VREMENSKA DINAMIKA

Zakoni putovanja vremenom imaju korijene u kvantnoj fizici. Razumijevanje tih zakona otkriva mnogo o ponašanju hiperdimenzionalnih bića i razloga izvjesnih metafizičkih zakona. Dinamika vremena je srž privremenih povratnih petlji između sadašnjosti i njenih dostupnih dosega vjerojatnih budućnosti. To je samo dinamika realiteta ponovo prikazana iz perspektive linearnog vremena, što daje dodatne poglede i značenja, kao što ćete sada vidjeti. Iako dinamika vremena djeluje apstraktno, ona ima konkretnih primjena u odnosu na manifestiranju pozitivnih sinhroniciteta, savijanja hiperdimenzionalnih manipulacija, iskrivljavanju vjerojatnosti i prekoračenju ograničenja matrice.

Priroda linearnog vremena

Dobro mjesto za početi bio bi ponovo proučiti prirodu vremena. Linearno vrijeme je konstantni tok raznih budućnosti u jednu jedinstvenu neizmjenjivu prošlost. Svaki moment izbora uključuje višebrojne puteve u budućnost. Svaki put je deterministički lanac efekata koji se nadovezuju prema naprijed, kao domine, prema idućem momentu izbora radi čega se dešava idući ogranak.

Viđeno iz više dimenzije, to izgleda kao zamršena gradska mapa ulica gdje raskršća i izlazi predstavljaju točke izbora, a ulice predstavljaju odabrane posljedice tih izbora. Čitava mapa postoji odjednom, simultano i čitava je.

Linearno vrijeme je produkt naših umova koji se kreću kroz mapu, iscrtavaju rutu ( put ) koja postaje naša zapamćena povijest. Iz naše perspektive, ruta je ucrtana sa nepromjenjivim oznakama - jednom kad je nacrtana, ona se više ne može izbrisati.

Ali nije za bića koja su premašila linearno vrijeme pomoću toga što su postala hiperdimenzionalna. Iz njihove perspektive, naš put kroz mrežu je usporediv sa krivudavim putem na kojem su zabijene obilježavajuče pribadače ( čavlići ).

Krivulja predstavlja uzrokovan napredak događaja i čavlići predstavljaju naše momente izbora. Mnogobrojni individualci koji imaju međusobno djelovanje ( interakciju ), pletu kompliciranu mrežu čiji su čvorovi stavljeni na mjesta u skladu sa kombinacijom snaga njihovih slobodnih volja.

Entitet koji je izvan linearnog vremena može promjeniti prošlost bilo prijelazom preko izbora koji su već učinjeni, bilo pomoću umetanja novih sekvenci događaja gdje je slobodna volja bila odsutna i zato se ne krši. Krivulja i mreža mogu biti izmjenjeni pomoću stavljanja novih pozicija čavlića ili kreiranja devijacije ( odstupanja ) u nekom slobodnom dijelu krivulje. Očito, ovo drugo je lakše.

Osim osjećaja deja-vu ( već doživljenog ), mi u stvari nebi prirodno primjetili promjenu vremenske linije budući da su naša pamćenja također promjenjena. Možemo slijediti krivulju unatrag i naći kako ona vijuga neprestanim putem, što znači da su sve posljedice promjene vremenske linije dosljedno zapisane i izračunate radi prethođenja uzroka kad su se ispitivali. Kao rezultat, mi normalno pamtimo samo najčešće promjene koje su se desile u prošlosti koja je uvijek i bila.

Dakle iz naše perspektive, vrijeme je konstantno, jedinstveno i stalno. Iz više perspektive, vrijeme je varijabilno u svojoj brzini toka i selektivno u svojoj konfiguraciji. Naša percepcija vremena, kao toka vremena unutar filma ili priče, jest iluzija. Krivulja postoji od početka do kraja, simultano ( istovremeno ), ali njen put je otvoren za reviziju. Pravo vrijeme kreće se prema naprijed ne sa micanjem kazaljki na satu, već sa rađenjem odluka. One koje su neizbježne, to se već dogodilo.

Naizgled nepovratan tok linearnog vremena ima svoj izvor u kvantnim fenomenima. Kao što filmski projektor prikazuje neprekidni niz slika da bi se kreirala iluzija pokreta, tako i svijest neprestano selektira iz nepokretnog spektruma realiteta onaj realitet koji će iskusiti sljedeći. Nedeterministička ( nepredvidljiva ) priroda je ono što kreira taj jednosmjeran tok vremena; na našem nivou egzistencije, kolaps valne funkcije ne može biti vraćen i taj kolaps je taj koji generira vrijeme kakvog ga mi znamo.

Kvantna fizika putovanja kroz vrijeme

Prošle godine ( 2005. ) pojavio se interesantan dokument u kojem se istražuju paradoksi putovanja kroz vrijeme u kontekstu kvantne fizike. Obično se putovanju kroz vrijeme pristupa iz kuta relativiteta, što uključuje crne rupe ili putovanje brže od brzine svjetla, čiji su zahtjevi za primjenu previše veliki da budu praktični. Na sreću, ispada da kvantna interpretacija otvara vrata za razumijevanje nekih osnovnih principa nivoa 4. denziteta ( izvan linearnog vremena ). Ono što slijedi jest sažetak i diskusija iz dokumenta Daniel Greenberger-a i Karl Svozil-a s naslovom "Quantum Theory Looks at Time Travel". http://arxiv.org/abs/quant-ph/0506027


Da bi se točnije izreklo ono što je ovdje rečeno, putnik kroz vrijeme može jedino djelovati na uzročni, fizički, određeni način s prošlostima koje neizbježno izrastaju u budućnost iz kojeg putnik kroz vrijeme dolazi. Alternativno, mi u sadašnjosti možemo jedino djelovati u uzročnom smislu s putnicima kroz vrijeme koji su iz budućnosti prema kojima mi trenutno vektorski idemo.

