Hvala Lampa još jednom.

U vezi svjetlosnog stupa, trokuta...

Upravo pregledavam jucer postavljenu salatu viewtopic.php?f=7&t=3791&p=116168#p116167
Jedan dokumentarac http://springpadit.com/zlfengshare/f86b ... 6400961cf7

Hebeš ga, nemam piramidu meni to najčešće prolazi po površini tijela, ko neki skin efekt po vanjskom obujmu dijela stupa ili bolje cilindra koji činim, kroz sredinu već dugo ne propuštam otkako se pojačao intenzitet. Taj cilindar nekad zna imati i bijele spirale koje se vrzmaju po površini.

Jednom u sanjanju mi se desilo i da mi je netko/nešto odozdo odbio sve nazad i to duplo jačim intenzitetom, e onda sam ostao iznenađen. To unazad prema gore je ispalo toliko jako da da se ta "cijev" sva tresla ko šlauf kroz koji jako brzo prolazi voda i mislim da bi se loše sproveo da sam bio malo manje propustan.

Moram napomenuti da ništa od tog nije plod vizuelizacije, nego je prvo bio osjećaj, a s vremenom (puno vremena) sam to znao i vidjeti ako je u sanjanju.

To me podsjeća na ono što se meni desilo već par puta.



S vremenom je prestalo boliti i postalo prirodno. Zapazio sam da prije toga ide neka vrsta usporavanja svijeta, nakon čega potpuno staje. U tom trenutku dolazi izboj bijele sile koja se spaja s nečim vani u ogromnosti. Valjda je to ono što se naziva apsolut ili kod Castanede Duh.

To s nogama mi je došlo dok sam još propuštao kroz sebe, nekako kroz sredinu, onda sam imao fazu kad sam vidio varijantu da mogu odozgo provoditi u zemlju i izroniti u nekoga iz zemlje.
Varijanta sa rukama ili energetskim rukama mi se nije desila nikad spontano niti sam to tražio, no ako tako treba biti sjetit ću se toga u sanjanju gdje više znam.

Mislim da castaneda kaže da su noge nešto kao skeneri i provodnici, pa valjda može u obadvije strane. Zanimljivo je to, noge uvijek osjećam drugačije od ostalog dijela tijela. Ostatak tijela ima čakre i kanale kao nekakve centre, dok noge osjećam uglavnom kao svežnjeve vlakna koja vibriraju i šire se po potrebi. Također tu je nešto u vezi listova i višeg ja...

Ruke mi na budno za fokusiranje pažnje i centriranje namjere. Čini mi se da one čakrice na dlanovima i vršcima prstiju imaju ulogu kondenzatora energije. U stvari jako puno različitih "tikova" sam zadobio igrajući se sa rukama

Pokušavam naći na netu kakvu sliku koja odgovara makar približno svjetlosnoj mreži, ali ne nalazim ništa naročito. Možda ova slika bude dovoljno inspirativna.

Što se tiče povezivanja s drugima, naravno, nisu to prave, fizičke ruke. Dovoljno je da se fokusiram na sebe, pronađem druge do sebe i protegnem se prema njima. Jednostavnije mi je to protezanje nazvati rukama, no to su u stvari protoci energije, pipci. Mi smo svi svjetlosne siluete, ne vidi se ljudski oblik osim ako se na to fokusiraš.

Inače, prilikom meditacije, a ponekad i u svakodnevnim aktivnostima nastojim se sjetiti da su moje noge spojene sa Zemljom, energija koja teče prema gore do (3.)čakre, a istovremeno se kroz krunsku čakru spušta svjetlo niz tijelo, također do 3.čakre.Tu se miješaju i izlaze vani.

Stavit ću ovdje nešto što sam pisao prije par dana, ali mi se nije činilo kao materijal za javno iznošenje, sad mi je nekako svejedno...

Jednom davno dok sam bio dijete sam uvidio rješenje za sve, apsolutnu utjehu, konačno rješenje kako da sve bude u redu, tko, koga, zašto i kako izvrnuti sve da bude u redu i da jest u redu i ovako.
Bilo mi je tu pred nosom i našao sam se u tome, sjetio sam se... i onda sljedeći trenutak pufff, nema ništa, potpuno zaboravio.
Prije nekih desetak dana sam se sjetio dijela toga, ali sam do toga došao na "ne slučajan" način.
U biti ne znam otkud bi počeo pričati jer je više krupnijih iskustava sudjelovalo u tom nekom ponovnom otkriću.

