morskow je napisao/la:
Da si stvarno pročitao prijašnje postove imao bi sve odgovore. Pošto želiš sve na brzinu - ajd da skratimo...
Izradio sam dve različite ćelije. Ja i nekoliko drugih. Jedan je ćeliju čak montirao u auto.
Nijedna ćelija ne radi. Zašto? Nacrti su iscrpni, ima mnogo tutoriala na netu. Ali... Kobajagi...Da bi ćelija radila, treba je dovesti u odgovarajuču fazu po koracima. E, taj poslednji korak je najveća tajna u galaksiji. I u video tutorijalima kažu samozvani free-energy stručnjaci da oni znaju tajnu ali nesmiju reć. Pa si onda ti misli.
Citat:
Međutim, ono što sam pitao nije bilo dali je netko složio Joe Cell kao takvu jer iz svih nacrta sa neta se ne vidi da je to neki preveliki kunst ako se ima malo materijala, alata i dobre volje.
Hehe, kad stvar ne radi, pa pitaš "zašto, pa sve sam propisno napravio?" onda češ dobiti odgovore u stilu:
- Materijal nije dovoljno dobar
- Nisi demagnetizirao material
- Razmaci nisu pravi
- Izolatori ne izoliraju
- Voda nije dobra
- Imaš kiselinsku ćeliju
- Imaš alkalnu ...
- U potsvijesti ti nečeš da proradi
- Susjed ti je psihološki vampir
- Nemaš dovoljno stabiliziran napon
- Nemaš pravu frekvenciju
- Temperatura nije prava
- Preblizu su dalekovodi i mobitel
Zadovoljan?
Dodao bih tu nekoliko detalja. Svakako preporučam pročitati Pavlovićev tekst po pitanju orgonskog pogona te pogledati "Na Rubu Znanosti - Wilhelm Reich" - no dodao bih i ja nekoliko stvari.
Većina informacija navedena u literaturi je empirijske prirode (nastala kao rezultat metode "probe i greške" - iskustvom), no nisam još uočio da se netko pozabavio pozadinom problema (osim Pavlovića; ne kažem da nema - samo ja nisam uspio naći: ako netko zna za to bio bih mu jako zahvalan ako me može uputiti). Pokušat ću sažeti nekoliko stvari koje smatram bitnim u cijelom procesu...
Prvo - orgon:
-------------
Postoji više podjela orgona na tipove (najpoznatija je ona na OR i DOR, ali neću se na njoj zadržati) - no ona koja nas ovdje zanima je podjela na "topli" i "hladni" orgon (to NIJE OR/DOR!!!).
"hladni" orgon poznatiji je još i kao telurički ili zemljani orgon. Nalazimo ga u kanjonima, tunelima, špiljama, ... To je u stvari Zemljino orgonsko polje, Zemljina aura, Gaja, ... nazovite ga kako hoćete.
"topli" orgon poznatiji je još i kao Sunčani orgon, tj. isti dolazi od sunca.
Ono što meni još pada na pamet (ali to nisam još to razradio) je usporedba: telurički orgon jest koherentna oscilacija (kao svjetlo u laseru) dok je sunčani orgon sličan Brownovom gibanju (nasumičnom gibanju).
Transformacija se obavlja u Zemlji zbog prirode i konfiguracije Zemljinog magnetizma te kanaliziranja sunčevih energetskih tokova (ako pogledate sliku zemljinih radijacijskih pojasa snimljenu s Mjeseca UV kamerom sa filtrima bit će vam jasno: možete tu kameru shvatiti kao Kirlijanovu kameru s tim da nije potrebna pobuda polja da bi se dobili vidljivi efekt na fotografskoj ploči jer je emisija bio-fotona vrlo jaka (DALEKO jača nego iz naše aure)). No to je tema za drugi post. Ako bude interesa, mogu i taj dio objasniti - mada bih volio ako bi mi administratori/moderatori/useri objasnili kako mogu staviti inline slike ako nemam neki X server gdje ih mogu uploadati (jer taj dio ne ide bez slika).
Ono što nama treba jest kontrolirana interakcija - iz nje ćemo transformirati energiju (tj. dobiti višak) koji ćemo onda koristiti za pogon. Neću sada spominjati špekulacije odakle dolazi taj višak ni kako on djeluje (Pavlović je to dobro objasnio) već ću se zadržati na samoj ćeliji. Isto što se u prirodi događa samo lokalizirano u našu ćeliju. Pošto "toplog" orgona (po danu) ima koliko želimo oko nas - ono što trebamo ponijeti sa sobom je "hladni" orgon.
