Ako moji postovi i zivotna iskustva imaju neke slicnosti sa nekim drugim ne vidim tu nista lose.
Usput, sestra mi je rodila dobio sam prinovu u obitelji sad nas je troje, nezna se tko je tata mozda je tako i bolje mozda se i smiri mozda joj to malo bice upali neki prekidac u glavi.

Ne razumijem samo zasto se Promatrac time opterecuje najbolje se ne vezivat za nikakve osobe ljude nickove.

Izgleda da Promatracu fali netko koga bi mogao pikati jer vidim da od kad nema tog lika na forumu Promatrac nikoga ne pika cist fino prica sa ljudima tako da je sa te strane to i pohvalno.

Nisam taj za kojeg me se smatra pa sta da i jesam ?!

To je obična lagana opservacija, nije nimalo bitno jel netko Tolteq ili nije.

strajk !

nije mi cilj ispasti bezobrazan, ali iz slucaja jelenove sestre mozemo izvuci zakljucak da je bitno da se pika! to naravno itekako ima veze s rekapitulacijom, samo ne odmah.

ps. sretno s bebom, ti mali glavati stvorovi su veliko cudo!

Znaš imam ja sestričnu koja je trudna! Nemoj se zezati samnom!

Mislim da je rekapitulacija ok stvar,i da bi je trebalo napraviti čisto radi sebe.A spisak sam radio u nekoliko navrata.Naime,spisak osoba,s kojima smo ikada bili u kontaktu je potreban,čisto iz razloga jer je večina stvari koja nam se desila u životu,obično vezana uz neke osobe. U knjizi "Prelazak čarobnjaka" Taishe Abelar je opisano kako se radi rekapitulacija.Ima i interesantnih vježbica.
Što se moje rekapitulacije tiče,ovih dana dovršavam spisak(ugrubo),jer sigurno je da ću se još ponekih imena sjetiti.Ali zanimljiva je bila povijest mojih pokušaja pravljenja spiska.Prvi put,dok sam već podaleko odmakao,riknuo mi je kompjuter.Imao sam nekakav šugavi pentium 2.Još sad imam hard disk,ali ne znam što s njim.Drugi puta sam čitavu stvar snimio na disketu (ali s zaporkom),pa je više nisam mogao otvoriti.A nisam još ni znao da se diskete i inače ponekad ne daju otvoriti.Sada ću,nadam se,uspjeti.Želim svima puno uspjeha u rekapitulaciji!

nemoj raditi popis na kompu. nemoj ni na papiru, eventualno da ako se radi o tapeti na zidu. ja sam svoj prvi popis napravio na glazuri na podu u garazi. kad orekapituliras, navuces novu glazuru. salu na stranu, ona taishina fora sa imenom odrekapitulirane osobe na suhom listu koji se na kraju spali je odlicna. ne znam zasto, ali mocno je. kao neki vudu shit, al nema zlobe, samo plamen i lakoca

Listaj telefonski imenik i svakako ces se dosta njih sjetiti po prezimenima.

Ovih dana sam upravo primjetio da treba pripaziti kod rekapitulacije.
Sto vise rekapituliramo to nam unakrsno i samovaznost raste.
Privlacni smo ljudima maltene kod mene je situacija da mi prilaze poznati nepoznati djeca.
Sto vise rekapituliramo vise energije vracamo nazat i vise svjetlimo na taj nacin smo privlacni ljudima mada oni uopce neznaju zasto al jednostavno se ljepe ko muve na lepak.
Zato treba pripaziti i biti svjestan samovaznosti u tom trenu. Ako smo je svjesni u tom trenu nije opasno al ako nismo raste u tri pikse marmelade.

To je prirodna stvar, i podrazumeva se da toga treba da se bude svestan. Sto vise uvecavas svoju svest/energiju, to si "interesantniji" za izvesna bica, kako ljudska tako i neka druga. Oprez se podrazumeva.

A sto se tice rekapitulacije, ne morate da pratite nikakva pravila...osetite sami sta vam odgovara, bilo u vezi spiskova, koje ne morate ni da pravite, bilo u vezi nacina na koji rekapitulirate.

U svezi glede rekapitulacije.

Prestao sam piti kavu u kaficima ujutro pa sam to gubljenje vremena okrenuo u svoju korist.
Umjesto da se tamo prljam svoje energetsko tijelo pijem fino kavu doma kad nema nikoga u miru i tisini i rekapituliram i cistim dvojnika. Dnevno ujutro po cca 30-45 minuta rekapitulacije i navecer uz caj isto kad svi odu spavati oko cca 30-45 minuta i to mi je vec preslo pod obavezno svaki dan.

Dvojnika osjecam po cijelom tijelu jednako od nogu do glave a ponekad me uhvati i panika, neki strah od osjecaja te energetske mase.

E sad, radi cega sam i zapoceo ovaj post, pri rekapitulaciji nekon nekog vremena osjecam kao lomljenje grancica ajmo rec, na predjelu di se spaja glava i vrat, ima jedno ulegnuce i tocno na toj tocki. Kad sam imao izlaske svijesti iz fituickog tijela tu mi je dvojnik izlazio i tim putem se nazat vracao u tijelo i uvijek se culo to trganje grancica ili kao hodanje po razlomljenim komadicima auto stakla.

Kad mi se to pocne dogadjati pri rekapitulaciji jednostavno osjecaj postane toliko tezak da vise nemogu raditi rekapitulaciju i moram prestati. U tom trenu mi se i oko trbuha nesto pocne dogadjati neko kao skakljanje ali nije skakljanje neki tupi osjecaj.
Pokusao sam se siliti i rekapitulirati ali jednostavno dalje nejde.

Jer poznat jos nekome takav osjecaj pri rekapitulaciji.

To vjerovatno znači da je rekapitulacija stvarno počela djelovati, čudim se da si to uspio (glumim LB).
Lomljenje i buka iz tog dijela tijela (vrh vrata i dno lubanje) je kod mene nestalo prije neke 4 godine i to smo tu bili pretpostavili da se lomi neka strana instalacija, implant?? To je samo pretpostavka.

Eh, a težina... sa tim problemom sam se sretao davno kad sam bio mlad (sarkazam), to je u direktnoj vezi sa onom percepcijom sebe kao čahure sa bilion točkica od kojih je svaka samosvjesna ali nesvjesna okoline.
Sad već više vjerujem da si bio svemir. Znaš ti koja je težina svemir? Kakav je to teret ogromnosti... mnogoooo svijesti? To vjerovatno neko vrijeme bude fluidno, tekuće, a onda se počne betonirati, biti teško i lovi te panika, je li tako?

Sad da idem dalje u SF, ako je to tako, onda to znači da imaš što rekapitulirati i van ovog života.
To što sam sad rekao je svetogrđe za uklete kastanedijance, ali eto, rekao sam, ko želi nek pljune u moj post (popljuvat će si monitor).

Neznam stvarno sta je, zato pitam jer to jos netko primjetio. Meni se cinilo koda je to energetski centar na kojem se lomi vezanost izmedju fizickog i energetskog tijela.
Isto pretpostavka netreba uzimat za ozbiljno.



Svi smo mi jedan svemir u malome, mada ovo nisam osjetio kao povezanost se necim vani vec samo unutra. Ne, ne radi se u polusnu, ako pricas o polusnu to je tako al ne osjecam paniku u tom trenu, nego kao da nemam dovoljno energije pa nemuogu dalje i odustanem.

Ova panika se dogadja na budno, tren kad jace osjetim energetsko tijelo od fizickoga, kao da se na momente malo zesce probije i tako postane tolko jako vani, sve dok se toga ne splasim.





Mislim da ne postoje ukleti kastanedijanci. Postoje samo besprijekorni ratnici, netko malo manje, netko malo vise a netko do ibera. Tko god je na tom putu i besprijekorno ga gazi nemoze biti nikako zaludjen time ili knjigama ili samim likovima knjiga.
Biti besprijkoran ratnik je najbitnija stvar da bi se moglo neometano uciti osluskujuci odgovore iz tisine.

Primjetio sam da je na tom mjestu nešto kao brava koja dozvoljava ili ne dozvoljava izlazak iz tijela.

Nisam spominjao polusan ovdje, mislim na javu.
A svi smo mi jedan svemir u malome kao što kažeš, ali kao preslika jednog te istog svemira na veliko, makrokozmosa, zajedničkog nazivnika svim svjestima ovdje. Zračenja na veliko?
I makar to jesmo, nisu svi to vidjeli, tako da onaj ko to nije vidio, može tu misao okačiti mački na rep.


Nisam upoznao sve koji se bave ovime pa ne mogu reći što jesu ili nisu svi, ali znam dosta ljudi koji će onih par citata iz knjiga koji im se sviđaju izdvojiti iz cjelovitosti znanja i iskorostiti da budu budaletine i naprave još jači kavez za sebe, a probat će to napraviti i za druge.

Za ovu ogromnu težinu postoji lijek, ali treba svatko za sebe doći do njega.

Meni su recimo bitni citati iz knjiga, al ne koji se meni svidjaju vec oni koji znanje jos vise osvjescuju tj. svi.

Ako netko posta neki citat iz knjige ne znaci da je radi toga budaletina ili da se zeli vrtjeti samo oko toga citata, vec, da zeli sa drugim ljudim na forumu razgovarati oko tog nekog citata, jer mu nesto nije jasno ili mu se cak razjasnilo, pa povodom toga pa zeli cuti druge sta misle o tome. Preispitati svoje osobne spoznaje. Meni se to ne cini kao nekakav kavez, al dobro, svako gleda drugacije na neke stvari, nije nikom uzet za zlo.

Uopće nisam ciljao na nekog ko stavi citat na forum i raspravlja, baš naprotiv, to je super, možeš spustiti gard.
Dat ću ti primjer kasnije.

Ah, ne mogu naći točan citat... nek ide dođavola,
ali ide otprilike ovako: "Ratnik može sve dokle god je besprijekoran",
međutim neki vide samo prvi dio citata "Ratnim može sve" u smislu "Ratnik smije sve", bez da se zamisle nad drugim dijelom citata koji glasi: "sve dok je besprijekoran".

Onda nastanu svakakve pojave, što smiješne, što tužne, čovjek sebi stavi etiketu "Ratnik" i ajmo raditi što god hoćemo, jer Ratnik može sve.

Pa da, taj drugi dio citata i je bitan.

Bitno je prvo biti besprijekoran al ne da se silis vec da te duh vodi koz tu besprijekornost tek onda prvi dio citata moze doci na vidjelo.

Ratnik godinama prolazi kroz pakao jer mu se nista bitno ne desava, tek nakon godina besprijekornosti se pocinje nesto znacajnije desavat.

Tako da ovisi o covjeku kolko je besprijekoran i kolko ce dugo zivjeti u tom paklu nicega.

Kak se ništ ne događa!? Ratnik za sve to vrijeme pakla može sve!

Može reći kome god što hoće, dijeli šamare policiji gdje god ih primjeti, izaziva jače od sebe, izmakiva se vlakovima po pruzi, može jesti Whiskas, OMEGU ako odluči da je pas ili mačka, može prakticirati nevidljivost na cesti.... ma sve, sve. (sarkazam)

Ratnik ne trosi energiju na tekve bedastoce.

Točno! Nevjerovatno je da si to shvatio! (posuđeno)
To rade budaletine, to sam ti i rekel.