Ali mogu reći ukratko, ono što zovem "dom" je tkivo ove stvarnosti, u što se god zagledaš, što god osjetiš, iz sveg tog izvire ono što je "dom".
Kad kažem da je to tkivo stvarnosti, ne mislim na ono što sačinjava fizikalnost sa nivoa iznad, nego ono tamo negdje nekoliko katova ili grupa iznad otkud se neide gledati ovamo bez posrednika koji je eto čovjek.

Sve do prije par tjedana to što je "dom" nije imalo samosvjesti za mene na ovom nivou i nije se moglo javiti sa svoje strane i vikati.

Svaki put kad bi htio biti ono što jesam (tamo doma), nisam to mogao biti, mogao sam biti samo portal prema tome.
Portal nastaje kao čin potrage za sobom iz čežnje i očaja, kao čin koji prkosi praznini i neispunjenosti koju osjećam.
Očaj nastane kad vidim da sve što mogu pojmiti u fizikalnosti - nisam, jednostavno nema nade za mistično ispunjenje u kojoj god ulozi sebe gledao u fizikalnosti, ne želim nipta... ostaje praznina, neželjene stvari i čežnja.
Tako sav nesretan bez opcija posežem za bilo čim što zvoni na svrhu postojanja, neku svrhu, slijedim i najmanju apstraktnu nit slutnje prema onom što bi mogao biti ja, ili makar manje ono što nisam.

U takvom očajnom činu sam došao do toga da budem neki bijeli portal.
Biti takav portal vizuelno podsjeća na velik bijeli vodoravni krug od bijele svjetlosti i kao takav imao sam osjećaj da mogu spojiti "nebo" i "zemlju".
To što se dešava kranje je mistično a opet konkretno iskustvo.

Samo iz tog iskustva se ne vidi da "dom" prožima ili indirektno jest tkivo ove stvarnosti, ima još paralelnih stvari koje sam napravio i treba napisati.

Još jedna paralela koja je načela stvar s neke druge (vjerovatno suprotne) strane je doživljaj zbog kojeg nisam više mogao nevjerovati, odnosno dobio sam dar vjere, što je prokleto velika stvari.
Ti iskustvo je vjerovatno već na forumu jer me je pomelo totalno neočekivano.

Negdje u vrijeme rata oko '93. godine ležao sam u sobi brinuo se oko studija... kako ću ja to... zadatak veći od mene, gledao sebe kako se brinem i shvatio da ta briga jednostavno ne služi ničem osim da bi me mučila i još više zablokirala da učim i živim.

Ugasio sam nekako taj dio sebe koji se zove "briga" i spontano se u meni počela dešavati neka kontemplacija i opuštanje, svijet se istog trena počeo mijenjati i stvarnost, prostor oko mene je postao "sladak", onako po mjeri ono što bi čovjek trebao biti.
Istovremeno sam u sebi duboko, primjetio neku nit energije koja me zvala da je gledam, slijedim, bilo je tu nešto i sa listovima na nogama, nešto životno, čisti užitak, radost, energija, slast koja dolazi iz neiscrpnog izvora.
Došle su mi neke primisli i pukla koncentracija, pobjelo mi to iz vida...
Smirio sam se i potražio to opet ali sa namjerom da me ništa ne može smetati jer je to je bitno, sad ili nikad!

I tako kako sam opet krenuo to pratiti neprimjetno se ta svjetlost iz listova ili možda iz dubine uzemljenja penjala višlje na kičmu i došla do lopatica.
Ležao sam na trbuhu sa glavom na ruci, odjednom mi se ruka počela povećavati tako da sam doslovno imao dojam da mi je glava naslonjena na kladu iako mi se glava nije pomaknula. Nisam više imao dojam da je to ruka iako sam znao da je to neka moja živa energija koja spava.

Dalje se sad već na moj užas počela povećavati do nezamislivih proporcija.
To je postepeno ko neki požar zarazilo cijelo tijelo, počelo je preuzimati tijelo, svaki dio moje fizikalnosti se je pretvarao u neku ogromnost i gubio opis onog što je inače.