Navedeni proces dešava se prirodno u Zemlji (pitanje: što mislite koja energija topi lavu i pogoni vulkane?) zbog njene konstitucije i konstrukcije (slojevi zemlje, vode, rudače, ... koji SEPARIRAJU navedena dva orgonska toka na kontrolirani način. Zemlja ima i jedan poseban mehanizam za transformaciju i kanaliziranje orgonske energije. „Uređaji“ koji to na Zemlji rade poznatiji su pod nazivom - Šume) - ono što mi želimo jest premjestiti ga na mjesto koje nam odgovara (na primjer - motor...) i - koristiti ga. Ako idemo raditi usporedbe – naša ćelija u stvari simulira – stablo. I procese koji se tamo dešavaju, s tim da mi energiju ne kanaliziramo u Zemlju (a što rade stabla i ostale rasline) već je kanaliziramo u cilindar. Bitnu ulogu u tom procesu vrši klorofil – probajte malo pogledati na vikipediji kako izgleda molekula klorofila tipa a, b i d... obratite pažnju na „antene“ koje one imaju. Ovdje sada neću ništa napisati već očekujem pitanja
Ako je ćelija pravilno konstruirana "topli" orgon neće depolarizirati "hladni" već će rezultat interakcije biti upotrebljiv za vršenje nekog rada. (Umjesto da se koristi za depolarizaciju energija interakcije se kanalizira. Ćelija radi "na rubu" gdje je takav proces moguć). To može biti pogon motora ili proizvodnja struje (sjetite se - ćelija u zasićenju ima vlastiti napon na terminalima!).
Alex Schiffer piše o svojoj popularnoj „negativnoj“ ćeliji. U prijevodu to je ćelija koja akumulira telurni orgon a koristi sunčev orgon. Da, moguće je napraviti i suprotnu kombinaciju (koju on naziva pozitivna ili alkalna ćelija) – to će raditi ali autor istu ne preferira. Vrlo vjerojatno zato jer je negativna daleko stabilnija zbog same prirode distribucije pojedinih tipova orgona.
Da bi to uspjeli moramo se držati nekih pravila (koja su doduše sadržana u gore navedenim točkama) ali i razumjeti malo bolje cijeli taj proces.
Alex spominje samo jednu vrstu orgona i u tome se s njim slažem – jer postoji samo jedna fundamentalna. Razlika među „vrstama“ sastoji se uglavnom od razlika u tipu i intenzitetu vibracije. No navedeni pristup neupućenog čitatelja može navesti na pogrešan put i na donošenje pogrešnih zaključaka. Jedan od njih je taj da ćelija samo „usisava“ orgon i sprovodi ga do motora – a što je u principu TOČNO – samo što nam to ne objašnjava KAKO se to događa i KAKO to radi i tu uglavnom nastaju problemi koje imaju konstruktori koji se služe takvim empirijskim podacima.
Ono što je bitno i što nam treba je RAZLIKA koju uvijek moramo imati želimo li provesti bilo kakvu transformaciju! Zakon termodinamike je tu neumoljiv (bila entropija pozitivna ili negativna navedeni zakon uvijek vrijedi – u cijelom svemiru).
Ono na što bih ja obratio pažnju je slijedeće: trebamo DVIJE vrste vibracije ako želimo obaviti transformaciju koja će nam dati energiju za pogon. Koju od njih ćemo skladištiti a koju preuzimati iz okoliša nije toliko bitno (mada se da zaključiti čitanjem tekstova da konstruktori daju prednost negativnim ćelijama) toliko dugo dok smo svjesni kako se koja vibracija (i od kuda) skladišti ili kanalizira kao i toga da se držimo preporuka po pitanju materijala i postupaka koji su u skladu s tim.
Drugo - voda:
-------------
Voda je jako bitna u cijelom tom procesu, ali na koji način je voda bitna i što ona tu radi? Znamo slijedeće:
- voda se ne troši u ćeliji
- voda mora biti sa izvora
- vodu ne smijemo dirati prstima
- vodu moramo na adekvatan način transportirati
Ono što tu ne piše jest da je voda u ovom slučaju samo - katalizator. Ili još bolje - matrica u koju se imprintira orgonska energija. Spominje se kod kondicioniranja orgonskih akumulatora.
