Sada je: čet mar 28, 2024 2:54 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 194 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5 ... 10  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: pet dec 31, 2010 5:09 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 06, 2010 10:32 am
Postovi: 682
@Suzy

Jedan citat Don Huana koji može da pomogne tebi i ostalim sanjačima:

...sve ono što neko doživljava u stanju sna mora tačno da se podudara baš sa onim dijelom dana kada se stanje sna događa, u slučaju da nije tako, vizije snevača nikako nebi mogle biti vizije koje se svode pod kategoriju vizija iz stanja sna nego samo obični snovi.


:love3:

Prvi lucidan san sam imao prije mjesec ili dva, a nakon toga još dva takva sna i sva tri se dogodila simultano sa vremenom sanjanja.
Prilično sam nov u sanjanju ali nekako mi je ovo bilo odmah da velim logično.

_________________
The true Self is No-Self.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: pet dec 31, 2010 5:50 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Je li SUZY, plava buba... da li se mogla teleportirati i kako je otprilike izgledala?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: sub jan 01, 2011 6:08 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
promatrač je napisao/la:
Je li SUZY, plava buba... da li se mogla teleportirati i kako je otprilike izgledala?


Taj san iz davnih dana je bio tema mnogih mojih analiza. Zbila je slojevit, ima složenu strukturu, gradaciju elemenata sna, koji veoma jasno definišu delove moga bića, ako idemo od površinskih nivoa do dubina koji su se u tom trenutku meni dale osvestiti.... Jedan od zadataka je bio da nacrtam tu plavu bubu. Naravno da mi to nije bilo teško, jer sam se godinama bavila slikanjem.

I eto, ovako je ta buba izgledala. Dugačka oko desetak centimetara ( bez antenica). Pomalo izduženog oblika sličnog strižibubi (ako znaš šta je strižibuba :dontknow: ) Tvrdokrilac, ali mekše opne, koji može da leti. Dugi pipci, antenice, ali skoro nevidljivi, veoma tanki, suptilni, čime joj je ta plava davala osnovni i skoro jedini atribut. Sama boja je bila veoma važan elemenat sna. Boja, pariško plava, sa srebrnkastim prelazima, prosto se presijavala na suncu, ali sama opna krila nisu bila visokog sjaja. Taj sjaj su joj davale taj srebrnakste niti kojima je bila prožeta. Prosto, veoma lepa i neobična buba. Crteži su kasnije u meni izazivali pomešana osećanja nekog divljenja ali i otpora, jer ja lično nikada ne bih tu bubu želela čuvati, prosto bih je pustila, a drugi deo mene je uplašen od imaginativne kazne zbog uslovnosti, zapravo morao sačuvati tu bubu. Ti crteži su bili ključna stvar u odgonetanju sna....

Nije bilo tu nikave teleportacije. Prosto , baš kao što priča pokazuje, prilično transkriptivno. Suština je prikazana opštom simbolikom skrivenom iza svih tih elemenata. Prosto, to je bio klasičan san, koji je ukazivao na korenite promene mog bića, baš u vreme kada su se u mom životu dešavali veliki preokreti. San je ukazivao na duboke unutrašnje promene, koje su postepeno tek nadolazile, a koje je moje biće jedva čekalo da se oslobodi stega dela ega koji je bio spreman sve da učini ne bili osetio sigurnost izvesnog.

Zbog toga, ja ne bih tu bubu uopšte povezivala sa nekim totemskim elementom ili energijom bića koji su me vodili. Prosto, ja sam u snu gajila poštovanje i divljenje prema toj bubi, uprkos tome što me je nervirala svojom nestalnom prirodom deteta koje želi da pobegne od kuće. Ali tek kroz crteže, otkrila sam jedan deo sopstvenog, ambivalentnog osećanja, da mi se buba u nekim momentima gadila, i bila jako odbojna. (Sećam se da sam takvo osećanje odvratnosti osećala stomakom). Mada, ko zna, kakve su vaše lične asocijacije. Svako to može doživeti na sopstveni način, shodno svojim unutrašnjim mehanizmima koji vode naš um u objašnjenje. Uostalom svaka priča vodi svog čitaoca u pravcu njegove lične unutrašnje imaginacije....

Tema za diskusiju je još uvek otvorena, ako vas zanima....

Puno vas pozdravljam, i želim svako dobro u ovoj neizvesnoj 2011-toj

:love12:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: sub jan 01, 2011 6:21 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Nisam ni ciljao na bubu kao tvog vodića, nego na tebe kao bubu u drugom simultanom postojanju, zato je vjerovatno i bio tvoj zadatak da čuvaš bubu jer možeš biti empatična prema nečem takvom.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: sub jan 01, 2011 6:39 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
Svaka promena bića je mala smrt. Simbolika leta na to ukazuje. Tačno je da buba predstavlja neki deo mene, koga nisam želela da izgubim, jer matriks vaspitanja je bio scenario za održanje odeđenih obrazaca untar ponašanja i samog odnosa prema sebi i drugima.