Istovremeno se ošit (opna između trbušnog i plučnog dijela u prsima) počeo toliko grčiti da sam mislio da će mi srce izletiti na usta van.
Pogledao sam po sobi i počeli su se pojavljivati neki oblaci, kovitlali su se po nekim svojim shemama ko u onim ubrzanim filmovima jad se gleda pejzaž sa oblacima, oblaci su bili sivkasti i nekako ni izvan i unutar dimenzije u kojoj je soba.

Dok sam začuđen promatrao oblake nisam se ni uspio snaći dok sam cijeli narastao do nekih nepojmljivih mjera i osjetio sebe ko nešto ogromno što pruža tanke energijske strune na sve strane ko morski jež.
Te strune, vlakna su iz normalnog prostora sezali nekud van u vječnost i ja kao to sam se razvlačio na sve strane.
Sljedeće što sam primjetio dok sam još imao neku vrstu pogleda na sobu je da fizičkog tijela više uopće nema, pretvorilo se u nešto drugo što bi opisao kao ništa, bio sam samo suština svijesti i potencijalne percepcije.
Nekako istovremeno sam u stvarnosti sobe oko sebe osjetio povjetarac koji mi je odnekud poznat, dao bi se opisati kao povjetarac promjene.

Ostao sam zgranut kad je taj povjetarac zajedno sa onim oblacima nepojmljivom lakoćom odnio fizički svijet, ko da se svijet fizikalnosti rastopio u tome, mene, moje sobe, ičeg što mi je poznato više nije bilo.
Tad sam prvi put vidio koliko je krhka ova stvarnost koja inače izgleda 100% čvrsta.

Kad je fizikale nestalo našao sam se kako plutam ogromnošću ko čista svijest, mjehur svijesti koji percipira sve strane odjednom, ili možda nema strana?
Malo sam se uplašio jer sam skužio da sam van prostor vremena, nisam imao sa čime razmišljati ni teren na kojem bi razmišljao.
Oko mene je bila tiha tama po kojoj su se kovitlali oblaci koji su na neki način podsjećali na oblake obasjane mjesečinom, ali su sami bili izvor svog svjetla, to sve mi je bilo toliko poznato da sam sam sebi rekao nešto tipa "ahaaa, pa kako tog nisam stalno svjestan kad za to znam oduvijek", dolazak na taj teren sam doživio kao otkriće tople vode iako ni sad ne znam što je to.

Počele su se dešavati promjene, oblaci su nestali, i ono vanjsko vrijeme se je sve manje osjećalo i tu sam se opet ustrtario jer sam osjetio da opet idem na neki drudi nivo, totalno van, sad više nisam mjehur svijesti nego otprilike nešto što gleda samo sebe odsvuda.
Taj teren je bezvremen i beskonačno ogroman, osjetio sam ogromne tokove energija kroz tu ogromnost i čudio se kontrastu veličina između toga i onoga svijeta u kojem je moja soba. Prosto je čudo da naš svijet postoji pored toliko ogromnih tokova energija jer svojom veličinom i značajem u odnosu na to ne predstavlja skoro ništa, baš sam se sjetio gdje mi je sad ona samovažnost da je probam aplicirati na tom terenu...

Osjetio sam da sam potpuno sam u vječnosti i bio sam vrlo užasnut mogučnošću da ostanem u tome.

Kroz sve to sam osjećao da su neke silnice pored onih ogromnih energetskih tokova snopovi vremenskih linija koje teku isprepletene u grupama i lupila me zabrinutost da će mi biti beskonačno komplicirano naći ulet u svoj svijet i vrijeme i isto tako me lupila konačnost ovog stanja, igračka se potrgala i gotovo.
Tad sam u strahu jako poželio da se vratim u fizikalnost iako sam osjećao da je to totalno neizvjesno i da ne znam kako bi to napravio budući da ne znam ni kako sam došao tamo.

Prelazak u fizikalu se poslije desio sam od sebe i to sam doživio ko nekoliko izvrtanja iz nečeg u nešto i onda ko da sam se zgusnuo u onu malu sitnicu koja je moj svijet i tijelo, ko nešto suprotno od rasplinjavanja.

Pri tom prelasku nazad u fizikalnost se desila još neka kontemplacija u vezi slijepe ulice u kojoj je ljudski rod. Nemam pojma kad se desila ta kontemplacija, ne mogu je strpati prije ili poslije nečeg, ali vidio sam što se desilo bez prijevoda u ljudske riječi.
Ne znam ni da li se tema te kontemplacije dešavala na nekom od gore spominjanih nivoa, to je jednostavno izašlo kao situacija iz koje je nastalo ovo ovdje stanje stvarnosti.

