Sada je: čet mar 28, 2024 2:32 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 583 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 30  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Poetski kutak
PostPostano: pet aug 11, 2006 1:04 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet mar 30, 2006 11:32 pm
Postovi: 702
Lokacija: Forbidden Island
Vidim da na ovom forumu ima dosta poetskih dusa.
Da vidimo sta vas inspirira ...


Moj doprinos za veceras ( zahvaljujuci neocekivanom napadu insomnije)
je prijevod ove stare maorske poeme sa engleskog

_________________
" Vrlo cesto Vitez je porazen jer je sluzio Djavolu svim svojim srcem dok je iskreno ali pogresno vjerovao da sluzi Kristu."
(Mouravijeff- Gnosis)


http://knightofthestorms.blogspot.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet aug 11, 2006 1:46 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet mar 30, 2006 11:32 pm
Postovi: 702
Lokacija: Forbidden Island
Stara Maorska:

Sunce oblaci mogu skrivati, no uvjek ce ono
na svom putu buktati,
dok se ciklus ne zavrsi.
A kada kaos sistem proguta,
opet ce Kreator, izgradit novi svijet.

Tvoj put oblaci mogu skrivati, a cilj ti bit maglovit
Ne posustaj, jer orbita je tvoja za dusu vezana.
I mozda ce te vodit kroz mrkli mrak,
Buktinja kreatorova dace ti svjetlosti zrak.


Ti bjese, i bit ces,
Znaj to dok jesi ,
tvoj duh je putovao dugo i izdaleka,
ponikao iz izvora u izvor se vraca
iskra jednom kresnuta zauvjek tinja

Spavala je u dragulju, cucala u morskom valu
lutala sumama, iz groba ustajala
Cudnim putevima hodila, eonima godina
i sada u dusi tvojoj se ogleda

Od tijela do tijela, tvoj duh grabi
novu formu trazi kad stara nestane
i forma koju nadje je tkanina koju si ispleo
na razboju razuma od mislenih niti

Ko sto rosa ide gore da bi se u kisi spustila
tvoje misli vrludaju i u sudbu se tale
Pobjeci im ne mozes,
velike il male,
zle il plemenite
one ti sudbu kroje

negdje na ovoj planeti, nekad i nekako
tvoj zivot je odraz tvojega SADA!
Moj zakon je neumoljiv, krv ga ublaziti nece
Sto ispreo si prozivjet ces sam

Od ciklusa do ciklusa, kroz vrijeme i prostor
tvoji zivoti i tvoje nade uvjek ce pulsirati
Sve ono sto zelis i ono sto trazis
doci ce ti, ko sto plamen iz vatre dolazi

Kad jednom ogluvis za taj glas, i vrtlog se smiri
tvoj zivot ce postat zivot vjecnog
U jeku trke, pauze svjesnog
za uzrok i svrhu ljubavi punog

Sam si svoj djavo
Sam si svoj Bog
sam si pute poplocao kojima koraci tvoji odjekuju
I NISTA te spasti nece od greske il grijeha
sve dok se duhu svome ne priklonis




Old Maori Poem:


The sun may be clouded, but ever the sun,
Will sweep on its course till the cycle is run.
And when into chaos the system is hurled,
Again shall the Builder, rebuild a new world.


Your path may be clouded, uncertain your goal,
Move on, for your orbit is fixed to your soul.
And though may it lead you through darkness of night,
The torch of the Builder shall give it new light.


You were, you will be,
Know this while you are, Your spirit has travelled both long and afar,
It rose from the source, to the Source it returns,
The spark which was lighted eternally burns.


It slept in a jewel, it leapt in a wave,
It roamed in a forest, it rose from the grave.
It took on strange garbs for long eons of years,
And now in the soul of yourself it appears.


From body to body your spirit speeds on,
It seeks a new form when the old one has gone.
And the form that it finds is the fabric you wrought,
On the loom of the mind from the fibre of thought.


As dew is drawn upwards in rain to descend, Your thoughts drift away and in destiny blend.
You cannot escape them, for petty or great, Or evil or noble, they fashion your fate.


Somewhere on this planet, sometime and somehow, Your life is reflecting your thoughts of your NOW!
My law is unnerring, no blood can atone, The structure you built, you will live in alone.


From cycle to cycle, through time and through space,
Your lives with your longings will ever keep pace.
And all that you aks for and all you desire,
Must come at your bidding, as flame out of fire.


Once list' to that voice and all tumult is done,
Your life is the life of the infinate one.
In the hurrying race, you are conscious of pause,
With love for the purpose and love for the cause.