Pravila putovanja kroz vrijeme ne moraju biti ovako striktna kao ovo, pa ipak, budući da dokument završava isticanjem alternativnog rješenja koje implicira da bi "manje determinističko" i nejasno putovanje kroz vrijeme moglo biti moguće. Baziran samo na matematici, dokument pokazuje da povratne petlje između sadašnjosti i budućnosti mogu, i da vjerojatno, postoje. Njihovo postojanje savršeno rješava paradokse putovanja kroz vrijeme pomoću postavljanja uvjeta kako budućnost može biti u interakciji sa svojom prošlosti. Ali što je točno "manje determinističko" i "nejasno" putovanje kroz vrijeme? Pa to pitanje dovodi do ostatka ovog članka.

Deterministički proces je onaj gdje savršeno predvidljiv lanac događaja slijedi neki inicijalni, poznati uzrok. Nedeterministički događaj ne može biti predviđen uopće, jedino opisan na način vjerojatnosti. Jasno, slobodna volja je odsutna u determinizmu i potpuno prisutna u nedeterminizmu. To znači da je putnik kroz vrijeme u interakciji s ljudima u prošlosti deterministički i to znači da on može prekršiti njihovu slobodnu volju jer je bio uzrok koji stvara definitivne efekte kod njih. Ali onda on jedino može raditi ono što bi ionako radio.

Nejasna forma putovanja kroz vrijeme su ona koja imaju veći pojas prošlosti kojima se može pristupiti na uštrb smanjenog determinizma kod interakcija. Drugim rječima, putnik kroz vrijeme će imati veću slobodu kod posjeta alternativnih prošlosti ako će više poštivati slobodnu volju. To nije njegov izbor, već je ograničenje na kojeg ga sile prirodni zakoni kvantne mehanike. Što je više neodgovarajuća prošlost u njegovoj vremenskoj liniji, manja je "prisutnost" koju će putnik imati dok je u toj posjeti.

Kod "prisutnosti" mislim na dvije stvari: fizička prisutnost i vjerojatna prisutnost. Oboje će prisiliti poštivanje slobodne volje. Gubitak fizičke prisutnosti znači postati više eteričan. Gubitak vjerojatne prisutnosti znači da neće jednostavno biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, i da radi pravu stvar da bi imao nekog efekta.

Putnik kroz vrijeme zato može posjetiti bilo koju prošlost ako ostane potpuno nevidljiv i nefizički. To bi bilo ekvivalentno kao daljinsko pregledavanje prošlosti. Što više želi biti opipljiv, to je više ograničen brojem prošlosti koje može posjetiti. Ako želi biti potpuno fizički, on može jedino ući u prošlosti koje kreiraju njegovu sadašnjost. To nije špekulacija, nego to slijedi direktno iz matematičkih jednadžbi koje su prikazane u Greenberger-ovom dokumentu.

Nejasno putovanje kroz vrijeme

Najviše je interesantna "siva" zona između determinističkih i nedeterminističkih interakcija. Takve su "hibridne" interakcije nekako opipljive, ali još uvijek s poštivanjem slobodne volje, većinom eteričke, ali i fizičke u nekom periodu, većinom subjektivne i samo kratkotrajno objektivne. Štogod ne krši slobodnu volju, dozvoljeno je. Primjeri su obilni: telepatska interakcija, sinhronizirani znakovi i brojna viđenja, kontakt kroz subjektivne slike u snovima, otmice koje su dvojbene kroz pamćenja koja su izbrisana iz naših sjećanja, posjete u eteričkom stanju, iznenadni sastanci bez zapisanih dokaza, unutrašnji glas dovoljno tih da bude ignoriran, prinuda koja podešava ali ne forsira, doživljaj koji nešto znači samo nekolicini, ... itd.

Nejasno putovanje se dešava... cijelo vrijeme. Tehnički, to nije takvo putovanje kroz vijeme kod kojeg je jedan realitet u interakciji s drugim na regularne načine. Ali je takvo u kojem mi još uvijek postojimo u iluziji linearnog vremena, mnogo toga može biti sakupljeno iz razmišljanja o pojmovima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i povratnim petljama između istih.

Iz toga slijedi da što je veći vektor prema posebnoj mogućoj budućnosti, to je prisutnija i objektivnija tvoja interakcija s tom budućnosti. Možda će tvoji nadolazeći izbori promjeniti tvoj put prema drugačijem setu mogućih budućnosti, ali zasad, kad se krećeš naprijed u smjeru prema bilo kojoj, to će ti donijeti povratnu vezu iz te budućnosti. To ima nekih interesantnih implikacija.

Zamislite na trenutak da ste putnik kroz vrijeme koji je u vrlo slaboj interakciji s nekime u prošlosti. Željeli bi djelovati objektivnije, ali kvantni zakoni slobodne volje vam to zabranjuju. Kako onda možete to postići bez kršenja slobodne volje? Pomoću korištenja vašeg ograničenog pojasa interakcija da bi molili ili preusmjerili osobu na dobrovoljni pristanak čak bližim vektorima prema vašoj vlastitoj vremenskoj liniji. Što više mogućih budućnosti te osobe postane vaša moguća sadašnjost, to više oboje postajete dio istog vremenskog toka i objektivnije tada možete biti u interakciji.

Negativno hiperdimenzionalno pridobljavanje

Ova tehnika pridobljavanja u svrhu postizanja većeg determinističkog utjecaja je omiljena taktika OPS ( opredjeljenja prema sebi ) hiperdimenzionalnih entiteta koji su uvidjeli da je to profitabilno kod porobljavanja drugih duša. Što više prisutni oni mogu biti, to je manje ostalo slobodne volje njihovim metama s kojom se moraju boriti. Iz naše perspektive linearnog vremena, ti entiteti dolaze iz vrlo negativnih vjerojatnih budućnosti i koji sada imaju interakcije sa nama na lukave ali manipulativne načine da bi nas pridobili u ojačavanje njihove vremenske linije, bilo pomoću da postanemo oni, služimo im, ili da im ne budemo smetnja. Mi te entitete više znamo kao negativne varijante sivih, reptila, mantis i nordijskih vanzemaljskih grupa. Nije iznenađujuće, ali njihove metode djelovanja je skroz u skladu s kvantnom mehanikom putovanja kroz vrijeme. Pomoću manipuliranja, rađe nego prisiljavanja, njihovih meta prema spiritualnom ropstvu, oni mogu na vremenskim linijama uhvatiti u zamke duše koje su mnogo "bogatije" nego njihove vlastite.