Zašto baš izvorska voda? Zato jer je u nju imprintirana vibracija teluričkog orgona. To je ujedno i indirektan odgovor na pitanje zašto konstruktori preferiraju negativne (kisele) ćelije. Prije nego izvire iz Zemlje, voda spiralno prolazi kroz stijene i imprintira telurički orgon u svoju strukturu. Tj. prima informaciju (to je već poznato da voda može primiti informacije).
To nam služi kako bi čisti telurički orgon mogli "ponijeti sa sobom" i iskoristiti kao matricu iz koje ćemo izvlačiti energiju. Energiju ne izvlačimo iz same matrice već iz interakcije polja - to je bitno zapamtiti.
Ono što je bitno u vodi je informacija i to moramo sačuvati ako želimo postići uspjeh. Prvo na što moramo obratiti pažnju jest to da kvalitetnu izvorsku vodu (sa koherentnim stanjem orgona) ne depolariziramo (jer onda neće više "raditi"). Ne smijemo:
- dirati vodu prstima (jer će naše bioenergetsko polje momentalno depolarizirati informaciju namećući svoju - a ta uglavnom ne radi)
- izlagati vodu suncu (jer će sunce tj. "topli" orgon totalno depolarizirati vodu razbijajući strukturu informacije u čisti slučajni niz)
- grijati vodu (jer će vibracije molekula same po sebi depolarizirati informaciju)
- izlagati vodu EM i ionizirajućoj radijaciji (mobiteli, dalekovodi, struja, odašiljači, monitori, ...)
Ono što je bitno znati sa strujom je i to da se nama poznata električna struja vrti obrnuto od smjera orgonske energije (struja: obrnuto od kazaljke na satu, orgon: u smjeru kazaljke na satu).
Kako grijanje djeluje možete i sami probati slijedećim eksperimentom:
Nalijte u slivnik hladnu vodu. Otčepite slivnik. Stvara se vir.
Nalijete u slivnik toplu vodu iz bojlera. Otčepite slivnik. Vir se više ne stvara. (osim grijanja vodu je ovdje dodatno depolariziralo i polje koje se stvara oko električnog grijača u bojleru).
Ako voda nije dovoljno zagrijana ili ako ste se vi u njoj tuširali – vir se može i pojaviti, no to znači da se ili voda nije dovoljno depolarizirala ili da smo je mi sami imprintirali sa novom informacijom na nižoj temperaturi.
Viktor Schauberger je rekao da voda mora biti ohlađena na 4 stupnja da bi pokazivala posebna svojstva koja je on iskorištavao. Bio je šumar koji je svoja istraživanja započeo promatrajući ribe kako se kreću uz vodopade bez ulaganja napora.
Na 4 stupnja voda je najstabilnija. Zaleđivanje uništava informaciju (doduše, stvara prelijepe kristale leda kao rezultat djelovanja iste informacije). Pretjerano grijanje također. Najbolje bi bilo kad bi vodu mogli transportirati bez naglih promjena temperature i položaja (trešnja i mućkanje). Ovo je bitno u fazi dok voda još nije stabilizirana kondicioniranjem.
Što se tiče posude - izbjegavajte plastiku i aluminij, u stvari bilo što nije prirodnog porijekla. Sad ne znam na pamet - ali staklo bi trebalo biti OK, inox ne znam. Alex spominje da je i drvo dobro. Ako imate staklenu termosicu probajte s njom ali pripazite kakva je metalizacija unutarnjeg balona termosice. U svakom slučaju posuda mora biti dobro oprana.
Teoretski možete i sami re-imprintati vodu recimo sa - piramidom. No da bi ste to uspjeli piramida se mora nalaziti na čistom telurskom orgonskom toku, a to nije lako postići.
Treće - voda->kondicioniranje:
------------------------------
Za ovo ste spominjali "tajne" različitih konstruktora koje oni nikako ne mogu reći. Prije bih rekao da ne znaju objasniti nešto do čega su empirijski došli.
Famozna "Faza III" nije ništa drugo nego voda u pred-elektrolitskoj fazi na 12-16V. Kvaka je u tome kako to postići. Odgovor je: postepeno.
