Rođen pod stijegom majmuna
Majmun
Majmun je spretan, lakrdijaš, biće raspršene svijesti koja stalno prelazi s predmeta na predmet, s pojma na pojam (s grane na granu). Zbog toga je njegov pandan u svijetu sila vjetar. Pripitomiti majmuna znači postići kontrolu svijesti.
Majmun je biće požude i okrutnosti. On je biće kojim upravljaju neobuzdani nagoni, ali je moguća njegova preobrazba u čovjeka.
Prosvjetljeni majmun je mudar i ravnodušan.
U Egiptu, majmun, bijeli pavijan, je jedno od očitovanja boga Totha, zaštitnika učenih, bog vremena, moćni čarobnjak.
U Maya i Azteka on je simbol umjetnika i kovača. Oni su titulu majmun koristili za iskusnog i vještog čovjeka.
U mitovima nekih indijanskih plemena majmun je poput Prometeja: izumitelj vatre i duhovni učitelj.
U Kini je simbol mudrosti.
U Indiji je poznat lik mudrog majmuna Hanumana iz Ramayane, savršenog ponašanja, koji je mogao poprimiti bilo koji oblik.
U tarotu mu odgovara arkana Budale – onoga koji je izvan kruga ljudi. Završetak njegovog evolucijskog ciklusa je Čarobnjak.
U Africi kažu da majmuni mogu naučiti govoriti ali da ne žele, jer bi ih onda drugi majmuni i ljudi natjerali da rade. Majmuni su oni ljudi koji su odbili trgovinu s anorganskim bićima i ostali vjerni svojoj prirodi.
U Tibetu je poznata priča o ljubavnoj vezi između majmuna i demonke iz koje su rođeni ljudi-majmuni, kojima je postupno otpala dlaka i skratio se rep. Prikazuje preobrazbu iz majmuna u čovjeka. Slična je priči o Adamu i njegovoj prvoj ženi-demonu koja se zvala Lilit.
Nesumnjiva je i zapanjujuća sličnost svih ovih priča i detalja.
Majmun je prapočelo čovjeka. On simbolizira čovjeka neučvršćene skupne točke: tragača!
Monkey = monad (prabiće) + key (ključ, osnovni duh)
Ajruna
Tad Arjuna, što na stijegu lik majmuna nosi svome,
Dhrtaraštroviće videć' spremne, i gdje strijele lete,
luk podiže, pa, Vladaru, Kršni ove riječi reče:
"Stavi kola moja među vojske obje u sredinu!
Da osmotrim ljude ove što za bojem silno žude,
s kojima mi nositi se u sukobu ovom valja.
Da sagledam sakupljene borce koji, krv lijući,
čine ono što je milo zlome srcu Durjodhane."
Arjuna je, što se jasno vidi u prvom stihu upravo takva osoba. On je tragač. Dolazi kod Krišne, Vladara i ovaj mu nudi kao izbor čitavu svoju vojku ili sebe kao vozara bojnih kola. Vojska simbolizira materijalizaciju moći. Krišna, kao vozar simbolizira trezvenost, silu samokontrole, usredotočenje, Volju. Ovim je dan put kojim mora ići tragač. On ima viziju, Namjeru, ali je nestabilan i nestalan i mora ovladati sobom, stvoriti svoju Volju.
"Stavi kola moja među vojske obje u sredinu!˝
Ovaj stih znači da ne smije otići u drugu krajnost, već da trezvenost i samokontrola, mada imaju upravljačku ulogu, moraju postići ravnotežu sa navedenim osobinama. Ovim je kratko i jasno dana uputa tragačima.