Uprkos analizama koje su se odnosile na tadašnje moje trenutno stanje, san ima i jedan arhetipski, jungovski deo značenje koji prikazuje životni put. Od staklenika kao roditeljskog doma, koji je nova ztvorevina, ali puna tradicionalnih vrednosti same porodice, do izlaska u šareni svet, koji nam se u početku čini lepo uređen, preko trnovitih, prosušenih delova našeg zrelog perioda u kome se dešava početak prave samospoznaje, do pustinje, gde se lakše uoćava suština sopstvenog puta, gde nema više onog bujnog zelenila mladosti, i na kraju let. Smrt. A nasipi su neka vrsta granica, koja se i u snu i u životu uvek sa naporom prelaze.

Taj arhetip je lako uočljiv. Isto tako se može pripisati i raznim fazama sopstvene introspekcije, nivo određene ciklične promene. I svaki ciklus u okviru jednog života ima svoje cikluse, kao male fraktale. Tako hologramske projekcije idu i na tim nivoima, ne samo na nivou mikrokosmos - makrokosmos. Ja sam pratila neke svoje faze i ustanovila da je moj ciklus vezan za nekih 7 -8 godina. I neverovatno tačno su mi se u takvim razmacima dešavale drastične promene , ne samo na nivou spoljnjih manifestacija života, već i na nivou mog unutrašnjeg života, unutrašnjeg bića....

:love12:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: sub jan 01, 2011 6:48 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Jasno da projekcije neidu samo na relaciji mikrokozmos-makrokozmos, nego i kriš kraš, svakako, budući da je oboje slojevito, a i uvjetovano na svakakve načine.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: sub jan 01, 2011 6:57 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
promatrač je napisao/la:
Nisam ni ciljao na bubu kao tvog vodića, nego na tebe kao bubu u drugom simultanom postojanju, zato je vjerovatno i bio tvoj zadatak da čuvaš bubu jer možeš biti empatična prema nečem takvom.


Molim te, pokušaj da mi pojasniš o kakvom simultanom postojanju govoriš.
Simuntalnost postojanja ja vezujem za slojevitost našeg bića koje je svesno, podsvesno i nadsvesno.
Podsvesno biće mi je veoma jasno, jer sam se dugo godina bavila introspekcijom, i sišla sam do veoma dubikih korena sije složenosti, koji zadiru u polje i porodičnog nesvesnog, veoma duboko. To sam uspela prilično jasno da sagledam i osvestim.

To nadsvesno, još uvek neuhvatljivo, mi se ponekad javlja kao imaginacija, prekognitivni snovi, evo, već prilično prisutni i lucidni.

Žene su inače veoma intuitivna bića, posebno one koje su sklone umetničkim izrazom u mnogim oblastima svojih kreativnih delovanja. Ovde moram reći da sa nivoa sveukupnosti, materinstvo spada u osnovnu, bazičnu i najviše kosmički izraženu vrstu kreacije. TOna je zemljani elemenat, koji rađa, ali joj često nedostaje onaj nebeski elemenat, muški princip, koji se mora harmonizovati i integrisati u celinu. Žena, koja u sebi ima arhetip i Eve I Lilit, i stvaraoca i razbijača života, mora da se neprestano bori sa sopstvenim delovima bića. Eva daje život, Lilit ga razbija uz potrebe za novim životom, zapravo potrebe za promenom. Svako negiranje onoga što naša svest prepoznaje kao loše, negativno, destruktivno, vodi u unutrašnju borbu, čiji ishod opet treba da bude harmonizacija, intergracija i prihvatanje....

Sad se pitam! Da li sam uspela tu svoju plavu bubu da prihvatim....ili je ona po prirodnim i kosmičkim zakonitostima večne promene ipak morala da odleti u prošlost, odakle je i došla.... ili je ovim putem gradacijski prikazanom u snu, transcendentirala u nešto što mi je izmaklo viđenju svesti trenutnog stanja moje ličnosti. Biće i suština su nepromenjivi, oni se samo nadgrađuju.

Razmisliću. Vreme sve pokaže....

:love12:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: sub jan 01, 2011 7:01 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
promatrač je napisao/la:
kriš kraš

hajd, prevedi...objasni....
ja se raspisah....
doduše vi muškarci ionako imate drugačiju vrstu verbalnog izraza.
Ali, budi malo eksplicitniji....molim te...

hajd, pozdrav :occasion5:


:love12:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: sub jan 01, 2011 7:28 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Kriš kraš je nešto kao unakrsno isprepleteno po mnogim točkama u mikrokozmosu i makrokozmosu, a to se opet iz mikrokozmosa vidi kroz makrokozmos. :)
To je onaj neki osjećaj uvrnutosti samog/same u sebe u krug, a može i u infinity, osmicu, onda se ima i kud proći kroz sjecište.