I koliko sam ja shvatio to nije samo voda (destilirana). Izvorska voda nije destilirana voda. A destilirana voda je "mrtva" i ne radi. Punoglavci u destiliranoj vodi umiru.
Zamislite da imate ravnu ploču koja stoji na 4 tanke čačkalice. Na nju spuštate uteg. Težina utega - malo prevelika, ne previše. Čačkalice to mogu izdržati po proračunu. Spustili ste uteg i čačkalice su se slomile (u slučaju vode to nije destilirana voda, a koja je izolator a NE vodič, već voda sa ionima koja može provoditi struju i elektrolizirati) jer ste prebrzo spuštali - a to je ekvivalentno lomljenju molekularnih veza i klasičnoj elektrolizi.
U Fazi I dobivate 2 H2 + O2, a u Fazi II dobivate 4 H+ + 2 O- ione (tzv. monoatomni oblik). U Fazi III ne dobivate uglavnom ništa (elektroliza je prisutna i u Fazi III ali je uglavnom zanemariva.
Faza I i (naročito) Faza II stvaraju plinove koji su JAKO eksplozivni - budite jako oprezni s tim. Zanimljivo je da energija oslobođena gorenjem produkata Faze I već premašuje utrošenu električnu energiju elektrolize, a produkti Faze II daju još i više energije gorenjem (i to neproporcionalno više – monoatomni oblici su daleko reaktivniji od molekularnih oblika).
==================================================================
=== AKO ZAPALITE PLINOVE ĆELIJU ĆETE MOMENTALNO DEPOLARIZIRATI ===
==================================================================
i onda treba krenuti sve ispočetka. Uključivši tu i čišćenje/eventualnu demagnetizaciju ploča.
Da, čuti ćete zanimljivu kombinaciju implozije/eksplozije – ali i sav svoj dosadašnji trud baciti u smeće. Alex kaže da ako to jednom izvedete i kad shvatite da ste na ponovno na početku – drugi put vam neće pasti na pamet.
Ako uteg polako spustite (tj. ako pravilno kondicionirate ćeliju) čačkalice (molekularne veze) će ostati cijele ali - jako nategnute. To je vrlo bitno jer tada mogu oscilirati - a to je upravo ono što želimo ako želimo vršiti energetsku transformaciju. Kao žice na gitari. Ne možete svirati ako su labave. A mi želimo svirati s vodom. Tj. želimo da životna sila svira na vodi.
Cijeli postupak možemo usporediti sa povećanjem dielektrične čvrstoće elektrolitskog kondenzatora: P_O_L_A_K_O podižemo napon i čekamo da struja padne (u suprotnom će nam eksplodirati u facu jer će dielektrik probiti). To se radi progresivnim podešavanjem PH vrijednosti te uključivanjem/isključivanjem struje na ćeliji. Postoje i druge metode, no ova je opisana u knjizi.
Kad smo završili sa metodom vratimo se malo na izvor struje koji koristimo. Većina uputa spominje "nekakve ispravljače" od 12V (ili vrijednost oko toga) i vrlo malo pažnje posvećuje izvoru. KRIVO!!! Izvor struje za kondicioniranje je JAKO BITAN (vratite se na priču o bojleru)!
Što je struja? Proticanje elektrona? Ne.
Stuju čine razdvojene N i S magnetne "čestice". Razdvaja ih prolazak magneta ispred vodiča ili elektrokemijski proces (disocijacija cinka u cink-ugljenim baterijama). Njihova rekombinacija mobilizira ono što nazivamo elektronima: polarizira ih i izvlači iz "elektronskog plina" vodiča te formira elektromagnetski val oko vodiča. To je klasičan elektricitet i "protok" tog elektromagnetskog vala nazivamo strujom. I kad vam netko kaže da struja ide oko žice a ne kroz žicu - misli upravo na ovu pojavu.
To nažalost i uništava polarnost izvora pa se baterije troše. Bearden je rekao da ako ne zatvaramo krug - nećemo uništiti polarnost izvora a možemo izvlačiti energiju iz polarizacije/depolarizacije elektrona prije nego struja počne teći.
Što je elektroliza? Kidanje molekularnih veza privlačnim silama elektrona? Ne.
Elektroliza je razdvajanje molekularnih veza N i S magnetima. Više o tome je pisao Ledskalin - probajte to malo googlati dok vam ne sortiram neke materijale koji obrađuju tu temu.
Jako je bitno s kakvim izvorom radimo.