Fascinantan ali uznemiravajući fenomen se dešava ljudima koji postanu previše paranoični, depresivni, očajni ili koji se boje stvari vezanih uz "tamu". Žrtve vanzemaljskih otmica, istraživači urota, istraživači paranormalnih stvari, novopridošlih u istraživanju Matrice - oni su svi ranjivi i pojačavaju objekte njihovih strahova pomoću postajanja previše emocionalno zapletenih u to. Vektori straha nekog dovode prema mogućoj budućnosti ranjivosti, inicijaliziranje povratnih petlji koje osiguravaju da netko postane još ranjiviji, a možda ipak oni nekog preusmjere u orijentaciji prema nečemu balansiranijem u smislu emocija i spiritualnosti.

Oni koji su opsesivno u strahu od sivih, upravo će ih i privući. Oni koji su opsesivno paranoični od nadgledanja od strane vlade, tako će im i biti. Oni koji se lako razbjesne radi umjetno sinhronizirane prirode matrice, bit će preplavljeni čudnim stvarima. Povratna petlja inducira samo-pojačanje prema dolje u spirali, gdje pomoću traumatskog događaja kreira strah, a strah kreira daljnju traumu. Osoba je uvijek slobodna da izabere nadmoć i razbije tu petlju.

Dok negativna emotivna stanja zaključavaju nekog na negativne budućnosti, pomanjkanje otpora ili entuzijazma, ili naivnost - rade isto. Na primjer, drugačiji način da se poveća objektivna manifestacija negativnih vanzemaljaca u vašem životu jest taj da ih sretno podržavate, zovete ih, prozivate ih za interakciju. Dok je strah potpuno odsutan, vi još uvijek pojačavate njihovu vremensku liniju i zato povećavate iznos snage koju oni mogu upotrijebiti protiv vas. Interakcija može čak biti "tople i nejasne" prirode, ali ako ne ignorirate to, vi pomažete ono što završava kao vanzemaljski plan u kojem ste vi i vremenska petlja jača u svojoj snazi. Nakon izvjesne točke, to postaje vrlo teško za razbijanje, posebno od kada se poveća objektivnost interakcije i njihovih napora kroz avenije otmica, programiranja, implatiranja i kontrole. To potkopava vašu mogućnost za otpor. Tako te mračne sile rade, bilo pomoću vašeg emocionalnog pridobljavanja u vektore prema njima, bilo pomoću prevara/suzdržavanja vašeg intelekta da ih podupirete.

Pozitivno hiperdimenzionalno pridobljavanje

Dosta o mraku. Diskutirajmo o tome kako primjeniti kvantnu mehaniku putovanja kroz vrijeme prema pozitivnim stvarima. Prva i najočitija primjena je pojačavanje nečije veze sa Pozitivnim silama, imenom više "Ja". Druga primjena je prisiljavanje realiteta da ispravi poremećenosti sa dobro-postignutim povratnim petljama pomoću čuda. Ovo ćemo objasniti uskoro.

Što je više "Ja"? Jednostavno, krajnja verzija vas koja postane potpuno manifestirana u potencijalu. Kako se vaša evolucija svijesti nastavlja beskonačno, neizbježno je da prije ili kasnije dostignete veličinu individualne spiritualne savršenosti, stanje u kojem je vaša mudrost i snaga izrasla u potpunosti, a vaš um je potpuno prešao ograničenja vremena i prostora. Dok se sve to još mora desiti, to neizbježno znači da se već i desilo. Ako budući vi nadilazi vrijeme, onda se vaša svijest mogla prirodno proširiti "natrag" i simultano preklopiti svijesti svih vaših prošlih inkarnacija.

Drugim rječima, iako je, iz vaše linearne perspektive, više "Ja" daleka moguća budućnost, definitivno ta budućnost savršenog "Ja" egzistira upravo sada uz vas. Prema kvantnim principima o kojima smo diskutirali u ovom članku, što je jači vektor prema postajanju vašeg višeg "Ja", to je objektivnije da i vaše više "Ja" može biti u interakciji s vama. Slaba povezanost znači njeno ograničeno vodstvo u smislu slabih intuitivnih impresija, simboličkih snova, izvjesnih sinhroniciteta, itd. Jača povezanost bi dozvolila direktnu unutarnju komunikaciju, što je jasno, objektivnije nego nejasne impresije. Glas višeg "Ja" je često opisan kao "mali, tih glasić", što znači da je to unutarnje znanje koje lako može biti potopljeno našim mentalnim odvraćanjem prema drugim stvarima. Dugotrajan i iskren napor za razmišljanjem, osjećajem i djelovanjem kao više "Ja" - življenje iz najvišeg dijela sebe, srca vaše duše - povećava povratnu petlju i otvara vaše kapacitete da djelujete kao kanal za vaše buduće "ja". Onda se vi preklapate sa onim tko ste, u stvari, vi. Rasipni sin se vraća kući.

S čime se vi god želite povezati, jednostavno potpomažite to, pojačavajte to, pokušajte postati to. Ljudi koji se mole Isusu, sa stajališta salbašnih molitelja, ne primaju odaziv jer imaju vektore prema budućnosti oslabljenja i sinonima žrtava, smjeru suprotnom od onog što Krist predstavlja, i tako da oni primaju slabu povratnu vezu. Oni koji prizivaju božanski impuls unutar sebe, prepoznaju ga i naprave sve što mogu da bi ga izrazili, primaju pojačanje.