To unakrsno je nemoguće pojmiti dokle god je čovjek okovan krutim pretpostavlkama i ide samo po tračnicama literature i postojećih struktura, to jest potrebna je luđačka doza fluidnosti i usuda u vjerovanju.

pozdrav! :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: sub jan 01, 2011 7:52 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
promatrač je napisao/la:
Kriš kraš je nešto kao unakrsno isprepleteno po mnogim točkama u mikrokozmosu i makrokozmosu, a to se opet iz mikrokozmosa vidi kroz makrokozmos. :)
To je onaj neki osjećaj uvrnutosti samog/same u sebe u krug, a može i u infinity, osmicu, onda se ima i kud proći kroz sjecište.


Hvala za pojašnjenje.

E sad ima još jedno pitanje vezano za odnos mikrokodmosa i makrokosmosa.

Naime, neka moja iskusta još od ranog detinjstva, kada zatvorim oči u potpunom mraku, mogu videti prelive fluorescentnih boja koje pulsiraju i prelivaju se oko jedne ljubičaste rupe koja navodi da tamo iza ima još nečeg. To je počelo, još davno, kada mi je majka branila noću da čitam zbog očiju (nosila sam naočale) i onda bih se ja bunila: A kako onda da zaspim? A moja majka bi odgovarala: Žmuri, ne zanima me, ali čitanja pod veštačkim svetom nema.... I gasila je svetlo. A ja bih onda zatvarala oči i žmurela. Onda sam otkrila te boje, u predelu trećeg oka.... I time sam se dugo igrala dok nisam stasala u devojku.... hehehe... dečija posla... :dontknow:

Naravno da se to nije izgubilo, dapače, proširile su se slike, zapravo pojavile nove. Period kojim sam se ponovo počela igrati sa tim, je bio vezan za jednu fazu mog samovanja.
Eto, i takve faze postoje... :dontknow:

Postoji momenat kada zatvorim prstima oči, u potpunom mraku, mogu videti geometrijske strukture kaleidoskopa, bez boje koje su slične onim optičkim slagalicama u umetničkom izražavanju. Iza tih stuktura, mogu toliko jasno sagledati svemir. Pravi svemir sa zvezdama jakih boja koje trepere, I mogu ih razlikovati: postoje one jako male toplih fluorescentnih boja I one mnogo veće, bar 50-tak puta veće, koje se poput nekih plavih lopti nalaze razbacane oko ove skupine drugih malih zvazda (one su fluorescentno plave boje, I to uvek). Ja sam ga nazivala mojim unutrašnjim svemirom. To najpribližnije liči na fotografije zvezdanog neba galaksije. (pogledaj galaskijin avatar...hehehe). Ponekad bih videla skoro zaslepljujuću svetlost., koja prođe. A ponekad vidim neke paučinaste mreže koje obavijaju delove tog mog imaginarnog svemira, zatim geometrijske strukture slične optičkom slikarstvu I prelepe čipke najnemogućijeg izražajnog vizuelnog oblika, svetle I nežne, da nisam sigurna da bi ih I najveštija pletilja mogla smisliti, Sve je to izraženo u predelu trećeg oka. Naravo da se ne bavim time kao nekim fenomenom koga istražujem, prosto se javlja kad zatvorim oči I odmaram se, a onda me ti oblici zainteresuju I ja odlutam igrajući se tim predstavama….

Odve napominjem, da ove predstave nemaju nikakve veze sa stanjem sna, ili alfa stanjem svesti. To se dešava u potpuno budnom stanju svesti. Mogu da i sedim i da stojim, nebitno je, i da tako nešto uradim. Probala sam i na dnesvnoj svetlosti, ali se tada javljaju neke potpuno drugačije boje, koje imaju neverovatnu količinu sjaja i intezivnosti. Kosmos, kao neku galaksiju, vidim samo u mraku.

Da li je to viđenje makrokosmosa iz dubine mikrokosmosa? Ili je to naš mikrokosmos?
Ili kako bi ovo uopšte moglo da se objasni....

Znam da sam možda dosadna sa ovim pitanjima, ali verujem da kad me prođe faza znatiželjnosti ove vrste, da ću se baviti nečim sasvim drugim.... životnijim...hehehe

pozdrav :love12:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: sub jan 01, 2011 8:07 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Znam o čemu pričaš, kod mene su geometrijski oblici obično svijetlo plavi, trokutasti, sa mrežastim teksturama.
To je jaće izraženije ako žmiriš kad se voziš (recimo u vlaku), onda bude zbilja živo.

Ali što kako i zašto to.... nemam pojma!