Običan punjač nije dobar jer daje pulzirajući napon i ne stvara N-S rastavljene magnetske parove koji nama trebaju. Više potiče klasičnu elektrolizu nego što kondicionira vodu.
Napajanje iz električne mreže (koje se vrti suprotno od toka energije s kojom radimo) može čak i depolarizirati informaciju u vodi!
Ako ispravljač ima kondenzatore - koji "peglaju" napon - na istim kondenzatorima će se obavljati separacija magnetskih "čestica" i to bi tada moglo raditi (po mom mišljenju).
Baterija (akumulator na primjer) daje točno to što nam treba, ali njega je teško regulirati (možda sa izvodima).
Suha baterija se koristi za "održavanje" ćelije - ono što održava ćeliju su upravo ti razdvojeni magnetski parovi - a ne napon. Baterija se pritom ne troši.
U našem slučaju mi ne trebamo razdvajanje - trebamo NATEZANJE molekula tik do točke razdvajanja.
Voda normalno elektrolizira na 2.xxx volti (ne znam napamet, možete pogledati koliko je točno to - ta tema je jako dobro obrađena). Ono što mi želimo postići je voda tik pred elektrolizom na 12 V umjesto na 2 V.
To možemo paljenjem/gašenjem (ta metoda je najčešće opisana) ili progresivnim podizanjem napona.
Nisam to osobno probao raditi (ovo što pišem još je teorija), kad probam svakako ću javiti postignute rezultate.
No nadam se da će ovo dati barem nekakav uvid u sam proces te pojasniti što se tu događa.
I za kraj „vode“ još riječ-dvije o samom procesu. Jedna napomena: ovaj opis je rezultat mojih razmišljanja i kao takav ne mora biti točan. Zaključke sam donio na osnovu čitanja raznih opisa uspjeha/neuspjeha cijelog procesa te na temelju znanja koje imam. Ovo pitanje je otvoreno dok ga ne potvrdimo eksperimentalno.
Ovdje govorimo o negativnoj ćeliji. U istoj se nalazi izvorska voda sa imprintiranim teluričkim orgonom. Ćelija ima 5 ploča/cilindara (broj iz Fibonačijevog niza). 2 vanjske (centralna i šipka) te 3 neutralne. U daljem tekstu nazivat ću ih jednostavno – pločama.
Nismo spojili struju. Ako gledamo vertikalni presjek – informacija je ravnomjerno raspoređena. S obzirom da orgon prirodno ide sa mjesta manje koncentracije na mjesto veće koncentracije – voda će „usisati“ preostali orgon sukladnog vibracionog nivoa (koji je rijeđi u okolini nego u vodi koja je prolazila kroz Zemlju) i tu će proces stati.
Uključujemo struju. Struja koju mi imamo je „topli“ elektricitet (Alex ga naziva još i pozitivnim elektricitetom) i privodimo ga na vanjske ploče. S obzirom da topli elektricitet ima negativan orgonski polaritet te ploče možemo još nazvati i Zemljom. U sredini ćelije stvorit će se zona „hladnog“ elektriciteta (Alex ga naziva još i negativnim elektricitetom).
STRUJA: pokušajte tu pojavu shvatiti ne kroz struju kakvu poznate već na N-S razdvojene magnetne čestice o kojima sam govorio. Oni su ti koji rade „posao“.
Ako pogledamo opis stabla (korijenje i vrhovi lista) uočit ćemo da su orgonski polariteti na njima SUPROTNI (Alex, ista tablica) od onih koji ih okružuju (vrhovi listova su negativni (telurski) iako su okruženi pozitivnima (sunčanima); sa korjenom je obrnuto – vrhovi su pozitivni (sunčani) iako su okruženi negativnim (telurskima) -> sjetite sam da sam rekao kako stabla kanaliziraju orgonski tok u zemlju).
Isto se dešava i ovdje: elektrizirane ploče (zemlja) privući će pozitivan orgon (sunce) a neutralna sredina (sunce) gdje imamo „hladni“ elektricitet (negativni elektricitet) privući će negativan orgon (zemlja). Pošto zemlju (telurički orgon) već imamo u vodi – ona će se koncentrirati u sredini (oko neutralne zone) stvarajući „pozitivne rupe“ koje će se napuniti suncem iz okoline. Tako smo napravili osnovnu laminaciju u ćeliji i stvorili uvjete za interakciju. To se još zove i Faza I. Kontra-sile još nisu dovoljno jake i elektroliza se dešava.
