Ne. Mora da sam hrđav.

Ubuduće ne započinji ako nisi u stanju završit.

Na zapovjed! Kao što sam rekao, moj duboki naklon vašoj visosti!

Provokatoru jedan.



Edit:
Tek sam sad skužio zašto si spomenuo prvi post (sranje po svima) i da si na njega mislio od početka. Sam si kriv kad si previše kaotičan. No to ne mijenja stvar. Nisam tamo bio ohol ni milimetra mada sasvim razumijem ako se to tako čini. Ne mlatimo više praznu slamu molim te.

Pa gle, promatram malo tvoje reakcije i došao sam do zaključka da vjerovatno imaš premalo kapaciteta svjesnosti da vidiš svoj rep, nemaš energije za to.
Još moraš puno papati pa ćeš vidjeti da sam u pravu.

Nisi svjestan sebe, nisi svjestan svojeg kruga u kojem se vrtiš pa misliš misliš da ideš nekud van kruga, a to je varljivo. Samo ne vidiš dovoljno daleko da vidiš svoj rep.
Smiješno je da upravo nesvjesnost daje neki dojam moći.

To je ko da kupiš auto i čini ti se da je premalen i onda pretvoriš sebe u rđavog mrava da ti auto izgleda MNOGO VEĆI, NEPOJMLJIVO VELIK!

Baš je interesantno posmatrati promatrača usamljenih ptica i usamljenu pricu promatrača kako napuštaju Unutrašnju Tišinu radi Samovažnosti.

Hvala na komplimentu!

Sad već imamo hrđavog mrava, hrđavu pticu, hrđavog lava i priču iz nesvjesti.

Opla, bahato-patronizirajući stil i bockanje samorefleksije?! Ratnička provokacija ili obična nezrelost? Nebitno, hvala ti na testu, bio namjeran ili slučajan. Zasad prolazim. Ah, idemo redom: tvoj zaključak je tvoje osobno mišljenje koje je izvedeno iz tvoje osobne moći, energije kojom raspolažeš i razine samosvijesti, ugrubo opisano, i točno toliko i vrijedi. Sad sam ti zenovski rekao sve a da ti nisam rekao ništa. Djelomično si svakako u pravu, sad dal je to 1 ili 99%, neznamo ni ti ni ja. I još nešto, kad sam već kod ovakvih usporedbi - nekad si u pravu a nekad nisi, ovisno o vremenu u kojem zadaješ tvrdnju. Vidiš sve je relativno, stvarnost je u razinama, nivoima i džepovima a ti bi je sveo na puku izjavu i na puko mišljenje.





Varljivo? Uopće nije varljivo nego je jasno kao dan. Da bi mogao davat takve procjene o nekom drugom moraš bolje poznavati taj "krug" od onoga o kome pričaš inače se sve svodi na malu lokvu prve pozornosti, samorefleksije i osobnog mišljenja u kojoj trenutno gacamo. Da ti poznaješ "krug" i "izvan kruga" imalo, ne bi ja i ti sad o budalaštinama razgovarali.





Dojam moći? Ti u biti uopće ne znaš što je moć, kao što ne znaš ni što je krug. I još nisi naučio da je jedini rep o kojem se treba brinut onaj vlastiti. A dijelio bi savjete i mišljenja okolo. Kako tipično ljudski.

OK Loni, vidiš da se slažemo.

Kako ti se čini oholost kad je gledaš na drugome usmjerenu na tebe?

Čini mi se kao dobar test. No ako želiš reć da moj stav često na druge djeluje uznemirujuće i oholo već sam ti rekao da znam i da shvaćam. I objasnio sam ti zašto je to tako i zašto je tako prirodno (mjehurići). Strane i nove stvari koje su različite od našeg sustava razmišljanja odn. tonala su uvijek doživljene kao prijetnja a njihovo donosioci kao rđavi. Sustav obrane je automatski a reakcija nesvjesna. To što mi je motivacija bila ispravna i što nisam djelovao ni zbog samovažnosti ni da bi istakao sebe mi ne pomaže ni najmanje. Umjesto da pažnju usmjeri na zraku mogućnosti i prilike tonal je usmjerava na potencijalnu oholost donosioca. Kao da je ona uopće bitna u cijeloj priči. Ja mogu bit najoholiji gad i nahrđavaji lav, šta ima veze ako je ono o čemu pričam točno?

Ma dobro, ja se na pola zezam, nemoj ništa uzeti k srcu, uživaj!

Svi smo ono što nismo, uopće ne živimo ono što po prirodi jesmo, nego živimo na vrhu igle okruženi prostranstvom koje poričemo. Sami si držimo dekicu na glavi da ne vidimo van, u sebe.

Naravno da neću, ne milsliš valjda da sam toliki amater?
Također.



PA TO TI JA CIJELO VRIJEME PRIČAM!!!

Da, znam da to pričaš, rukama, nogama, kako god ... "ONO" je VANI.... to je STVARNO, tu je.... osjeti se tvoj okus ove stvarnosti koja je tako bizarno beznačajna i sitna u odnosu na ONO.
Neutješan si u tom kontrastu Tonala i Naguala, zato tako i pišeš. Takav kontrast je teško probaviti.

Čudo je da i postoji taj naš svijet, koliko ogromne energje prolaze odmah pokaj naše iščašene mrvice svemira. Ali ono, kad već takva silina dozvoljava da ovako postojimo, ajmo vidjeti što tu ima do kraja u kontroliranoj ludosti.

Pa da, vidiš. Ja kao i mnogi drugi nisam znao kakav će moj put biti i nekako sam načine na koje se mijenjam i jačam duhovno smatrao više laganom evolucijom nego ... neke spoznaje i promjene možda i dolaze polagano no neke te zgaze poput teretnog vlaka i promjene zauvijek. Nije toliko stvar u tome da je naša "ova stvarnost" kako kažeš, odn. prva pozornost beznačajna i sitna nego je stvar u tome da je nepotpuna i ograničavajuća. Način na koji mi slažemo percepciju>mišljenje o tome(tonal)>osjećaje o tome je inferioran i neefikasan u usporedbi sa načinom slaganje sebe kad čovjek uspije prikupiti energiju da vidi cijelu sliku. Tada ti prestaješ biti žedan brodolomac koji pluta na potrganom splavu nego postaješ surfer koji jezdi na krijesti valova u smijeru kojem ON želi. A što je najbolje samo je iskoristio dasku iz splava i našao val, sve to mu je ionako već dostupno, samo mu to nije palo na pamet.

Neutješan kažeš? Da, možda je to prava riječ. Naravno sa sam neutješan.



Baš u tome je stvar. Nikad i nećeš vidjet "do kraja" iz prve pozornosti, nego uvijek samo pola zamućene slike. Druga pozornost nije neprijetelj i suprotnost prve pozornosti nego samo njena nadogradnja u smislu u kojem je leptir nadogradnje gusjenice. Prva pozornost je PODSKUP druge pozornosti. Ista stvar samo različiti položaj skupne točke i količine osvjetljenih/upaljenih niti.

Ma ne vidi se skoro ništa iz prve pažnje, vidi se tek neki mali trag pravog postojanja, ali taj trag je toliko izubijan i sakriven da čovjek točno mora znati što traži da bi se prisjetio što treba biti.
Kad se iz naguala pogleda na naš svijet, civilizaciju, to je poražavajuće, vidi se da se ljudski rod jednom davno zaputio u krivom smjeru u neku transformaciju i ono što smo sad je totalno nastrano i iščašeno postojanje.
To je zajeb ko da ti netko obeča kuču a nekako s vremeno neprimjetno dobiješ limeni ljes i uđeš unutra obrisanog pamčenja i dalje sam braniš tu svoju situaciju ko da je bogom dana.

Vidiš, nisam siguran da je taj način razmišljanja u redu s neke, nazovimo apsolutnije točke. To da ne ispunjavmo ni malen dio onog što bi mogli je točno. To da i ne živimo u skladu s okolinom i da smo destruktivni poi okolinu i po sebe je također točno. No opet, svačiji život i postojanje ako gledamo na način "što je najbolje moglo biti" je jadno i nevrijedno. Mi smo u neku ruku i sjajni i u drugu smo bijedni no to su samo "ruke", mišljenja, ralativne točke. Mi smo ono što jesmo i glupo je razmišljati "što bi bilo kad bi bilo". Kao što sam već gore spomenuo, taj način hipijevskog razmišljanja "joj kako ljudi samo loše i bijedno žive, kako bi nam bilo super da prigrlimo majku zemlju/postanemo vegetarijanci/živimo u skladu s prirodom/spasimo kitove/svi postanemo hari krišne" je samo još jedna opsjena i mala šarena laž kakve već mi ljudi volimo, slična onoj koju sam spomenuo kad je naš razgovor započeo.

Jedno zanimljivo razmišljanje donekle vezano uz gornju temu koje me je pralo neki dan dok smo doma klali prasce: paralele izvucite sami. Jel domaća svinja uspješna životinja ili ne? Isto pitanje za psa. Što je uopće cilj svake životinjske vrste? Da se širi i da živi u što većem broju, ne? Svinje smo prilagodili uz sebe i hranimo se njima no opet, broj domaćih svinja je 10x većih nego divljih. njihovi divlji rođaci su nama nezgodni pa su na rubu uništenja. Svinje su mažene i pažene, žive u čistim i sigurnim uvjetima, liječimo ih, dio njih se i razmnožva i živi na selu u relativno dobrim uvjetima (vrlo maleni dio). Sigurni su od predatora, od gladi, od bolesti. Žive kratko no opet ni u prirodi im život nije bajan i nitko im ne garantira da će doživjet novi dan. Pitanje se čini lako no na kraju skužite da uopće nije lako dat odgovor. Jest da ne žive prirodno i slobodno no ultimativno ne živimo ni mi, i to vlastitim izborom. Dal bi se svinje vratile životu u prirodi da razumiju impikaciju odluke i da im je dati tu šansu? Kakav bi nam odgovor dale? Sa psima je drugačije, no opet vrlo slično, samo umjesto da im uzmemo meso i u procesu ih ubijemo mi im uzimamo ljubav i društvo no proces je dvosmjeran pa je u pitanju prava i zanimljiva simbioza dva živa bića. Harmonična i lijepa kao malo što u univerzumu. Usporedite suživot svinja i ljudi sa ljudima i voladoresima. Teme su uznemirujući slične.

Citat:
Jedno zanimljivo razmišljanje donekle vezano uz gornju temu koje me je pralo neki dan dok smo doma klali prasce: paralele izvucite sami. Jel domaća svinja uspješna životinja ili ne?

Ovo je jedino 'zanimljivo razmisljanje' koje te pralo dok ste klali ?

Citat:
Usporedite suživot svinja i ljudi sa ljudima i voladoresima. Teme su uznemirujući slične


da, teme su uznemirujuci slicne - cime li to covjek podrzava ovakav poredak stvari ?

Meni je bilo zanimljivo, što bi bilo nekom drugome neznam.
A da kažeš na što konkreno ciljaš?




A čime ga podržava svinja?

Meni je bilo zanimljivo, što bi bilo nekom drugome neznam.
A da kažeš na što konkreno ciljaš?

a dobro, ako kazes da ti je bilo zanimljivo, nemam sta specijalno dodati - vjerovatno
nisi dozivio ogromnu fizicku bol ili nasilno istjerivanje iz tijela...

nekako sam se nadala da osobe koje su posjetile nagual dobivaju na dar ako nista drugo barem postivanje zivota


da, teme su uznemirujuci slicne - cime li to covjek podrzava ovakav poredak stvari ?


A čime ga podržava svinja?

svinja ima mogucnost izbora ?

Život sam oduvijek poštivao, samo pazi, ja sam i lovac, sjećaš se što sam ti pričao? Naša hrana je meso drugih, to nismo odlučili ni ti ni ja. Ja nisam pisao zakone po kojima je ovaj svijet ustrojen. Pretjerana empatija koju "nježniji" ljudi izražavaju prema životinjama je projekcija neše vlastite slabosti i nespremnosti da se nosimo sa stvarima kakve jesu. Mi ne žalimo životinju nego kroz nju žalimo sebe a znaš što ratici misle o tome.








Ljudi imaju daleko, daleko manju mogućnost izbora nego bi to željeli vjerovat.

Imamo neku slabašnu mogučnost da odemo, ali ima problem, onaj krasan kolektiv zasnovan na drugačijoj vrsti postojanja iz kojeg je nastala ova tu nastranost, toga više nema!
Nema te civilizacije koju smo nekad sačinjavali, sigurno ima sličnih ali nama je to sad toliko strano da vjerovatno nebi opstali u tom okruženju.

To je otprilike ko da hrčka koji je odrastao u sobi pustimo u prirodu.

Mic po mic smo nasmareni da klizimo u ovo što smo sad na podli sladunjav trgovački način.

Ajde postoji ipak nešto, društvanca su u nekim tranzicijskim oblicima svijesti u drugoj pažnji u improviziranim utočištima, to se osjeti... no i to je jadno.