Nekad me ulovi i fizički osjećaj da sam narastao preko svake granice, ko da sam zbilja veći od svemira pa tražim svoj svijet ko preko mikroskopa, onda me uhvati panika da se nikad neću naći ako se izgubim u tolikoj ogromnosti svega i svačega, ujedno se uplašim i koliko je očito da stvarnost o kakvoj nas uče u školi uopće nije ni otprilike takva...
To je kod mene vezano i za nočne more iz najranijeg djetinjstva, da sam ta ogromnost sa bezbroj individua i da ih ne mogu ujediniti i tonemo sve dublje u kaos, sve se nekako betonira, skrućuje, dok se ne moj užas ne pretvori u totalni zaborav uz osjećaj ogromne težine baš kao da sam/smo upali u crnu rupu.
Sve prati osjećaj da je trud koji je potreban da se to razrješi beskonačan, to je takože užasno, panika.
To bi možda bilo sjećanje/svjesnost pada u fizikalnost.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: ned jan 02, 2011 10:58 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
promatrač je napisao/la:
Nekad me ulovi i fizički osjećaj da sam narastao preko svake granice, ko da sam zbilja veći od svemira pa tražim svoj svijet ko preko mikroskopa, onda me uhvati panika da se nikad neću naći ako se izgubim u tolikoj ogromnosti svega i svačega, ujedno se uplašim i koliko je očito da stvarnost o kakvoj nas uče u školi uopće nije ni otprilike takva...


Pokušaj da te uhvati osećaj da si samo deo te ogromnosti, i da je tvoj život samo doprinos razvoja i opšteg kretanja u toj sveobuhvatnosti svega i svačega. Mi smo samo delići povezani u tu ogromnu celinu. I sve ono što su nas učili i u kući i u školi upravo služi da bi dobio inspiraciju da nađeš svoj sopstveni put, identitet, koji ne samo da je deo ove ogromnosti, već i deo porodice iz koje si ponikao u ovom 3D realitetu. Zahvalnost za sve što si usput dobio, pa i ono što su ti usput utrapili, i ono što si dobio odozgo kao dar da možeš "videti" neuhvatljive trenutke beskonačnosti, to je najblagotvorniji lek koji ispunjava i oslobađa od bilo kojeg straha, bio on realan ili samo imaginativan.


promatrač je napisao/la:
...To je onaj neki osjećaj uvrnutosti samog/same u sebe u krug, a može i u infinity, osmicu, onda se ima i kud proći kroz sjecište...


promatrač je napisao/la:
...Nivoi su u makrokozmosu spojeni obrnuto sa nivoima u mikrokozmosu (tako ispada po svoj silnoj simbolici), tako da je ono što je u mikrokozmosu životinja, biće nižeg denziteta, tamo (opet ovdje) u makrokozmosu je povezano sa višim bićem, ima moći da bude zaštitnik čovjeku...


zelenozubi je napisao/la:
...ja takodjer imam jednu zivotinju s kojom sam u nekakvom odnosu jos iz djetinjstva, ali nikada me ustvari nije zanimalo odkle je to i zasto, bilo psiholoski, bilo nekako drugacije. jednostavno sam to smatrao nekakvom igrom koja me je ispunjavala i davala snage u odredjenim situacijama...


E pa, drage sanjalice, što zbog osećaja "uvrnutosti" (hehehe), što zbog igre simbola snova koje mnogi od nas doživljavaju i u snu i na javi, poklanjam vam jednu pseću bajku Karela Čapeka. Sigurna sam da je ovo sanjao, da li u javi ili u snu, nebitno.... I da malo napravim ravnotežu sa mačkama....hehehe

A sad odoh da pravim lazanje sa pečurkama....

Pozdrav. :love12:


PSEĆE BAJKE - Karel Čapek

...Dakle, bila je već noć i izašao pun mesec. Nad mestom gde se šuma proredila, nad prosekom i čistinom iznad stabala, zasjao je mesec tako srebrno i tako divno da je Voržišeku (pas) zaigralo srce od radosti. A stabla su šumela kao da neko svira na harfi.

Sad je Voržišek trčao kroz šumu kao kroz nekakav tamni hodnik. Zatim je opet izašao na čistinu. Pred njim je odjednom svetlo zasjalo jače, a harfe kao da su zaigrale brže. Na njemu se naježila svaka dlaka. Sćućurio se na zemlji i gledao kao zaslepljen.

Pred njim livada sjaji u srebru, a na livadi plešu pseće vile. Bili su to beli psi, sasvim beli, gotovo prozirni i lagani da ni rosu s trave nisu stresli.

Dakle, bile su to pseće vile. Odmah je to znao jer im je nedostajao onaj karakterističan, poseban miris po kome psi prepoznaju pravog psa.

Leži tako Voržišek u travi i gleda. A vile plešu, love se, rvu se međusobno ili se vrte za sopstvenim repom, ali sve tako lako, tako prozračno da se ni jedna travčica nije ganula.

Voržišek je dobro gledao: ako se i jedna od njih počne grepsti ili otresati buve onda to nisu prave vile nego obični psi.
Ali nijedna se nije grebla. Nijedna nije ni škljocnula zubima za buvom.