Manifestacija čuda

Druga primjena zakona kvantnog putovanja vremenom odnose se na kreiranju čuda. Čudo je visoko nevjerojatan, ali značajan, događaj koji služi prepoznatljivo pozitivnoj svrsi. Neka čuda su namjerno ubačena u vremensku liniju kao stvar božanske intervencije, ali ona se također dešavaju kao posljedice prirodnog zakona. "Skoči i mreža će se pojaviti" je dokazano kroz iskustvo, ali njeno objašnjavanje je najelegantnije rješeno pomoću dinamike vremena kao sljedeće:

Postoji gomila vjerojatnih puteva između sadašnjeg momenta i neke posebne budućnosti. Najizravniji put je najvjerojatniji i svjetski, dok su putevi sa više odstupanja manje vjerojatni. Što je veće odstupanje ( devijacija ), to je fantastičnija ili bizarnija korekcija neophodna da osigura tu budućnost. Dakle, ako vi želite ostati zaključani na neku posebnu budućnost, bilo koje ekskurzije koje poduzmete koje bi mogle uznemiriti njeno ispunjavanje, samo vas dovode na manje vjerojatne puteve prema istoj budućnosti. Putevi koje ste odabrali tim ekskurzijama se ispravljaju čudesnim korekcijama.

Kako se zaključati na neku posebnu budućnost? Pomoću rezoniranja s njom. Vaš vibracijski spektrum duše, koji je nekako ekvivalentan s vašim emocionalnim temperamentom ili stilom učenja, određuje s kojim spektrom mogućih budućnosti vi rezonirate najviše i zato ju privlačite. Što više neprijateljstva, otpora, depresije, straha, nastranosti, pasivnosti ili iscrpljenosti vašeg bića, to su grublje i bolnije vrste doživljaja koje privlačite. Što ste više pouzdani, pažljiviji, spokojniji, veseliji, toplog srca i strpljiviji, to će više vaša iskustva pojačavati te kvalitete koje su pozitivne po prirodi.

Vi ulazite u privremenu povratnu vezu sa budućnostima koje se oplođuju s vašim trenutnim stanjem bića, samo-pojačavajući proces koji vas drži unutar gomile vjerojatnih puteva koji su u skladu sa tim spektrom budućnosti. Jednom kad se uspostavi ta povratna petlja, onda možete i poduzeti rizike koji vas samo šalju kroz uzbudljivije putanje prema istoj uspješnoj budućnosti. Drugim rječima, ako se kroz pozitivno stanje uma spojite s mogućom budućnosti, onda će se, pomoću održavanja te unutarnje veze, vaša iskustva prilagoditi odgovarajući tomu i osigurati da sve ispadne tako.

Trik je u izradi vaše uzročne ekskurzije kao bezbrižne koliko je god moguće. Zabrinutost reorijentira vaš vektor prema razočarajućoj budućnosti. Iščekivanje smanjuje kvantnu fluidnost vjerojatne budućnosti i sprečava ju od manifestiranja sinhroniziranosti. Ostajanje nepristranim kad se poduzimaju rizici, osigurava vam da ostanete na vašem originalnom vektoru i unutar namjeravanih vjerojatnih puteva. To je poput toga kad kažete producentu da nije važno s kojom scenom počinje, i da se scena mora sretno završiti; i onda da što opasnije postavi scenu, to je više zapanjujuće da se to sve prijeđe u sretan završetak. Ako ćete za mjesec dana biti financijski dobro, onda potrošnja na nešto što asistira vašem rastu - a time i ojačava pozitivnu budućnost - garantira neko čudo koje se mora manifestirati da bi nadoknadilo potrošnju.

Zaključak

U biti, prema kvantnoj fizici, mi smo uhvaćeni u međusobne povratne petlje sa svim našim mogućim budućnostima. Što je veća vjerojatnost posebne budućnosti, to je jača povratna veza - petlja, a i jača je prisutnost bića iz te budućnosti koja mogu biti u interakciji s vama, u sadašnjosti. Izabiranjem da postanete pozitivniji i svjesni, vi postižete međusobno pojačanje s pozitivnim budućnostima i zato povećavate broj čuda potrebnih da vi evoluirate u te budućnosti. Enormne domašaje ovoga ću ostaviti vama za razmišljanje i eksperimentiranje.
-------------------------------------------------------------------------------
Prevedeno sa: http://montalk.net/matrix/122/timeline-dynamics

ali..mi smo uhvaćeni i u međusobne odnose sa svim našim mogućim prošlostima.
Ta činjenica ukazuje na još veće mogućnosti nego kad bi bilo povezani samo s našim mogućnostima u budućnosti.

jer kaže:




Stvar je u tome da je svo vrijeme , sve mogućnosti i svi svjetovi, istovremeno uronjeni u jedno, prostoru i vremenu. Djelujući na sadašnjost djelujemo na budućnost, djelovanjem na prošlost djelujemo na sadašnjost a time i na budućnost.

Praktična prijmena tog principa postoji u praksi psihoanalize (ako to nekog zanima).


Jack..ako imaš tekst o kozmičkoj rešetki..ovo bi bilo dobro mjesto da ga ubaciš.

Da... i prošlost možemo mijenjati!!! Toga je malo ljudi svjesno!



Ovo? http://memento1.org/Nebo/KosmickaMreza1.htm

Odnosno... http://www.kryon.com/

Evo još o vremenu:

Vrijeme: reverzibilno ili ireverzibilno?

Klasična fizika govori da je vrijeme nepovratno jer njezini zakoni sadrže istinu bilo da vrijeme "ide" naprijed ili nazad. Termodinamika kaže da vrijeme jedino ide naprijed, jer ako bi se okrenulo u drugom smjeru, entropija izoliranog sistema bi se mogla umanjiti, što bi prekršilo 2. zakon termodinamike.

Dakle, da li je vrijeme reverzibilno ili ireverzibilno? Odgovor ne možemo naći ni u klasičnoj fizici, ni u termodinamici jer oboje imaju propuste u njihovim pretpostavkama.

Klasični sistemi su beskonačni

Klasična fizika se bavi samo sa determinističkim sistemima čiju prošlost, sadašnjost i budućnost kompletno obuhvaća jedna jedina beskonačna formula. Kao rezultat, za takve sisteme vrijeme ne postoji osim kao prostorni dodatak koji obilježava razne aspekte statičkog uzorka zamrznutog u vječnosti. Kretajući se u jednom ili drugom smjeru, statički uzorak se ne mijenja, i zbog tog razloga zakoni klasične fizike vrijede bilo da je varijabla pozitivna ili negativna. Vrijeme nije bitan dio determinističkih sistema, pa klasična fizika nema što reći u vezi s realnim prirodnim vremenom.

Termodinamika je samo sugestija

Termodinamika je statistička znanost koja izračunava trendove, umjesto individualne slučajeve. To znači da ona prelazi preko kompleksnih molekularnih gibanja i samo radi zapažanja o rezultatima uzorka. Važno je zapamtiti da prema klasičnoj fizici, molekularno gibanje je determinističko, što znači da termodinamički sistemi također moraju biti deterministički jer su oni skupovi determinističkih molekula. Ako su komponente sistema vremensko reverzibilne, tada to mora biti i sam sistem.

A zašto termodinamika tvrdi da je vrijeme ireverzibilno? Jer prema silnoj kompleksnosti u praćenju svake determinističke molekule, forsirano je ignorirati taj nivo preciznosti gdje se pojavi reverzibilnost.

Iluzija ireverzibilnog vremena u termodinamici se uzdiže iz 2 problema:

1. njezina nemogućnost kalkuliranja sistema sa apsolutnom točnošću, koja ju sprečava od matematičke potvrde vremenske simetrije

2. njezini zakoni su bazirani na nekompletnim statističkim promatranjima i pretpostavkama.

Vremenska simetrija reverzibilnosti zahtjeva da zakoni sistema ne budu upitni kad se vrijeme "okrene". U klasičnoj fizici je to jednostavno za provjeriti jer prošlost i budućnost sistema mogu biti izračunati sa apsolutnom preciznošću. Ali termodinamika ne može potpuno znati ukupnu karakteristiku sistema jer su njezini molekularni detalji vrlo kompleksni da bi se uzeli u izračunavanje. Dakle, ona ne može ni usporediti sisteme iz prošlosti i budućnosti da bi se usporedile vremenske simetrije, jer su prekompleksne. Sama na toj točki, termodinamika je neuvjerljiva o pravoj prirodi vremena.

Termodinamika primjenjuje statističke zakone na individualne slučajeve

Presortiranje statističkih promatranja uzrokuje razliku između ograničenih laboratorijskih promatranja i matematike i fatalno pretpostavlja da umjesto kolekcije determinističkih dijelova, da su stvari napravljene od savršenih fluida. To je napravljeno zbog praktičnosti uglađivanja slučajnosti molekularnog gibanja, koje nažalost, izbacuje njegovu determinističku i vremensko-reverzibilnu prirodu.

Kad pretpostavimo savršeni fluid to je kao da pretpostavimo da svaka obitelj u Americi ima točno 1,3 djece - da bi se poklapalo s nacionalnom statistikom. Dok je to jasan matematički sistem, kad se uzme preozbiljno i neka obitelj tvrdi da ima dvoje djece, on je smatran nemogućim jer bi "prekršio statistički zakon".

Kad se vrijeme okrene i entropija se smanji, rezultirajući prekršaj drugog zakona termodinamike nebi nas trebao alarmirati jer drugi zakon je samo unikatan statistički trend, a ne apsolutni temelj fizike kao njezina podrška. Ona izgleda univerzalna samo zato što ju matematika prividno podržava, ali zapamtite da je matematika u termodinamici izgrađena pod pretpostavkama da su sistemi napravljeni od savršenih fluida.

Sve dok sistemi, na koje su se znanosti ograničile za svoja opažanja, pokazuju povećavajuću entropiju, to ništa ne govori o ignoriranim sistemima. Što se primjenjuje na manjinu, ne mora biti univerzalno i primjenjivati se na većinu. Istinski, smanjenje entropije ne krši pravilo jer to nije nemoguće - već jednostavno ima manju mogućnost nego sistem u kojem se povećava entropija. Zato je matematički i promatrajući dokaz u termodinamici nedostatan za tvrdnju da je vrijeme ireverzibilno.

Pravilna definicija ireverzibilnog vremena

Dakle, ako sad klasičnu fiziku i termodinamiku izbacimo trenutno iz debate, kako mi određujemo da li je vrijeme reverzibilno ili ireverzibilno? Vidimo da je termodinamika na pravom tragu - istaknuto u drugom smislu, da je vrijeme izgleda ireverzibilno jer je budućnost nesigurnija nego prošlost. Sve dok prošlost jednostavno može biti promatrana iz onog što je prošlo u sistemu, budućnost je sve neizvjesnija što kalkulacije teže predviđaju budućnost. Ona se čini uvijek "u stvaranju" što nas upućuje na očigledni tok vrmena unaprijed.

Ali ta neizvjesnost budućnosti je samo radi toga što nemamo kompletne informacije koje se tiču tog djelića termodinamičkog sistema. Da imamo te sve detaljne informacije, mogli bi vidjeti budućnost isto tako izvjesno kao i prošlost, a u tom slučaju je vrijeme reverzibilno. Mogućnost pogleda koji je vrlo blizu realnosti nam ništa ne govori o bitnoj "mutnoći" promatranog objekta - zato kad znanost ne može odrediti budućnost nekog sistema, ne znači i da je sam sistem nedeterminističan.

Kvantna mehanika dokazuje smjer vremena

Dosad bi već trebalo biti jasno da su samo nedeterministički sistemi vremenski ireverzibilni. Vrijeme ne može biti simetrično u sistemima čija budućnost nije već sadržana u nekoj čvrstoj formuli i povezana s prošlosti.

Da li takvi sistemi postoje? Da, kvantni procesi su nedetrministički po prirodi. U koje stanje valna funkcija dolazi, ne može se predvidjeti matematički. Kvantna mehanika je više kao termodinamika u smislu da njeni zakoni imaju veze sa statističkim trendovima ili slučajnim procesima, jedino sa jednom razlikom - nepredvidljivost kvantnih sistema ne dolazi iz površnosti percepcije promatrača, već iz bitne nedeterministične prirode samog sistema.

Kako točno vrijeme "nastaje"? Pomoću svjesnosti redosljednih odabira koji daju izgled kvantne valne funkcije da bi se manifestirala kao fizički doživljaj. Odabir je nedeterminističan jer da nije, bio bi već odlučen unaprijed, ostavljajući stvar bez izbora. Izbor zahtjeva slobodnu volju, pa ireverzibilnost vremena ultimativno proizlazi iz slobodne volje i ona nije niti predvidljiva, niti lako vraćena unatrag.

Možda ovo zvuči kao new-age "rekla-kazala", ali sve je ovo samo-dokazivo iz matematike i kvantne mehanike. Tu nemamo sakrivene varijable u kvantnoj teoriji, nego samo one koje su kreirane u području svjesnog dijela. Ništa u kvantnoj fizici nije u kontradikciji s ovom idejom.

Svjesnost i kvantna faza

Faza valne funkcije jednadžbe je čitava "proizvoljna", prema fizici, i to je upravo ta faza koja kreira velike posljedice o tome kako se vremensko ograničeni val funkcije razvija i dolazi u interakciju sa ostalim valnim funkcijama. Zapravo, faktor te faze nije proizvoljan, već namjerno odabran na nekom nivou svijesti jer biti odvojen od determinističkih ( statističkih ) dijelova kvantne teorije znači da je faza ostala čitava po nahođenju odabira. To nam pokazuje kako um definitivno utječe na fizikalnu realnost, ne da krši njezine klasične zakone, već da radi kroz nelinearne sisteme da bi pojačao "proizvoljne" kvantne fluktuacije u makroskopske efekte.

Vremensko ovisna valna funkcija pokazuje kako svjesnost kreira vrijeme. Jedini razlog što se one pojavljuju da bi se razvijale kroz vrijeme je taj što se sastoje od mnogostrukih stacionarnih stanja ( valne funkcije nezavisne od vremena ) čije se različite faze mijenjaju da bi proizvele "kretajuću" faznu funkciju. Ali te faze su odabrane od strane svijesti, i budući da su faze te koje daju povećanje viđene vremensko-ovisne valne funkcije, trebalo bi zaključiti bez neke debate da svjesnost kreira vrijeme.

Nadalje, jednom kad valna funkcija "iscuri" ( prođe jedna ploča u jukebox-u koja je bila selektirana ), ona se ne može "napuniti" ponovo. Kraj te valne funkcije nije vremenski reverzibilan jer matematika ju ne može iskalkulirati jednako od kraja prema početku. Jedino linearni sistemi koji su perfektno predvidljivi mogu biti vremensko reverzibilni. Dakle, još jednom, vrijeme je ireverzibilno kada - i samo kada - dolazi u kvantnim sistemima i kad imamo slobodni izbor.

Veza među kvantnih i klasičnih sistema

Kako se sve ovo uklapa u sisteme klasične fizike? Klasični sistemi su skoro serije determinističkih efekata, dok je svijest u originalu - nedeterministički uzrok.

Interval između determinističkih događaja je znan kao linearno vrijeme, koje je iluzija iz jednostavnog razloga što je razmak među prvim i zadnjim efektom redundantan i zato je neegzistirajuć i isključuje promatrača koji ga promatra kao realnog. Deterministički sistemi se javljaju da bi se kretali samo zato što naša svijest pomiče njezino promatrajuće žarište duž beskonačnog statičkog primjera sistema, a ne zato što se sam sistem mijenja.

Kao analogiju možemo uzeti sljedeće: pjesme na CD-u se ne mijenjaju u vremenu jer istovremeno sve postoje simultano, kao podaci na disku - i bilo koja iluzija vremena od početka do kraja pjesme isključivo nastaje iz "sviranja" te pjesme. Kad CD "svira", on obrađuje zadanu sekvencu, smjer i brzinu - ali to se sve može promjeniti ako netko odabere "preskočiti" pjesmu, povećati brzinu ili "slušati" pjesmu unatrag - sve bez stvarne izmjene strukture CD-a.

Pravo istinsko vrijeme ne povezuje intervale determinističkih sekvenci, već intervale izbora slobodne volje. Ako svijest odluči odabrati vidjeti statički primjer unatrag, bočno ili u skokovima, tada je to savršeno dozvoljivo. Izraz "ireverzibilan" jedino znači da egzistira tendencija za vremenom da bi napredovali u smjeru koji je svijest izabrala. Zato realnost napreduje u dijelovima determinističkih skokova. To možemo usporediti s time da se putovanja sastoje od cesta i raskrižja, ali ne od pojedinih cesta koje smo odabrali. Formule kvantne fizike pokazuju koje su ceste na raspolaganju, ali svijest definitivno odlučuje po kojima ćemo ići.

I to je tako s realnošću - ono što odaberemo, uzrokovano je od izbora koji su bili dostupni, ali ne od onih koji će završiti onda kad ih izaberemo. Zato, klasični i kvantni procesi su interaktivni u izdizanju bogatih dinamičkih fraktala - zvanih život.

-------------------------
http://www.val.hr/znanje/vrijeme.html
Prevedeno sa Montalkove stranice...

Super su tekstovi ali bih dodao nesto.

Ovo je ok.

Ali ukoliko me ta osecanja bezbriznosti udaljavaju od cilja koji sam ja izabrao pre inkarnacije onda je logicno da ce moje vise ja uz pomoc nekih negativnih dozivljaja pokusati da me vrati na pravi put.Ti dozivljaji bi meni samo izgledali kao negativni.
U suprotnom bi svi odustajali od vaznih lekcija u zivotu ukoliko bi naisli na neke poteskoce.Ili bi pali u depresiju ili bi se posvetili nekim nevaznim stvarima.
Naravno onome ko se nadje u opasnosti i to bude prepreka ka njegovom cilju to cudo ce biti neka vrsta spasenja.

Zato Kasiopejci kazu da je ovo iluzija vremena i da cemo tek sa dolaskom talasa moci da napravimo grupni izbor da li cemo da ostanemo OPS ili cemo preci na OPD.Mozda covecanstvo trenutno nema grupnu slobodnu volju.Sad je pitanje da li ce svi imati mogucnost tog izbora ili ce neki ponoviti treci denzitet?
Postoji mogucnost da ce oni koji ostanu na 3D biti oslobodjeni reptila pa je mozda reptilima bolje da im budemo podanici u 4D nego da nas izgube.To bi objasnilo prilagodjavanje covecanstva za buduce dogadjaje.Sta mislite o tome?
Ili reptili nemaju snage da se bore protiv drugih vanzemaljaca pa zele da se borimo u njihovo ime kada predjemo u 4D?

