promatrač je napisao/la:
Preuzeti odgovornost za svoje postupke!
I kad nekog slušamo, i kad nekog ne slušamo ili bilo što da radimo.
Za sve smo sami odgovorni i toga treba uvjek biti svjestan!
U toj svijesti o vlastitoj odgovornosti se nalazi ekstra intenzitet doživljaja svog života.
No to je prilično "mučna" žestina, žestina tragačkog tipa. Dosadna u nastojanjima da se razvije.
Ako ćemo sve laganini, sa dekicom preko glave, bez težine, onda ni ne živimo, samo curi vrijeme koje se nikad neće vratiti.
Taj mučan stisak vlastite odgovornosti je sličan pritisku orlovih zračenja ko kad smo vani bez štita vlastite samorefleksije u budnome stanju.
Vis, meni ta zestina uopce nije mucna, nekako mi cak i pase...
Recimo, neko mi nesto objasnjava svoje misljenje necega, ja mu pokusam reci da je u krivu, svom "tom" zestinom se borim da mu to objasnim, mada on ne prihvaca sto mu pricam, al ja se nedam i spreman sam umrijeti za to ici do kraja ustrajati u toj zestini.
Primjenjujem to na svakakvim malim i velikim odlukama, ako je to ta odgovornost onda super, jer u tom slucaju sam stalno odgovoran za svoje postupke, svemu dajem istu vaznost.
To je vec nacin zivota svakog ratnika, kak mi se cini, nekako s vremenom samo dojde, samo "normalni" ljudi su podlozni drugima i nemogu odgovarati za svoje postupke, mada im je i svejedno jer nemaju pojma o tome svemu.