Ti u biti ne razumiješ pravu prirodu tonala i naguala, što, vjeruj mi uopće nije čudno niti malo i zajednički je nazivnik kojeg djele gotovo svi ljudi na ovoj zemaljskoj kugli, a čak i ja djelomično. Dugo se mislim koji bi primjer mogao bit najzgodniji i koja analogija u našem svijetu da se to što bezbolnije objasni no u tome je i stvar, nema je. U tome i jest problem. Svijet je u nedirnutoj formi nula. Neutralan. Da bi nešto postalo, stvorilo se, izronilo u stvarnost treba utjecati ne samo na pozitivnu stranu, kipa, slike, umjetničkog djela, ne samo dodati vrijednost činu nego je i oduzeti "ne činu". U izradi kipa nagual bi bio sve ono što je preostalo, otpad. No pošto naš kip nije statičan, tad se i taj otpad upotrebljava za modifikacije navedenog kipa. U tom otpadu je sadržano sve ono što taj kip uopće MOŽE postat, a može postat bilo što što ti može past na pamet. Ovaj svijet je sastavljen samo od tonala i naguala (i namjere, naravno) u sličnoj mjeri kao što je i program na kompjuteru sastavljen od nula i jedinica. To bi bila možda najbolja anologija. iako samo jedinice nose vrijednost, one bez nula ne znače ništa niti mogu funkcionirat. I samim kombinacijama nula i jedinica, mi dobijemo, neznam, half life 2 ili najfantastičniji mogući program na svijetu, a sve samo od nula i jedinica. Točno kao i ovaj svijet. Dakle nule su dio i temelj svega. Neizrečena, tiha, nevidljiva a opet sveprisutna strana. "Svjesna" strana, jer je svijet sastavlje od svijesti, tako je i nagual svijestan al na drukčiji način nego tonal. U nagual nekog događaja spadaju sve moguće opcije koje su tebi zamislive i nezamislive u tom momentu. U nagualu već POSTOJE sve opcije ostvarene, i pismo i glava već postoji, kod bacanja novčića. Obje su se već dogodile. Mi samo svojim sustavom vjere i načina na koji promatramo svijet biramo opciju. Biramo stvarnost. Nije lako za objasnit, već sam rekao. Sve što mi možemo definirat i opazit je dio našeg tonala no mi promatramo samo tonalski dio svijeta, kao santu leda na površini mora, ali 90% sante je uronjeno pod morem. To ne nagual. On je nevidljiv, ali "drži" santu. Zato je sve za što postoji ljudska riječ u biti iskaz tonala. Izabrana, definirana stvarnost. Kip. I ono što mi zovemo "Bog" je također dio našeg tonala, no on uplivava u naš tonal samo nagovještajem, samo koncentričnim krugovima na vodi. Ne direktno. Mi ga direktno nismo sposobni ni opazit a još manje definirat. mi o njemu ne znamo ništa, no neki od nas, koji su za takvu svrhu rođeni, ga mogu naslutit ponekad.

Dakle naša riječ za "Bog" i naš pojam kojeg nosimo u glavi je dio tonala al ne postoji niti može postojat neki drugi mračni i zli "Bog" za područje naguala. Takav način razmišljanja je u suštini pogrešan. Sve je to isti Bog, jer drugačiji ne može ni bit.



Zašto pred smrt? To se događa u jednoj fazi ratnikova života. Kao kugla energije koja putuje iz centra prema van na gore. Užasno stišće svaki mišić na putu. Poseban je problem s ustima gdje su me mučili opaki strahovi da će mi sve zube polomit kako sam ih jako stiskao. Kao željezo su ti mišići onda. Zbilja čudan osjećaj.





Ne shvaćaš. Bilo koje mišljenje koje ja i ti možemo donijet o CCu, u stilu, uaau, on je pravi dečko i dar s neba ili uuau, on je stari gad i šarlatan i muljator, je za nas pod a)netočno, jer samo on zna svoju priču kako treba (a možda je čak ni on nezna) pod b)nebitno jer s nama nema nikakve veze. Ono što ima veze s našim životom su opisana životna filozofija i tehnike. Ako rade - drži ih se. Ako ne, onda kakve veze ima jel šarlatan ili je najveći ratnik? Svejedno je.



Na onaj način na koji ga doživljavaju većina ljudi u mainstream religijama svakako ne. Oni ga ne znaju definirat pa se naravno ne znaju prema njemu ni postavit. Kao što sam već jednom negdje nekome rekao;

Jedino što može postojat
u ovom slučaju je razlika u terminologiji. Da bi nešto negirao moraš
to prvo definirat. Pošto niti jedna religija nema blage veze o Bogu
ni o prirodi svijeta, osim nekih općenitih naputaka (da je stvoritelj
svega, da je svemoguć . ... i nema dalje zapravo) koji su u
najbolju ruku polovično točni jer su uvjetovani i ograničeni ljudskim
načinom razmiąljanja koji je linearan i necjelovit, onda se toltečka
vizija Boga može činit kao negacija, premda je ona u biti nadopuna
i ispravak. Hoću reć ako boga zamišjaš kao starog djeda sa dugom
bradom (karikaram malo al poanta je bitna) koji sjedi na oblaku
onda takvog Boga nema. Kao što rekoh, nije problem u toltečkoj
definiciji, nego u poimanju Boga (bolje rečeno u nedostatku istog)
ostalih velikih religija. Čovjek u uobičajenom stanju svijesti nije
sposoban pojmit Boga. Zamišlja ga i definira najbolje što može -
a to nije dovoljno. Tu je izvor nesporazuma.



I ne i da. Ima sjajnih tehnika i sjajnih metoda učenja no toltečki šamanizam je za moj (makar i ograničeni) pojam, metoda koja je najviše evoluirala i najpreciznije opisuje sliku ovog svijeta. Iako je i budizam i zen i hinduizam i joga vrlo slična po nekim pitanjima, mislim da su naguali starog i novog kova po nekim elementima neprevaziđeni i apsolutno fascinantni. No to je samo moje ograničeno viđenje za kojeg nemojte dat ni pet para, naravno . Pre malo poznajem ostale tehnike za ovakav sud, mada je točno, ako je dobar vozač, može stić na cilj i sa jednim i sa drugim putem.

Ne čini vam se možda da previše dajete pažnje ''začetniku nagualizma u ovim krajevima''!?