Kako bi ćelija bila efikasna nije dovoljno da imamo osnovnu laminaciju – moramo te slojeve ispreplesti. Paljenjem i gašenjem struje kontrolirano „razbijamo“ te slojeve tako da svaki put imamo više njih (ako bi stalno pustili struju – sve bi depolarizirali jer bi slojevi ušli u direktnu interakciju i sunce bi postalo zemlja. Kad krene elektroliza treba razmišljati o tome da stanemo). Strpljivim paljenjem i gašenjem dobit ćemo više takvih cilindara koji vibriraju, ali se međusobno ne poništavaju. To se još zove i Faza II. Kontra-sile su tu nešto jače i elektroliza je slabija. Orgon počinje preuzimati natezanje molekula vode te će elektroliza početi proizvoditi monoatomne oblike. Gašenjem struje vraćamo se na stabilne isprepletene cilindre energije.
U ovoj fazi je jako bitno da pazimo na svoje emocije te da pazimo i na vanjska zračenja kako ne bi startali proces depolarizacije. Zamislite da ste u sobi punoj plina i imate upaljač u ruci – dali ćete ga kresnuti? Takav jedan impuls može aktivirati proces depolarizacije jer je stanje slojeva u principu nestabilno (ono kao: ulje-voda – pa promućkamo bocu u kojoj se nalaze).
Ono što želimo dobiti su virovi. Vibrirajući slojevi (cilindri) počinju se isprepletati te stvarati virove. Pokušajte dva tipa orgona shvatiti kao dvije kuglice (crvena za sunce i plava za zemlju) kako počinju horizontalno rotirati. Stvara se vir. Virovi u slojevima se međusobno poravnavaju u spiralu. Kad smo to postigli počinje kanaliziranje energije. Kad smo postigli da je to stanje stabilno onda imamo nešto što se zove Faza III. Energija koja se kanalizira održava cijeli proces. To se još naziva i breeding.
Voda dobiva površinsku napetost pošto rezultantna energija dodatno rasteže molekularne veze (kako je Alex primjetio) a cijela površina počinje rotirati u smjeru kazaljke na satu (kako je Alex primjetio) jer su virovi raspoređeni u clockwise spiralu koja se diže prema gore. To je pouzdan znak da smo u Fazi III – a ovo je objašnjenje zašto se to događa.
Održavanje se provodi spajanjem 1.5V baterije. N-S čestice će tada održavati ubrzanje „kuglica“ i stabilnost virova.
Ako je ćelija u Fazi III (i radi breeding) koncentracija orgona doći će do točke zasićenja. Kad se to postigne orgon će spontano prelaziti u elektricitet i to Alex spominje kao mogućnost provjere dali se nalazimo u Fazi III ili ne. Doduše, isto tako spominje da baterijski efekt može zavarati i da trebamo moći izmjeriti oko 1V. Ono što ne spominje je slijedeće:
Elektricitet koji tako nastaje nije obična struja na koju ste navikli. Obična struja je tzv. „topli“ (pozitivni) elektricitet dok je ono što dobivamo iz ćelije kao razultat transformacije orgona „hladni“ (negativni) elektricitet (elektricitet nastao kao posljedica baterijskog efekta je „topli“ elektricitet).
Problem sa „hladnim“ elektricitetom je taj što ga velika većina instrumenata koji su nam dostupni UOPĆE ne može mjeriti! Razlog je jednostavan: aluminij. Ukoliko bilo gdje u krugu instrumenta postoji aluminij (pa čak i ako je okvir zavojnice aluminijski) to se ponaša kao izolacija za hladni elektricitet. Trebao bi nam nekakav stariji instrument koji nema tih problema. Spominjani su galvanometri bez okvira zavojnice (samostojeća zavojnica) koji su u cijelosti napravljeni od bakra.
Preporučam ne koristiti digitalne instrumente jer ćete možda mjeriti RF smetnje a ne napon ćelije.
Jednostavna proba: postavite na DC (istosmjerno) najniže područje i uhvatite probe instumenta u lijevu i desnu ruku. Ako dobijete otklon – to bi trebalo biti to. Vi sami generirate taj elektricitet. Ja imam 2 instrumenta – staru Iskru (koja to može) i novog koreanca (koji to ne može).