Tragač (Stalkerov tekst)
Tragači su osobe koje imaju pojačanu vezu sa izvorom svega, sa duhom, i one su nam poznate kao umetnici, pesnici, sanjari, vizionari, pronalazači, naučnici, avanturisti i sl. U terminima don Huanovog učenja, to su osobe kojima se skupna tačka lako pomera, tj. nije čvrsto usidrena na jednom mestu. One uglavnom nisu socijalno prilagođene i sklone su da krše uobičajene norme ponašanja, često su ekscentrične i okolina ih smatra “udarenim”, “blesavim”, i čak “asocijalnim”. To su u stvari osobe koje nikada do kraja nisu pokorene od sistema predatora i koje pružaju nesvesni otpor mračnim okovima socijalnog programiranja. Taj otpor rezultira nestabilnošću položaja skupne tačke a pošto one ne poznaju ratnička pravila i tehnike, to im donosi puno problema u životu. Radi toga imaju podsvesnu težnju da uravnoteže kolebanja svoje svesti (skupne tačke) i da je učvrste i stabilizuju. A znanje o tome se naziva prikradanje (traganje). Prikradanje je, jednostavno, čin žestokog usredsređivanja celokupne pažnje našeg bića na jednu jedinu stvar. Kada to učinimo naša svest postaje čvrsta i stabilna. Dakle, problem ovih osoba je u tome što im je pažnja raspršena. Kada odu u krajnosti sa time, moguće su duševne bolesti, narkomanija i haotična stanja svesti. To su oni za koje kažemo da nigde nemaju mira i nikako ne mogu da se negde “skrase”.
Radi toga, ovaj tip ljudskih bića treba da započne svoj put ratnika pomoću prikradačkih tehnika kao što su rekapitulacija, tenzegritet, tehnike ne-rada, zurenja u razne predmete poput lišća, kamenja i sl., tehnike obuzdane ludosti, prikradanja samom sebi koje je čin samoposmatranja ali bez racionalne analize onoga što posmatramo već kao ravnodušni i neutralni posmatrač, izdvojeno posmatranje sebe u kome shvatamo da smo dvostruki jer postoji onaj koji posmatra (pravo ja, dvojnik) i onaj koga posmatraju (ego), i uopšte, tu spada svaka aktivnost koja ih primorava da u dužem vremenskom periodu usredsrede svu svoju pažnju. Tu spadaju i čitanje, pisanje i intelektualni rad jer i te stvari učvršćuju skupnu tačku. Zato su prikradači poznati kao naučnici, mudraci, i sl. Kada se ova fokusiranost pažnje dovede do krajnosti, dolazi do zaustavljanja unutrašnjeg dijaloga, što dovodi do unutrašnje tišine koja nas sastavlja sa našim dvojnikom, našim pravim ja, i onda se javlja fenomen “viđenja” – mi postajemo sposobni da svet i sebe opažamo direktno kao energetska polja. Na taj način je obavljen zadatak ponovnog sastavljanja energetskog i fizičkog tela – potpuno je probuđen i aktiviran naš duh.
Majmun
Dok nisam pročitao ovo objašnjenje stalno sam se čudio drugim ljudima. Kako lako padaju pod utjecaj medija, kako su poslušni i pokorni, kako se lako prilagode i približe autoritetu, novoj ideologiji, kaku su uvijek na pobjedničkoj strani.
Uvijek sam bio na drugoj strani. Tvrdoglav, uvijek po svoju.
Zato me nitko nije baš volio.
No, kada bi izbila kriza ili neka nesvakidašnja situacija, svi takvi bi blokirali i spremno uradili ono što kažem. Ali, čim bi kriza prošla opet bi bio odbačen, a oni bi se priklonili onima koji su izazvali krizu.
S druge strane, ni jedan posao, osim ako nisam morao tj. bio za njega plaćen, nisam mogao dovesti do kraja. Stalno sam živio u svijetu snova, kojeg nisam uspijevao pretočiti u stvarni svijet. Bio sam plašljiv kao zec, sve dok me ne bi netko naljutio. Nestalan, željan pažnje, nesiguran, lako sam odlazio iz krajnosti u krajnost, manjkave koncentracije i pamćenja.
Tehnika koja mi je koristila je usredotočenje na jedan predmet. Npr. hodam ulicom i gledam u jedno stablo. Kada ga prođem gledam u nešto drugo itd.
Pri rekapitulaciji bih počeo s jednom temom i završio na stotoj. Sada nastojim ne prelaziti s teme na temu bez voljne komande. Dok pišem nastojim da me tema ne uvuče u sebe i unutrašnji dijalog, nastojim zadržati unutrašnju tišinu.
Vaš @
|