Mogu pokušati predočiti što sam vidio.
U jednoj fazi je ljudski(?) rod od jako malog djelića sebe napravio umjetne forme, grumene, koncepte.
Dalje su se te forme nekako (ne znam da li slučajno, ali može biti da slučajno) počele kombinirati u grupe kao novi oblik života koji pojma nema da se zasniva na kombinaciji umjetnih formi i smatra taj način suštinskim ko da su one forme nedjeljive.

To sve sa formama se dalje prirodno zakompliciralo do besvijesti i tako dobivamo temelj onoga što je današnje stanje stvari, to je naš svijet.

Po tome živimo na bazi kombinacija koncepata, derivata malog djelića sebe i sa time gradimo svjetove i kompliciramo do besvjesti.

Vidio sam takođe da se to lako može vidjeti od strane onog što smo bili, ali se odbija vidjeti, slikovito to izgleda ko kad si netko stavi dekicu na glavu i proglasi svijetom ono što mu je između očiju i dekice i dalje zaboravi da je ikad stavio dekicu na glavu.

U tome što je to tako, što živimo nekako iz druge ruke, što emuliramo život, se nalazi sva moja odbojnost prema ovom životu ovdje.
Najradije bi ga razvrnuo da se raspadnu oni "nedjeljivi koncepti" no onda nailazim na onu prokletu samoću u vječnosti, svi su ovdje sa dekicama na glavi i tamo nema nikoga.
A ako tamo i ima nekoga (sad mislim da ima) nije se pokazao.

...

puno godina kasnije sam skužio da je ona nefizikalna praznina po kojoj se kovitlaju oblaci u biti svijest, to samo izgleda ko ništa jer nije polarizirano da ima samosvijest.
Isto tako i je i onaj viši nivo svijest koja gleda samu sebe, ali je iz nekog razloga onda za mene bila u mraku i samoći.

Prije par godina sam otkrio još neke poveznice u vezi tih nivoa, u vezi su sa svijetom zvuka, frekvencija i transponiranja svijesti na svijet zvukova, imati zvuk za tijelo... ovo je samo za poveznicu na mogući sljedeći post.

Obožavam slušati muziku i prije sam znao satima čitati uz svakakve glezbene patterne, uz trance muziku i tako neprimjetno upadao u neku vrstu meditacije u kojoj u biti gledam zvuk.
Slušajući muziku bi spontano upao u stanje gdje svaki zvuk ima svoj vizuelni oblik ko da je objekt u nekom drugačijem, a opet poznatom i domaćem svijetu.
S vremenom tijekom godina kako sam svjesno promatrao što se to događa i oslobađao se predrasuda normalne percepcije sam shvatio da osjećaj svoje normalne fizikalnosti mogu zamjeniti sa osjećajem da sam tijelo od zvukova tamo u glazbi.

Tad me lupilo, sjetio sam se da mi je to odnekud poznato! Taj svijet u kojem su zvukovi i ima neke svoje drugačije dimenzije je upravo onaj svijet u koji sam došao kad sam se raspao, to je otprilike onaj svijet gdje sam energija i vibracija koja percipira samu sebe odsvuda.
To je svijet u kojem je sve okolo tama kao svijest, ali ima potencijal da bude bilo što, da napravi bilo kakav energetski, frekvencijski ili kakav već pattern.

Ta sva razmatranja su tijekom godina bila popraćena kontemplacijom i spoznajama da je ta tama u kojoj se nalazim takođe ja, to je nemanifestirano more svijesti koje ima potencijal da bude bilo što. Nisam stvarao bilo što nego sam kontemplirao na povjest te tame da se sjetim što je sve ta tama bila, za što sve ima gotove sheme, i možda da uočim neku prirodnu hijerarhiju osjećanja te tame kao sebe.

Da ukratko zaokružim petlju nazad na prvi post ove serije...
S vremenom mi se iskristaliziralo prepoznavanje i samoosvješćivanje sebe kao te nemanifestirane svijeti, tamnog mora svijesti.
Isto tako je to iz raznih uglova prepoznato kao frekvencijska projekcija, kao svijet zvuka koji je eto neka vrsta tame, ne tame kao zla, nego jednostavno pozadine koja nije manifestirana ni u što.