Rekao je jednom jedan čičica:



Bilo bi sjajno kada bi svatko od nas mogao pustiti druge da ''idu svojim putem'', i neka rade što hoće.
Bijedno je pridodavati nekome važnost, te bi bilo dobro naći razloge zbog čega smo to učinili!?
Taj nas je razočarao, naljutio, razbjesnio možda!?
Vjerujte, iza svakog od ovih osjećaja sakriva se naš stari neprijatelj: samovažnost/samožaljenje.

Je li to vrijedno pažnje? Je li to vrijedno da se bavimo ''tuđim izborima i nalaženja novog sebe''?

Je li to vrijedno toga da pažnju skrenemo sa apstraktnog, beskonačnosti, minimalne šanse?

Jer ako jest, onda ni mi sami nismo ništa bolji od onoga koga okrivljujemo za njegova djela i nedjela.

Ma kakav začetnik nagualizma...za što, za citiranje KK i DH ?
Zato što je radio tensegrity i postao samozvani nagual?
Čovjek je ljepo napisao da je imao depresiju.
Kad imaš depresiju ne smije se tek tako bez nadzora skidati elemente svijesti kao što su stavovi, identiteti, emocije jer na kraju ostaje Praznina.
Te ukoliko nemaš iskustvo Tko si ti u tu prazninu prije i kasnije upadaju neželjeni elementi (strah i neznanje kako ga diskreirati je pogubna kombinacija). Pojačana energija koja dolazi od tensegritija ti samo jača ego a on ga je itekako imao ma kako se reklamirao kao bezlični ratnik- malo sutra. Kako je samo žestoko napadao drukčija mišljenja pa onda ono njegovo da se više neće pojavljivati na forumu - čista potreba za ljubavlju i pažnjom. Tehnike koje je navodio (stablo,sunce,zemlja) nije on izmislio, za njih sam čuo poodavno a on je zaboravio navesti da im nije autor. Ego je naš največi neprijatelj i ima tisuču glava koje neprestano rastu..začetnik nagualizma, balkanski nagual ja ja ja pa ja.

Da li si svestan sa kakvim prenaduvanim autoritetom pristupas? Ima li nade da ti i ja posle ovoga nastavimo normalno da pricamo? … u samom startu si me diskreditovao, etiketirajuci me da ne razumum, a sebe stavio u polozaj neprikosnovenog poznavaoca i Boga i Orla i prirode tonala i naguala. Ajde sada, spusti se iz visina naguala i dodji na zemlju.

Totalno si promasio sustinu onoga o cemu pricam ... nisi ni uspeo cak da kvotas najbitnije delove moga posta.

Poenta je da postoji put tonala ... dok don Huan tvrdi da je nagual samo jedini i pravi put. Inace, nisi nista novo rekao sto nije opste poznato u pogledu relacije nagual-tonal. (iz don Huanove perspektive)

Tonal i nagual, moze da znaci sve i svasta, u kontekstu unutrasnjeg energetskog bica oznacava desnu stranu (tonal, svetlo, desno, jang, pozitivno) i levu stranu (nagual, tama, levo, jin, negativno).

Kada don Huan pricao o nagualu (leva strana) koji se nalazi u coveku, predstavlja ga kao nesto suptilno, nematerijalno, energetsko, van domasaja svakodnevne percepcije. Kada je rec o tonalu, gotovo uvek se predstavlja kao fizicko telo, i kao takav, postaje nesto sto moze da se opise - pripada tonalu naseg vremena (svemu onome sto se moze recima opisati – prvoj paznji).

Don Huan pronicljivo precutkuje o tonalu, jer nigde nije bio direktan o njegovom pravom poreklu.

Izvor celokupnog tonala ljudskog bica je „ljudski kalup“! A „ljudski kalup“ je van domasaja nase svakodnevne percepcije, i kao takav, po nekoj sturoj definiciji don Huana, ne bi smeo da pripada tonalu, vec nagualu. Ali ipak „ljudski kalup“ je sve ono sto cini coveka ljudskim, sa svim njegovim ljudskim osobinama, karakteristikama i izgledom. Dakle, postoji pronicljiva greska tvrdeci da se pojam tonala nalazi iskljucivo u spoznajnom i opisnom delu sveta normalne percepcije.

Najtacniji izraz koji opisuje tonal ljudskog bica je „ljudski kalup“, a ne fizicko telo.

Taj „sablon ljudskosti“ koji u nas „ljudski kalup“ utiskuje nema nikakve veze sa samovaznoscu! ... samovaznost se stice socijalizacijom, ljudski kalup sa svim njegovim propratnim elementima ljudskosti dobija se rodjenjem. (Znaci iskonske i prave ljudske osobine/vrednosti se ne uce, vec otkljucavaju – ljudsko bice u samom startu ima sve to u sebi)

Sta je ljudski kalup?
Ljudski kalup je svetlece, energetsko bice koje postoji u svakoj ljudskoj osobi. U zavisnosti od polozaja skupne tacke, moze se percepirati ili kao izuzetno sjajna svetlost ili kao velicanstveno sjajno, svetlece bice koje ima coveciji izgled. (Razni mistici sirom zemaljske kugle, pored tolteckih vidovnjaka su bili sposobni da to isto primete.) Osecaji koji se stvaraju u direktnom susretu sa sopstvenim ljudskim kalupom su preintenzivni i uvek se opisuju kao neizreciva ljubav, spoznaja Boga (ili pozitivnog duha), spokojstvo, sklad, mir, blagostanje, toplina, razumevanje, vecna sigurnost itd. I nijedan vidovnjak nije bio postedjen tih osecaja, pocevsi od samih pocetaka tolteckog vidovnjastva. Kastanedine reci su bile da je to bio najintenzivniji osecaj u celom njegovom zivotu! ... i da se nista ne moze porediti sa tim!

... i sad svemu tome don Huan, kao jedan od onih koji su sposobni da vide, a i samim tim su „nepogresivi“ u ocenjivanju sustine realnosti, pristupa sa konstatacijom da je „ljudski kalup“ sterilan i nepokretan. I da „ni pod kojim okolnostima“ ne moze uciniti ista za nas. Dok sa druge strane La Gorda prica suprotno – njoj je Nagual saopstio da je „ljudski kalup“ ipak sposoban da nesto intervenise u nasu korist.