Ako želite provjeriti dali mjerite rezidualni orgonski elektricitet s takvim instrumentom jednostavno ubacite u krug mjerenja vodič od aluminija. Razlika bi tad trebala dati točnu vrijednost napona hladnog elektriciteta...
Zapamtite da je navedeno stanje labilna a ne stabilna ravnoteža. To labilnija ako vam je ćelija „leaky“ ili ako imate strane nepovoljne uticaje.
==============
A sad malo o samoj ćeliji
Četvrto - magnetizam:
---------------------
Ćelija mora biti konstruirana od dijamagnetskog materijala (food grade INOX je najčešće spominjan). Zašto?
Permanentni magneti posjeduju vlastito torziono orgonsko polje. Ako namagnetiziramo ploče/cijevi imat će to i one.
Cilj ćelije je omogućiti interakciju toplog i hladnog orgona. Vlastito torziono orgonsko polje blokirat će taj proces i moguće depolarizirati informaciju iz vode.
Dakle - ne samo demagnetizirano, materijal mora biti i dijamagnetski. Da se ne bi spontano magnetizirao u procesu (a što je moguće).
Magnetizam uzduž cilindara je OK (umjereni i spontano nastali; da, kad uključimo struju neka količina magnetizacije će postojati) jer će isti dodatno kanalizirati orgon a neće se manifestirati kao „štit“. Poprečni (prstenasti) te nejednaki magnetizam (razni šavovi varenja, nejednolika magnetizacija, regionalna nejednaka magnetizacija) – UBIJA. To je bitno zapamtiti.
Cilindri se mogu sigurno demagnetizirati grijanjem iznad Kirijeve temperature a što je spomenuto u knjizi.
Peto - omjeri:
--------------
Tu se može naći svašta. Uglavnom imamo cijevi kakve imamo i tu ne možemo puno "mrdati" no ipak bi trebalo imati na umu nekoliko stvari.
Ukoliko želimo da ćelija dobro "radi" cilj nam je postići da se valne oscilacije u njenom prostoru međusobno fazno podupiru a ne poništavaju.
Tu možete isprobati rusku formulu:
D = 2*l * (n+1) * 2*k
D -> udaljenost valnog maksimuma od površine cilindra
l -> opseg (ne promjer ili polumjer - l = 2*r*PI) cilindra
n -> redni broj harmonika za koji računamo
k -> redni broj maksimuma koji želimo
n,k = 0,1,2,...
U tom slučaju De Broljevi valovi će se međusobno fazno podupirati i postići ćemo prostornu rezonanciju i stojne valove. Neaktivne ploče se ponašaju kao diode i trebale bi se nalaziti na valnim maksimumima kao neka vrsta graničnika. Nešto kao JAGI antena (za one koji poznaju antene). Minimuma i maksimuma ima nekoliko (poigrajte se malo sa jednadžbom) i ćelija bi trebala biti složena tako da su minimumi u vodi koja je medij.
(možda i griješim, no probajte vidjeti te dvije varijante: maksimumi na pločama i maksimumi u vodi)
Omjeri vam slijede zlatni rez (PI/2 - pogledajte na wikipediji fibonači i zlatni rez za detalje)
Optimalan broj aktivnih/neaktivnih ploča također slijedi fibonačijev niz.
Alex je dao tablične vrijednosti dimenzija cilindara i ja bih vam savjetovao da krenete od toga. Ovo poglavlje je spekulacija na kojoj još moram poraditi. Za virove (da bi bili stabilni) je bitno da nisu „rezani“ te zato omjeri moraju biti takvi kako bi imali cjeli broj stanja po vertikali i horizontali.
Prvi prototip ćelije je bila muzilica za krave (dio koji ide na vime). Napravljena od food grade INOX-a.
A pošto vime ima proporcije zlatnog reza (kao i vaši prsti uostalom) to je ujedno bio i prvi omjer koji je ikada korišten i koji je radio.
(pitanje zašto sve u prirodi naginje na zlatni rez neću obrađivati ovdje...)
==============
Šesto - motor:
--------------
Benzinski motor i njegova konstrukcija bitni su dio cijelog sustava. Postoje 2 tipa bloka: sivi ljev i aluminij. Blok od sivog ljeva je težak - to je razlog zašto se danas blokovi rade od aluminija.