Ndavno sam skinuo najnoviji album od Moby-a, privuklo me ime albuma "Destroyed Deluxe 2011" i desila se neka aktivacija- spoznaja koja je vodila do daljneg istraživanja.

U pitanju je ova pjesma (ali tu na yubitou nije u pravom "pitchu", malo je povišena u odnosu na ono sa albuma):



Nježni zvukovi koji su baza su se recimo poklopili kao paralela sa tamnim morem svijesti no ima i ono visokotonsko rezoniranje na bazi osnovnog nježnog tona.

To rezoniranje koje je u skladu sa osnovnim nježnim tonovima mi je dalo ideju da probam zarezonirati tamno more svijesti za nivo više (sa svijet višlje) i nekako sam čak imao snage i podloge za to.
Ispalo je da je ta rezonancija višeg nivoa takođe nešto što je moje društvo na krajnje mističan način i to je nivo (odgovarajući denzitet?) višlje.
Ta rezonancija je pojednostavljeno rečeno svjetlost, kao red vrste frekvencije višlje od svijeta zvuka i ispalo je bijelo i živo.
Tad mi je palo na pamet da je to možda rješenje za onaj problem samoće na nivou tamnog mora svijesti.
Prošlo je tjedan-dva kontemplacije i pokušavanja rezoniranja na dvije višlje oktave istovremeno... i povremeno sam u svemu tome imao dojam da sam na nekom javnom mjestu nekog višeg svijeta, ko da sam na prepunom trgu tog plana postojanja.

Imao sam onaj osjećaj mnoštva svega oko sebe (bolje rečeno samog sebe) kakav se pojavljuje u polusnu kad čovjek ima dojam da je među mnoštvom raznih glasova i bića koje u polusnu uzima zdravo za gotovo jer zna gdje je... osjećaj ko da svaki dijelić bića vibrira i komunicira sa svim ostalim djelićima u skladu sa tim čudnim nivoom svijesti. Bilo što od materijalnog svijeta kao krevet, stol.... sve je iznutra živo i priča sa svime unutar sebe, a ima tek toliko neki materijalni okvir koji služi za svijet jave.

E sad, spoznaja toga na javi i budno sanjanje, "iluminacija" tih stvari u javi donosi ono što sam u prvom postu u nizu predstavio kao krajnju utjehu i osjećaj spašenosti.
Ja sam ovdje samo pripomenuo taj fenoman u snu jer će ga netko možda prepoznati, ali nisam tako došao do čitave ideje o rezoniranju na dva viša nivoa istovremeno.

Ono što bi moglo donijeti spas, dizanje, "val", je da ta bića sa viših spratova samosvjesno rezoniraju i gledaju kroz sve aspekte materije ovdje dolje bez ičijeg kanaliziranja i tako propale svijet materije da se raspadne u svoj izvor odozgo.

Nemam pojma koliko je to globalno a koliko osobno i kakva je tu uopće veza između globalnog i osobnog.

Neki dan sam nekako putovao kroz vrijeme u budućnost
(to ne smatram legitimnim jer ne znam da li me netko voza i što se uopće dešava, ali je po mojim osjećaju baš to - stvarno)
i kako sam išao naprijed tako sam se pretvarao u fluidnu crnu masu koja je nešto viša od mene, možda za još jednu glavu, kako odem unaprijed tako se dešava transformacija u taj crni nefizički ili polufizički oblik.
To sam radio nekoliko puta naprijed nazad držeći se jednim dijelom sebe za ovu stvarnost da se ne izgubim.
Svaki put sam tamo malo dalje vidio crnu prazninu, ništavilo, tamo nisam išao jer bi to značilo potpuno odvajanje, ispustio bi ovu realnost kao polaziše i ne znam što bi se onda desilo, mislim da bi bila lutrija s povratkom u prijašnje stanje pa me bilo strah.

Ono što je zanimljivo da sam u dva od nekoliko gibanja nazad-naprijed, tik prije ništavila naišao na žene. Jedna je bila malko oblivena krvlju i mirno gledala, a druga je urlala iz sveg glasa mješavinom straha i tjeranja mene kao nekim ratničkim pokličem.

Sad se za ovu drugu pitam, da li je to možda netko tko preko tehnologije gleda moguće budučnosti (nešto kao one famozne stolice iz palog NLO-a) ili čisto neka žena koja je i u budučnosti uspjela zadržati ovakvo normalno fizičko tijelo i nekako sam je iznenadio i preplašio svojom pojavom.