Cemu ovakve dijametralno suprotne oscilacije u odnosu prema „ljudskom kalupu“?
Da li je „ljudski kalup“ zaista tako „sterilan i nepokretan“ ili pak ima takav neopisivi potencijal da don Huan precutkuje ili jednostavno nema sposobnost da ga otkljuca (jer je sav u nagualu, a ne u tonalu)

Tako da, obratite paznju na don Huana, nije on cvecka, ako neko ume pazljivo da cita primetice njegovu sofisticiranost u "obradjivanju" Kastanede.

Pozdrav
Muvam se po ovim forumima i već neko vrijeme me muči osjećaj da nešto nije u redu. Ili sa učenjem ili sa nama, učesnicima ovih foruma.
Stalker je možda najizrazitiji primjer, ali što je sa ostalima?
Pogledajte sukob koji se trenutno odvija na www.ucenjedonhuana.com
između Crnog skauta i Alcyone.
Pa onda na primjer ovo:



Čini mi se da se većina učesnika nije riješila samovažnosti, već su je samo zamaskirali. Pa svako malo ipak izbije van.
Eto, ja je se nisam riješio, pa se onda napredni, obdareni praktikanti ne trebaju osvrati na ovu škrabotinu.

Hehehe....

Bulls eye!

Samovažnost je opaka zvijer, ima ''1000 lica'', te lijepo piše da ratnika prati do kraja života. Čak je i La Gorda, pred kojom se svi zajedno možemo sakriti, podlegla njenom teretu. Tako da sa učenjem se čini da je sve ok. Problem izgleda leži negdje drugdje.

Svaki koji će reći da je se riješio, nije dobro zavirio u svoje skrivene kutke bića.
Samo, bojim se da oni koji ''otključaju'' neko znanje, moć... njihova samovažnost postaje opasnost kako za dotićnu osobu, tako i za druge okolo nje. Tada to postaje vrlo opasna stvar koja nije za igru.

Pa probaj izici iz tjela i vidjet ces ga.
Netreba ni biti direktan o tome, jer jednostavno se nemoze biti direktan.
To vidjenje kalupa u nagualu upravo jedan fenomenalan osjecaj koji je inace nama u tonalu nepoznat dok ga se ne iskusi u nagualu.
U principu neznm kao uopce reci al cini mi se da se tako osjeca nagual i da ga se bas ni nemoze kopirati u tonalu, al ko zna mozda i moze ?!
Mozda ga se s vremenom zapamti i prenese ovdje !

A opalilo te belo, jelda Tolteq?

Jesi kad osjetio da si bombardiran bijelim oblaćićima u valovima, pošto si tražio nešto i čačkao po ljudskom kalupu? To je onako ekstatično, osjetiš što sve možeš biti.
Neki to zovu i christ frequency. Pa onda imaju potrebu sagraditi hram u dvorištu. Poznato?

Jesam li te možda uvrijedio sa svojim naduvanim i groznim pristupom? Zbilja sam zlikovac i bez imalo obzira prema tebi, nježnoj krizantemi Stvarno sam rđav i nemam pravo da te ovako prozivam i diskreditiram jeltako? Budi oprezan. Zamke koje nam postavlja vlastita samovažnost su brojne i nemoguće ih je vidjeti kad u njih već upadneš. Vidiš ih samo iz vana, kad ih uspiješ zaobići. Ne želim se spuštat na razinu nabrekle osobnosti i samorefleksije koju ovdje pokušavaš doduše nesvjesno i bez vlasite krivice, ali svejedno, nametnut. Jer, vjeruj mi i to da u mojem pristupu nije bilo "prenaduvenosti" ni milimetra. (Dobro, možda milimetar ) Ti vidiš "naduvenost" tamo gdje pretpostavljaš da bi mogla bit no kao što to obično biva tvoje viđenje više govori o tebi samome i o skupu stvari koje su ti bliske (tonalu ako hoćeš) nego o onome što misliš da si vidio. Pokušajmo zaobići takav pristup, ako je ikako moguće. Prvo, netko od nas ima trenutno veće znanje o stvarima o kojima pričamo. To je činjenica. Stvar je gotovo pa matematička. Ja možda i jesam dosta direktan i lako me je krivo shvatit ali nemoj da ti ovo posluži kao opravdanje. Jer čak i ako jesi u pravu mene naduvenka se može shvatit kao izazov, test za vlastitu samovažnost i sitnog mučitelja. Naravno može me se opet i doživit kao nepravedno, rđavo, zlobno smetalo (namjerno koristim pridjeve iz knjiga, sjeti se priče o lavu) i reagirat na način da naučiš pameti (kao da je to moguće ) tog naduvenka koji si je umislio da TEBE (:notworthy:) može pameti naučit. On na to nema pravo! (Lav nema pravo da nas slijedi!) Kako ćeš to doživit je naravno, bila i ostala, isključivo tvoja stvar. Dakle da ponovimo, prvo, pristup nije bio prenaduven (iako se lako tako mogao protumačit, no to je istina sa puno stvari); drugo, nipošto te nisam diskreditirao ako sam ustvrdio da nešto ne razumiješ. Postoje stvari koje ne razumiješ. To je činjenica. Jel je prihvaćaš? Ovo nije retoričko pitanje. Odgovori je jasno i glasno, ne meni nego sam sebi. A ako ti netko na te stvari ukaže ne mora nužno značit da pokušava reć da si majmun i da imaš maleni penis. Treće ja sam daleko od neprikosnovenog poznavaovca, no neke stvari ipak znam. Tko zna, možda čak i bolje od tebe. Mogućnost postoji neovisno što ti misliš o tome. Ona se već dogodila.





Ako ćemo tako gledat ti si promašio suštinu mojeg. Pričaš o stvarima koje ne razumiješ. To je činjenica.Ne držim te krivim ni glupim što je tako, ako ćemo pravo 99,99% ljudi radi iste greške kao ti sad. I NE, ne nastupam ovdje kao naduvenko koji te hoće naučit pameti, iako to tebi sad svakako tako izgleda.



Možda je DH mislio da je put naguala nešto različito od puta tonala u smislu da je put naguala put čovjeka od znanja a put tonala put običnog čovjeka. No u praktičnom smislu ne postoji nikakav put tonala. Sve je to jedan put. Put naguala niti može niti postoji bez puta besprijekornog tonala. Te stvari su potpuno isprepletene i vadit ih iz konteksta je potpuno besmisleno.