To je zgodan i nezgodan dio priče.
Aluminij... u prirodi ne postoji u obliku metala već u obliku boksita. Boksit se prevodi u glinicu koja se elektrolizira istosmjernim elektrolučnim pećima. Potrebne su goleme količine električne energije da se proizvede aluminij. Recimo - meni dođe žao svaki put kad bacam aluminijsku foliju zbog toga. Može se reciklirati, ali taj postupak nije jednostavan jer ga treba provoditi u zaštitnoj atmosferi da se spriječi oksidacija.
Ono što je nezgodno je to da aluminij odbija pozitrone. Kao i berilij, koji se nalazi na sličnom mjestu u periodnom sustavu (lijeva grupa).
Orgonska energija nije energija ovog svijeta. Ona je ostatak debalansa kad valna interferencija poznatija kao neutron napušta naš prostor. Svaki neutron u svom srcu ima pozitron. Ako nešto odbija pozitrone, onda to i reflektira orgonsku energiju. Zato se aluminij ponaša kao zrcalo.
Blok od aluminija je lakše adaptirati nego blok od sivog ljeva. Zahvaljujući gore opisanom svojstvu takav motor će lakše akumulirati orgon. Orgon se ne akumulira u aluminiju nego u čeličnim djelovima i vodi koja se koristi kao rashladni medij. Ukoliko imamo blok od sivog ljeva potrebno je prvo postići zasićenje a to puno duže traje. Ovdje se svojstvo aluminija da reflektira orgon spretno koristi kako bi se kreirala neka vrsta „komore“ koja olakšava punjenje dijelova koje možemo napuniti – dijelova od čelika. To je ono što želimo postići – da motor primi i zadrži vibraciju koju proizvodi naša ćelija.
Orgon se do glave prenosi aluminijskom cijevi koja se ponaša kao valovod. U knizi je to dosta dobro opisano. Orgon ide odozdo prema gore – obratno ide teško. Ćeliju obavezno pozicionirajte ispod motora. Vodite računa da blind-end cijevi ne završava ispred aluminijskih dijelova! Poželjno je možda poigrati se sa blind-endom da bude neka vrsta diode (kombinacija plastike i metala – ako imamo problema sa provođenjem i izlaskom orgona (nekad zna ne izaći) – Alex završava plastikom i naslanja na metal (kako sam ga ja shvatio).
Prilagodba se počinje raditi sa pogonom na benzin. Kako dijelovi motora primaju vibraciju rezultantne komponente ćelije motor počinje "štucati" jer implozija postupno preuzima ulogu eksplozije. Ono što implodira su plinovi u usisu - prvenstveno kisik. Zašto implozija? Orgon ima negativnu entropiju (za razliku od benzina koji ima pozitivnu entropiju) pa umjesto širenja i grijanja imamo skupljanje i hlađenje.
Kut paljenja pomičemo unazad i postupno smanjujemo dotok benzina. Kad motor "uhvati" možemo kompletno ukinuti benzin.
Vodu moramo ostaviti u rashladnom sustavu. Ne treba nam kondicionirana voda na tom mjestu jer je njena uloga fokusirati "topli" orgon - mada možemo (preporučljivo je) koristiti istu izvorsku vodu koju smo koristili i za kondicioniranje. Najvjerojatnije ćemo morati dodati antifriz kako se ne bi smrznula - ali to savjetujem tek nakon što ste uhodali motor. Prije uhodavanja rashladni sustav svakako dobro isperite kako bi uklonili eventualne interferencije stranih tvari. Ulje također ostavite u motoru! Jednom kondicionirani motor treba neko vrijeme da se "vrati" na klasični pogon i o tome isto treba voditi računa.
Tek iza ovih svih stvari dolazi stav (dobra ili loša vibracija).
Ćeliju možete napraviti u staklenoj posudi. Koliko sam vidio na jednom od video isječaka - ako stvar radi, u ćeliji se stvara izmaglica koja turbulentno rotira u spirali kako dodajemo gas. Sama ćelija NE propušta zrak kroz sebe (u njoj se stvara vakum - možete montirati i manometar pa to kontrolirati). Spajajte je na usis karburatora ili naslonite na preporučeno mjesto na bloku motora (da, trebat će vam takav motor za početak...).
Poštujte preporuke za čišćenje ploča i sprovođenje do karburatora.
Prijava
FAQ
Pretraživač