Imao sam usput još hrpu senzacija, recimo prilikom početka kretanja ko da uletim u nečiji razgovor, a dalje od toga čujem mnoštvo ubrzanih glasova ko da netko brzo premotava traku.
U tom svom transformiranom "tijelu" u koje neminovno shiftam kad idem unaprijed sam doživio još dvije stvari, u jednom od izleta sam osjetio ko da me netko liže ogromnim jezikom (ili nečim) od dolje pa sve do gore i to samo s desne strane tog tijela. Ne znam da li je i to bila posljedica transformacije ili me stvarno netko tko boravi u tom vanjskom prostoru lizao.
Nadalje desni dio tog tijela je iznutra bio prepun neke elektronike, hrpe sitnih kockica, možda i mini ekrana koji svjetlucaju i pipiču ko da zajedno tvore neki kompjutor, stvaraju mnogo eletktroničke buke koja isto tako dolazi i izvana.

trazim i pretrazujem forum i ne znam gdje bih se nadovezala ili otvorila temu ili nesto drugo, pa eto idem u snove i ovu kategoriju o iskustvima sa letacima i anorgancima.
koliko sam uspjela nema bas mnogo forumasa ovdje koji bas pricaju o iskustvima tome, da li radi toga sto ne zele ili radi toga sto se bas nema s tim iskustva ili ljudi s iskustvima ne dolaze bas na na ovaj forum stvarno ne znam, ako mi promaklo ispravite me. jer snovi su razvuceni u nekoliko podforuma gdje je i lucidno i astralna a sve je to povezano
htjela bih vas pitati, da li ste imali susrete sa anorgancima u ovom 3d svijetu , kako ih naziva dh ili ih netko zove andjeli/demoni u ljudima, ili duhovi, vodici...ne mislim na organske portale ili sitne mucitelje nego bas anorganci.od pocetka ih zovem messengeri jer su uvijek imali neku bitnu poruku ili znanje. bili su vidljivi i ljudima oko mene, samo ne znam jel su i ovi ljudi oko mene njih vidjeli da imaju onaj poseban sjaj u cima koji zraci cistu ljubav. zanimljivo je da su neki tajanstveno dolazili kao neki stranci i odlazili nakon razgovora.
neki i nakon dogovora da se vidimo ponovo nikad se nisu pojavili, dok su neki bili samo tijelo u koje u usao messenger ili anorgansko bice da mi nesto poruci i onda je nestao. kad sam drugi put pitala tu osobu dal se sjeca sta je pricala, ne sjeca se.
znaci kolko ste imali takvih slucajeva da srecete obicne ljude u kojima vidite i prepoznate taj sjaj u ocima,nesto takvo. da vidite. i da prepoznate ne znam bas kako da ih nazovem jer svatko ih zove drugacije.ne znam tocno da li bi to bili saveznici koje sam povukla iz astrala. s knjigama cc sam se upoznala prije kojih 15tak godina i ne bih rekla da sam bas u to otisla detaljno, tek sad ponovo citam jer vise bih rekla da prvo mi se dogodi praxa a tek onda dobijem objasnjenje .
zanimljivo je da zelim podijelit iskustva na ovom forumu,i onda trazim gdje da to ubacim, pa moram priznat forum je velik i ima puno za citanje, pa se gubi citanje na prepucavanja i chatanje, tak da mi bude trebalo jos vremena da proucim i da odlucim na koji podforum i gdje stavit koje iskustvo hehe

Čuo sam i čitao da su takve stvari moguće no doživio nisam ili nisam imao senizibiliteta da izdvojim što sam točno doživio (ako jesam). Inače moram priznat da nemam pojma o čemu ti pričaš odn. što spominješ. Anorganci kakve ja znam iz snova su morbidni podjebavači, zajebanti i lopovi energije. Znam i za one koji se javljaju u obliku ljubavnica i hrane se seksualnom energijom. Uglavnom ovo što znam čuva svoje dupe i ne "podučava" nikog, odgovrit će ako ih baš pitaš. Neznam točno što ti o srećeš, kakvu vrstu saveznika. Možda srećeš dvojnika? Neki ljudi su slično pričali o tome, ja direktnih iskustava nemam.