Tonal i nagual imaju točno određena značenja. To što se mogu manifestirat kao svašta u našem viđenju i to što ih mi uglavnom nismo sposobni koncipirat ne znači da ta značenja nisu utvrđena vrlo, vrlo precizno. Naravno teško je pričat o onome što nikad nisi vidio. Ti si u poziciji čovjeka sa papue nove gvineje koji nikad nije vidio jabuku a opisuje je. Zna da je voće i da ima dobar ukus, no on u biti ne zna što je jabuka niti će ikad znat dok ne pojede jednu. Ponovo ti kažem isto. Nisam naduvenko niti nastupam iz te pozicije, što god ti mislio o tome.




Tonal je nešto daleko više od fizičkog tijela. Pokušao sam ti objasnit, a rekao sam da neće bit lako. Tonal je skup svih stvari koje poznajemo, vjerujemo i kojima dodjeljujemo ime. Definicija koju si naveo u prvom postu je u biti dosta dobra. Tvoj tonal je ono što te definira kao osobu. Ispravno je reć da se on predstavalja i kao tvoje fizičko tijelo no u isto vrijeme je i vrlo ograničavajuće.



Bespredmetno je pričati o porijeklu tonala kao što je bespredmetno pričati i o porijeklu naguala. Oni jednostavno jesu. Kalibar takvog pitanja bi bio kao i da postaviš pitanje "a kako je nastao Bog?" Možeš pitat sva pitanja ali samo ona na koje postoji odgovor. Da bi nešto pitao moraš znat što pitaš. Saplićem se u retoričke zavrzlame al zbilja ne postoji način da bolje objasnim. Ove stvari su energetski uvjetovane istine i kovat ih u riječi je nužno zlo i nemoguća misija.



U biti netočno. Nije izvor ljudskog tonala ljudski kalup, no mislim da znam na što ciljaš, ljudski kalup ga u neku ruku uvjetuje/ograničava/definira. On samo bira način na koji ćemo vidjet, definira obim ljudskog tonala i tonala vremena ali bilo bi pogrešno reć da mu je izvor. Ponavljam, izvor tonala je naravno isti kao i izvor naguala i kao takav potpuno van domašaja naših slabašnih pokušaja bilo kakve definicije. Druga stvar, ljudski kalup nije izvan domašaja naše percepcije, a to što je izvan domašaja naše svakodnevne percepcije ne znači ništa. Tonal razvijenih ratnika obuhvaća područje nemjerljivo veće od tonala običnog čovjeka. Ne možemo reći da sve ono što nije na otoku tonala prosječnog čovjeka da je "u domeni naguala". Tonal ne uvjetuju samo pojedinačni ljudi, jer bi onda mogli reći da je i atomska fizika u domeni naguala, ako za nju brazilski indijanci nisu čuli. Tonal vremena definira cjelokupna ljudska rasa, ne samo pojedinci, no ovdje postavljaš zanimljiva pitanja svejedno. Svakako još materijala za razmišljanje. Rekao sam ti već da ni je nisam pretjerano veliki stručnjak, a to sam i mislio.



Najtočniji izraz koji opisuje tonal je tonal. Ljudski kalup utječe na njega no on sam po sebi je sasvim druga stvar. ratnici odbacuju ljudski kalup kasnije i ne ponašaju se više u tipičnim ljudskim obrascima ali ne odbacuju tonal jer je to nemoguće. Dakle tonal može savršeno dobro funkcionirat i bez ljudskog kalupa. Nisu ti pojmovi toliko vezani kao što misliš.



To je točno. Kalup ljudske osobnosti možeš gledati na isti način kao i na kalup ljudskog tijela. On nam daje noge, ruke, glavu al nam ne govori šta s njima da radimo.



Nije biće nego je kalup. Matrica. Nije rečeno da postoji u svakoj osobi, nego postoji samo jedan. Nisu ga opisivali kao da posjeduje svjesnost, mada ponavljam stvari koje sam pročitao a ne iskusio.



Da, o tome pričam. Dakle prototip ljudskosti i ništa više.





Naklapaš. Nebitno. Ako su ga vidovnjaci vidjeli kao kalup onda on kalup jest. Zašto je la gorda dobila takvu informaciju ni ti ni ja nismo u poziciji da procjenjujemo pa najbolje da se pravimo da dotična informacija ne postoji. Jer što god da mi sad mislili o tome, nećemo znat što je jabuka dok je ne pojedemo. Čemo onda pokušavat je opisivat sebi i drugima. To da DH nema sposobnost otključavanja nekih navodnih moći ljudskog kalupa jer je "sav u nagualu" je naklapanje i paušalne procjene koje ne vrijede ni pet para. Imaj na umu da se suzdržavam i pokušavam izgladit svoj pristup koliko god mogu. Vidovnjaci doživljavaju kalup kao božansko biće jer on tako neukom oku izgleda. On je sve što i mi jesmo samo pojačano tisućama puta. Naravno da osjećamo naklonost i naravno da smo ga u početku a neki i sad brkali s Bogom, koji je Orao i Duh. Ja se osobno ne bi kladio u to da on može bilo što i pripisivanje moći njemu je na neki način odraz one prvotne zablude Boga i ljudske slabosti, imho.




Naravno. Radi samo ono što su vračevi radili oduvijek.

Eto, ja kao napredni i obdareni praktikant ću otrgnut malo svog dragocjenog vremena na tebe, krajnjeg bijednika za kojeg bi bilo bolje da je ostao lurkati nego je ovako javno izašao i iskazao svoju sramotu i bijedu



Šalu na stranu. Prvo nemoraš bit toliko samokritičan. Reci što misliš. Drugo, ti govoriš kao da je samovažnost pobijediti nešto lako i onako, skoro pa bezveze. To je bitka koja traje gotovo cijeli život i u kojoj smo svi mi stalno. I svi mi ponekad podlegnemo no ne mora značit da gubimo i rat ako smo se malo sapleli. Bitno da imamo cilj ispred nas i da ne posustajemo.

Ako sam mu rekao da ne razumije prirodu tonala i naguala i da to vrijedi za sve ljude pa i za mene djelomično, znači točno to što sam rekao. Drugim riječima, većina ljudi nema pojma a ja znam nešto malo. Ništa posebno no ipak. Iz iskustva na svojoj koži, ne iz knjiga. Nema samovažnosti ovdje, samo konstatacija. Neko od nas je viši, neko ima veći trbuh a netko bolje poznaje NBA ligu. Netko zna više o nečemu drugome. Tako to ide.