Dakle, kao sveto, bile su to vile.

A kad se mesec uspeo na najvišu svoju tačku, vile su počele tako divno i tako mekoo zavijati i pevati da tako lepo ne može ni orkestar u Nrodnom pozoruštu. Voržišek je naprosto zaplakao od ganuća, a želeo bi i zapevati sa njima, ali se bojao da sve ne pokvari.

Kad su pseće vile završile pesmu, polegale su okolo jedne uzvišene pseće starice. Bila je to neka moćna vila, čarobnica, sva od srebra i veoma stara.

„Pričaj nam nešto“ molile su pseće vile tu pseću staricu.

Stara pseća vila se malo zamislila a zatim je počela pričati:

„Pričaću vam – rekla je – o tome kako su psi stvorili čoveka. Nekada, veoma davno, sve životinje živele su u raju. Tamo se rađale i sretne i zadovoljne umirale. Samo su psi bili žalosni. A kad su postali još žalosniji, zapitao ih je Gospod:

„Zašto ste vi, psi žalosni, kad su sve druge životinje radosne?“

Najstariji pas u raju odgovori:

„Vidiš, Gospode, svim ostalim životinjama ništa ne manjka. Mi psi imamo u glavi malo soli, pa stim razumom razaznajemo da ima i nečeg više od tebe – nekog većeg od tebe. Sve možemo njušiti, samo tebe ne možemo. A to je ono što nama psima nedostaje. Radi toga nam gospode ispuni želju i stvori nam takvog Boga kojeg ćemo moći njušiti.“

Gospod se nasmeja i reče:

“Donesite mi nešto kostiju i ja ću vam napraviti Boga kojeg ćete moći njušiti.“

Psi se rastrčaše na sve strane. Kad su se vratili, svako je nosio po neku kost. Jedan lavlju, jedan konjsku, onaj kamilinu, ovaj mačiju. Ukratko, doneli su po neku kost od svih životinja. Samo pseću kost nije doneo ni jedan pas, jer ni jadan pas neće dotaći pseće meso, pa ni pseće kosti.

Tih kostiju je bila čitava gomila. Od njih je Gospod napravio čoveka, kako bi psi imali svog Boga kojega mogu njušiti i kome se mogu klanjati.

I tako je čovek napravljen od kostiju svih životinja izuzev pseće. On zato ima osobine svih životinja: snagu lava, izdržljivost kamile, lukavost mačke, velikodušnost konja, samo nema pseće vernosti. Da, samo pseće vernosti nema čovek!



„Pričaj nam još nešto“ ponovo su molile pseće vile pseću staricu.

Stara pseća vila se malo zamislila a zatim nastavi:

„Ispričaću vam kako su psi došli na nebo. Poznato je da ljudi posle smrti odu na zvezde. Psi nisu imali svoje zvezde na koje bi mogle otići posle smrti. Oni su posle smrti ostali spavati na zemlji. Tako je to ostalo sve do vremena Hristovih.

Onda su ljudi Hrista privezali za krst i jako ga bićevali. Na tom mestu je ostalo mnogo prolivene njegove krvi, i jednom je jedan gladan pas, lutalica, bez svog gospodara, došao i počeo lizati tu krv.

Anđeli sa neba su to videli i povikaše:

Majko Marijo! Pas je primio krv Hristovu.

Kad je to čuo Bog, reče Anđelima:

Pošto je pas primio krv Hrista, primićemo pseće duše na nebo.

Zatim Bog napravi novu zvezdu za pse. Da bi se znalo koja je to zvezda, Bog joj po ugledu na psa napravi rep. Kad je prva pseća duša došla na tu zvezdu, ona se tako silno obradovala da je počela leteti i juriti po Svemiru, kao pas kada juri po livadi. Samo ne tako pravilnim putem kao druge zvezde.

Te pseće zvezde, koje lutaju po nebesima i vuku sa sobom svoj rep, zovu se zvezde repatice....

:love12: :love12: :love12:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: ned jan 02, 2011 11:18 am 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Oh bože, što me snađe! Sad se već osjećam i krivim!
;-)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: ned jan 02, 2011 11:26 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
O Bože, šta sad mene snađe.... #-o Pa zar delujem toliko ozbiljno??!!!... hehehehe :king: :queen:

:love12: :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: ned jan 02, 2011 1:35 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
SUZY je napisao/la:
Pokušaj da te uhvati osećaj da si samo deo te ogromnosti, i da je tvoj život samo doprinos razvoja i opšteg kretanja u toj sveobuhvatnosti svega i svačega. Mi smo samo delići povezani u tu ogromnu celinu. I sve ono što su nas učili i u kući i u školi upravo služi da bi dobio inspiraciju da nađeš svoj sopstveni put, identitet, koji ne samo da je deo ove ogromnosti, već i deo porodice iz koje si ponikao u ovom 3D realitetu. Zahvalnost za sve što si usput dobio, pa i ono što su ti usput utrapili, i ono što si dobio odozgo kao dar da možeš "videti" neuhvatljive trenutke beskonačnosti, to je najblagotvorniji lek koji ispunjava i oslobađa od bilo kojeg straha, bio on realan ili samo imaginativan. .....
......
......
......
:love12: :love12: :love12:

