svet za svet

gdegod se kida i raspada.

I da ne živiš dužnosti,

nego da živiš nadahnuća."

M.Antić

ČITANJE IZ DLANA




Kad umreš, i metnu te u zemlju,
i oči ti popiju mravi … ovako
i dušu ti pozoblju bube … ovako
samo tvoja kosa ostaće da živi,
jer kosa je nešto drugo nego ti:
kosa ti je čovek u čoveku,
neki sveti vetar u čoveku — brate glupavi.

Pa kad opet umreš, i metnu te u zemlju,
i srce ti posrču crvi … ovako
i pamet ti popiju krtice… ovako
samo tvoji zubi ostaće da žive,
jer zubi su nešto drugo nego ti:
zubi su ti čovek u čoveku,
neka glad za samo lepim stvarima,
zubi su ti tvoje zlatno ujedanje
sa zvezdama — brate glupavi.

I kad umreš još opet, i metnu te u zemlju,
i jezik ti progrize korenje … ovako
i usne ti izrastu kao trava … ovako
i od ušiju postane lišće … ovako
i od čela ti postanu stabla … ovako
i od srca ti postanu cvetovi … ovako …
samo tvoji nokti ostaće da žive,
jer nokti su nešto drugo nego ti:
nokti su ti čovek u čoveku,
neki sveti prkos u čoveku — brate glupavi,

Vidiš da ti stoji zla sreća u dlanu.
Gadno ti se piše.
Kosa ti je prljava.
Zubi su ti žuti.
Operi bar ruke, brate glupavi,
pa da vidimo neku bolju sudbinu.

M.A.

Premda posvud tama vlada,
Znam izvor-vodu s vječnog vodopada.

Taj vječni izvor skriven je u sjeni
Al, premda tama vlada,
Znam dobro to mjesto gdje ključa u meni.

U mrkloj noći životnoga toka,
Premda svuda tama vlada,
Znam: vjerom primam svježinu potoka.

Početka nitko ne poznaje njemu
Al, premda tama vlada,
To dobro znam: početak on je svemu.

Znam: on ljepotom sja u mjeri punoj
I, premda tama vlada,
Nebo i zemlja kupaju se u njoj.

Znam: nema dna nit kraj se s krajem spaja,
Premda svud tama vlada,
Nit itko bezdan dogleda do kraja.

Sjaj njegov vječni nikad ne prolazi
I, premda tama vlada,
Znam: sve nam svjetlo od njega dolazi.

Vodena sila bujno svud se svraća
I, premda tama vlada,
Znam: nebo, zemlju, i pako zahvaća.

Voda iz vrela s kog se potok rađa,
Premda svud tama vlada,
Znam: ista svud je i od svake slađa.

I vječni ovaj izvor skrit ostaje,
I premda tama vlada,
U živom kruhu nama život daje.

Na ovu vodu zove sva stvorenja,
Jer svuda tama vlada,
Da napoje se sve do zasićenja.

Izvore živi, živa željo moja,
Premda svud tama vlada,
U živom kruhu ja te vidim sada.





Uđoh, ni sam ne znam kako,
I ostadoh preneražen
Jer svijet znanja bi premašen

Uđoh tamo ne znam kako,
No, kad tamo vidjeh se,
Ne prepoznajuć se lako,
Razumjeh tu malne sve;
No što tu sve čuje se
Neću nipošto da kažem
Jer svijet znanja bi premašen.

O miru i blagosti
Znanje b'jaše savršeno:
U svoj osamljenosti
Izravno je uliveno,
I toliko tajanstveno
Te ostah preneražen
Jer svijet znanja bi premašen.

Natopljenim sebe vidjeh,
Sabranim i izdvojenim,
Te se nimalo ne stidjeh
Priznat osjeta lišenim,
A duh vidjeh neshvaćenim
Shvaćanjem kako je spašen,
Jer svijet znanja bi premašen.

Tko tu pravo stigao je
Nad sobom se razočara,
Procjenjujuć znanje svoje
Sada vidi da se vara,
Pa zalihe nove stvara,
I ostaje preneražen,
Jer svijet znanja bi premašen.

Tko na više sveđ putuje
Shvaćat može sve to manje:
Taman oblak rasvjetljuje
Mrkle noći tamno zdanje;
Stoga i maleno znanje
Sve napušta preneražen
Jer svijet znanja bi premašen.

Vrlo snažno u sebi je
Neshvaćeno shvaćanje;
Nikakvo ga kadro nije
Prevladat raspravljanje;
Ne shvaća mudrovanje
Razum neznanjem ukrašen,
Jer svijet znanja bi premašen.

Uzvišenost je takva
Tog shvaćanja čudesnog,
Da sposobnost nikakva
Ne stiže do vrha tog;
Samo svevišnji je Bog
Sposobnošću tom ukrašen
Gdje svijet znanja bi premašen.

Ako želiš, čuj i to:
Vrhovno je znanje cijelo
Prodiranje duboko
U bit Božju, jer zacijelo
Božje milosti je djelo
Kad ostaneš preneražen
Jer svijet znanja bi premašen.

sv. Ivan od Križa