You are your own devil, you are your own God,
You fashioned the paths that your footsteps have trod.
And NOTHING, will save you from error or sin,
Until you have harked to the Spirit within.

_________________
" Vrlo cesto Vitez je porazen jer je sluzio Djavolu svim svojim srcem dok je iskreno ali pogresno vjerovao da sluzi Kristu."
(Mouravijeff- Gnosis)


http://knightofthestorms.blogspot.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet aug 11, 2006 3:06 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet dec 29, 2005 1:26 am
Postovi: 455
Nakon 10 sati "dizajniranja" krajeva i pocetaka vrlo sam inspirisana ali ajde........ za republiku

------------------------------------------------
Zivot je samo tiha igra koraka
korak ka vjecnosti
korak od prolaznosti
na putu nepoznatom
sto prolaze svi


Korakom od tame
korakom ka svjetlosti
ispraznis noc tisinom
i napunis zoru ritmom

Ritam od straha
Ritam ka ljubavi
Let iz poznatog
Let u nepoznato


Zivot je samo
neprimjetna borba koraka
korak ka radosti
korak od propasti

i jedno vjecno
pitanje
tko ce stici
prvi...........................................................................................


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet aug 11, 2006 11:49 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet dec 29, 2005 1:26 am
Postovi: 455
Za dobro jutro Zapadnoj hemisferi ...istocna je vec zaspala...i za one sto strahuju od starosti ma gdje bili


Besmrtna Pjesma

Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
možda će u tebi
odjednom nešto posivjeti.

Na trepavicama magla,
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao
o tome što znači živjeti?

Ko snijeg na toplom danu
u tebi djetinjstvo kopni.
Brige...
Zar tu ima briga?
Tuge...
Zar ima tuga?

Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te čeka ona
lijepa, al' lukava duga

I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvači vazduh,
Prestiži vjetar i ptice.

Jer svaka vječnost je kratka.

Odjednom: nasmijani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.

Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.

Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.

Odjednom svijet, dok hodaš
sve vise ti je ružan
i osmjeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.

Zato živi, al sasvim!
I ja sam živio tako,
Za pola vjeka samo
stoljeća sam obišao.

Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopako.
Al nikad nisam stajao.
Vječno sam išao.
Išao...

Ispred i iz svoje aorte
pozlaćeni novac trajanja
i zašij naprsla mjesta
iz kojih drhte čuđenja.

I nikad ne zamišljaj život
kao uplašeni oproštaj,
već kao stalni doček
i stalni početak buđenja.

Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stoljeću
neko me slučajno pobrka
sa umornima i starima.

Nigde toliko ljudi
kao u jednom čoveku.

Nigde toliko drukčijeg
kao u istim stvarima.

Pročeprkaš li prostore,
iskopaćeš me iz vetra.
Ima me u vodi,
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.

Biti ljudski višestruk,
ne znači biti razčovječen.

Ja jesam djeljiv sa svačim,
ali ne i razoriv.

A sva ta čudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.

Znaš li šta su proročanstva?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
što vija sebe u krug.

Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umijem.

Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumijem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.

Nemoj da budeš tužan
toliko mi je stalo da ostanem u tebi
budalast, čudno drag.

Noću kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.

To neka bude tajna.

Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti - to ja još uvek
šašav letim i živim.

Miroslav Antic


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet aug 11, 2006 2:43 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jul 08, 2005 4:52 pm
Postovi: 744
Nije baš poezija, ali je poezija u prozi. Recimo... By moja malenkost.