Nisam baš shvatio tvoju poantu, to ne moram pokušavati, to je tu, to radim puno radno vrijeme života, to je mikrokozmos sa svim svojim zahvalnostima, krivnjama i svime što ga održava, to je tonal vremena.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: ned jan 02, 2011 7:16 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 08, 2008 10:24 pm
Postovi: 405
SUZY je napisao/la:
Da, savršeno te razumem. Ali me zanima da li je to neka vrsta spontanog astralnog putovanja, iako veoma kratko traje, a svest je nekim delom prisutna i ovde.?


Mislim da se tu radi o Ajnoj cakri, vitalni centar izmedju ociju, njom vidis slike izmedju.
To ti je neko nepovezano vidjenje, vidjas slike, ljude, mjesta, a sve je nepovezano.

Ne sanjas, vec vidis, odavde.

_________________
Rekao mi je da je mešanje opisa naših različitih nosilaca svesnosti sa našim osećanjem bića uobičajeno, naročito kod osoba koje imaju glomazan i intelektualni unutrašnji dijalog.

:-)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osobna iskustva i poveznice sa ostalim učenjima
PostPostano: čet jan 06, 2011 4:30 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Evo jedne od mojih šuć-buć teorija koje sam razvijao zajedno sa onime što sam percipirao, pokušavao pretočiti u riječi ono što se dešava:

U zadnje vrijeme pokušavam povezati učenja sa raznih strana svijeta.
Nešto sam ulovio i još malo povezao u vezi čakri, mikrokozmosa, makrokozmosa, sa učenjima don Huana.
Ako nešto nikako ne štima, nije bitno, ionako otkrivam toplu vodu.

Sve je počelo sa raspravom o drugoj čakri u vezi seksualne energije.
Da li je ta čakra aktivna ili nije, pošto se seksualna energija počne preusmjeravati u druge svrhe.

Druga čakra se po učenju don Huana poklapa sa energetskim centrom volje, koji je večinom ispod pupka, ponekad i malo iznad, znači da bi to moglo biti jedno te isto, samo druga učenja.

Pošto je druga čakra u vezi spolnih organa, stvaranja novog života, normalno je pretpostaviti da to predstavlja našu vezu prema van sa kreatorom. To bi samo po sebi moralo značiti da barata sa emanacijama van čahure (Castaneda), da ide u makrokozmos, jer pretpostavljam da drugačije ne bi mogao nastati novi život.

Kad se čovjeku desi da se seksualna energija preusmjeri u nešto novo, proširenu svijest, izgleda da se formira snop energije svijesti koji kastanedijanci zovu "volja".
Taj snop izlazi iz otvora volje, čiji položaj na čahuri odgovara mjestu, nekoliko cm ispod pupka na fizičkom tijelu.

Mislim da je taj snop energije koji izlazi iz čahure i jedini način da se makar intuitivno osjeti kolektivna svijest, jer izgleda da se jedino preko tog mogu osjetiti emanacije van čahure, van samorefleksije (makrokozmos?) i ujedno preko toga prenesti tamo neku namjeru...

Tu se sad stvori tok energije, svijesti, namjere, iz nas prema van, u makrokozmos. Pretpostavljam da se onda nešto desi i sa krunskom čakrom, neka blokada pukne gore, jer to što ode van preko druge čakre kroz makrokozmos, se po nekom zakonu vrati u mikrokozmos, manifestira se u mikrokozmosu, tako da dođe preko krunske čakre, siđe na nju kao bijeli stup svjetla, što bi se lako dalo protumačiti kao "silazak duha".

Ispada da se tako dešava kružni tok energije kroz nivoe postojanja van sebe mikrokozmičkog, kroz makrokozmos, a to dalje uzrokuje ulaz energije, obogačene svijesti u mikrokozmos, preko krunske čakre.

To je tek početak, tako krene taj tok kreacije koja ne služi samo razmnožavanju.
Dalje se iz toga napipa i osvjesti sve ono vani na suptilniji način, osjeti se neko više Ja, preko kojeg se napipaju svoja simultana postojanja... otkrije se što sa time svime imaju druge čakre.

Recimo, za srčanu čakru u kombinaciji sa pinealom, mislim da napipa simultana postojanja i onda nešto (možda grlena čakra) uspostavi komunikaciju sa tim drugim postojanjima, tiho znanje se počne izmjenjivati između naših postojanja sa mnogo nivoa.... iz tih znanja se s vremenom nešto razluči pa se dobije pofloga za daljnje istraživanje ....