Pa vjerojatno OPS entiteti viših denziteta vladaju onima u nižim denzitetima. Tako da će vjerojatno i dalje moći vladati ( iskorištavati ) 3 D entitete, makar "gdje" i "kada" oni bili, jer su u mogućnosti "ići kroz vrijeme"... a mislim da im "mjesto" nije nikakav problem... hehe. Hiperdimenzionalno se mogu kretati kroz vrijeme/prostor, odnosno te točke koje odaberu.

Ali ako dođemo u 4 D, onda će i dalje vjerojatno pokušavati kontrolirati nas, ali mi ćemo onda moći puno toga više, pa i lakše se braniti od tih napada. Vjerojatno će izabirati "lakše" mete, pa će i dalje rađe crpiti 3D.

No, vidjet ćemo... nadam se... hehe!

Ali ako je to početak nekog novog velikog ciklusa, neznam da li oni mogu preskakati kroz te velike vremenske cilindre... mislim, kao analogija gramofonske ( ili cd ) ploče... mogu se kretati naprijed-natrag unutar te jedne ploče, ali ne mogu skakati na drugu... a tko zna na koju ćemo mi "doći" kad postignemo svijest 4 D.

Ne zaboravimo da i iznad njih ima još razvijenijih bića... a isto i OPD i OPS... ovi drugi pak vladaju Reptilima... pa... veliki je to sve krug... izgleda.

Ali, da...



Pa vidim da mnogi baš upravo i to rade. Bave se vrlo nevažnim stvarima ( ali dobro, za njih su valjda važne... pa nek svatko bira što oće ).

Free will.

Jack, jel' to tvoj tekst?

Sto ne citas sta pise na kraju?

A vidi stvarno, na brzinu preletih pa sami vizualno zabrijao da je to signature... Ma te teme zahtjevaju kompetenciju koju ja baš i nemam. Treb'o bi ponoviti elementarnu fiziku da bih se mogao uživiti u ovo kak' spada. Nije da ne znam fiziku, ali nije ni da sam baš neki doktor znanosti ...

Pa da nisi gubio vreme na sviranje gitare i ispijanje piva mogao si da naucis elementarnu fiziku.

Vjerovao ili ne, ima tu puno istine... Sada mi je malo i žao što nisam više učio u srednjoj i što sam popio stvarno puno pivi (iako mi za pive nije toliko žao koliko za jeftino stolno vino kojeg sam se prvi dio tog školovanja najeo i previše )... Lako još za pivu, ali da mi je sadašnja pamet bila onda (ne nužno znanje i inteligencija jer to nije toliko realno ipak očekivati, već baš razboritost), bilo bi sada drugačije. Ali, ne žalim se ni ovako, samo špekuliram. Šteta što ne mogu promjeniti prošlost, možda mi Jack ovdje može pomoći hehe...

Iako sviranje gitare nikako ne smatram gubljenjem vremena, evo već ju godinu dana skoro nisam pošteno taknuo...

BTW, slažem se sa tvojim postom zadnjim na SP topicu, imaš ti pravo, "gubljenje vremena" kao takvo u suštini ne postoji jer je i življenje prema tome "gubljenje vremena", ali ja govorim u sustavu tog i takvog života ovdje u 3D.
Ljudski jest gubiti vrijeme, ali samo onoliko koliko treba i svi trebaju neki ispušni ventil i dobro je dok ti gledaš to jer ti je ok malo za kuliranje i tako, ali nije dobro dok pizdiš, budeš euforičan, kupuješ proizvode sa grbom i igračima tvoje reprezentacije, hraniš plitki patriotizam (ovo je tautologija kad bolje razmislim, jer je svaki patriotizam plitak) i općenito ne razmišljaš dalje od --- danas je tekma, moramo razbit' Japancima p*čke. "Gubljenje vremena" je preblag izraz za to sve, to je ipak kolektivni idiotizam.

Čak i Icke govori o tome kao o kolektivnom planu iluminata u stilu "keep the public entertainment on and below the 6-th grade level".

Tako da ako ti treba ispušni ventil (a svakome treba), radije izaberi seks.

Pa bas zato i gledam jer ponekad volim da osetim i euforiju.

Ne kupujem uopste. Ali znas da je glavni proizvod koji se reklamira tokom fudbalskih utakmica upravo pivo. Priznaj Panto da nisi odoleo reklamama.

Mislis patriotizam tipa "Srbija je najbolja zemlja na svetu"? Ne, to sigurno ne mislim. Ova zemlja je uzas u mnogo cemu. Birokratija, korupcija i jos mnogo toga.
Ja to vise vidim kao povezanost sa drugovima oko sebe jer je to 'nasa' reprezentacija. Kao sto postoji reprezentacija skole, opstine, grada, tako posmatram i ovu samo sto je ona na nivou republike.
I zato ne volim kada na primer u Nemackoj reprezentaciji igraju Poljaci jer time porucuju da se sve moze kupiti pa cak i patriotizam. A to me vise nervira nego ekstremni patriotizam.

E zato sam ja za globalizaciju. Da svi budemo jednaki.

Ma to i nije toliki problem vec je problem u tome sto mnogi to razbijanje bukvalno shvate i onda nastaju scene iz filma The Football Factory: http://www.imdb.com/title/tt0385705/

E to je idiotizam.

Kao sto rekoh da nije takvih kolektivnih idiotizama ljudsko drustvo bi se u nekim vidovima mnogo sporije razvijalao.
U ovom primeru u pitanju su LCD monitori i televizori. Oni su upravo za vreme ovog prvenstva dostigli veliku prodaju, proizvodjacima se to isplatilo i ulozice taj novac u dalja istrazivanja.
Rezultat svega toga je da cemo dobiti jeftninije proizvode i ja se nadam da cu uskoro ovaj CRT krs zameniti mnogo zdravijim LCD monitorom.

Sto je najgore, u danasnje vreme je zdravije gledanje utakmica od sexa.
A ni on nije daleko od "keep the public entertainment on and below the 6-th grade level". Sta mislis zasto je natalitet najveci u siromasnim zemljama? To je za njih jedina zabava.

Hajde da ovo ne ode u , imamo već temu o SP 2006. I o seksu.

Dakle, "vrijeme" je da promislimo malo o "vremenu", pa da naučimo lekcije o glavnoj iluziji koja postoji u 3. denzitetu !

Koliko "vremena" mi ljudi možemo najmanje percipirati? Ili izmjeriti? Koliko kratak interval?

Kada najbrza stvar koju znamo (foton) prode kroz najmanju udaljenost koju znamo (procjenjeni promjer elektrona recimo), vrijeme koje izmjerimo je najmanji moguci interval.

10 na -14 sekunde?

uneXpect, dobrodošao i hvala na analizi Montalkovih razmišljanja ( dolje sam naveo da sam to preveo s njegovih stranica ).

Moje neko ( subjektivno ) viđenje stvari jest:

U LINEARNOM vremenu kakvog ga sad mi percipirali, ima jedna crta po kojoj se krećem iz prošlosti, preko sadašnjosti - u budućnost. Po toj našoj "teoriji" i doživljavanju te iluzije, mi ne možemo mijenjati prošlost, kao ni sadašnjost, jer se to već dogodilo ili se upravo događa. Jedino možemo utjecati na našu budućnost promjenom naših odluka.

ALI !!!

Mi živimo i u hiperdimenzionalnom vremenu, čija je samo jedna dimenzija naše linearno vrijeme, tj. ono sadrži naše samo kao jedno moguće od unije svih mogućih. Dakle, kako to osobno vidim - mi imamo svoju svijest trenutno fokusiranu na jednu točku - sadašnjost. Iz naših odluka - mijenja se i prošlost i budućnost!!! Ono kao - više crta i unatrag i unaprijed. Jer to su sve moguće crte, zar ne?

MOŽDA, nekim prirodnim ili umjetnim procesima, naša svijest NEPRESTANO mijenja realitete i ovisi o tome kako razmišljamo ( naravno i drugi ) i prema kud idemo ( u tim našim mislima ). I kao rezultat naših fokusa svijesti, radimo nekakvu vibraciju ili nešto takvo - što određuje u koji "timeline" i u koju realnost trenutno imamo fokusiranu svoju svijest.

Ono što bih htio reći jest ovo: tko kaže da svako jutro kad se probudimo - da smo mi oni jedni te isti od jučer??? Možda se naša ( naravno i od svih ostalih ) svijest preslikala u neku novu realnost, u neki novi realitet i onda "igra" ide dalje u toj novoj realnosti... Npr. kopija svih svijesti, svih materijalnih tijela - ugrađuje se u ta ista tijela u novom okruženju... novi realitet. A tko zna - možda se te naše svijesti i ( namjerno ) mijenjaju i "programiraju" za nešto "novo" u tim novim realitetima... dimenzijama/alternativnim realitetima ( kako god mi to zvali ).

I još... mislim da NEMA neke konstante, da je SVE promjenjivo i relativno. Možda se to trenutno tako ne čini, ali se ipak sve mijenja, pa makar i poslije mnoooogo godina linearnog vremena. Dakle, nemamo reference ovdje u 3 D, s koje bi mogli početi i "mjeriti" ovo ili ono u vremenu. Ista fora kao i kod točke mirovanja s koje počinjemo mjeriti dalje, kompleksnije sustave oko nas. Sve se giba, sve točke na Zemlji, cijela Galaksija... itd. Nema točke mirovanja. Ima samo referentna točka gledanja s obzirom na nečiju percepciju od tamo gdje se taj nalazi.

Možda bi vrijeme trebali promatrati kao velike cikluse, krugove, na čije se dijelove fokusiraju određeni entiteti u tim svojim percepcijama. Ono, nešto kao kako Kasiopejci objašnjavanju princip ploče i djuboxa. Linearno vrijeme smo mi koji se krećemo kao igla na gramofonu ( laser u cd-u ), onako po redu... pjesma 1... pjasma 2... pjesma zadnja. ) 4 D entiteti mogu po toj ploči "preskakati" i izabirati sekvencu u koju će se "spustiti". A entiteti viših denziteta - mogu birati ploče i imaju čitave djuboxove na raspolaganju...

U istraživanju sam nailazio i na termine "vremenskih cilindara", i to mi izgleda kao te ploče, kao neke skupine međusobno ovisnih vremensko-prostornih skupova koji imaju određene interakcije među sobom... no... istražujem i dalje...

^^^^ uneXpect, jesi li procitao "Polje"od Lynne McTaggart? Negdje je link na sajtu.

Sasvim slučajno sam otkrio jednu stvar prije 5 minuta:

Slušam muziku na kompjuteru i prevodim Kasiopejske transkripte. Kad sam završio, objavio sam ih na Znanju i ovdje. Kako sam malo umoran, instinktivno zažmirim, pokrijem rukama oči i "napnem" se, u smislu da se malo "rastegnem" i odmorim od duljeg sjedenja na stolcu.
Kako muzika koju slušam, ima konstantni tempo, određen ritam koji se ne mijenja ( brzinom ), kad sam jako zažmirio i ( valjda se napeo pojačavajući krvotok u glavi ) - i ritam muzike mi se učinio BRŽIM!

Kako sam to ponovio više puta - sad i namjerno, uvijek sam doživio to "ubrzanje", tj. kao da ista muzika svira, samo brže.

Iz ovog vidim kako se percepcija vremena može mijenjati, ovisno o tome "koliki je tlak u glavi"!!!

Probajte sami... ovako slično:



I slušajte određeni ritam muzike ( ili bilo što drugo određenog ritma ). Stisnite oči i napnite se kao da povećavate malo tlak u glavi...

Zanimljivo... percepcija vremena se tako lako može promijeniti...

Onome tko putuje brzinom svijetlosti, vrijeme se usporava u usporedbi s nekim tko je za to vrijeme na planeti. I jednima i drugima unutar njihovih zatvorenih sistema sve štima normalno kao da se ništa ne usporava ili ubrzava.

Problem nastaje kad se putnici vrate nakon dugog puta(jedna svijetlosna godina je njima jedna godina) i shvate da je na planeti prošlo npr 200 godina.

Mali zaheb.

Vrijeme ima puno toga zajedničkog sa brzinom.