Da li ležiš? Da li si budna? Da li ležiš budna? Gdje je „ž“ na ovoj tastaturi i da li bi ležala i bez tog „ž“? Da li spavaš budna ili budna spavaš? Koja je razlika? Reci mi. Čeznem da ti čujem glas, znaš. Da li, da li… Znaš da često mislim na tebe ako se to može tako zvati. Znaš li da mi govore da sam lud? Znaš li da mi je svejedno? Što oni znaju o ludosti? Za njih je to samo jedan mit, anegdota, etiketa… Koja glupost. Pričaju mi o nekoj svojoj umjetnosti, a ja se kiselo smješkam. Uopće ne izgleda cinično, ja znam učiniti to da izgleda sasvim prirodno. U tim trenucima se pitam što su riječi, a što osmijesi, što izrazi lica, a što slova, glasovi, riječi, riječi, riječi… I gdje je tu taj „ž“. Da li ležiš? Da li si budna? Da li ležiš budna ili budna spavaš, sanjaš budna ili budna sanjaš? Koja je razlika? Molim te reci mi da ti čujem sladak glas. Pokušaj da bude puno „ž“ u objašnjenju. Šalim se. Ne mora biti nikakvih neprirodnih glasova. Pričaj samo. Neka teče. Neka bude prirodno. Ne šalim se. Neka ide. Reci mi da li vjeruješ u lijenost? Inerciju? Prokletstvo droge koja te tjera (zapravo radije zove) na pisanje je ta da ti izvor iste ne dozvoljava da pišeš, ekstaza inspiracije je prejaka. Tu drogu često u svojem nerazumijevanju nazivamo životom. U drugim slučajevima je ne zovemo nikako. U još ekstremnijim pokušavamo je definirati, bože kakva glupost. No često plešemo s njom kušajući je, a ona kuša nas i vuče iz nas nešto. Možda ono što nam je sama dala. No to me uopće ne plaši. Plaši me samo pomisao da nikada nećeš izreći „ž“ i da ne znaš gdje se nalazi. Da li ležiš? Da li si budna? Trenutno je ta spoznaja izvan mojeg uvida, samo čujem zvuk njega na „ž“ koji me zove na ples, a ja sam lijen da ustanem jer je glazba toliko lijepa da je dovoljno da samo zatvorim oči…

_________________
The whole problem with the world is that fools and fanatics are always so certain of themselves, but wiser people so full of doubts. - Bertrand Russell


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet aug 11, 2006 2:48 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jul 08, 2005 4:52 pm
Postovi: 744
Ovo gore je napisano prije koja dva-tri mjeseca, možda četiri. Nevažno toliko. Inače imam hrpu stvari koje sam svojevremeno pisao i kako sam prolazio kroz razne faze (bilo emocionalne, mentalne, duhovne i umjetničke) različito sam naravno i pisao. Danas mi većina stvari zvuči nezrelo kad ih čitam što sam prije pisao, ali mi svaka od njih predstavlja nešto, neki period života, neku misao, mentalni obrazac utkan u riječi u stihovima... Danas tu i tamo nešto napišem, ali nažalost rjeđe. Pišem uglavnom u jednom dahu zato što vjerujem da samo tako stvar zadžrava autentičnost. Ostalo se može ticati brušenja forme, ritmičnosti itd. No često su riječi pjevale ritmom iz mene, pa nije trebalo puno brušenja. Iako se uvijek može bolje, mislim da je tu ipak važnija direktnost i taj trenutak. Eto.

_________________
The whole problem with the world is that fools and fanatics are always so certain of themselves, but wiser people so full of doubts. - Bertrand Russell


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet aug 11, 2006 2:56 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jul 08, 2005 4:52 pm
Postovi: 744
Ah evo još jedna. Kad je bal nek je - mask'n'bal.

ARTISTI NA ŽICI


*
Seks bez tona
Robovi multimedije
Sve što mi treba sada jest
Stara pisaća mašina...


**
Danas je bila predstava
I čistačica je obrisala kazališne daske.
Došao je glumac na pozornicu,
Ali publika je već počela igrati svoju ulogu.
Bila je to najbolja predstava koju je ikad gledao
Publika je odlično odigrala svoj komad.


***
Sa polja avangarde
Sjedeći promatram
Oko mene hektri lavande
THC-a miligram.

Što ja to vidim:
Ponos, glupost, bijedu i neznanje,
Nepoznavanje sebe i svakoga pokraj,
Koračanje legija budala
S bajunetama u ruci i maramom na očima.

Da mi je samo baklja pri ruci
Kad već sam vatra
Pa da zapalim jednu u tamnici neznanja,
Varanja - kako sebe tako i drugih,
Tamnici ljudi-kornjača
Tamnici za koju je banalna
I Quijoteova vjetrenjača,
A Sizifov kamen čini se
Kao zgodna ideja.

Ali nema mi baklje
I sve što do mene dopire
Samo su glasovi koji me pokušavaju dozvati
Tamo gdje sam bio nekad.

I onda bih se malo smijao,
Malo bih plakao,
Da na kraju ne učinim ništa od toga
Jer zašto i bih pored toliko lavande?

Teško je breme čovjeka pred kojim
Sizifov kamen samo je zrno pijeska
I umjesto da iskoristi priliku kad kamen je dolje da pobjegne
On zove te da mu pomogneš pridržati kamen.

Otišao sam davno i neću se više vratiti
Vidio sam stvari koje možda nećeš shvatiti.
Žalim i prezirem u isto vrijeme
Kada gledam neke stare sjene.


Sjene ljudi koji još se guše
No tješim se da i oni će se jednom ugušiti.
Možda da bi se novi izrodili
Ili jednostavno nikad više nešto novo rodili.

Stavit ću svijet u navodnike,
Povraćat od poremećene kontradikcije,
Odgristi svoj komad Svjetske boli
I navući kaput istine.


Artistu na žici
Uspjela je točka
Publika je zadovoljna,
Slijedi artist na trapezu...

_________________
The whole problem with the world is that fools and fanatics are always so certain of themselves, but wiser people so full of doubts. - Bertrand Russell


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet aug 11, 2006 9:18 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 8:12 pm
Postovi: 1517
Hej, otkad nisam nesto normalno napisala. Sve neke „ozbiljne“ stvari. :?
Ono malo sto imam sacuvano od poezije je ili bedno ili totalno mracno Sta da radim kad sam fan prica. :D
Ali sto sam zadovoljna sto sam ovo iskopala medju starim papirima. Lake note a sve same nase teme. Kao da sam znala. Kazem ja lepo da se ovo vreme odmotava unazad :wink:

On podigne pogled i na drugoj strani stola sretne njene oči kako se smeju.
Jedan sunčevi zrak se probije kroz prorez na navučenim zavesama, obasja cvetove na njenoj haljini i ostane da počiva na njima.
• Sanjam, još sanjam – kaže ona, provlačeći prste kroz dugu, sedu kosu.
On pruži ruku i sretne njene smežurane prste medju porcelanom kako dobuju po belom stolnjaku.
• Tračak, sumračak – smeje se ona, čupkajući ivicu heklanog stolnjaka i omotavajuči tanku nit oko prsta.
• Bude tu, pa ode – kaže još i gleda mesto na zavesi kroz koje se probijao sunčev zrak i kroz koje se sada ne probija ništa.
Jedna muva teških krila i prodornog zujanja sleti na njenu tacnu i protrlja nožice.
• Ima ih više nego ikad – kaže on, trlja njene nokte i miluje duboke nabore na njenim prstima.
• Dlanovi s godinama postaju sve složeniji i zanimljiviji – guguće ona, prinoseći drugom, drhtavom rukom šoljicu usnama.
• Godišnja doba počinju da se mešaju. Planeta je na izdisaju.
Muva odleti sa tanjirića pravo na plafon, načini nekoliko koraka, pa zastade i nastavi da trlja
nožice.
• Muškarci uvek misle o opštim stvarima. Planeta je stara, pa je obleću muve.
• Zemlja će se sve više zagrevati dok se ne pretvori u veliku, užarenu loptu – kaže on, gledajući je velikim, ozbiljnom očima.
• Oblutak, polutak – oblasta kao jaje ili poluloptasta kao vangla – kakve to veze ima sa ukusom jutarnje kafe.
On guta njen smeh i miluje njene prste, razdvajajuči ih jedne od drugih.
• Okrugla kao glava ili pljosnata kao palačinka – dobacuje mu preko stola, sležući ramenima.
Iz dvorišta dopre graktanje vrana koje, bučno lepećući krilima, prhnuše put oblačnog neba.
• Da je pljosnata kao palačinka, ti bi se verovatno okačila za ivicu i visila naglavačke.
Vazduh prostruji kroz otvoren prozor i razmače zavese. Oblaci grunuše u sobu i negde daleko
zagrmi. Parket zaškripi pod njenim koracima.
On okrete glavu i sretne svoj odraz u ogledalu. Ona ispruži ruke i suvim dlanovima uhvati prve kapi
kiše.
„Više se ne plašim“ pomisli on, okrećući glavu od ogledala.
„Kiša“ pomisli ona i položi vlažne dlanove na njegove smežurane obraze.
Vazduh jače zastruji, nekoliko kapi prhnu kroz otvoren prozor.
Na njihova ramena spusti se svežina i mir.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub aug 12, 2006 10:23 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet mar 30, 2006 11:32 pm
Postovi: 702
Lokacija: Forbidden Island
Ova mi uvjek natjera suze na oci kad je citam:

Iz neba nad Berlinom od Wendersa

Pjesma Djetinjstva od P. Handkea


Dok dijete djete bijase
hodalo je njisuci ruke,
zeljelo da od potocica postane rijeka,
od rijeke divlja bujica, a od ove lokvice more

Dok dijete dijete bijase,
ono ni znalo nije
da je dijete, sve puno duse bijase
i sve duse bijahu jedno

Kad dijete dijete bijase
nije o nicem imalo misljenje,
ni navike nije imalo
cesto je znalo sjediti ukrstenih nogu,
odjednom otrcati
i imati cuperak "kao da ga je krava lizala"
i nikada ne pozirati prilikom fotografiranja