Sve više područja u čahuri svijetli sviješću, pošto smo upoznali istovrsne emanacije van čahure.
Energija, pažnja, svijest iz istovrsnih emanacija van čahure (makrokozmosa ili šire?) zapali sviješću emanacije na malo, uvrnute same u sebe unutar čahure.

Sad vidim da to što sam primjetio ima mnogo podudarnosti sa tekstovima transkripata, recimo sa ovim:

....
P: Odakle taj tzv. “seksualni centar” dobija SVOJU energiju?
O: Seksualni centar je u direktnoj vezi sa 7-mim denzitetom u svojoj “ženskoj” kreativnoj misaonoj formi od - "Tebe, Ja Volim." To je tzv. “Božji izdisaj,” koji oslobađa od konstrikcije. Pulsiranje. Nestabilni Gravitacioni Talasi.
P: Da li ti “centri” koje opisuje Moravjev, imaju ikave veze sa pojmom čakri?
O: Prilično blizu. Kod jedne individue organske vrste, one tzv. više čakre su stvorene kao “posljedica krađe” energije od ‘duševnih’ ljudskih bića. To je ono što im daje sposobnost da oponašaju duševna ljudska bića. To dovodi i do toga da jedno ‘duševno’ ljudsko biće u njima vidi samo jedno ogledalo svoje vlastite duše, kad ono takvim bićima pridaje “kvalitete duhovne prirode.”
P: Da li se ta sličnost odražava u tome da bazalna čakra odgovara seksualnom centru, kako kaže Moravjev?
O: Ne. “Seksualni centar odgovara solarnom pleksusu. Niži centar za kretanje – bazalna čakra. Niži emocionalni centar – seksualna čakra. Niži intelektualni centar – vratna čakra. Viši emocionalni centar – srčana čakra. Viši intelektualni centar – krunska čakra.
P: (V) Kakva je to 7-ma čakra ili tzv. “čakra trećeg oka?”
O: Vidovnjak. Sjedinjenje srčanog i višeg intelektualnog centra. Time se “zatvara kolo” kod konfiguracije “pastirskog štapa.”
P: (V) Šta u vezi one teorije da mi imamo 12 čakri, koja se promoviše u mnogim nju-ejdž izvorima?
O: Takve ne postoje. Tu se radi o jednoj iskrivljenoj konceptualizaciji koja je bazirana na pogrešnom vjerovanju da je aktivacija fizičkog endokrinog sistema isto što i stvaranje i fuzija magnetnog centra. Ti viši centri jedino se mogu “ugnjezditi” uz pomoć “magnetiziranja.” I to manje više “Vanjsko” [neugnježdeno] stanje Viših Centara, bilo je primjećeno od strane nekih individua. Oni su kasnije to pripajali zamišljenim mjestima za njihovo potencijalno “ugnježdenje.” Sve ovo je na kraju dovelo do jedne “unakrsne konceptualizacije” koja je bila bazirana na pretpostavkama!
P: Da li su nivoi inicijacije i nivoi na stepenicama koje je Moravjev prikazao prilično tačni?
O: Da, međutim, neki već dostignu različite nivoe u nekim tzv. prethodnim životima, tako da si tako mogu da olakšaju intenzitet nekih nivoa, u “narednom” životu.
.....


Naknadano sam na internetu još našao da je sjedinjenje srčanog i višeg intelektualnog centra, to nešto u vezi konfiguracije “pastirskog štapa”, u vezi sa onim povišenim izduženim lubanjama, koje su predstavljene kao alien i što ja znam kako sve ne, neki su to radili i sa podvezivanjem lubanje tijekom djetinjstva i rasta glumeći bogove.

