usput,posto me je kontrolni sistem malke pritisnuo nezgodno u poslednje vreme,nemam
pojma sto,verovatno sam prilicno neposlusan,nisam bas u mogucnosti da stalno pisem.
i zato nemojte da zamerite,svi smo mi to vec prosli.
iskustvo koje cu da vam sada opisem nema mnogo veze sa mozgom,sto kaze nas narod.
ja svoj zivot delim na pre i posle.znaci normalan donekle,oduvek sam bio
metafizicki iskoriscavan,ali nisam nista znao o tome,pa sam mogao da funlkcionisem
koliko toliko normalno,i posle---tog plavog zrakica koji sam trebao da kontaktiram.
e bas da vidim koji ce da uspe da ga kontaktira,pa da podeli iskustva s nama.cik.
znaci,ovo o cemu sada pricam je bilo pre,verovatno jedan od razloga koji je izazvao
nervozu na visim nivoima.zima 2000 i neke.secam se da je bilo hladno.primetio sam kad
sam se probudio da sam prilicno odmoran, ispavan,i zamolila me supruga(koja je u to vreme
bila jos uvek normalna) da je odvezem na posao.nema problema,idem.nekih 2 km,sam vozio
kako treba,i tad sam primetio da ...ubrzavam.pogled,misli,osecao sam se mocno,kao da
sam najmanje 10x brzi od okoline.to mi je bilo sumnjivo,i sto je jos gore,na ulici sam
video ljude koji su takodje bili normalni spolja,ali su na neki nacin osetili moje ubrzanje,
i gledali su sa neskrivenom mrznjom u pravcu mog auta.jos sumnjivije.nekako sam stigao
do mesta gde zena radi,nista joj nisam pricao,jer zene neke stvari ne treba da znaju,
otisao sam normalno po kafu da iskuliram,dok ona uradi to sto treba,sve se mislim,nesto
sam poremecen.bio sam i dalje prilicno ubrzan,ali to nije ono najgore.u jednom trenutku,
je nesto
ozivelo u meni.u predelu slezine,je zakucalo jos jedno srce.sve jace,
i jace.osetio sam da neko ili nesto preuzima kontrolu nad mojim telom.poceo sam da
se gubim,cao odoh ja.delicima svoje izjebane svesti sam poceo da se hvatam za vidljivu
okolinu,i uradio sam ono sto sam,eto znao u to vreme.Gospode Isuse Hriste,pomiluj me
Gresnog.poceo sam da se molim u sebi,kao kad mantram,vezivajuci se i verujuci u te reci
da mogu da pomognu.sto se vise smanjivao taj osecaj,meni se vise vracala moja svest,
dok eto nijesam totalno uspostavio kontrolu nad sobom.otkucaji drugog srca su prestali,
i ja sam eto zapanjen,svime time,posle otprilike 1 h bio i dalje ja.primetio sam da je par
ljudi,u vreme moje borbe sa sobom?proletelo pored mene,nekako sam u to vreme,
zamislio da su oni cekali to,da preuzme kontrolu.aaaaaaah daaaa.sve vreme mi je neki
glas saopstavao da treba da se opustim,da se predam,da nema smisla da se borim,nemoj
da se molis,kaze,nemoj to da radis.O samoj molitvi i Isusu necu da polemisem,jer to
nema veze sa svime ovime.Meni je tada vera pomogla,i bilo bi s moje strane glupo
da pocnem da ogovaram bez obzira sta mislim o samoj veri.to bi ipak bila druga tema,
zar ne???