Kad dijete dijete bijase
bilo je vrijeme za slijedeca pitanja:
Zasto sam ja ja, zasto ne ti?
Zasto sam ovdje a ne tu?
Kada je vrijeme zapocelo i gdje se svemir zavrsava?
Zar zivot pod suncem nije samo san?
Zar sve sto vidim, cujem i pomirisem nije samo
iluzija svijeta prije svijeta?
Kada je u pitanju zlo i ljudi,
da li zlo zaista postoji?
Kako moze biti da Ja, koji Jesam
nisam postoja prije nego sto sam poceo postojati?
i da jednog dana Ja koji jesam necu vise biti
ono sto jesam?

Dok dijete dijete bijase
mrzilo je spinat, grasak, puding od rize i
karfiol.
Sada jede sve od toga, i to ne zato sto mora

Kada dijete dijete bijase
probudilo se jednog dana u cudnom krevetu
i sada mu se to ponavlja iz dana u dan
Mnogi ljudi su mu onda izgledali prekrasni
a sada samo nekolicina, uz malo srece.

Dijete je nekad vidjelo jasnu sliku raja,
sada je moze samo nazrijeti,
Dijete nije moglo zamisliti nistavilo
a sada se strese od pomisli na isto

Kad dijete dijete bijase
Igralo se sa entuzijazmom
a sad, ono se moze jednako uzbuditi
ali samo u vezi posla

Kad dijete dijete bijase
bilo mu je dovoljno da pojede jabuku, ...kruh
I danas je isto


Kad dijete dijete bijase bobicavo voce bi mu ispunilo saku
kao sto to samo bobicavo voce moze,
cak i sada
Od zelenih oraha bi mu bridio jezik
cak i sada
na svakom planinskom vrhu imalo je zelju
za jos vecom planinom
i u svakom velikom gradu
zelju za jos vecim gradom
ovako je i danas

Dijete je pokusavalo dograbiti tresnje
sa samih krajeva grana na najvisem vrhu drveta
isti ovaj elan i danas ima
Ima i stid od stranaca
cak i danas,
Cekalo je prvi snijeg
i na isti nacin ceka i dan danas

Kad dijete dijete bijase
bacalo je stap poput koplja u drvo
I danas na tom mjestu ponekad zadrhti


Evo i originala ako ne volite moj prijevod :



"Himmel uber berlin"
Song of Childhood
by Peter Handke



When the child was a child
It walked with its arms swinging,
wanted the brook to be a river,
the river to be a torrent,
and this puddle to be the sea.

When the child was a child,
it didn’t know that it was a child,
everything was soulful,
and all souls were one.

When the child was a child,
it had no opinion about anything,
had no habits,
it often sat cross-legged,
took off running,
had a cowlick in its hair,
and made no faces when photographed.

When the child was a child,
It was the time for these questions:
Why am I me, and why not you?
Why am I here, and why not there?
When did time begin, and where does space end?
Is life under the sun not just a dream?
Is what I see and hear and smell
not just an illusion of a world before the world?
Given the facts of evil and people.
does evil really exist?
How can it be that I, who I am,
didn’t exist before I came to be,
and that, someday, I, who I am,
will no longer be who I am?

When the child was a child,
It choked on spinach, on peas, on rice pudding,
and on steamed cauliflower,
and eats all of those now, and not just because it has to.

When the child was a child,
it awoke once in a strange bed,
and now does so again and again.
Many people, then, seemed beautiful,
and now only a few do, by sheer luck.

It had visualized a clear image of Paradise,
and now can at most guess,
could not conceive of nothingness,
and shudders today at the thought.

When the child was a child,
It played with enthusiasm,
and, now, has just as much excitement as then,
but only when it concerns its work.

When the child was a child,
It was enough for it to eat an apple, … bread,
And so it is even now.

When the child was a child,
Berries filled its hand as only berries do,
and do even now,
Fresh walnuts made its tongue raw,
and do even now,
it had, on every mountaintop,
the longing for a higher mountain yet,
and in every city,
the longing for an even greater city,
and that is still so,
It reached for cherries in topmost branches of trees
with an elation it still has today,
has a shyness in front of strangers,
and has that even now.
It awaited the first snow,
And waits that way even now.

When the child was a child,
It threw a stick like a lance against a tree,
And it quivers there still today."...

_________________
" Vrlo cesto Vitez je porazen jer je sluzio Djavolu svim svojim srcem dok je iskreno ali pogresno vjerovao da sluzi Kristu."
(Mouravijeff- Gnosis)


http://knightofthestorms.blogspot.com/


Zadnja izmjena: Vitez od Nevera; sub aug 12, 2006 10:13 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub aug 12, 2006 12:27 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 8:12 pm
Postovi: 1517
wow! kako si se samo toga setio!!!
Evo originala:

Lied Vom Kindsein
– Peter Handke

Als das Kind Kind war,
ging es mit hängenden Armen,
wollte der Bach sei ein Fluß,
der Fluß sei ein Strom,
und diese Pfütze das Meer.

Als das Kind Kind war,
wußte es nicht, daß es Kind war,
alles war ihm beseelt,
und alle Seelen waren eins.

Als das Kind Kind war,
hatte es von nichts eine Meinung,
hatte keine Gewohnheit,
saß oft im Schneidersitz,
lief aus dem Stand,
hatte einen Wirbel im Haar
und machte kein Gesicht beim fotografieren.

Als das Kind Kind war,
war es die Zeit der folgenden Fragen:
Warum bin ich ich und warum nicht du?
Warum bin ich hier und warum nicht dort?
Wann begann die Zeit und wo endet der Raum?
Ist das Leben unter der Sonne nicht bloß ein Traum?
Ist was ich sehe und höre und rieche
nicht bloß der Schein einer Welt vor der Welt?
Gibt es tatsächlich das Böse und Leute,
die wirklich die Bösen sind?
Wie kann es sein, daß ich, der ich bin,
bevor ich wurde, nicht war,
und daß einmal ich, der ich bin,
nicht mehr der ich bin, sein werde?

Als das Kind Kind war,
würgte es am Spinat, an den Erbsen, am Milchreis,
und am gedünsteten Blumenkohl.
und ißt jetzt das alles und nicht nur zur Not.

Als das Kind Kind war,
erwachte es einmal in einem fremden Bett
und jetzt immer wieder,
erschienen ihm viele Menschen schön
und jetzt nur noch im Glücksfall,
stellte es sich klar ein Paradies vor
und kann es jetzt höchstens ahnen,
konnte es sich Nichts nicht denken
und schaudert heute davor.

Als das Kind Kind war,
spielte es mit Begeisterung
und jetzt, so ganz bei der Sache wie damals, nur noch,
wenn diese Sache seine Arbeit ist.

Als das Kind Kind war,
genügten ihm als Nahrung Apfel, Brot,
und so ist es immer noch.

Als das Kind Kind war,
fielen ihm die Beeren wie nur Beeren in die Hand
und jetzt immer noch,
machten ihm die frischen Walnüsse eine rauhe Zunge
und jetzt immer noch,
hatte es auf jedem Berg
die Sehnsucht nach dem immer höheren Berg,
und in jeden Stadt
die Sehnsucht nach der noch größeren Stadt,
und das ist immer noch so,
griff im Wipfel eines Baums nach dem Kirschen in einemHochgefühl
wie auch heute noch,
eine Scheu vor jedem Fremden
und hat sie immer noch,
wartete es auf den ersten Schnee,
und wartet so immer noch.

Als das Kind Kind war,
warf es einen Stock als Lanze gegen den Baum,
und sie zittert da heute noch.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub aug 12, 2006 4:32 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 01, 2005 1:17 am
Postovi: 1377
Lokacija: Justinijana Prima
Sophia,hvala najlepse :hug:
:love3:

_________________
Теоретичар завере у мировини, технолошки вишак @ КасиЈопеја ДП инк. & стечајни управник @ ХипиШизикМетафизик анлимитид.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub aug 12, 2006 6:05 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet dec 29, 2005 1:26 am
Postovi: 455
Panto, volim tvoju iskrenost.... :love3:

Inspirisano topikom o vodi ...

Nekad mutna,
nekad bistra,
al' svjedno ti,
si jedna te ISTA

Nekad plitka,
nekad duboka,
al' svjedno ti,
si nam krajnja UTJEHA

Nada za zedj,
u pustinji neprekidnog lutanja,
i svjezi dodir na usnama,
kad krenu SVITANJA

Ucis nas oblicima,
i vjecnim tokovima,
izvorima vrtloga ljubavi,
i uscima ponovnog SUSRETANJA

I sve sto kazem,
nije dovoljna divota,
da iskaze srecu,
prepoznavanja u tvom odrazu,
i osjecaja zvani VODA

A ti postojana i cista
ostajes jedna te ISTA

-----------------------------------------------------
Hvala svim vodama ovog svijeta sto mudroscu napajaju usnulog covjeka od pocetka do kraja i valovite sredine


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: sub aug 12, 2006 7:50 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: pet aug 11, 2006 12:58 pm
Postovi: 8
Lokacija: Knin
Ja sam luda za poezijom...
iako nisam baš nešto talentirana za pjesme evo jedna od mojih

Pandorina kutija

Skrilo se sunce
Mrak sve je veći
Pandorina kutija sve će nas uzeti
Skrio se mjesec
ni zvijezda nema više
Sva sječanja polako se brišu
I naš život na slamku sišu
Pandorinu kutiju otvori
I sve žive u nju zatvori
Ništa im negovori
Samo im srca zarobi
Kutiju otvori,grad razori
Svemir nek ti se pokori



Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub aug 12, 2006 8:24 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet dec 29, 2005 1:26 am
Postovi: 455
Narcisa...lijepo pises, samo nastavi, poezija je tiho upoznavanje duse sto titra negdje duboko i zato nije ni bitan talenat , u svacijim dubinama je ljepota beskrajna samo je treba otkriti....voli Ja da bi te Ja naslo i poklonilo ti talenat ...a onda je sve lakse ....sve tece ko rijeka , ne zna se koja je kap ljepsa.
Al' sam se raznjezila....Panto...daj malo realnosti :love3:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned aug 13, 2006 1:48 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jul 08, 2005 4:52 pm
Postovi: 744
Sophia je napisao/la:
Al' sam se raznjezila....Panto...daj malo realnosti :love3:


Hoćeš reći dosta nad-realnosti? ;)
Pritom ciljam donekle na riječ nadrealizam. No, nema veze...

Kakve realnosti želiš? :mgreen:
Kad bi poezija služila da bude objektivno znanstvena i analitička, ne bi se zvala poiesija jelda? ;)


Evo ti malo stvarnosti, realnosti, što god to značilo jer se ljudi olako razbacuju tim terminima :).


Tamo gdje su žene nekad plele čipku
Sada stoje daljinski upravljači
I naša mladost utkana je u infracrvene zrake...

Negdje između naših tijela i našeg elektronskog prijatelja
Generira se stvarnost koja postaje dio nas,
A onda i mi sami.
A gdje smo Mi
I gdje je naša mladost
I naš život, naše misli, naša ljubav,
Naša smrt?

Negdje u zraku nevidljivo i utkano
U infracrvene zrake...

_________________
The whole problem with the world is that fools and fanatics are always so certain of themselves, but wiser people so full of doubts. - Bertrand Russell


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned aug 13, 2006 1:52 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jul 08, 2005 4:52 pm
Postovi: 744
Evo malo kontemplacije, napisano u trenucima kada sam se pitao o prirodi duše, jezika, što koga pokreće i ostale tihe misli u žamoru kaotične kontemplacije nekada davno dok još sam drugačije gledao no danas... Sve dok "danas" ne postane nekada davno i postane neko drugo "danas"... :mrgreen:

Da li su tijela naša samo mediji
Preko kojih jedna duša drugu dotaknuti želi,
Jesi li se ikad zapitala?
I jesi li ikad pomislila da među nama
Mogu postojati i veće stvari no što je ovaj jezik
Kojim pokušavamo dotaknuti naše nutrine
Ali i izmjenjujemo poljupce

Umjetnost je stvorila sebe samu,
Da progovori kroz mene, kroz tebe,
Na ovaj ili onaj način.

Da li je tvoje tijelo i njegova ljepota
Vrhunac nauma prirode
U trenutku kad te stvarala?

_________________
The whole problem with the world is that fools and fanatics are always so certain of themselves, but wiser people so full of doubts. - Bertrand Russell


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned aug 13, 2006 1:55 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jul 08, 2005 4:52 pm
Postovi: 744
Molim da se svaka čita kao cjelina za sebe... Više manje...



1 i 3 nije lijepo kao 2 i 2


Je li gore biti svetac u smeđoj kuti, sa aurelom od praha na vjetru nad glavom
Ili bludni grješnik, izgubljen u moru bluda, moru bluda punom soli koja grize rane,
Biti inteligentni majstor, suludi genije, sam i sa svima, u pravu, a opet u krivu, izgubljen u krajnosti svojoj
ili velika budala, slijepac koji gleda, ali mu pogled ne stiže, slijepac izgubljen u krugu prokletstva, u krugu kojeg nacrtao je svojom kredom.
Ma ništa od toga, jer nema nje...