lone_bird puno ti hvala sto si mi dao pravu informaciju o dvojniku .
u pretrazivacu pod dvojnik na forumu odabrala sam jedan dio, i upravo procitala dio odlomka knjige taishe abelar koju je stalker postavio na generalnu diskusiju 3.maja2007 strana 17. danas cu to jos malo prouciti pa se ponovo javim. nemam bas mnogo slobodnog vremena al cim cu naci raspisat cu se:). ovaj odlomak mi je dao jedan uvid (cak me dirnulo do suza radosnica iako imam problema u zadnje vrijeme sa ispoljavanjem suza:))))i podsjetio me da je sve pocelo dugim procesom mnogo godina prije toga a opet i sad je mnogo godina proslo od onda. da napomenem meni je bila kljucna 2004 godina dizanja kundalinija. mogla bih reci da je to bilo prosvjetljenje ili vidjenje istine ili budjenje. no nikad ne upotrebljavam taj pojam zato jer u 3d te svi onak gledaju ko da si lud osim onih koji vibriraju na tim frekvencijama, dok tu na forumu vidim mnoge koji raspravljaju sto je to prosvjetljenje. e sad po meni je prosvjetljenje probuditi se i vidjeti i onaj nevidjljiv i vidljiv svijet. ali o tome mogu pisati na nekom drugom podforumu(velim moram naci tocno gdje jer je forum velik).
kao sto velim nisam procitala sve cc knjige jer sam freelancer u proucavanju duhovnog a mogla bi reci kampanjac u ucenju kroz knjige vise prakticar kojem se neke stvari spontano dogadjaju. o anorgancima koje spominjes lone_bird ,ove iz snova ima iha jako mnogo od onih koji zele sexualnu enrgiju pa demona i zmajeva koji zele uzeti od energiju kroz strah, samo sto uz njih su i vodici u snovima zatim anorganci koje se materijaliziraju u pauke i skorpione pa ih ganjam po sobi kad se probudim )))...to sve cu poraspodijeliti na temama o tome a ovo dvojnik ne znam jel ima tema iskustvo sa dvojnikom. moram proucit malo forum a i nije mi lose kaj sam se opet bacila malo u teoriju heheh. gledajuci teme mnoge stvari ili pojave ili iskustva se nazivaju razlicitim imenima pa su ponekad slicne stvari rastrkane po cijelom forumu...tak da mi ne preostaje nego se primit brzog citanja pa cijelu galaksiju procitat hehehehh, pozdrav svima
eh da @vag , da li zelis podijeliti sa nama svoje iskustvo sa anorgancima na javi?

ajna, pa kad si se vec bacila malo na teoriju, baci malo oko na knjigu "andjeoska maskarada", imas je za skinuti tu na forumu.
mozda prepoznas neke likove i oblike ponasanja.. cisto teoretski, onak, freelancerski

zivjo!

tnx zelenozubi
prije 2 godine sam je procitala i to u jednom dahu tolko mi je bila zanimljiva. mozda i ima dodirnih tocaka ali bih prije rekla da je ovo moje bilo povezano sa dizanjem kundalinija od korjenske do krunske, svjetleca bijela energija, no dobro duga prica.
ovo u andjeoskoj maskeradi, da, ima nesto kaj se tice sinkroniciteta ali opet je sve kako gledas, kroz koju percepciju.
po mojem zapazanju,cc kolko sam zapamtila, kaze kad se spoje vidljivi i nevidljivi svijet u trenu kad vidimo tada su i anorganska bica vidljiva u ovom fizickom. e sad, dh govori o saveznicima koji su izasli iz nevidljivog svijeta u ovaj a govori i o neorgancima koji ga prate ko cudni ljudi na cudnim mjestima. opet drugo kad gledam "ove moje", reklo bi se da su se materijalizirali ili dosli kroz organske portale.meni je to bilo najintenzivnije kod to dizanja kundalinija. kad bih gledala kroz drugu percepciju rekla bih da su to vanzemaljci u ljudskom tijelu bez duse. jer vjerujem u to da su tu oko nas.ima mnogo toga nevidljivog. e sad kak i kazem, tu na forumu ima vise podforuma i vise ljudi ima razne percepcije. za sad cu prouciti ovo od te taishe pa idem pogledat jos jednom andjeoska a onda se bacam na podforum o chakrama i kundaliniju . voljela bih naci i druge koji imaju takva slicna iskustva