I ovo što villy pita je krasna poveznica sa gornjim tekstom i učenjem don Huana, samo trebalo bi je probati artikulirati:
viewtopic.php?p=102435#p102435

Preporučam gospodi ljudima od znanja ovu temu:

viewtopic.php?f=7&t=3308

Smatram da je baš to najveći dio znanja ljudi od znanja i da je to ova tema koju je načeo bajs, ili je mislio na to:

imaš pravo

evo šta CC kaže na tu temu:
“Rekli su ti da imamo vremena, da postoji druga šansa. Lažu!”
“Vidovnjaci tvrde da su ljudska bića poput kapi vode koje su odvojene od okeana života i pokušavaju da sijaju samostalno. Taj sjaj je tačka u kojoj se sastavlja opažanje. Ali, kada se te svetleće čahure rastope, lična svesnost se raspada i postaje kosmička. Kako se ona može povratiti? Prema čarobnjacima, svaki život je neponovljiv, ali ti se nadaš da ga ponoviš?” “Tvoje ideje potiču iz visokog mišljenja koje imaš o svom sopstvenom jedinstvu. Ali, kao i sve ostalo, ti nisi čvrsta gromada, ti si promenljiv. Tvoje ‘ja’ je skup verovanja, jedno sećanje - ništa delotvorno!” Upitao sam ga zašto religiozna učenja stvaraju veoma različita verovanja. Odgovorio je:“To je lako shvatiti, ona su odgovori na drevne strahove ljudskih bića. Svaka kultura stvara svoja osobena pravila objašnjavanja, ali samo su vidovnjaci iznad verovanja, jer oni lično doživljavaju te vidove Orlovih ispoljavanja.” Objasnio je da postoje energetska grupisanja u univerzumu, u kojima smo mi raspoređeni kao što su zrna brojanice (krunice) poređana jedno do drugog. Mi smo kružni; mi smo otisak svetlećeg pečata, i svaki put kada se rodi novo biće, ono utelovljuje prirodu tog obrasca. Ali, taj lanac koji nas povezuje nije lične prirode; on ne uključuje sećanja ili osobnost ili bilo šta slično.” “Da bi se opstalo posle smrti, neophodno je biti čarobnjak. Zadovoljavajući Orla sa živom replikom, čarobnjaci su sposobni da sačuvaju plamen svoje osobne svesnosti tako da zauvek gori. Ali, to je podvig. Da li misliš kako to najveće postignuće ratnika može biti besplatan dar?”
Prokomentarisao sam da su najnovija istraživanja pokazala kako su neki ljudi, pod veoma posebnim okollnostima sposobni da se prisete događaja iz prošlog života. On je tvrdio da je to pogrešno tumačenje činjenica.
“Istina je da neko može da se uskladi sa određenim životnim situacijama koje su se desile u drugim vremenima i da oseti kako nije živeo samo jedan, već mnogo života. Ali to je samo jedno među milionima mogućih usklađivanja.”


rekao bih ovako
moje ja nije samo jedno
onaj ja od prije 10 godina nema puno veze s ovim ja od danas
ono što ih povezuje su sjećanja
nema sjećanja nema poveznice nema kontinuiteta

Upitao sam ga da li obična osoba ima ikakve šanse da opstane nakon smrti.
Odgovorio je da uvek postoji jedna mogućnost: Put ratnika.
“Ako želiš to da razumeš, nemoj na to da gledaš crno – belo. Bolje to posmatraj u terminima pomeranja skupne tačke. Izazov ratnika je da učvrsti svoju pažnju boreći se da zadrži svesnost o svojoj individualnosti čak i posle svoje smrti.”
“Kada stignemo do izvesnog opažajnog praga, mi vidimo da je fizička smrt izazov. Baš kao što postoje dva načina življenja, postoje i dva načina umiranja; u oba slučaja možemo da postupamao kao besprekorni ratnici – ili kao nesvesni idioti. Sve je u toj razlici.”
“Misliš da ono što se dešava posle smrti zavisi od toga kako smo se za to pripremili?”
Prozrevši nameru mog pitanja, odgovorio je:
“Da, ali ne na način na koji bi ti to želeo da protumačiš. Ideja da će dobrota ili pridržavanje određenih zapovesti omogućiti stvari je zabluda koja nam je preneta od društvenog poretka. Jedina priprema koja vredi je stupanje na rigorozni put ratnima koji nas uči kako da sačuvamo energiju i budemo besprekorni.”
“Kao što postoje dva vida živlenja i umiranja, takođe postoje dve vrste ljudi: Oni koji se osećaju besmrtnim i oni koji su već mrtvi. Prvi gaje nade, drugi ne. Ratnik je neko ko zna da je njegovo vreme već isteklo, ali i dalje nastavlja da se bori, zato što je to njegova priroda. Ako pogledaš u njegove oči, naći ćeš prazninu.”
“Ali, šta je onda u stvari alternativa čarobnjaka?”
“Postoji sam jedan način da čovek prevaziđe svoj vlastiti kraj: Pomoću upravljanja svojom energijom. Taj rad počiva na sanjanju, prikradanju i rekapitulaciji. Ove tri tehnike udružene daju jedan rezultat: kompletiranje energetskog tela.”
“U opštem smislu, trajanje naše egzistencije zavisi u velikoj meri od toga kako postupamo sa našom energijom. Mi živimo ovaj život do vrha ispunjeni svakodnevnim brigama, nas razjedinjuju stvari koje gledamo i dodirujemo i radi tog razloga umiremo. Ali ako putem rekapitulacije povratimo nazad svu tu životnu snagu, smrt više ne može biti ista, jer ćemo imati našu celokupnost.”
“Sa tačke gledišta vidovnjaka, ratnik koji je rekapitulirao svoj život ne umire. Njegova pažnja je toliko čvrsta da postaje jedna kontiunirana i koherentna linija; ona nije raspršena. Njegova rekapitulacija nikada ne prestaje, ona se večno nastavlja, zato što je ona posao na povraćaju njegovih koraka, na samosvojnom postojanju kako bi postao potpun.”



ako umrem kao običan čovjek
i moja energija se ponovo otjelovi
a ja se ne sjećam ovog života
po čemu je ono drugo otjelovljenje u vezi s prvim
ako se ničega ne sjećam to se meni nije ni desilo

pa bih rekao
postoji li reinkarnacija ili ne
je stvar interpletacije
ono što bi ja želio je nastaviti postojati
a to znači zadržati sjećanja

Pitanje u vez "kundalini jabuke", koja je izgleda dobro poznata i u učenjima DH kao kruženje energije lijeve i desne strane na nekom energetskom nivou.

Ovako nešto, gle zelene elipse koje prikazuju kako kruži energija:


Htio bih znati što bi mogla biti praktična primjena vrtenja energije u smjeru na slici (kroz sredinu prema gore), ili suprotno (kroz sredinu prema dolje).

Mozda poboljsavanje/pojacavanje/obnavljanje cirkulacije tog protoka energije!

Ha je i to, ali primjetio sam da to spontano radim u nekim situacijama, nekad jedan smjer, nekad drugi.
Iz tog spontanog sam napipao kako to raditi namjerno, namjerom.
Iz dosadašnjeg opažanja, ovo što je na slici (centralni tok prema gore) djeluje priočišćavajuće, nešto kao čišćenje energije, da ponovo budeš nevinašce ko beba, a suprotno... to je malo teže uloviti što to radi, primjetio sam da voli dovući sjećanja od ko zna kud i koje prošlosti-budučnosti (ako vrijeme uopće postoji) dolje gdje se to eventualno može dekodirati i prevesti, to je ko neko spuštanje znanja.

promatraču,

nešto zanimljivo spominje steiner, a čini se da ima neke veze s tom slikom što si okačio & tim što kažeš -- sa energijam i njihovim protokom, u nekom smislu:




dal se to nazire neki zeka u grmu kada se poveže?

Ima nešto, bumo vidli!

˝Cilj čovekovog života je biti jedno sa stvarnošću, odnosno biti sama stvarnost, što predstavlja cilj bez cilja. Ideja da nema cilja znači da je sve već tu, u nama. Zato niko, umesto nas samih, ne može da nas do cilja dovede. Različiti oblici meditiranja, molitve, načina života, nauka, religija, ... , ne mogu da reše pitanje cilja života, mada mogu da pomognu. Ta mogućnost je dana jedino individui.˝

˝Ono što vidite u oku svoga uma je vaša stvarnost. Ako punite um sapunicama, one će predstavljati vašu stvarnost, a ako u njemu gledate Boga, On/Ona će biti vaša zbilja.
Fantazija je sposobnost stvaranja slika, priča ili predstava na osnovu objektivnih činjenica koje obrazuju naše svetove. Ona, svesna ili nesvesna, leži ispod ponašanja i prodire i prožima naše postupke; i ona je ono što stvarno odražava očekivanja koja čovek gaji i objašnjava zadovoljstva ili frustracije koje on oseća pri vršenju neke radnje. Zapažajući fantazije na delu u svojim životima, možemo da zađemo u dubine i da bolje sebi predočimo razmere i značaj duše.
Ljudi bi trebali da misle i žive u slikama (način na koji su ljudi razmišljali veći dio svog postojanja, koji gurđijev naziva objektivno ili asocijativno mišljenje – promišljanje pomicanjem spojne točke), i svakom od nas je radi sopstvenog zdravlja potrebna zdrava slika, odnosno predstava, o sebi, koju proizvodi fantazija. Ali, ona nije sama po sebi dovoljna da se postigne sklad, kako unutar jedinke tako i između jedinke i spoljnog sveta. Da bi bio istinski zdrav, pojedincu je potrebna i zdrava uticajna slika Univerzalne Stvarnosti s kojom bi se povezao, jer svako od nas i jeste slika Univerzalne Stvarnosti. Zakon Mikrokosmosa i Makrokosmosa nas poučava da se sve što postoji u ogromnom spoljnom univerzumu, takođe pojavljuje i u unutarnjem kosmosu ljudskog tela. Mada je vasiona večna i nema početka, ona se periodično projektuje napolje iz singularnosti, odnosno jednote, u mnogostrukost i ostaje mnogostruka, tj. složena, sve dok se ne završi njena putanja, a onda se ponovo razlaže u neispoljenost. Ljudsko biće je živa replika vasione, i svaki delić vasione je živ kao i svaka ljudska ćelija. Delovima je potrebna celina, a celini delovi. Svi pojedini mikrokosmosi, ljudski i ostali, koji nastanjuju golemi i jedinstveni makrokosmos kao privremene stvarnosti, moraju da uspostave i održavaju skladan odnos sa Jednom Krajnjom Stvarnošću kako bi imali dug i zadovoljavajući život.
Hiljadama godinama su vidioci uobličavali svoja opažanja Stvarnosti u slike. Oni kažu da iako postoji samo jedna Stvarnost, taj Istinski Bog ima mnoštvo Lica, od kojih svako predstavlja jednu osobenost Suštinskog Božjeg Bića. Mada se svako Lice doima kao posebno i samostalno, sva su ona istovetna iza persone. Iz perspektive Univerzalne Stvarnosti svako Lice Boga je ograničeni izraz božanstvenosti, ali sa tačke gledišta te Mnogostrukosti koja je Univerzum, svako božanstvo može da se shvati kao Vrhovno u svakom pogledu. Različiti teološki sistemi dodeljuju različite uloge božanstvima, ali krajnji zbir svakog sistema ostaje Apsolutno Jedno-Bez-Drugog. Svako Božje Lice je božanstvo, delić Boga, i svako ima značajnu ulogu u Velikoj Kosmičkoj Drami. Gde god da su pogledali, vidioci su opažali jedno od Božjih Lica, tako da svako, bez obzira na svoj karakter i temperament, može da nađe odgovarajuću sliku, odnosno lik za zamišljanje.
Kada uzmemo u obzir da sanskritska reč daršana znači i 'filozofija' i 'viđenje', shvatamo da, videti znači verovati, i to u doslovnom a ne u metaforičnom smislu.
Kad odlazite u neko indijsko svetilište da posmatrate jedno određeno Božje Lice, vi idete po daršanu -mudrost uvijenu u oblik, zahvaljujući kojem može da uđe u vašu ličnu stvarnost.
To će vam pomoći da usmerite svu svoju koncentraciju na Božansku Stvarnost i sprečiće um da se uspava ili da se vrati uobičajenom brbljanju (način na koji razmišljamo danas, a koji je uveden u upotrebu prije oko 5000 godina). Slike za daršanu ne moraju da budu materijalne; i čitanjem sa iskrenom predanošću vi u sebi stvarate slike Lica Stvarnosti u čijoj daršani potom uživate.
Ali, pošto na Zapadu nigde ne postoji religijska praksa koja liči na daršanu, ne iznenađuje što je za većinu Zapadnjaka teško daje shvate i što ih zbunjuje način na koji se Indijci prema svojim bogovima ophode kao prema članovima porodice. Odbacujući bilo kakvo zamišljanje i projektovanje ličnosti i ličnih obeležja na Boga, oni smatraju da je privrženost nekom Licu nekako inferiorna u odnosu na obožavanje Neuobličenog. Oni osporavaju i da Jedini Istinski Bog može da bude viđen kao roditelj, dete, ili ljubavnik/ca svog posvećenika.
Mada je tačno da „na šta meditiraš - to postaješ", meditiranje na neku sliku odnosno lik ne mora da bude idolatrijsko, pod uslovom da gledate iza lica božanstva u Stvarnost koju ono oličava.
Mnogi bogovi su se pojavljivali i nestajali tokom hiljada godina otkad su se prvi ljudi razvili, a mnogi su ostali do danas. Stotine miliona ljudi koji su svojim molitvama i predanošću neprekidno hranili i podržavali te bogove, pomogli su im da se razvijaju. Ukoliko ocenjujemo ta Lica po tome koliko dobro igraju svoje uloge, ona mogu da nas uvedu u svoju Suštinu. Sve dok imate na umu da kad se klanjate i molite božanstvima zapravo obožavate Boga Koji je Bog u njihovom ruhu, nema razloga za osećaj da ste skliznuli u idolopoklonstvo.
Mi koji živimo i modelujemo svoje živote putem postupaka izigravanja i pretvaranja, stvorili smo jedan svet u kojem su oživljavajući bogovi poslati na spavanje, a snažni i puni života su jedino bogovi lukavstva, sebičnosti i samoljublja. Naše slike Boga zamenili smo slikama popularnih ikona: muzičara, sportista i filmskih zvezda, uz ponekog uvrnutog naučnika i estetu. Naša stvarnost sada odražava prirodu naših bogova, i nikada nećemo biti u stanju ni sebe ni svoje društvo da dovedemo u red dok ne promenimo svoje slike i konceptualnu stvarnost koju one proizvode u nama. Koliko danas ima ljudi toliko duhovno uznapredovalih da mogu uspešno da se odupru mnoštvu moćnih negativnih slika u svetu - koje čekaju da nas zaskoče, zavedu i zatruju na svakom koraku - jednostavno tako što će se uzdati u svoju sposobnost da prizovu apstrakciju jedne Stvarnosti lišene slika? Ako ništa drugo, indijska tradicija nikada nije brkala sliku sa idolom, kao što mi po pravilu činimo. Hajde da na što bolji način upotrebljavamo vitalne mitove, koji barem delimično mogu da nam prenesu tu živu mudrost koncentrisanu u živim božanstvima. Izdvojene praslike, arhetipovi, nisu spasiteljske; jedino živi mitovi mogu da isceljuju, a mitovi žive samo kada nas potpuno obuzmu.˝
Svoboda: ˝Veličanstveni Saturn˝

Nastavak rasprave sa: viewtopic.php?p=116027#p116027



Zavisi što misliš pod dušu. Taj termin je meni oduvijek bio nejasan. Ispada da su te kugle uvjetno nazvano "centri" za rekalibraciju i skupljanje iskustva. Kugle imaju pipke, koliko vidim, koji se naknadno spuštaju u niže detenzitete kroz različita zračenja te tako formiraju cijele hijerarhije s izvedenicama u obliku entiteta, ili pojedinačnih duša, od tud i sjećanje na fizikalu. Sve u svemu, visoka matematika koja je za moj um neshvatljiva pa ću daljnjim brbljanjem samo zaprljati sve

Što se rata tiče, svatko ima svoju ulogu, aspiranti viših svijesti i svjetska elita. Rat ispada, baš kako kažeš, kao natezanje sa frekvencijama, gore dolje, koje će prevladati. Oni imaju nekakvu prednost u tehnologiji i znanju, no to ništa ne znaći, jer gledajući iz viših sfera i nema nekog smisla.

Pojam duše nije ni meni sasvim čist, no dok ne usvojim više znanja/informacija ne znam kako ću TO nazvati. Za plave kugle sam dobila objašnjenje, citiram: "Tu se odmaramo". Ovdje za pipke ne mogu reći, no vidim ih kod drugih kugli - vatrenih. Vatrene kugle (podsjećaju me na logo Mozile) su ljubav sadržana u (opet) duši koje se pružaju između ljudi. Neki put kad upoznam novu osobu dobijem kratki bljesak/sliku ove vatrene lopte koja se odmotava s užim ili širim krakovima, pa pretpostavljam da vidim dušu, ili ljubav koju duša sadrži na ovoj razini 3D, ... pojma nemam. Također primjećujem da se veličina kugle razlikuje od osobe do osobe. Za neke ljude koji su duboko u snu i ponekad mislim da su organski portali, vidim sitnu, sitnu kuglicu, dok me kod drugih preplavi neka luda euforija i uspostavim neki čudni emocionalni kontakt. Ne znam čime je uvjetovana veličina ove kugle koju vidim. Da li predstavlja količinu ljubavi, potencijala, probuđenosti, ne znam. Primjerice, kod jedne osobe sam osjetila ogromnu količinu emocionalne povezanosti, no zamotane u gusti sivi oblak. Za sada koristim ovu metodu koja mi se spontano pojavljuje za razlikovanje ljudi od neljudi.



Ovo mi do sada nije padalo na pamet, ali, infekcija koja zahvati svijet se može na široj razini očistiti vatrom. Zvučim k'o poremećeni piroman, ali se radi o dubljem značenju. O značenju vatre i njezinom svojstvu pročišćavanja. Vatra znanja pročišćava. Vatrena kugla ljubavi (možda mogu koristiti ovaj opis umjesto nekog službenog naziva ) također pročišćava i razoružava. Jer, ako više sfere smatraju da je to učinkovit način za povratak ravnoteže, da li to znači da se i više sfere mogu inficirati? Mnoge kulture i religije govore o pročišćavanju vatrom.

Malo sam off topic, sorry.

Lampa, imaš li možda još informacija o svjetlosnoj mreži koju spominješ?

Objašnjenje "tu se odmaramo" je na neki način točno, ako gledaš iz linearne perspektive. Treba paziti kod tih objašnjenja jer su to apstrakcije višeg ja prevedene za niži um da ga razumije. S vremenom se stvari vide iz drugog kuta i većeg intenziteta pa se i objašnjenje promjeni. Za vratrene kugle ne znam, jer ih nikad nisam vidio, bar ne u tom kontekstu. Što se ljubavi nečije duše tiče ili svjesnosti, nikad nisam dobio utisak da su te stvari izmjerive. Moguće da ti te vatrene kugle predstavljaju kompatibilnost s drugim ljudima i njihovu otvorenost.



Ovo čišćenje vatre mi je poznato. Prije kojih pol godine sam negdje pročitao za čišćenje sa 4 elementa, te da je sad u toku čišćenje sa zadnjim elementom, vatrom. Moglo se i osjetiti prije par mjeseci konstantno energetsko žarenje povezano valjda sa razinom elementala. Eh sad pitanje je koja je to vrst vatre, jer i nje ima različitih boja, razina i kvaliteta.

Nemogu se više sfere inficirati.

Slažem se da će se razumijevanje promijeniti kad izađem iz linearnosti. Kad bi barem bio neki recept za to.


To je dobra vijest. Inače bi sva odgovornost bila na našim sirotim plećima.

Pa već kad pitaš mogu ti samo dati svoje subjektivno mišljenje koje ne mora biti točno.
Svjetlosna mreža energije/svjetla okružuje Zemlju. Izgled joj je kao da je sastavljena od trokuta, mislim jednakostraničnih. Čine je živi ljudi koji svjesno sudjeluju u svjetlosnom umrežavanju. Ne znam kako djeluje, pretpostavljam da ima veze s iscjeljenjem planete. Moje iskustvo je da si pružimo svjetlosne ruke i isijavamo energiju/svjetlo. Na žalost koncentracija mi brzo padne pa se ne zadržim tamo dovoljno dugo. Osjećam da ima više slojeva, no ja sam na površnoj razini. Ne razumijem puno toga, od osnova ponašanja pa dalje. Kako dođem tamo? Kombinacijom nekoliko tehnika koje uključuju disanje i meditaciju, vizualizaciju. Kad se pojavi svjetlosni kanal dopustim da me povuče "gore", tada vidim pravu boju atmosfere koja okružuje Zemlju (prljavo smeđu) i povrh nje svjetlosnu mrežu. Tada se upitam gdje ili tko mi je najbliži da mu/joj pružim ruke. I naravno, ludo dobro se osjećam, euforično.
Sad kad vć o tome pišem, već duže vrijeme nisam u svjetlosnoj mreži, pokušat ću večeras. Naime, sve to radim prije spavanja. Tako mi je lakše, po danu baš i nemam vremena.


Jedne prilike u povratku mi se dogodilo nešto što me totalno prestravilo. No ne želim sada otvarati tu temu.

Hvala Lampa na objašnjenju, na koji način si upao prvi puta tamo, slučajno ili tragom nekog "uvida" ili informacije o tome? Moguće da je ovo off-topic za temu o densitetima pa ne bih dalje čačkao osim ako možda ne postoji slična tema ili otvoriš novu preko koje bi mogli doznati nešto više o tvojim iskustvima (uklj. i taj nezgodan povratak kojeg si spomenuo).

Prvi put je bio čista slučajnost, EE disanje mi je podiglo frekvenciju i već tijekom meditacije me brijala neka luda euforija. Kako svake večeri prije spavanja vizualiziram stup svjetla kako se preljeva po i u meni, kad je svjetlo došlo do 3.čakre iz nje je krenuo svjetlosni kanal prema "gore". Ostalo već znaš. Sada je to moguće izvesti uz dobru ventilaciju, tj. EE disanje, preljevanje svjetla i fokusiranje na vlastito svjetlo. Svijetlim. I pružim ruke drugima, i to je to.
Jedna od nezgoda može biti ako svijetliš, a nisi povezan na izvor svjetla, tada svijetliš "vlastitu" energiju što vodi do umora i pada imuniteta. Znači, najprije treba sebe povezati na izvor i ostati povezan. Ako si povezan sve je OK, međutim ako nisi, a svijetliš, tada dolazi do pada frekvencije i sa svjetlosne mreže se spuštaš u niže, zagađene slojeve, u pravu boju energije koja ovdje vlada. Također možeš vidjeti i likove koji u njoj borave. Nisu ugodni oku.

Znam da zvuči čudno, ali to je sve što imam. Ne znam baš da bi novi topic pružio više informacija od ovog, barem što se mene tiče. No to prepuštam moderatorima da odluče.
pozz,

Možemo recimo na ovu temu: viewtopic.php?f=16&t=3283 ili napravi neku sličnu ako nećeš pisati na Castaneda podforumu.
Imam i ja iskustava sa provođenjem ali kako vrijeme prolazi sve manje radim sa ljudima a sve više sa onom općom sviješću (planetarnog nivoa?) koja pomalo ide prema samosvjesnom, zanimljivo mi je čuti (tvoja) iskustva u svakom slučaju.

Dobar si topic predložio, hvala ti. Iskreno, nemam baš neka naročita iskustva. Površna su, nejasna, slabo ih pamtim (ako se radi o snovima), nisu sistematizirana, prava svaštara. Ovdje na forumu mi je najlakše odgovoriti na pitanje koje netko postavi i tada se možda malo više sjećam ili povezujem više slika koje primim. Inače, javljaju se različite teme, uglavnom one koje me ionako zanimaju, a budući je sve drugačije, jednostavno ne znam što s njima raditi, već puštam da mi se nakupi dovoljna količina informacija da s njima mogu složiti neku sliku. Naime slika nije linearna već multidimenzionalna, teško ju je razumjeti. uvidi jako kratko traju, ne uspijem zapaziti sve detalje, premda znam da je sve spremljeno u meni i da ih mogu prizvati u sjećanje kad god želim. No iz nekog razloga mi sjećanje ne ide.

Kao npr. famozna kocka (teserakt) u 4D http://en.wikipedia.org/wiki/Tesseract. Pojam 4D mi je bio totalno apstraktan. Tek iskustvo sebe koja sam vani i unutar sebe u kontinuiranom pokretu mi je pružilo donekle, razumijevanje 4D svijeta.

A zadnjih dana sam u spajanju realiteta kroz snove. Ne ulažem baš nikakv trud, sve se samo događa, jedino ujutro nastojim upamtiti koliko je moguće i prihvatiti sebe u tom realitetu kao integralni dio Sebe.