Navigator: Moj komentar nikako nije "ista stvar", zato sto se radi o vaznoj stvari, koja ne sme da bude pogresno shvacena. Da ste napisali neistinu o nekoj nevaznoj temi, komentar verovatno ne bi bio neophodan, ali to ovde nije slucaj, jer se radi o vrlo vaznoj stvari.
Moguce je nastojati, valjano nastojati cak i kad znamo da je ono sto cinimo uzaludno rece, smjeskajuci se. Ali prvo moramo znati da su nasi postupci uzaludni, a onda nastaviti kao da to ne znamo. To je kontrolirana ludost.Molim te, reci mi, sto je tocno kontrolirana ludost?Don Juan se glasno nasmija i pljesnu dlanom o bedro. Ovo je kontrolirana ludost! nasmija se i opet pljesnu o bedro. Sretan sam da si me napokon, nakon toliko godina, upitao o mojoj kontroliranoj ludosti a opet, bilo bi mi posve svejedno da nisi. Pa ipak, odabrao sam da se osjecam sretnim sto si me to pitao, kao da mije stalo do tog pitanja, kao da je uopće važno je li mi stalo ili ne. To je kontrolirana ludost! Na koga primijenjujes kontroliranu ludost, don Juane? Na svakoga! - uzviknu, smjeskajući se. A kada odlučuješ da ćeš je primijeniti? Svaki put kada djelujem. Osjetih potrebu da to malo razradim pa ga upitah znači li kontrolirana ludost da njegovi postupci nikad nisu iskreni vec su samo čin glumca. Moji su postupci iskreni,ali oni jesu samo čin glumca. Znači da je sve sto činis kontrolirana ludost! - rekoh,uistinu začuđen. Da, sve - uzvrati.To bi značilo da ti ništa nije važno i da ne mariš stvarno ni za sto i ni za koga. Uzmimo, na primjer, mene. Hoces reci da ne maris hocu li postati covjek od znanja ili ne, hocu li zivjeti ili umrijeti ili uciniti bilo sto drugo? Tako je! Ne marim. Ti si kao i sve ostalo u mom životu, kontrolirana ludost. Osjetih cudnu prazninu. Jasno da nije bilo nikakva razloga da mu bude stalo do mene, ali s druge strane bijah gotovo posve siguran da mu je stalo do mene osobno; drzao sam da ne moze biti drugacije buduci da mi je oduvijek posvecivao svu svoju paznju, prilikom svakog trenutka koji sam proveo s njim. Pade mi na um da mozda govori tako samo zato sto sam ga necim naljutio. Na kraju krajeva, odustao sam od njegova podučavanja. Sumnjam da je moguce nastaviti zivjeti ako ti nista nije uistinu važno. To se odnosi na tebe, tebi su stvari važne. Pitao si me za moju kontroliranu ludost i rekoh ti da je sve sto činim u pogledu sebe ili ostalih ljudi ludost, buduci da nista nije važno. Ono o cemu ja govorim, don Juane, jest to da ako ti nista nije vazno kako mozes i dalje zivjeti? Možda nije moguće objasniti. Tebi je do nekih stvari u zivotu stalo jer su ti vazne, tvoji su ti postupci svakako vazni, ali meni ni jedna jedina stvar više nije vazna, ni moji postupci niti postupci drugih ljudi. Ipak nastavljam zivjeti jer imam volju. Ja sam svoju volju tijekom zivota disciplinirao dok nije postala ujednacena i zdrava i sada mi nije vazno sto nista nije vazno. Moja volja kontrolira ludost mog zivota. Bijah smeten. Nisam mogao ni sanjati u kojem ce me smjeru odvesti moje ispitivanje. Nakon duge sutnje pade mi na um dobar argument. Rekoh da su po mom misljenju neki ljudski postupci silno vazni. Istakoh da je atomski rat svakako najdramaticniji primjer jednog takvog postupka. Rekoh da je za mene zbrisati život s lica zemlje cin koji ima golemu tezinu. Vjerujes u to zato sto razmisljas. Ti razmisljas o zivotu , kaza don Juan s bijeskom u ocima. - Ti ne vidis. Da vidim, mislio bih drugacije? - upitah. Kad čovjek vidi shvati da je sam na svijetu i da oko njega nema niceg do ludosti - rece don Juan. Nacas zasutje i pogleda me kao da zeli procijeniti djelovanje svojih riječi. Tvoji postupci, kao i postupci drugih ljudi opcenito, cine ti se vaznima zato sto si naucio misliti da su vazni. Rijec »nauciti« izustio je na tako osobit nacin da se osjetih ponukanim da ga upitam sto pod njom podrazumijeva. Mi naucimo o svemu razmisljati - rece potom izvjezbamo oci da gledaju na nacin na koji razmisljamo o stvarima koje gledamo. Sebe gledamo s vec stvorenom mislju da smo vazni. I zbog toga se moramo osjecati vaznima! Ali kad covjek nauci vidjeti shvati da vise ne moze razmisljati o stvarima koje gleda, a ako ne može razmisljati o stvarima koje gleda sve postaje nevažno. Sve je jednako i stoga nevazno. Na primjer ne mogu reći da su moji postupci vazniji od tvojih ili da je jedna stvar bitnija od druge, stoga su sve stvari jednake