To mi ne bi bilo zanimljivo da nisam sanjao takvog aliena, zapravo sanjao sam takav kostur spremljen u sobi punoj artefakata koji nisu zemaljska tehnologija.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osobna iskustva i poveznice sa ostalim učenjima
PostPostano: pet jan 07, 2011 7:06 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned dec 12, 2010 9:17 am
Postovi: 114
˝Jedinstveno postojanje i jedinstvo na svim nivoima raskida se rađanjem ega i opažanjem svoje odvojenosti od kreacije. Unutar ega je sadržano seme individualnosti i iz njega proističe i proces identifikacije i vezanja za stvari i osobe. Ego prožima svaku poru vašeg bića. Njegova manifestacija je izuzetno profinjena, a niti kojima nas obmotava tako zavodljive, da iz života u život ostajemo sputani njegovim zagrljajem. Ego formira jezgro postojanja unutar individue. Jedino posredstvom ega vi komunicirate sa stvarima oko vas. Kad ne bi bilo ega, bili bismo kao cvet ili voćka bez znanja o svom postojanju. Ovo je paradoks kreacije, da vas s jedne strane ego ograničava na planu objektivnog iskustva, a da sa druge strane postoji kao jezgro koje treba da eksplodira da bi se probudila svest o jedinstvenom postojanju. U svesnom stanju ego operiše preko čula i uma koji misli, u podsvesnom stanju preko astralnog tela i snova. Kada ste u dubokom snu, ego se povlači u semeni oblik u kauzalnom telu, a u meditaciji on se pojavljuje kao unutrašnja svesnost. Tako je duboko usađen da se zadržava i u stanju samadija.
Satvičan (uravnotežen) ego odgovoran je za predstavu ˝ja jesam˝ i deluje kao katalizator u procesu samorealizacije. Rađastičan (požudan) ego je dinamička sila koja razgoreva jastvo prouzrokujući intenzivnu aktivnost i nemir, dok tamastičan (inertan) ego uzrokuje sumnje, strah i neodlučnost.
Ego se istovremeno može smatrati i izvorom ograničenja i oslobođenja individualne duše. Iako ostaje uz čoveka svo vreme, kroz prakse će on biti u stanju da postepeno profini sve njegove negativne sile. Vežbanjem postajemo svesni suptilnosti ega i tako obavljamo razidentifikaciju s njegovim nižim funkcijama.˝- Satjananda Sarasvati


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osobna iskustva i poveznice sa ostalim učenjima
PostPostano: sub jan 08, 2011 10:12 am 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Lijep tekst! Na sliku i priliku onoga da je tonal mnogo šira stvar nego se čini i na kraju krajeva da je i tonal totalna misterija, još gore "nepoznato" i "nespoznajno" od naguala.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osobna iskustva i poveznice sa ostalim učenjima
PostPostano: ned jan 09, 2011 11:40 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 06, 2010 10:32 am
Postovi: 682
Citat:
O: Da, međutim, neki već dostignu različite nivoe u nekim tzv. prethodnim životima, tako da si tako mogu da olakšaju intenzitet nekih nivoa, u “narednom” životu.

Možda je glupo pitanje, al, da li bi ovaj odgovor mogao da bude mnogo više nego što se čini?

Ono što kaže i što dobijemo od Don Huana o Orliću ustvari saopštava da ako za života ne upadnemo u mašinu i skontamo se tada ode naša "individualnost" sa svim sjećanjima na sebe i pitanje je hoćemo li se i kada ponovo moći "ostvariti" kao svjesne jedinke na tom Putu?
Dakle velike su šanse da ne uspijemo jer nas najviše koštaju oni koje ne vidimo.
Gud baj svjest! :hello2:
Vidite kako oni gore lijepo kažu sve što je potrebno znati.
Znači prioritet je SADA, ono o drugim životima nas samo odvlači jer razvodnjava volju!
To je razlika!
A tu je i caka jer iz naše perspektive Cass i Huan su dualnosti i sinonimi u isto vrijeme
Iako je cilj isti Put je različit.

Oni govore "odozgo" a Matus je "bliži" nama.
Živi u našem denzitetu. =D>
Gurđev isto.
Možda su se sreli?

----------------------------------------------------

A sada ovo:


Citat:
O rastanku! kad vidis svijet onakav kakav on doista jeste nikad vise ne mozes gledati ni na sta kao prije.Mozes imati neznam koje spone ali one pucaju pred spoznajom da je to samo iluzija.Covijek,pojedinac, nositelj je svega,on je taj koji opaza a ono sto opaza je njegova kreacija stvarnosti.

Sigurnost? je kakva takva mogucnost da se svijet moze definirati po obrascu razuma i da ne odskace previse od opce prihvatljivih definicija.
Znaci da pripadas stadu,pa ako si malo excentrican to je cak i u redu,ti si umjetnik ili filozof.

O mracnoj strani ili pesimizmu mogu reci da ima temelj u mom vidjenju nase situacije koja je gotovo bezizlazna.Masinerija koja nas drzi pod kontrolom je toliko zajebana da je gotovo keprokuziva,mogao bih se kladiti da vecina vas ni ne sluti,iako ste vjerujem obrazovani i inteligentni, u cemu je kvaka.Sto se tice uma nije vazno dali on razmatra posto je krumpir na trznici ili duboke filozofske istine jer u oba slucaja se koristi isti mehanizam.Kao da jednom vozimo bicikl a drugi put motocikl,ali po istoj cesti.
No po meni tu je jos jedan igrac koji drzi sve konce u rukama i njemu ce malo ko pobjeci.Od ovoga se ja bojim jer on sve izjednacuje.
Odatle sav moj pesimizam,moja sucut i sapatnistvo prema svemu sto je zivo.



Ovaj tekst je divan.
Jasno govori gdje odlazimo ako ne odemo do kraja.

_________________
The true Self is No-Self.


Zadnja izmjena: bajs; ned jan 09, 2011 11:54 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 194 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5 ... 10  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 14 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz