dakle, prije kastanjede u mom životu glad za "onostranim znanjem" utaživali su; marija-ana, lsd, kokikoki, epizode sa žutim na nos u jna, epizode sa kodeinom i polutjednim nespavanjima u zng, salvia divinorum, rat, cjelovikendna svingerska orgijanja uz dostatne količine speeda,mdma-a, ili nekih bonkaća, ili jednostavno nejelo, tj izostanak hranjenja.
čitavo to vrijeme bez iznimke od par tjedana ili mjeseci, glavno pitanje je ipak bilo "kako ovo, i zašto, jebote!?" najviše do čega sam dolazio (nije bilo inter neta) bila su eventualno iskustva koja je netko, poput hakslija, odlučio podijeliti, ili objašnjenja nekakvih ćelavih magičara kojima nisam pridavao ni pišljiva boba, jer su mi u startu djelovali kao pičkice i prodane duše. da ne zaboravim napomenuti, niz godina sam bio i ministrant!
rupe u razumjevanju nastojao sam popuniti borilačkim vještinama, zen budizmom i gutanjem literature najbizarnijih sadržaja. moram napomenuti i da sam od rane mladosti izložen raznim "psihijatrijskim objašnjenjima" ne zbog toga što sam ih trebao, nego jednostavno, bili su mi u okruženju, a kasnije i kroz školovanje.
nabasavši na cc-a, evo sada skoro i nakon desetljeća, još me ne prestaje oduševljavati svojim tako jednostavnim i preciznim objašnjenjima. toliko su točna da su potpuno glupa.
što se tiče podudarnosti vlastitih doživljaja i njegovih opisa, na to ti može odgovoriti samo vlastito iskustvo, jer opis je opis i uglavnom ničemu ne koristi, ali u drugu ruku, puno njih djeluje kao miris, toliko je nedefinirano točan da ti vrati određeno iskustvo-znanje, za koje nisi računao da češ si ga ikada objasniti.
do sada me je samo nekoliko ljudi pitalo kako doživjeti "tako nešto" i svima sam odgovorio najjednostavnijom vježbom, koja je ustvari usrano teška i destruktivna, ali to skužiš tek kada naučiš kompliciranije. pokušaj ne spavati 3 dana, znači 72 sata ili više, i onda pojedi nešto lagano, uzmi ruksak i odi u šumu. dosta je pametno da netko zna što radiš i gdje si.
bila to druga pozornost, ili nešto drugo, ono što ti stvarno treba je, kako kaže stari prdonja DH, "stomak od gvožđa" i nabildana svijest koja te jedina može u tim trenucima držati da ne poludiš. raspad osobnosti i paranoični strah koji te nakon toga može prašiti tjednima, nešto su uistinu neprocjenjivo! s druge strane, očvrščenje muda i sigurnost u kasnijem životu učine da pomalo počneš uživati u svemu tome, i dalje nemajući odgovor "a kako je, jebote, sve ovo počelo??"
još da dodam, termin "ratnik" mi je jedna od najbudalastijih riječi koju bih povezao s onim čemu težim, a to je da kada prdnem, celo zagorje zna!
dali je kastanjeda postojao, dali je DH postojao, dali je sve to istina i što je, a što nije, e za to me tek boli krunoslav. ako mi se učini zanimljivim pojebati mrtvu kobilu, ja ću to i napraviti, uz obaveznu rečenicu eustahija brzića; "jooj dečki, da me mama vidi!"
uz odjavu i pozdrave, još bih dodao da se ovog časa ograđujem od sranja koja sam upravo iznesao, ali dao sam si u zadatak da aktivno sudjelujem u radu ovog foruma, jer na njemu sam uistinu puno naučio i osječam veliku zahvalnost prema mnogim likovima ovdje, koje- bogu hvala, nikada neću upoznati.
drugarski pozdrav!