Ako sam rekao da su neki od nas rođeni i imaju posebne sklonosti ka onostranome to je istina. Netko u selu je preljubnik, netko je lopov, netko je lovac a netko je šaman koji jede lude gljive i priziva duhove. Svatko ima svoju ulogu koja je davno podjeljena. Naše sklonosti su urođene. Nema u tome naše ni zasluge ni krivnje. Ničeg sramotnog niti ičeg za hvalit sebe pretjerano. Poznavanje onostranog je vještina kao i krpanje guma i vožnja auta, samo manje korisna Ako je ovca i crna, još uvijek je samo ovca.

(morat ću bit oprezniji sa nastupima ubuduće, previše vremena gubim na objašnjenja da nisam baš toliki naduvenko kako se čini na prvi pogled )

Promjena kontejnera nije nikakav novi ‘fenomen’, niti je rijetka pojava. Čovjek jednostavno pređe iz jednog kontejnera u drugi. Koji su to razlozi koji ga navedu na to da napusti kontejner u kome se nalazio teško je znati, međutim, interesantno je to da neposredno nakon prelaska u novi kontejner, on automatski dobija i nagon za osipanjem paljbe po onom kontejneru u kojem se prethodno nalazio, dok se istovremeno u novom kontejneru počinje da osjeća kao kod kuće i njegov sadržaj uopšte ne dovodi u pitanje. I ne samo to, on odmah počinje sa jednim velikim žarom da promoviše sadržaj novog kontejnera koji navodno nudi jedan mnogo bolji, privlačniji ili bar egzotičniji “paket-aranžman”. Novi kontejner za čovjeka postaje ‘jedina prava realnost’ koja odiše istinom i duhovnošću. U mnogim slučajevima, takvi će da promovišu sadržaje novog kontejnera s jednim mnogo većim žarom nego što to čine oni koji su nastanjivali taj kontejner prije njega. (Često se dešava da u novom kontejneru on naprasno postane i bolji poznavalac njegovog sadržaja od većine onih koji su tu već odavno?!).

Naravno, kontejneru se daje najveći kredibilitet tako što ga se stavlja u direktnu vezu s bogom, Isusom, svetim duhom itd., dakle, najvećim autoritetima, što automatski znači da se ratnik-vijernik iz tog kontejnera nalazi u direktnoj vezi s “prvom rukom”, kao i pod njenom direktnom zaštitom. Naravno, kad se neko bori u ime boga, Isusa i ostale duhovne hijerarhije, onda su sva sredstva dozvoljena i sve žrtve su opravdane.

(Interesantno je to da su stanovnici onog kontejnera na kojem piše “Islam” uskraćeni za mogućnost svog proglašavanja “Hristovim ratnicima” jer taj pojam ne spada u sadržaj njihovog kontejnera. Međutim, i pored toga, ni oni ne pate od nedostatka zvučnih titula.)

Dakle, ovdje imamo slučaj gdje čovjek iz kontejnera na kojem piše Kastaneda prelazi u kontejner na kojem piše Hristov Ratnik (koliko li je samo naroda do sada u nasoj istoriji stradalo od strane ovakvih “ratnika”?!) što lako može biti i praćeno razmjenom vatre između pripadnika ova dva kontejnera. Bez obzira na to što slične bitke između kontejneraša traju već vijekovima, današnja situacija na terenu je još uvijek nerješena, dakle, ista meta, - isto odstojanje.

***

Kontejneri su inače prilično zahvalni jer u njima čovjek može napredovati cijelom njihovom dužinom, širinom i visinom. U njima ima dovoljno materijala-naguala za izgradnju, nadogradnju, krpljenje, pojačavanje i održavanje – iluzije, a poznato je to da se pored iluzije u kontejnerima pridaje veliki značaj i konkretnim stvarima, kao što su snovi. Tako sadržaj kontejnera skoro da nema granica, isto kao što ih nema ni ljudska glupost. Tu je sve dozvoljeno, osim, naravno, - izlaska iz kontejnera. Međutim, ne može se reći da se slobodna volja kontejneraša ne poštuje jer je njima ipak dozvoljeno da pređu iz jednog kontejnera u - drugi kontejner.

Cijela ova dinamika se odigrava u 3 faze:

1. Predator prvo napravi kontejner,
2. onda čovjeka u njega navuče,
3. …pa mu ga zavuče.

Naravno, u svakom kontejneru ima određeni procenat istinskog sadržaja za kojeg predator zna da će ga većina kandidata prepoznati, pa onda progutati sve skupa u paketu, rezonujući u stilu:



(Ova vrsta logike je već odavno pojednostavljeno predstavljena je u prvom dijelu serije - Djeca Matriksa.

Dakle, ovdje se radi o dvo-faznoj progresiji: 1. zagriz, pa – 2. najeb. Naravno, predator poznaje naš način rezonovanja bolje od nas samih. (Postoji čak i tragikomični slučajevi gdje je žrtva uvjerena da je apsovirala predatora, ukoliko ga je u međuvremenu postala svjesna!?). Odatle, svaki predatorov dezinformativni paket sadržavaće određeni procenat istine, mnogi čak i više od 20%. Fenomen je to što čovjeku dugo treba da spozna činjenice kad se nađe u ovoj drugoj fazi, ako ikada uopšte uspije da ih spozna jer će mu i percepcija u međuvremenu biti modifikovana. On će tako imati tendenciju da svoj ‘najeb’ tumači - ličnim napretkom.

Pored svega toga, predator će naravno napraviti mnogo kontejnera na principu isto stranje drugo pakovanje, tako da mi imamo između čega da biramo. Svaki od njih će nuditi “različite” sadržaje, paket aranžmane (put ka slobodi, put u raj-džehenem, instant nirvane i prosvjetljenja…itd.). U kontejnerima će naravno biti uveden i sistem nagrađivanja zaslužnih kontejneraša a biće tu na snazi i određene kazneno-popravne mjere za one koji se ne ponašaju onako kako se od njih očekuje. Nijedan kontejner nije pošteđen. (Na primjer, sličnu dinamiku sam već opisao na primjeru kontejnera na kome piše “Četvrti put/Gurđijev”, – OVDJE

**

Svaki od kontejnera predator je snabdjeo mitovima i legendama o onima koji su uz pomoć sadržaja iz toga kontejnera nekada davno uspjeli stići do slobode, raja, vječnosti itd., odnosno, ostvariti snove svakog prosječnog kontejneraša. Tako, bez obzira na to što kontejneraši nisu lično sreli ili upoznali nekoga takvog, predator im je pružio nadu a nada se uvijek odnosi na – spas ili ostvarenje ciljeva u - budućnosti, a nikad u - sadašnjosti. Onaj ko se nada, taj ne poduzima ništa u vezi sa promjenom sadašnjosti, niti mu pada na pamet da bježi.

[Nedavno slušam na TV jednog psihopatu (predatora), serijskog ubicu, koji objašnjava kako mu je pošlo za rukom da izmanipuliše svoje žrtve tako da mu se one ne opiru i ne bježe prije nego što ih ubije. Kaže da je čuo da kad su Njemci dovodili ljude u logore i govorili im da će ih tu potuči, među logorašima bi nastajala panika, počeli li bi pružati otpor i bježati. Nakon toga, promijenili su strategiju i počeli im govoriti da će biti tu samo neko vrijeme na radu, nakon čega će biti pušteni kući. Tako su im dali nadu i ovi su bili mirni sve do onog momenta kad su bili likvidirani.]

A imamo i onu analogiju iz stare ruske priče koju prenosi Uspenski u knjizi “In Search for the Miraculous”:



***

Rašomonijada u kontejnerima

Rašomonijada podrazumijeva jedan fenomen koji je karakterističan za kontejneraše kad više pojedinaca iznosi RAZLIČIT opis ISTOG događaja kojem su prisustvovali. Ovaj termin se upotrebljava kada se želi naglasiti uticaj subjektivnog faktora na doživljaj i opis događaja kojem prisustvuje veći broj osoba. Dakle, ukratko rečeno, koliko osoba, - toliko i različitih verzija ISTOG događaja!
(Uostalom, zar nije i sam Don Huan naglasio da – istina ionako ne postoji, postoje samo interpretacije; a ako je tako: „onda je sve moguće – osim drvenog šporeta“, što bi reko mali Mujo.)

Isti fenomen se dešava kad više osoba interpretira neku doktrinu koja je zastupljena u nekom posebnom kontejneru. Tako, jedna doktrina dobija onoliko verzija koliko osoba je tumače i postaje na neki način „multidimenzionalna“. (Ovo, pored ostalog, možda može da ima neke veze i sa onom izjavom malog Muje: „Popušili smo ga multidimenzionalno“, a i ne mora?!) Ne moram naglašavati da svaki pojedinac uzima svoju ličnu interpretaciju doktrine kao jedinu istinitu. U nekim slučajevima, kontejneraši koji slično intepretiraju neku doktrinu mogu da formiraju i jedan novi podkontejner. (Tako smo smo već od onog „islamskog“ dobili - „šijatski“, „sunitski“, „vehabijski itd.; iz „hrišćanskog“ – pravoslavni, katolički i itd.; a tu su i mormonski, jehovinski, sajentološki, gnostički, kastenedijanski i hiljade drugih.) Tako se oni koji različito interpetiraju istu doktrinu mogu međusobno da glože i dijele u nedogled. (Ova dinamika se sasvim lako može uočiti i na internet-forumima, kao što je ovaj.).

Ovo je vjerovatno i jedan od razloga zašto jedna odredjena količina materijala-naguala kojom je predator snabdjeo kontejner pruža neslućene mogućnosti za brčkanje u njemu. Tako se u njemu možemo brčkati ’vako ili – ’nako, uključujući i sve one nijanse između. Naravno, u kontejneru je dozvoljeno da se služimo samo onim materijalom kojim nas je predator snabdjeo. Zabranjeno je donositi neki novi materijal ili proizvoditi svoj. „Slagalica“ se smije slagati samo od onih djelića kojima nas je predator u ime stvoritelja obdario, od kojih mnogi nedostaju a mnogi su lažni, međutim, uvijek će biti bar onih 20% istinskih, koji će kod kontejneraša stvarati utisak da barataju s potpuno istinskim materijalom, pa će oni tako i one slike koje uspiju da sklope smatrati istinskim, a nikako - izvitoperenim.

***

S vremena na vrijeme, predator organizuje i igre bez granica između kontejneraša, što unutar pojedinačnih kontejnera (kako smo vidjeli, “rašomonijada” može da rezultira sukobom i unutar jednog te istog kontejnera), što između različitih kontejnera. Tada oni iz ovog kontejnera ratuju protiv onih iz onog kontejnera, oni što misle ‘vako, ratuju protiv onih sto misle ‘nako, oni što vjeruju u ovo - protiv onih što vjeruju u ono. Ponekad se čak dešava i da se kontejneraši iz dva ili više različitih kontejnera udružuju u ratu protiv nekih trećih kontejneraša.
Činjenica da su ga svi skupa uredno i zajednički popušili, redovno ostaje izvan domašaja percepcije svakog prosječnog, pa i naprednog kontejneraša. Vjerovatno zato što poduži boravak u nekom kontejneru ide zajedno sa modifikacijom svijesti, pa tako i percepcije kontejneraša koja im onda ne dozvoljava da vide činjenično stanje na terenu; ili zato što se jednostavno radi o – mentalnim programima, koji diktiraju i određenu vrstu percepcije koja nema mnogo dodirnih tačaka sa objektivnom realnošću?! Ko će ga znati?!

Međutim, čini se da kontejneraši na ovaj način obezbjeđuju obilne količine hrane za predatora što je njemu najvažniji cilj.

***

Na kraju, neki tvrde da je život izvan kontejnera moguć, međutim, pitanje je da li oni to samo teoretiziraju iz nekog od već postojećih kontejnera ili su stvarno napolju i govore to na osnovu svog ličnog iskustva?! Dok god smo u nekom kontejneru, ne možemo znati kako je napolju. Čini se da je ipak mnogo lakše sadržaj svog kontejnera smatrati objektivnom realnošću, nego izaći iz njega?! Napolju možda ne bi bilo nikoga ko bi mogao da nam nalaže šta treba da mislimo, radimo, vidimo ili doživljavamo, tako da tamo onda ne bi imali koga da slijedimo, niti s čim da usklađujemo svoje razmišljanje, percepciju i ponašanje? A za jednu takvu egzistenciju vjerovatno bi bio potreban jedan ipak malo viši nivo svijesti od ovog na kojem trenutno jesmo!?



Pozdrav

Hvala

Stvari o kojima ti pričaš ovdje nisu nove, iako ostaje nejasno dal i za Stalkerova prethodna iskustva misliš da su samo kontejner/iluzija (tako si napisao) ili na ovu promjenu gledaš kao na zastranjenje. Jer ako je i ovo prije bila zabluda istog kalibra, postavlja se pitanje postoji li uopće "pravi put"? Je li ga itko ikada otkrio? Dal je ikad igdje postojala skupina ljudi koji su imali snage sakupit i prenijet istinu? Onu pravu, neuljepšanu. Ako i jest, ja bi se kladio samo na jednu skupinu ljudi a ti već znaš na koju. Ako nije onda je ionako svejedno, nije li? Ti pričaš o "pastirima" a ja bi se usudio reći čak da su djela Carlosa Castanede u cijelu priču prvi put uvela pojmove predatora ili pastira na način kako ti opisuješ i uspijela na njih dovest fokus pažnje. Do tada, ljudi su povremeno ili korištenjem biljaka moći koje je netko ostavio ovdje s razlogom ili naprednim tehnikama samokontrole i životne filozofije (majstori budizma, tibetanskih duhovnih vjerovanja, joge i mnogi drugi) uspijevali uhvatiti komadiće stvarnosti i pravog, temeljnog svijeta koji je daleko od mogućnosti opisivanja riječima i ograničenog radijusa onog što zovemo zdrav razum i uobičajeno stanje svijesti. Evolucija je globalna pojava. Svemir evoluira, život evoluira, svijest evoluira. To je činjenica. Vidimo je svuda oko sebe. Svemir je predatorski organiziran. Naša hrana je meso drugih. Bili bi budale kad na ovu činjenicu ne bi mogli upotrijebit obrnutu logiku. Batina ima dva kraja. A svijet nije do kraja pozna ni do kraja istražen. Rekoh već da su nam drugačiji sustavi tehnika samospoznaje (koje su u biti napredniji oblici religije) ponudili mnoge istine (ovdje sam bio dao jedan lijepi opis Boga na joginski način koji se savršeno poklapa sa toltečkim tumačenjem)
http://www.galaksija.info/forum/viewtop ... start=1700, na dnu
No opet, niti jedna od njih nije bila u stanju isporučit konstantni broj visokih majstora koji će akomulirat i prenijet svoje znanje dalje dovoljno dugo da bi na kraju spoznale priču o pastirima. Ova priča oduvijek je bila zamaskirana i naslućena al nikad pojašnjena, no učenje CC ponudilo nam ju je direktno. To mu daje kredibilitet. Tehnike koje RADE mu daju kredibilitet. Već sam prije pisao u ovom threadu zašto mi je teško prihvatit da je nešto toliko efikasno mućak i zašto nema smisla da bude kukavičje jaje. No opet, ljepota je u tome da je to takav tip učenja da njemu kredibiltet nije ni potreban. Stalker je jednom lijepo rekao (puno je on stvari lijepo rekao btw):

"...ali, moć reči je zanemarena na ovom topicu,
jer Kastaneda upravo koristi tu moć (reči) kada piše knjige i niko
je ne osporava a kamo li da stavlja u pitanje ono što se tamo piše.
Tako da Kastanedine knjige postaju nešto poput biblije, a to je
ono što stvara novu religiju umesto znanja koje je čisto iskustvo.
Mogu da kažem da uopšte ne verujem u knjige i intervjue Kastanede.
I sada, kada ih čitam, to je za mene krajnja glupost i budalaština i
niko normalan ne bi to prihvatio kao nešto ozbiljno. Međutim,
kada sam se usudio da neke od tamo navedenih stvari isprobam,
pa makar i u šali.... onada mi je došlo da plačem i da se
smejem....od radosti."

Ne moraš ti ništa vjerovat. Zapravo, primjenjujući učenje Don Huana, bio bi budala da vjeruješ. Jer nisi u poziciji da donosiš sud. Ja koji sam nedisciplinirano bijedno lijeno đubre sam postizao stvari o kojima i ovdje nerado pričam. Među vama. Anorganska bića su me šibala stotinama puta. Postao sam aktivni sanjač sa tisuće lucidnih snova. Voladoredi su me fiksirali sa valovima bijesa i očaja samo kad sam obratio pažnju na njih i uputio im "ja znam" poruku. Ulazio sam u stanje nagual proširene svijesti na desetine puta. Imam stranice i stranice tekstova (više u žvrljotinama i šiframa koje samo meni nešto znače) iz takvih putovanja. Postizao sam takva stanja apsolutne refleksije svih orlovih zračenja, apsolutne moći da je to riječime neopisivo i totalno nevjerovatno, toliko da ni sam sebi ne mogu vjerovat. Ovo nije napisano samo tako. Moj sig nije tamo slučajno. Zato sam napisao ono da sam na svojoj koži provjerio 20% učenja al zato sam napisao i da je glupo pretpostavljat o ostalih 80%. Jel Kastaneda "u pravu"? Koga briga! Jel šarlatan ili istinski toltečki šamanski šegrt? Ma koga briga?

Mene sasvim sigurno ne.

Šalio sam se samo ovdje gore. To shvaćaš, naravno?

Što je stvarnost, a što iluzija?

Da li je iluzija i sve ono što možemo saznati iz stanja povišene svijesti? Da li je to samo proširenje sadržaja "zabavnog parka" u kojem se trenutno nalazimo?

Što ako se ja ne želim igrati ove igre? Gdje se nalaze tajna vrata? U star treku za izlaz iz holodecka samo kažeš "arch" i eto vrata. Koja je ovdje magična riječ?

Nema šanse. To je jedan sasvim drugi svijet za koje vrijede sasvim drugačija pravila. Tamo sumnje ne postoje. Tamo je sloboda i moć. Kad napokon vidiš, nećeš moć vjerovat da nešto tako dobro uopće može postojat. Plakat ćeš kakva si budala i u kakvim okovima si do sad morao živit. Ti nemoj ništa da brineš. Jedino brini o svojoj besprijekornosti i očuvanju energije. Ovo djeluje kao stara izlizana floskula ali je istina. Istina je pitanje razine energije. Kad je povisiš, vrata će ti se otvorit sama od sebe. A znamo koje su tehnike za povišenja razine osobne energije. Put ratništva, besprijekornost, unutnja tišina i rekapitulacija. Tensegritiy. Gotovo je pa smiješno kako nešto tako moćno i sa takvim pozitivnim učinkom mora bit nametano i uvjeravano sastrane, nije li?

Obzirom da slučaj ,,Stalker,, ponovo pojavio na forumu i s njime neusaglašenosti unutar Kastanedinog učenja, osjeća se potreba za dodatnim informacijama koje bi mogle uticati da se to Učenje izvuče iz religoznog koncepta razmišljanja. Može se kazati da je Stalker kroz prijašnje ponašanje kao Kastanedin ratnik i sadašnje ponašanje kao Hrišćanski ratnik zamjenio jednu vjeru za drugu. Ako se uzme u obzir da je on u vrijeme Kastasnedinih uticaja bio proglašen Nagualom od strane drugih učesnika foruma, može se zaključiti da taj religiozni koncept ima mnogo širi uticaj nego što je bilo ispoljavanje Stalkera. Drugim riječima, sve ovo što se dešava njemu, nesvjesno se dešava i drugim sljedbenicima Kastanedinog učenja. Oni toga ne mogu biti svjesni, jer se uzroci nalaze u bukvalnom razumjevanju Kastanedinih sadržaja koji imaju bestcelerski, komercijalno-omamljujući (religiozni) uticaj. Primjer za to je reakcija na Galaksijin komentar o kontajnerima. Nema je. Zombificirana religiozna Kastanedina svijest ta iznesena opažanja ignoriše. Ne primjećuje ih. Sve se svodi na Stalkerovo ,,izdajstvo,,.

Posmatranje Kastanedinog učenja izvan tog religioznog koncepta dovodi čitaoca (posmatrača) u proces nelogičnosti koje su iskorištene od strane drugih religija da nametnu svoj koncept razmišljanja kojem je podlegao i ,,novi ratnik,,.

U smislu ukazivanja na nezrelost komunikacije, upravo kroz pozadinu Kastanedinog učenja, na ovom forumu, dato je nekoliko sadržaja u temi Kontajnirana svijest... (Metafizika). Sadržaji su ,,teški,, za čitanje jer ,,udaraju,, u sam Kastanedin ,,vjernaučki,, način razmišljanja. Ti sadržaji ne pripadaju Kastanedinom učenju u smislu kako ih normalna civilizacijska svijest prihvata, i zato su prezentirani u posebnoj temi koja se bavi nesporazumima i sukobima. Osim toga, u tim se sadržajima ulazi u mogućnost manipolacije u kojoj je direktno eksponiran ,,novi ratnik,,, ali nažalost toga nisu pošteđeni ni ostali.

http://www.galaksija.info/forum/viewtop ... 5&start=40

Sadržaji su redom pod naslovima:

Nesporazumi i sukobi međe sljedbenicima Kastanedinog učenja

Trajna rekapitulacija spriječava nesporazume i sukobe

Zatvaranje u Kastanedin realitet (kontajniranje) kroz pojam skupne tačke.

Informativni i komunikacijski balans na forumu

Manipulcija

Zrelost komunikacije na forumu.

Pozdrav

stalkeru VRATI SEE, stalkeru VRATI SEEE,....VRATI SEEEEEE

memoj vise bit u kontejneru,...

VRATI SEEE....

Čovjek i tigar
1) Neznalica
Ne zna da tigar postoji. Misli da je najmoćnije biće na Zemlji.
2) Razumni čovjek.
Vidio je tigra na televiziji. Pojmio je tigra svojim očima i razumom. Ugasio je televizor, zaboravio tigra i dalje misli da je najmoćnije biće na Zemlji.
3) Znatiželjni čovjek
Otišao je u Zoo, prišao kavezu u kojem je tigar, čuo njegovo režanje, osjetio njegovu nervozu i bijes zbog sužanjstva, promotrio njegovo kretanje, zube i kandže.
Percipirao je tigra svojim tijelom. Obuzeo ga je strah. Spoznao što bi se desilo da se sukobi s tigrom. I pobjegao.
4) Odvažni čovjek (moja definicija; definicija predhodna tri tipa ovog čovjeka je lud čovjek)
Ušao je u kavez. Percipirao je tigra svime što ima i što jest.
Kakvog smisla, zbog ogromne razlike u percepciji u tigra, ima razgovor o tigru čovjeka četvrtog tipa s tipovima jedan i dva?
Kastaneda nam je rekao da tigar postoji i dao iscrpna uputstva kako da uđem u kavez i preživimo. Gdje je tu religija/vjerovanje?
Tko ima hrabrosti neka uđe i iskusi, tko nema, neka živi kako hoće i piše i vjeruje što god hoće.



Stalker je došao do kaveza i uplašio se. No, barem je došao do kaveza.
Nagual je jedan od pet energetskih tipova čovjeka i niti je on ˝proglašen˝niti može biti proglašen nagualom. Ili nije ili je. Druga je stvar što je on to svojstvo pogrešno interpletirao i htio postati ˝kralj˝, a ratnici nemaju ni kralja ni papu. I odatle ˝vatra˝ na forumu.
Jedino čime je Stalker na ovom forumu proglašen je moderator. Pošto se ponašao kao kralj i trgovac-prevarant, opravdano je maknut i to je sve.
Stalker je pao u religiju i konkretnost. Samovažnost i žudnja za moći i jedinstvenošću ga je pojela. Ja mu od srca želim da ustane i oporavi se.
I svima ostalim, sve najbolje.
Mi jesmo jadni mali, ali možemo to prestati biti.

Evo Om, jučer sam htio pisati, ali me nešto odvuklo na neke druge stvari...



E to je zaista strašan osjećaj, kad više nemamo zadane tračnice nego moramo sagraditi svoje. Sami si dati smisao. Ili ga se sjetiti.
Tu ponajprije bude muka zbog nedostatka volje i centra za odluke koji seže van ovog jadnog svijeta.
Van kontenjera je strašno, nešto tipa "Pale sam na svijetu" no nema ni svijeta čak, tako da može biti beskonačno strašno prazno.



Mislim da mnogi već i jesmo bića sa višim nivoima svijesti, no ne mi kao mi, nego u simultanim postojanjima.
A simultanih postojanja se treba sjetiti, i poistovjetiti ih sa sobom u svakodnevici. Ona ni nema one praznine, ima mnoooogo toga vani što je naše simultano biće dohvatilo i stvorilo.

Ali onda je to opet "mnoooogo" problem, pošto je naše ovo ovdje biće naučilo biti skučeno u kutijici ovog malog, odjednom samo jednog svijeta.
Treba to napojiti energijom. Onda je to mnogo više "život".

Ono vani je "prastaro", prije bezvremensko, oduvjek je bilo tu. osjeti se prašina beskonačnosti na svemu.
Izgleda pomalo tužno, no nije tužno, tužno je to što moramo poprilično odustati od sebe ovakakvog kakav tu pišem. Vani je onako kako je, uvijek isto, ali i varijabilno, opet od istog. Sad već buncam, idem.