a postavsi jednake postaju nevazne Moj smijeh, kao i sve sto cinim, stvaran je – rece ali on je i kontrolirana ludost jer je beskoristan, on nista ne mijenja, pa ipak se smijem. Onako kako ja razumijem stvari, don Juane, tvoj smijeh nije beskoristan. On te čini sretnim. Ne! Sretan sam jer odabirem gledati u stvari koje me cine sretnim i tada moje oci zamjecuju njihovu smijesnu stranu pa se smijem. To sam ti ponovio vec bezbroj puta. Covjek mora uvijek birati put srca kako bi mogao dati ono najbolje od sebe, mozda zato da bi se mogao stalno smijati. Rekoh ti jednom da je nasa ljudska sudbina uciti, bilo to za dobro ili za zlo - kaza. - Ja sam naucio vidjeti i kazem ti da nista nije uistinu vazno, sad je red na tebe, mozda ces jedno ga dana vidjeti i onda ces znati jesu li stvari vazne ili ne. Meni nista nije vazno ali mozda ce tebi sve biti vazno. Dosad si već mogao nauciti da covjek od znanja zivi djelujuci a ne razmisljajuci o djelovanju, niti razmisljajuci o tome sto ce misliti kad zavrsi djelovati. Covjek od znanja odabire put srca i slijedi ga, i onda gleda i raduje se i smije; i tada vidi i zna. On zna da ce mu zivot prebrzo proci, zna da ni on ni bilo tko drugi ne ide nikamo, zna zato sto vidi da nista nije vaznije od bilo cega drugog. Drugim rijecima, covjek od znanja nema casti, nema dostojanstva, nema obitelji, nema imena, nema domovine ima samo zivot koji valja zivjeti i pod takvim je okolnosima njegova jedina spona s drugim ljudima njegova kontrolirana ludost. Stoga se covjek od znanja trudi i znoji i puse, te ako netko gleda djeluje samo kao obican covjek s jedinom razlikom sto je ludost njegova zivota pod kontrolom. Buduci mu nista nije vaznije od neceg drugog covjek od znanja bira neko djelovanje i provodi ga kao da mu je vazno. Njegova ga kontrolirana ludost navodi da kaze kako je ono sto cini vazno i on se ponasa kao da je uistinu tako, pa ipak on zna da nije, i zato kad dovrsi svoja djela on se povlaci s mirom, a jesu li ona dobra ili losa, jesu li uspjela ili ne, ni na koji nacin nije njegova briga. - S druge strane, covjek od znanja moze odabrati da ostane potpuno ravnodusan i nikad ne djeluje te se ponasati kao da mu je ravnodusnost uistinu vazna, pri tome ce takoder imati pravo jer ce onda to biti njegova kontrolirana ludost. Ti razmišljaš o svojim postupcima, zato moraš vjerovati kako su tvoji postupci onoliko važni koliko ti misliš da jesu,dok u stvarnosti ništa što čovjek čini nije važno. Sve je ispunjeno do ruba i sve je jednako i moja je borba bila vrijedna truda. Za mene nema pobjede ili poraza ni praznine. Da bi postao covjekom od znanja covjek mora biti ratnik a ne cmizdravo dijete. Covjek mora nastojati ne odustajuci, ne zaleci se, ne kolebajuci se, sve dok ne uzmogne vidjeti, da bi tada shvatio kako nista nije vazno. Covjek od znanja voli, to je sve. Voli sto god ili koga god zeli ali koristi svoju kontroliranu ludost da se zbog toga ne bi brinuo. Upravo suprotno od onoga sto ti sada cinis.
Navigator: Morate da se osposobite da razlikujete vazne od nevaznih stvari. Jednog smo dana hodali kroz vrlo strmu guduru kad se sa stijene otkinuo ogroman kamen i svom silinom srucio na dno kanjona, nekih dvadesetak, tridesetak metara od mjesta na kojem smo se mi nalazili. Kamen je bio tako golem da se sve zatreslo kad je pao. Don Juan je iskoristio tu priliku da mi da dramaticnu pouku. Rekao je da se sila koja upravlja nasom sudbinom nalazi izvan nas i nema nikakve veze s nasom voIjom. Ponekad nas ta sila navede da zastanemo i sagnemo se da zavezemo cipelu, kao sto sam ja ucinio. Zaustavivsi nas, ta nam sila pribavi dragocjeni trenutak. Da smo nastavili hodati, onaj bi nas golemi kamen bez sumnje zdrobio. Medutim, nekog drugog dana, u nekoj drugoj guduri, ta ce nas ista vanjska, presudna sila ponovno navesti da se sagnemo i zavezemo cipelu, bas u casu kad se neki drugi kamen otkine tocno iznad nas. Zaustavivsi nas, ta ce nam sila oduzeti dragocjeni trenutak. Ovoga bismo se puta spasili da smo nastavili hodati. Don Juan je rekao da je, imajuci u vidu potpunu nemoc nad silama koje upravljaju mojom sudbinom, jedina sloboda koja mi je u toj guduri preostala bila - besprijekorno zavezati cipelu.
˝Zbog čavla je izgubljena potkova, zbog potkove je izgubljen konj, zbog konja je izgubljen jahač, zbog jahača je izgubljeno kraljevstvo.˝
_________________ pablito
|