Što se ovih kontejnera tiče, interesantan je fenomen to što je čovjek iz jednog kontejnera u stanju prilično dobro sagledati nedosljednosti i nedostatke nekih drugih kontejnera a istovremeno je skoro potpuno slijep kad se radi o percepciji nedosljednosti iz njegovog kontejnera, tj. onoga u kome trenutno boravi!? Na primjer, ne može se reći da Stalkeru nedostaje pronicljivost jer je situaciju u Kastanedinom kontejneru prilično dobro predstavio, tj. bar po mom mišljenju.
Na primjer, kad čovjeka žena vara, on je obično posljednji koji to primjeti. Zašto? Zato što on neće to da primjeti. Ona mu čak ne mora ni objašnjavati svoju promjenu u ponašanju, niti mu opravdavati neke svoje gestove koji navode na činjenicu da nešto nije u redu; on će to sam raditi umjesto nje, samo da se ne bi suočio s objektivnom realnošću koje je na nekom dubokom podsvjesnom nivou vjerovatno svjestan. Međutim, bez obzira na selektivnost svoje percepcije kad se o stanju u njegovoj vlastitoj kući, odnosno, braku radi, on će biti u stanju da aplicira svoju pronicljivost kad se radi o zbivanjima u tuđim kućama ili brakovima. Istovremeno, on će se oslanjati na iluziju stabilnosti kontejnera u kom boravi. Tako mu njegov kontejner dodje kao neko uporište za ličnu interakciju sa vanjskom realnošću. Čovjek se užasno boji raspada svog kontejnera jer u njemu osjeća određenu dozu sigurnosti, u njegovo održavanje je uložio dosta truda i emocionalno se vezao s njegovim sadržajem. On se često toliko identifikuje s tim sadržajem da postaje zavisan od njega i sebe jednostavno ne može ni zamisliti bez njega.
Tako se možda i Stalker odlučio na čekičanje po Kastanedinom kontejneru tek nakon što se identifikovao sa “Hristovim ratnikom”, odnosno sadržajem - drugog kontejnera. Da li će kad biti u stanju da sagleda realno stanje stvari u tom kontejneru bez prelaska u neki drugi, to ostaje da se vidi.
Kontejnera ima raznih, međutim, kontejner je kontejner a svrha mu je da kontoliše čovjekovu svijest, odnosno, da drži čovjeka u jednom nevidljivom zatvoru u kome će on obavljati funkciju koju mu je predator namijenio.
**
Kada sam živjeo u jugoslavenskom kontejneru, u njemu je tada vladala socijalistička ideologija. Ona nam je nudila budućnost koja je bila daleko ljepša od sadašnjosti. Imala je čak i neke elemente religije mada u njoj nije bilo nikave duhovnosti. Prema toj ideologiji, ona sama je podrazumijevala samo jednu tranzicionu fazu prema komunizmu, kojeg kad dosegnemo, sve će se pretvoriti u “med i mlijeko”. Ukratko rečeno, svačiji snovi će biti ispunjeni! Sve to je bilo i teoretski odlično potkovano tako da u toj doktrini malo ko da je uspijevao vidjeti neku rupu a znakove iz objektivne realnosti koji su ukazivali na nedosljednosti doktrine, kontejneraši nisu bili u stanju percipirati s obzirom na selektivnu percepciju koja je karakteristična za takvo stanje svijesti. (Doduše, oni rijetki koji su i uspjeli vidjeti neke rupe, nisu smjeli o njima glasno pričati jer su znali da će tako automatski postati meta napada drugih kontejneraša iz istog kontejnera. U svakom kontejneru, jedno od glavnih pravila je: Ne talasaj!) Čak se i onaj doživljajni dio većine kontejneraša često misteriozno usklađivao sa teoretskom podlogom kontejnera.
Međutim, ne samo da do komunizma nismo stigli, nego se i sam kontejner u međuvremenu raspao, zajedno sa ideologijom koja je u njemu vladala. Koliko je ljudskih žrtava sve to tačno koštalo, nikad se neće saznati. Doduše, preživjeli kontejneraši su se brzo snašli tako što su uletjeli u neke stare kontejnere koji su tu još otprije bili prisutni (mahom se radilo o “Hrkljuš-vako”, Hrkljuš-nako” i “Hrkljuš-svakako” kontejnerima), međutim, oni su brzo bili obnovljeni i ojačani kad se ukazala ova urgentna potreba za smještajem širih narodnih masa. (Htjedoh samo reći da neki kontejneri mogu i propasti a neki se mogu i obnoviti.)
**
Što se tiče epifanija koje se mogu čuti u Kastanedinom kontejneru, one se mogu čuti u svakom, samo su glavni igrači i sadržaj za neke nijanse različiti. Predator često nagrađuje zaslužne kontejneraše nekim elementima koji su obećani u “paket-aranžmanu” kontejnera kojem su ovi privrženi, odnosno, u kojem obitavaju. Tako on kod njih utvrđuje program a tako ovi dobijaju i jedan dodatni impuls da misionarski propagiraju ideologiju kontejnera kojem trenutno pripadaju a bogami i da se iz petnih žila bore za nju.
U poslednje vrijeme, recimo, postaje sve popularniji tzv. “new-age” kontejner. U njemu se može doživjeti sve i svašta jer se najveće težiste stavlja na imaginaciju (dakle, tamo nema granica); a u sklopu paket-aranžmana nudi se - uskrsnuće. Što je kontejneraš žešće razveden od objektivne realnosti, utoliko se on tamo smatra uspješnijim.
Što se klasičnih kontejnera tiče, davno sam već pod nekom drugom temom naveo slučaj jednog mog kolege koji je zagriženi pripadnik katoličkog kontejnera, kad mu je šef njegovog kontejnera (naravno, niko drugi do sam “bog”) za vrijeme jedne mise kao nagradu za njegovu privrženost pretvorio lančić na staklenim krunicama (brojanicama) iz srebrnog u zlatni. Bez obzira na neke psiho-somatske posljedice koje su nastale kod njega nakon te “božje intervencije,” mog kolegu je taj doživljaj pretvorio iz katolika u turbo-katolika. Čak je počeo i da misionari unaokolo. Moju sugestiju da ako hoće stvarno da sazna kako se to desilo, da bi se trebao podvrgnuti regresivnoj terapiji, shvatio je kao bogohuljenje. Naravno, nisam insistirao na tome jer kad čovjeku srušiš kontejner/iluziju u kojoj živi, on se više nema na sta osloniti pa može nezgodno da aterira i gadno se povrijedi. Ne znam zašto ali mi nije palo ni na pamet da diskutujem s njim nešto na temu ove doktrine koja nam daje uputstva o tome kako možemo da se opaženo ili neopaženo prošuljamo pored orla na našem putu do slobode!? Njemu je u njegovom kontejneru obećan direktan put u raj ukoliko bude smijerno slijedio predatorova, pardon, božja uputstva i on je sasvim zadovoljan s tim paket-aranžmanom. Da li je njegov doživljaj ove naše realnosti manje vrijedan, autentičan ili realan od doživljaja nekog drugog pojedinca iz nekog drugog kontejnera?
Za jednog šizofreničara njegove halucinacije su isto realne kao što su zdravom čovjeku realni njegovi stvarni (+ imaginarni) doživljaji. S obzirom da se i kod zdravog čovjeka kao i kod šizofreničara stvarni i imaginarni događaji često miješaju, razlika je samo u tome što zdrav čovjek ima potencijal da razlikuje stvarno od imaginarnog (što ne znači da on to i čini), dok šizofreničar nema. S tim u vezi, gnostičar će biti svjestan ovog fenomena i pokušavaće da razabire jedno od drugog, dok oni koji ga nisu svjesni, kao npr. pripadnici nekih kontejnera uključujući i tzv. “ratnike”, uzimaće sve što im se zbiva kao stvarno. Neki će čak natezati svoja iskustva kako bi se ona uklopila ili uskladila s onim doživljajima koji su obećani u doktrini, naravno, samo ukoliko sljedbenik uspješno odradi određene tehnike ili vježbe koje su tamo propisane. To će im onda poslužiti kao znak sigurno napretka. Neće proći dugo i takvi će se pojaviti na ovom forumu kao iskusni ratnici koji lupaju čvoke predatoru na svakodnevnoj bazi. Ili nešto u stilu: “Sad će čiko da vam pokaže kako se šunja pored orla!”; a ne bi me čudilo da se pojavi i neko ko će tvrditi da je lupio i samog orla nogom u dupe, prilikom svog prolaska pored njega!?
**
Ovisno o potencijalima individualnih kontejneraša, predator može ponekad odlučiti da nekog od njih re-programira (de-programiranje je strogo zabranjeno!), kako bi njegove potencijale bolje iskoristio dejstvovanjem iz nekog drugog kontejnera. Čini se da je to glavni razlog čovjekove promjene kontejnera, mada kontejneraš koji je promijenio kontejner redovno ima utisak da se to desilo nekim “božanskim proviđenjem” ili njegovom ličnom voljom, nakon što je “došao pameti”. Nove igrače nije toliko teško motivisati. Njima se u novom kontejneru brzo obezbjeđuje neko “paranormalno,” “vanzemaljsko” ili “božansko” iskustvo u skladu sa sadržajem kontejnera koje mu potvrđuje da je napravio pravi izbor, dok se može reći da ga se u realnosti slabo šta pitalo. (Kontejneraš tako, na primjer, može da dobije priliku da u četiri oka lično proćaska s “Isusom”, “djevicom Marijom”, “svetim duhom” i kojekvakvim drugim astralnim hijerarhijama i silama. Vrsta virtulenog scenarija kojeg će mu predator ponuditi biće ovisna od njegovog mentalnog profila tj. šta ovaj preferira). Sada, siguran da je na pravom putu ili u pravim rukama, on onda odatle kreće s jednom novom energijom i žarom u nove pobjede ili bar postaje mnogo ubjedljivi prilikom promocije svog kontejnera.
Cijela dinamika je tu često slična prelasku nekog igrača iz jednog tima u drugi. Potrebno je samo da mu se ponude bolji ‘paket-aranžman’ i ovaj će potpisati. Kasnije se neće libiti ni da zabija golove onom timu za kojeg je prethodno igrao.
Kako bi se razbila dosada na terenu i pružile nove mogućnosti, predator stalno formira nove kontejnere koji nude “nove” sadržaje po onom starom i oprobanom principu: “isto sranje - drugo pakovanje”. Na primjer, nedavno smo imali slučaj formiranja novog kontejnera po imenu Anastazija, kojeg je predator formirao uz pomoć reprogramiranja ruskog poduzetnika, Vladimira Megrea, tako da je ovaj nakon napuštanja kontejnera u kojem je prethodno boravio, plasirao taj novi program, pardon, kontejner u našu realnost uz pomoć nekih 7-8 knjiga. Sada ovaj novi kontejner postaje sve popularniji i puni se nevjerovatno velikom brzinom, što se lako može vidjeti i preko interneta. Kad čovjek priča s nekim iz Anastazija-kontejnera, dobija utisak da je Kastaneda “malo dijete” jer se doživljaji Kastanedinih sljedbenika ne mogu ni porediti s onima koji se nude u Anastazija kontejneru.
**
Naravno, od svake doktrine ili učenja može se napraviti religija ili kontejner, što se obično i radi. S obzirom da većina tih učenja koja nam danas stoje na raspolaganju po svojoj prirodi predstavljaju – dogme (zatvorena učenja), a kontejneri se takođe mogu na neki način smatrati zatvorenim prostorijama, onda ne bi trebalo biti nikakvo čudo zašto to dvoje često ide zajedno.
Postoje i “specijalizovani” kontejneri koji su krojeni po individualnoj mjeri nekih pojedinaca, mahom onih koji otišli malo dalje kad se o proučavaju predatora radi ili su postali opasni po opstanak nekih kontejnera.
Na kraju, kada bi i postojalo neko učenje koje bi moglo pomoći čovjeku da stvarno podigne nivo svoje svijesti pa tako i proširi percepciju, što bi mu omogućilo da malo objektivnije sagleda realnost, bilo bi za očekivati da predator ne dozvoli njegovu distribuciju po našim kontejnerima u nekoj čistijoj formi. Nadalje, s obzirom na onaj naš “rašomonski sindrom” kojeg sam pomenu u prethodnoj poruci, pitanje je koliko bi ko i šta u njemu vidjeo i razumjeo?! S druge strane, izgleda da je malo onih kojima je uopšte i stalo da sagledaju realnost objektivno.
Međutim, čini se da put do slobode vodi samo kroz objektivnu realnost!?
Pozdrav
|