Biti opak i jak, pojava strašna koja se sebi ne usudi pogledati u oči dok druge plaši, sebe ne vidi, ili pak mali plašljivac koji iz svoje rupe ne ide, ne vidi nista osim malog mraka u rupi i pravi se da ga voli jer čini mu se da je to jedino što voljeti može?
Biti rječit intelektualac, educirana budala, glumac na sceni izgubljenog osjećaja za stvarnost, prividne mudrosti a zapravo na čelu vide mu se samo odrazi starosti?
Ili trozubi seljak sa čašom vina, sa bačvom vina, sa koritom vina i duhanom koji mu želi obojiti i ove preostale zube...?
Ma ništa od toga, kad nema nje...
A gdje je ona?
Negdje u sredini, tu ćeš ju naći,
Jer ona je sredina, ona je zlato, ona je sredina,
Ona si ti, grijeh je bježati od nje,
Grijeh jedini je ne biti ona.

_________________
The whole problem with the world is that fools and fanatics are always so certain of themselves, but wiser people so full of doubts. - Bertrand Russell


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned aug 13, 2006 2:01 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jul 08, 2005 4:52 pm
Postovi: 744
Budale viču,
Majmuni kliču.
Beskorisnim zvukovima zrak truju,
Od silne galame, svoje misli ne čuju.

Majka je naša
Prekrivena plahtama toksina,
Crkva je naša
Prelivena hektolitrima benzina.

Budale viču,
Majmuni kliču.
Beskorisnim zvukovima zrak truju,
Od silne galame, svoje misli ne čuju.

Od silne galame,
Iz sna se mrtvac budi,
Pa kune, psuje, kudi...

-------------------------------------------------------------------------


Htio sam te primiti za ruku
U svojoj samoći
Pokazati što vidim
Naprkositi sljepoći.

«Dođi vrijeme je»
Htio sam ti reći
Ali nije bilo nikog
Do mora misli koje ječi.

I jesi sa mnom,
Ostale su riječi.


--- sve ovdje je relativno davno napisano (ne prije prvog svjetskog rata, ali ono, davno za mene, jer je vrijeme iluzija ionako :mrgreen:), uglavnom više ne pišem ili se bavim više prozom... Što se tiče "realnosti" u umjetnosti, još jednom nekako napominjem da je cilj prave umjetnosti proširiti koncepciju realnosti, vidokruge, shvaćanja sebe, svijeta i drugih... Istraživati druge dimenzije svoga bića...

_________________
The whole problem with the world is that fools and fanatics are always so certain of themselves, but wiser people so full of doubts. - Bertrand Russell


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned aug 13, 2006 2:02 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jul 08, 2005 4:52 pm
Postovi: 744
DIGITALNA LAMENTACIJA


Kako smo se samo smijali toga dana
Sve je vrvilo od dvotočaka i zatvorenih zagrada.
Kad se sjetim, apostrof krene.

Kako smo zaboravili zvuk lišća koje šumi na vjetru
Šumeća tableta magnezija koji se topi pred nama
Bila nam je dovoljna zamjena.

Kako smo vlastiti ukus zamjenili za globalni neukus
Tako smo i dobili što smo podsvjesno tražili -
mentalne okove.

Kako nam je zbilja sve više odmicala
Dobili smo vlastitu simulaciju iste
Koja je sama sebe ozbiljila, da bi nas sve – uozbiljila.

_________________
The whole problem with the world is that fools and fanatics are always so certain of themselves, but wiser people so full of doubts. - Bertrand Russell


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned aug 13, 2006 2:14 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jul 08, 2005 4:52 pm
Postovi: 744
Jedna na engleskom, a onda malo pauze...



SIREN'S TEAR(s)


One day from out of the sea,
A young siren crawled to me.
Her body was half wet, half dry,
She needed someone to make him cry.
A tear siren that was for sure,
On her scale I have seen a blur.
As she saw me starring at her,
I curiously waited what next will occur.
And suddenly I 've discovered her choice
Out of the silence, I've heard melancholic voice:

Do you sometimes find this life as a punishment?
Do you want to step out from the circle,
Do you want to brake it?
Are there times
When you find it hard and painful to cry,
But still feel the need to,
Need to cry, sometimes just to die.

And then again you are sleeping
But still you are awake,
And demons come out from your eyes,
Sometimes real sometimes fake.

Demons – In the shape of tears,
Self deception and all the lies,
All the prejudice and plastic fears,
All the failures and bad tries,
Sometimes right, sometimes wrong,
But after that, we feel more strong,
Sometimes real, sometimes fake,
But after that it's piece of cake,
And the siren swims again,
Again in her tearlake.

_________________
The whole problem with the world is that fools and fanatics are always so certain of themselves, but wiser people so full of doubts. - Bertrand Russell


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 583 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 30  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 14 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz