Ne, ratnik ne bi imao nikakvu reakciju na to.

da,iz oba LIKA: = Samovaznost progovara

koji qrac se owdje desawa? neka me netko proswjetli...

Da, oba lika su obicni ljudi.

Ratnik nema nikakvu reakciju na tako besmislene stvari, kao sto su komentari obicnih ljudi, pogotovu ne komentari onakvog tipa.

Ako ratnik nema nikakvu reakciju na tako besmislene stvari, kao što su komentari običnih ljudi, pogotovu ne komentari onakvog tipa, zašto si onda reagirao? - upita običan čovjek ratnika.

O, društvo, probudili ste se
Baš mi je drago da vidim nekog živog na forumu.




U vezi komentara, nije nužno Navigatore. Ratnik može imat kakvu god reakciju hoće. Reakcija niti čini niti ne čini ratnika. Više ga čini put kojim je ta reakcija postignuta.

Može biti tako ali i ne mora. Ti si ovdje izabrao istinu u koju si odlučio vjerovat zato jer je bliska tvojem tonalu. Ti nam u biti ovdje nisi rekao što je autor htio reći nego si nam samo rekao što bi ti mislio da si istu stvar napisao.

Navigatore prijatelju, nadam se da uviđaš vrhunsku ironiju cijele ove situacije. Ponekad pomislim da ti takve stvari radiš sasvim namjerno, što bi svakako bilo predobro da bude istinito

Dakle ti kažeš: ratnik nema nikakvu reakciju na tako besmislene stvari kao što su komentari običnih ljudi, pogotovu ne komentari onakvog tipa Što iz toga možemo naučiti pitam se? Prvo, xaxa nije ratnik jer radi komentare onakvog groznog tipa, jadni xaxa Drugo, ja svakako nisam ratnik jer se obazirem na takve bijedne komentare, još bijednijeg xaxe, jadne nam majke obojici . A najbolje, treće, to svakako nisi ni ti jer radiš potpuno istu stvar. Obazireš se na komentare dvojice očitih ne ratnika, i tako potvrđuješ i trećeg - sebe.

Dakle nas tri ne ratnika mudrujemo o tome kako bi ratnikov odgovor trebao ili ne trebao izgledati mada o tome pojma nemamo. Ko tri penzionera u staračkom domu koji pričaju o seksu a ni u WC školjku više ne mogu naciljati Kakva sreća da ni ti nisi ratnik jer bi onda samo šutio i ne obazirao se i nikad ne bi otkrili magnitudu sve svoje zajedničke bijede

Istina je da sam daleko od ratnika, dalje no vi svi zajedno ali sam mudro rekao: Lepo je biti u tvom jatu usamljena ptico .

Zato sto ono na sta sam reagovao nije besmislena stvar.

Ono je predstavljalo krivu sliku stvari, koja se mora razjasniti zbog ljudi koji bi tako nesto mogli prihvatiti zdravo za gotovo, i dobiti pogresnu sliku.

Jos jedan problem sa obicnim ljudima je sto ne mogu razlikovati vazne od nevaznih stvari.

Ratniku je ocigledno ko je ratnik a ko nije, to nije problem.



Kao sto rekoh, nije potrebno naglasavati takve stvari, jer su one ocigledne.
Promasujes poentu, jer stvar uopste nije bila to da ljudi shvate da vas dvojica niste ratnici, vec da se da prava informacija, tj. ispravi pogresna.

Ono sto si napisao je jednostavno netacno, i moralo je da se ispravi zbog drugih ljudi...sta ce sami akteri (ili bilo ko drugi) da zakljuce o sebi (ili o akterima) posle te ispravke, manje je vazno.



Kao sto rekoh, obicni ljudi imaju problem da razlikuju vazne od nevaznih stvari, pa tako i ovde.

Moj komentar nikako nije "ista stvar", zato sto se radi o vaznoj stvari, koja ne sme da bude pogresno shvacena. Da ste napisali neistinu o nekoj nevaznoj temi, komentar verovatno ne bi bio neophodan, ali to ovde nije slucaj, jer se radi o vrlo vaznoj stvari.



Znam da bi se tvoj ego mnogo bolje osecao da smo na istom nivou, tj. u "zajednickoj bedi" ali na njegovu zalost nije tako, stvar sam vec objasnio iznad - ne sme se cutati i ne obazirati se na dezinformacije i pogresne zakljucke o ovako vaznim temama.

Morate da se osposobite da razlikujete vazne od nevaznih stvari.

Izjava koja me se najdublje dojmila u CC knjigama je da postoji poznato, nepoznato i nesaznajno, odnosno da u svemiru postoje zračenja koja nemaju ekvivalent u našoj energiji i prema tome ih ne možemo direktno percipirati. Ako je to istina, jer čovjek to ne može direktno znati, već jedino može vjerovati na riječ nekom drugom biću koje ima energijski ekvivalent zračenjima koji mi nemamo, to znači da su sva bića u svemiru samo lutke na koncu i ma koliko percipirali i trudili se da povećaju opseg percepcije ostaju zauvijek poluslijepci. Ako zaista postoji nesaznajno, naizgled najbezazlenija i pomno promišljena reakcija može uroditi potpuno neočekivanim posljedicama. Drugim riječima, rješenje bilo kojeg problema samo dovodi do novog, najčešće neočekivanog problema. Što je rješenje drastičnije, veća je mogućnost da će proizvesti novi problem i to gori od starog. Nema sumnje da su ratnici i vidovnjaci u prednosti pred običnim ljudima, ali su isto tako izloženi na milost i nemilost beskraja. Čovjek koji je ovo jasno vidio rekao je.˝Sve je jednako i stoga nevažno.˝.
Posljedica gore navedenog je:
1)sustav ponašanja nazvan kontrolirano ludilo
2)činjenica da je najefikasnija borbena taktika izbjegavanje borbe i čekanje da se problem riješi sam od sebe
I Pablito je bio ratnik, a ipak je teglio stolicu svoje samovažnosti na leđima.
To je za njega, očito, bilo važno, nekom nevažno, a meni svejedno.

Ratnik se zahvaljuje na testu za samovažnost.

Samovažnost je sretna da je dobila novog sljedbenika, put za svjetsku dominaciju teče po planu.

Lijepo je znati da se netko brine i o drugim ljudima.
Ja se sebičnjak, recimo, brinem samo za sebe, a čak i to mi je previše .
Nije ni čudo da nisam ratnik



Ma u redu, no čemu trud? Ratnici će ionako odma uočit zabludu, a obični bijednici, hah, njima ionako teško možeš pomoć sa jednom informacijom. Kakva je korist u tome da ispraviš jedan netočni navod - jer običnim ljudima ta dva navoda jednako pametno izgledaju. A da bi stvar bila gora oni ionako ne mogu razlikovat ratnika od ne-ratnika kao recimo ti. Mogli bi te nedajbože zamjenit za kakvu budaletinu, i što onda? Nisi se baš doveo u zahvalnu poziciju, ratniče. Nisi znao za onu, pomozi sirotu na svoju sramotu poslovicu?



Eh ti grozni, bijedni obični ljudi, puni su problema i sranja.
Za njih je gotovo pa sreća da nisu ratnici, jer bi onda svoje silne bijede postali svjesni .
Onaj tko je napisao "Kako je lepo biti glup" je definitivno bio vidovit

Dobro, a kako onda ti znaš?




Pa dobro, pravo ti veliš. Evo, smijem i ja onda napravit nešto slično?

LJUDI! Nemojte slušat ovog gore. Baljezga bedastoće i nema pojma o ničemu!



Evo! Jel ovako dobro?




Ne bi li ih onda bilo bolje poučiti kako da ih razlikuju umjesto da im dajemo rezultat "na pladnju"?



Mora da nam je nekako promakla važnost objašnjavanja kako ratnici razmišljaju onima koji to ni približno nisu
No nemoj se sekirati. Znaš ti nas obične ljude, baljezgamo o raznim stvarima i pišemo bedastoće, pa tako i o onim važnim. Kakva je korist ispravit jedan navod? Nije problem u navodu per se, nego u glupoj glavi koja je do njega došla i koja će to svakako napravit opet. Ako ne znaš ispravit krivu glavu, kakve nam koristi od tebe?



Iskreno? Moj bi se ego puno bolje osjećao da znaš bolje prihvaćat zajebanciju i da nisi tako drven u vezi stvari za koje misliš da su važne.




Jedan čiča je jednom davno u nekoj usranoj straćari negdje u pustinji Sonore rekao nešto u stilu da su za ratnika sve stvari iste pa samim time i nevažne. "Everything is equal and therefore unimportant".
Pametan neki čiča, ja ti kažem.

Ja na to ovako gledam:
Ako mogućnost krajnjeg obuhvaćanja ljudskog tonala zamisliš kao skup, odnosno kružnicu u kojoj su sve skupne točke dostupne čovjeku (što je iz više razloga jedan vrlo ispravni način za zamišljanje istog) onda taj skup (iako bitno veći i samim time nadskup trenutnom tonalu ljudskog vremena) ima svoje granice i ograničen je. Postoje stvari koje su izvan njega. Recimo da su svijesti koje su kocipirane da "žvaču" nama nedostupni tonal bitno drugačije koncipirane. To je nama naravno nezamislivo no istini o tim stvarima možemo pristupat posredno. O tome možemo razmišljat u prenesenom značenju ovako; uređajima na 110V maksimalni skup tonala je amerika, iako trenutno postoje jedino u Teneseeju. Uređajima na 110V Evropa je nesaznajno. Zbog toga na njih djeluje pogubno jer ne napravljena za drugi tip uređaja. Uređaj na 110V se može šetat gdje mu god srce poželi no ako najuši struju koja za njega nije dobra bolje da ima snage da se otkopča odma jer avantura može loše završit. Još bolje, tamo gdje je našao navedenu struju bolje mu je nikad više ne ić. Još kad bi imao mapu svijeta negdje sastrane, mogao bi točno znat gdje može a gdje ne može. To bi uređaju bilo vrlo korisno.




Točno al ne do kraja točno. Možemo igrat samo s kartama koje su nam dodijeljene, točno, no ako ih odigramo pravilno, nema stvari koju ne možemo postići. Ova rečenica nije ovdje bezveze, mada njenu pravu moć koja do nje vodi prvo naravno morate osjetiti na svojoj koži. Tonal i nagual (velika istina i mala istina) su ko dvije strane jednadžbe čiji je zbroj nula, no jednadžba svejedno postoji. Direktan susret dvije strana rezultira uništenjem male istine, to nije loše upamtit. Stvar je u tome da mi možemo utjecat samo na svoju jednadžbu a ne i na veliku no u kasnijim fazama preko male jednadžbe mi možemo utjecat i na ovu veliku. Nema stvari koju ne možemo postić. Ne postoji. Hanibal je rekao “We will either find a way, or make one.”, riječi koje su temelj učenja nepokolebljive namjere. Želje pokušavaju uskladit svijet sa nama - malom istinom, dok namjera usklađuje nas sa svijetom, velikom istinom.




kad već spominješ listu:
-samoorganizacija tonala da dosegne novu razinu energetske efikasnosti i samim time novu vrstu pozornosti. Novo stanje jednadžbe. Za ovo treba znat točno što želiš/cilj, dakle netko te mora tamo odvest prije, i moraš točno znat kako cilj postići (što nije problem znati ako si tamo). Postoje metode koje de dijele u faze i u razine. Većina ih je već opisana u CC knjigama. Problem je taj što ljudi iz vlastite uobičajene motivacije nisu jednostavno sposobni za promjene takve magnitude. Šamani su koristili ucjene i majstorske prevare sa smrtnim strahom potencijelnih kandidata koji su ovi trpjeli godinama da bi ih motivirali i prisilili na promjenu. Da je postojale elegatnije riješenje, uvjeravam vas da bi bilo pronađeno. Oni to nisu radili bezveze. Mi nemamo taj luksuz. Svijet se mijenja no druga ili treća pozornost je sustav zatvoren u sebe i sebi dovoljan. Sustavi se u normalnoj fazi ne dodiruju i nije moguće prijeći iz jednog u drugi. Za prelazak potrebna ti je između ostalog ogromna količina energije. Koju ne možeš skupit ako nisi temeljito promjenio svoj život. Kojeg ne možeš promijenit ako nemaš motivaciju. Koju ne možeš imat ako ne znaš/ne vjeruješ zašto je to potrebno. A to ne možeš ako nisi već tamo. Sustav je zatvoren. On je po prirodi takav. Što je s određene točke gledišta svakako problem. Ali samo s jedne točke. S druge taj problem ne postoji.

Ne, nisi razumeo..."nesaznajno" je u smislu da ne moze da se razume i da se napravi red od toga, ali moze da se percipira, bar delom, tj. na neko vreme.



Nije tako.

"Poluslepci" je definitivno neadekvatna rec, tj. opis. Ljudska bica su sposobna za neverovatne podvige percepcije, i bilo kome ko je osetio delic toga, jasno je da je takav izraz sve sem odgovarajuci, tj. apsolutno naprotiv.

Ljudi na intelektualnom nivou dobiju utisak, da je covek zbog toga sto ne moze sve sto postoji u univerzumu svesti da shvati, razume ili iskoristi - poluslepac. To je problem njihovog uma i preuskog pogleda na stvar, tj. neiskustva. Istina je da umom pomocu koga su dosli do tog zakljucka, ni milioniti deo svega o cemu se tu radi ne mogu ni da zamisle, tako da i pokusaj linearnog uma da komentarise tako nesto je manje-vise glupost. Druga stvar, o takvim stanjima ne moze da se prica, tako da nikakva "prepricavanja" nisu moguca.
Ali ako neki ipak insisitiraju na tom "poluslepci", onda treba da znaju da na neke od tih "poluslepaca" slobodno mogu da gledaju kao na bogove, s obzirom sta su postigli sa svescu.




Nisam siguran sta si ovde mislio, ali bi bilo dobro da ti se razjasni..



Sve zavisi sta je u pitanju, ne moze sve da se resi "samo od sebe".

Ako neki obicni covek vec preuzima "ulogu", i govori "umesto" ratnika, dobro je da informacija bude tacna bez obzira da li ce nekom manje ili vise da znaci, ili mozda uopste ne. Ako se vec pise, bilo bi dobro da se pise ispravno, nevezano samo za ovaj slucaj.

Drugo, mnogo je razlicitih nivoa ljudske svesti i kod obicnih ljudi, razliciti su potencijali i trenutna stanja, tako da slucaj sigurno nije crno-beo kako si ti opisao...razlicite stvari su okidaci za razlicite ljude, i tako nesto ne moze nikad da se zna, tako da je besmisleno ulaziti u to da li ce nekome tako nesto da znaci ili ne, da li ce ko biti u stanju da razlikuje ratnika od obicnog coveka, i sta si sve nabrojao...mogucnosti je bezbroj.

Mnogo zanimljivije pitanje je, zasto je nekima toliko zasmetala ta ispravka..? Vrlo interesatno =)

Na kraju je ispalo da je veci problem sto je neko ispravio netacnu informaciju, nego samo pisanje iste. Vrlo zanimljivo jos jednom =)



Ovo ne razumem.

Kako god, moja pozicija je uvek ista...ne postoji tako nesto kao "zahvalna" ili "nezahvalna" pozicija. Tako nesto podrazumeva da covek nije preuzeo odgovornost.



Cik pogodi.



Tu nema sta da se "poducava", to zavisi od njihove licne snage, tj. svesti.




To si ocigledno prvo pokusao ti. Samo pogresno.

Mnogo vaznija stvar koja vam je promakla je da ti koji "ni priblizno nisu" ratnici, ne bi trebali pokusavati da govore umesto istih.

Drugo, tvoje shvatanje da ovde niko nije "ni priblizno blizu" ratnika, je tvoja licna stvar.



Da, pametan je cica, samo sto ga ti nisi shvatio =)

Nekako vam je promaklo i drugo znacenje tog citata, a to je da je u isto vreme - sve jednako vazno.

Primenite samo prvi deo znacenja koje ste izabrali, na neke druge stvari, kao na primer, Kastanedine knjige...i pitajte se, zasto ih je on pisao i izdavao?
Zato sto je bilo nevazno? =)

Hm..mora da je bilo jos nesto... :]

Navigator: Moj komentar nikako nije "ista stvar", zato sto se radi o vaznoj stvari, koja ne sme da bude pogresno shvacena. Da ste napisali neistinu o nekoj nevaznoj temi, komentar verovatno ne bi bio neophodan, ali to ovde nije slucaj, jer se radi o vrlo vaznoj stvari.

Moguce je nastojati, valjano nastojati cak i kad znamo da je ono sto cinimo uzaludno rece, smjeskajuci se. Ali prvo moramo znati da su nasi postupci uzaludni, a onda nastaviti kao da to ne znamo. To je kontrolirana ludost.Molim te, reci mi, sto je tocno kontrolirana ludost?Don Juan se glasno nasmija i pljesnu dlanom o bedro. Ovo je kontrolirana ludost! nasmija se i opet pljesnu o bedro. Sretan sam da si me napokon, nakon toliko godina, upitao o mojoj kontroliranoj ludosti a opet, bilo bi mi posve svejedno da nisi. Pa ipak, odabrao sam da se osjecam sretnim sto si me to pitao, kao da mije stalo do tog pitanja, kao da je uopće važno je li mi stalo ili ne. To je kontrolirana ludost! Na koga primijenjujes kontroliranu ludost, don Juane? Na svakoga! - uzviknu, smjeskajući se. A kada odlučuješ da ćeš je primijeniti? Svaki put kada djelujem. Osjetih potrebu da to malo razradim pa ga upitah znači li kontrolirana ludost da njegovi postupci nikad nisu iskreni vec su samo čin glumca. Moji su postupci iskreni,ali oni jesu samo čin glumca. Znači da je sve sto činis kontrolirana ludost! - rekoh,uistinu začuđen. Da, sve - uzvrati.To bi značilo da ti ništa nije važno i da ne mariš stvarno ni za sto i ni za koga. Uzmimo, na primjer, mene. Hoces reci da ne maris hocu li postati covjek od znanja ili ne, hocu li zivjeti ili umrijeti ili uciniti bilo sto drugo? Tako je! Ne marim. Ti si kao i sve ostalo u mom životu, kontrolirana ludost. Osjetih cudnu prazninu. Jasno da nije bilo nikakva razloga da mu bude stalo do mene, ali s druge strane bijah gotovo posve siguran da mu je stalo do mene osobno; drzao sam da ne moze biti drugacije buduci da mi je oduvijek posvecivao svu svoju paznju, prilikom svakog trenutka koji sam proveo s njim. Pade mi na um da mozda govori tako samo zato sto sam ga necim naljutio. Na kraju krajeva, odustao sam od njegova podučavanja. Sumnjam da je moguce nastaviti zivjeti ako ti nista nije uistinu važno. To se odnosi na tebe, tebi su stvari važne. Pitao si me za moju kontroliranu ludost i rekoh ti da je sve sto činim u pogledu sebe ili ostalih ljudi ludost, buduci da nista nije važno. Ono o cemu ja govorim, don Juane, jest to da ako ti nista nije vazno kako mozes i dalje zivjeti? Možda nije moguće objasniti. Tebi je do nekih stvari u zivotu stalo jer su ti vazne, tvoji su ti postupci svakako vazni, ali meni ni jedna jedina stvar više nije vazna, ni moji postupci niti postupci drugih ljudi. Ipak nastavljam zivjeti jer imam volju. Ja sam svoju volju tijekom zivota disciplinirao dok nije postala ujednacena i zdrava i sada mi nije vazno sto nista nije vazno. Moja volja kontrolira ludost mog zivota. Bijah smeten. Nisam mogao ni sanjati u kojem ce me smjeru odvesti moje ispitivanje. Nakon duge sutnje pade mi na um dobar argument. Rekoh da su po mom misljenju neki ljudski postupci silno vazni. Istakoh da je atomski rat svakako najdramaticniji primjer jednog takvog postupka. Rekoh da je za mene zbrisati život s lica zemlje cin koji ima golemu tezinu. Vjerujes u to zato sto razmisljas. Ti razmisljas o zivotu , kaza don Juan s bijeskom u ocima. - Ti ne vidis. Da vidim, mislio bih drugacije? - upitah. Kad čovjek vidi shvati da je sam na svijetu i da oko njega nema niceg do ludosti - rece don Juan. Nacas zasutje i pogleda me kao da zeli procijeniti djelovanje svojih riječi. Tvoji postupci, kao i postupci drugih ljudi opcenito, cine ti se vaznima zato sto si naucio misliti da su vazni. Rijec »nauciti« izustio je na tako osobit nacin da se osjetih ponukanim da ga upitam sto pod njom podrazumijeva. Mi naucimo o svemu razmisljati - rece potom izvjezbamo oci da gledaju na nacin na koji razmisljamo o stvarima koje gledamo. Sebe gledamo s vec stvorenom mislju da smo vazni. I zbog toga se moramo osjecati vaznima! Ali kad covjek nauci vidjeti shvati da vise ne moze razmisljati o stvarima koje gleda, a ako ne može razmisljati o stvarima koje gleda sve postaje nevažno. Sve je jednako i stoga nevazno. Na primjer ne mogu reći da su moji postupci vazniji od tvojih ili da je jedna stvar bitnija od druge, stoga su sve stvari jednake a postavsi jednake postaju nevazne Moj smijeh, kao i sve sto cinim, stvaran je – rece ali on je i kontrolirana ludost jer je beskoristan, on nista ne mijenja, pa ipak se smijem. Onako kako ja razumijem stvari, don Juane, tvoj smijeh nije beskoristan. On te čini sretnim. Ne! Sretan sam jer odabirem gledati u stvari koje me cine sretnim i tada moje oci zamjecuju njihovu smijesnu stranu pa se smijem. To sam ti ponovio vec bezbroj puta. Covjek mora uvijek birati put srca kako bi mogao dati ono najbolje od sebe, mozda zato da bi se mogao stalno smijati. Rekoh ti jednom da je nasa ljudska sudbina uciti, bilo to za dobro ili za zlo - kaza. - Ja sam naucio vidjeti i kazem ti da nista nije uistinu vazno, sad je red na tebe, mozda ces jedno ga dana vidjeti i onda ces znati jesu li stvari vazne ili ne. Meni nista nije vazno ali mozda ce tebi sve biti vazno. Dosad si već mogao nauciti da covjek od znanja zivi djelujuci a ne razmisljajuci o djelovanju, niti razmisljajuci o tome sto ce misliti kad zavrsi djelovati. Covjek od znanja odabire put srca i slijedi ga, i onda gleda i raduje se i smije; i tada vidi i zna. On zna da ce mu zivot prebrzo proci, zna da ni on ni bilo tko drugi ne ide nikamo, zna zato sto vidi da nista nije vaznije od bilo cega drugog. Drugim rijecima, covjek od znanja nema casti, nema dostojanstva, nema obitelji, nema imena, nema domovine ima samo zivot koji valja zivjeti i pod takvim je okolnosima njegova jedina spona s drugim ljudima njegova kontrolirana ludost. Stoga se covjek od znanja trudi i znoji i puse, te ako netko gleda djeluje samo kao obican covjek s jedinom razlikom sto je ludost njegova zivota pod kontrolom. Buduci mu nista nije vaznije od neceg drugog covjek od znanja bira neko djelovanje i provodi ga kao da mu je vazno. Njegova ga kontrolirana ludost navodi da kaze kako je ono sto cini vazno i on se ponasa kao da je uistinu tako, pa ipak on zna da nije, i zato kad dovrsi svoja djela on se povlaci s mirom, a jesu li ona dobra ili losa, jesu li uspjela ili ne, ni na koji nacin nije njegova briga. - S druge strane, covjek od znanja moze odabrati da ostane potpuno ravnodusan i nikad ne djeluje te se ponasati kao da mu je ravnodusnost uistinu vazna, pri tome ce takoder imati pravo jer ce onda to biti njegova kontrolirana ludost. Ti razmišljaš o svojim postupcima, zato moraš vjerovati kako su tvoji postupci onoliko važni koliko ti misliš da jesu,dok u stvarnosti ništa što čovjek čini nije važno. Sve je ispunjeno do ruba i sve je jednako i moja je borba bila vrijedna truda. Za mene nema pobjede ili poraza ni praznine. Da bi postao covjekom od znanja covjek mora biti ratnik a ne cmizdravo dijete. Covjek mora nastojati ne odustajuci, ne zaleci se, ne kolebajuci se, sve dok ne uzmogne vidjeti, da bi tada shvatio kako nista nije vazno. Covjek od znanja voli, to je sve. Voli sto god ili koga god zeli ali koristi svoju kontroliranu ludost da se zbog toga ne bi brinuo. Upravo suprotno od onoga sto ti sada cinis.

Navigator: Morate da se osposobite da razlikujete vazne od nevaznih stvari.
Jednog smo dana hodali kroz vrlo strmu guduru kad se sa stijene otkinuo ogroman kamen i svom silinom srucio na dno kanjona, nekih dvadesetak, tridesetak metara od mjesta na kojem smo se mi nalazili. Kamen je bio tako golem da se sve zatreslo kad je pao. Don Juan je iskoristio tu priliku da mi da dramaticnu pouku. Rekao je da se sila koja upravlja nasom sudbinom nalazi izvan nas i nema nikakve veze s nasom voIjom. Ponekad nas ta sila navede da zastanemo i sagnemo se da zavezemo cipelu, kao sto sam ja ucinio. Zaustavivsi nas, ta nam sila pribavi dragocjeni trenutak. Da smo nastavili hodati, onaj bi nas golemi kamen bez sumnje zdrobio. Medutim, nekog drugog dana, u nekoj drugoj guduri, ta ce nas ista vanjska, presudna sila ponovno navesti da se sagnemo i zavezemo cipelu, bas u casu kad se neki drugi kamen otkine tocno iznad nas. Zaustavivsi nas, ta ce nam sila oduzeti dragocjeni trenutak. Ovoga bismo se puta spasili da smo nastavili hodati. Don Juan je rekao da je, imajuci u vidu potpunu nemoc nad silama koje upravljaju mojom sudbinom, jedina sloboda koja mi je u toj guduri preostala bila - besprijekorno zavezati cipelu.

˝Zbog čavla je izgubljena potkova,
zbog potkove je izgubljen konj,
zbog konja je izgubljen jahač,
zbog jahača je izgubljeno kraljevstvo.˝

Pričaš nepovezano. Ovdje nitko ne preuzima nikakve uloge niti govori "umjesto" nečeg što nije. Nismo u kazalištu. Ja ne mogu bit ni više ni manje od ovoga što jesam. Postupat bilo kako drugačije podrazumjevalo bi jednu razinu neiskrenosti prema sebi, i to onu od najniže vrste. Iako sam daleko od ideala besprijekornog ratnika (to je ono što ti misliš da se zove ratnik) neke stvari sam ipak davno ostavio iza sebe a vjerujem da u tome nisam jedini ovdje. Ti stalno uvodiš nekakve umjetne i idealizirane podjele na ratnike i obične ljude. Što sam ja? Ratnik ili običan čovjek? Oboje naravno, kako bi drugačije i moglo biti? Dijelit ljude na taj način (ili na pametne i glupe, što si već jednom radio) nema smisla. Postoje samo pojedinci koji slijede put ratnika a posjeduju veću ili manju količinu osobne energije. Već sam ti jednom rekao (kao "u šali") da nije problem u krivom izrazu ili rečenici već u krivoj glavi. Koga briga ovdje koliko velikim ratnikom ti sebe smatraš? Ili možeš utjecat ili ne možeš. Ili možeš pomoć ili ne možeš. Nastupat ovdje sa pozicije tko je veći ratnik od koga je jednako besmisleno kao i ratovat za mir. Ili jebat se za nevinost. Ukratko rečeno, ti nisi u poziciji da ikog prozivaš na način na koji to pokušavaš izvesti. Cijeli tvoj nastup jednostavno nema smisla.





Ajmo to ovako pokušat reć: Imaš pravo, ratnik zbilja nema potrebu reagirat na tuđu procjenu svog stanja. Dakle ti jesi u pravu. Priznajem. No nije dovoljno samo izvuć ono što si na brzinu primjetio u potrebi da ispadneš pametan a sve to zamaskirano u potpuno suvišnu i bespotrebnu brigu "za druge" da oni nebi "krivo shvatili", ko fol. Treba cijelu priču promatrat u kontekstu. Dakle ono što je pjesnik htio reći je pokušaj ilustriranja razlike u prihvaćanju nekih istina između različitih dijelova naše osobnosti. Ukoliko je sugovornik primijetio da su moji stavovi naprediniji i/ili zreliji nego su bili prije a ja se s njegovom ocjenom slučajno slažem, samovažnost bi koncentrirala pažnju na polovicu čaše koja je napola prazna. Dakle na njegovu "bahatost" i na činjenicu kako on smatra da "to prije nije bilo to" (otkud mu pravo...!), dakle na uvredu. Jer za samovažnost sve je napad i sve je uvreda naših "svetih" i "zagarantiranih" prava. Ratnik bi u tome vidio samo nešto pozitivno i to je to, krenuo bi dalje i tu je kraj priče. Pasus "Ratnik: to je onda nešto pozitivno" ne mora nužno značit da je takvo nešto izrečeno (ili da ima potrebu bit izrečeno) u konverzaciji, a sve u potrebi da se potvrdi sebe. To je više bio mali glas u glavi, unutarnja procjena i klasifikacijia stvari, da je čaša napola puna. Misao prije nego izjava. Koja je služila da se bolje ocrta druga strana priče, jedna određena poanta i ništa više.





To je isto značenje. Ako je sve nevažno (ajmo "nevažno" nazvat -1, važno je jednako 1 recimo) onda je sve i jednako važno (-1 =-1) - a to je nevažno (=-1).