Sada je: čet mar 28, 2024 6:20 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 194 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 10  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Osobna iskustva i poveznice sa ostalim učenjima
PostPostano: čet dec 30, 2010 12:01 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Dakle kao što ime teme kaže:

Osobna iskustva na javi, snu, polusnu, svrstana, nesvrstana iskustva, pitanja, rasprave, savjetovanja u vezi tih iskustava...
Poveznice i tumačenja po ostalim učenjima su dobro dobrodošla.

Ova tema je otvorena za sve što bi se u toku rasprave na nekoj od tema u vezi Učenja don Huana pretvorilo u offtopic.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osobna iskustva i poveznice sa ostalim učenjima
PostPostano: čet dec 30, 2010 12:45 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto nov 11, 2008 11:36 am
Postovi: 738
Lokacija: Caerbannog
Da pitam Vas naprednje sanjace ako je neko imao slicno iskstvo. U nekoliko AP dozivio sam u kontaktu sa nekim projekcijama (plava vila po imenu Tanja, crni vrtlog na zidu itd) osjecaj da opisem po naski kao da se primite za zicu pod naponom i tresete se sto je bilo praceno jakim bolovima u glavi, koji su se nastavili i nakon vracanja, tj. budjenja. Da ne dajem svoje zakljucke unaprijed (znate ono kad pitate publiku, a prvo izlanete sve sto bi mogao biti odgovor :D ) htio bi cuti Vase mišljenje!

10x


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Osobna iskustva i poveznice sa ostalim učenjima
PostPostano: čet dec 30, 2010 1:01 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Ja sam imao projekcije na budno preko visine energije iz grlene čakre, svjetlo plavo. (to je inaće nešto što od prije znam kao ženu koja je tu i tamo gledala kroz mene)
Po tim nitima od plavog sam se vozio ko po toboganu po svemiru i vidio da to prolazi ama baš kroz svu fizikalnost ali na jedan totalno drugačiji način nego što je ovo stanje stvarnosti.
To me podsjetilo na emanacije, i imao neki osjećaj da sam kliznuo u tu jednu emanaciju, naučio postojati kroz nju.
To moje mislim da nema nikakve vese sa tvojim, ali nisam siguran, ja sam već prije bio usisan u crno u nešto kao podzemni svijet, pa ako ti nisi možda ti baš to treba, a protok energije kroz blokade opako boli.

Edit: Možda je poziv u crni vorteks poruka da prvo trebaš umrijeti (ma šta to značilo) pa onda može dalje.
To si samo nagađanja, nemoj zbog mene uletiti u nešto. :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Osobna iskustva na javi, snu, polusnu i rasprave na tu temu
PostPostano: čet dec 30, 2010 4:34 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
Čitam vas redovno....mislim na to vaše društvance okupljeno oko Kastanede...
Pa reših i ja da se malo umešam u ovo društvo sanjača....sanjalica.... :love3:

Prilično dugo sam zapislivala svoje snove. Imala sam neke tri faze, sa pauzama između, jer ponekad nemam potrebu da ih zapisujem....
I onda su se pre par godina počeli pojavljivati snovi koje ne bih mogla svrstati u klasične, jer se dešavaju u nekom skoro polu-budnom stanju. I u zadnje vreme sve učestalije. Ili pred spavanje, ili ujutro pred buđenje, tačnije ustajanje, dok budna još lenčarim u krevetu, ili jednostavno kad legnem da ispružim leđa i zatvorim oči, pa čak mi se dešava u sred filma ili neke emisije da utonem paralelno u neka dešavanja van toga što slušam.

Recimo, slušam emisiju na TV-u i čujem mijauk mačke i osećam njene šapice po svom telu, i u tom polu-snu se još pitam odakle mačka u mom stanu.... naravno da je nemam, i naravno da otvorim oči i u neverici pogledam da li je slučajno neka uskočila na terasu na 4. spratu.... hehehe.... To mi se desilo više puta. I zanimljivo je da nisam imala nikakav strah.... Jednom sam u tom stanju "sna" mahinalno ustala za jednom mačkom koju sam jasno videla da izlazi iz mog kreveta, i posle par koraka shvatila da sam u realnosti, kao da sam u tom trenutku dospela u svoju realnost....kretanje sam počela u samom snu, a zaustavila sam se par koraka od kreveta u ovoj realnosti, kao da sam se probudila u tom trenutku..... nasmejala sam se sebi i svojim lucidnim postupkom koji je proizašao iz jasne svesti ali u snu. Sećam se da sam pomislila: hajde za njom da se uveriš da li ti se prave mačke šetaju po stanu...hehehe

Ne, nemam nikakvo znanje tehnika vezanih za astralne projekcije, niti se bavim meditacijama.... Čitajući neke knjige na tu temu, shvatila sam da je šunjkanje po astralu prilično opasno, jer ne znaš gde i koga tamo možeš da sretneš.... A počela sam pomalo da čitam na tu temu, tek kad su mi se ovi luckasti snovi počeli pojavljivati učestalije....

Često mi se dešava da u takvim trenucima skoro da vidim slike u boji, jasne slike nekih događaja i nekih ljudi, sa jasnim svojim emocijama prema tome, i kad se "probudim" imam utisak kao da sam skliznula u neki paralelni svet, koji je ovozemaljski, gde su ti ljudi realni ljudi ovog vremena, iako ih ja ne poznajem. Imam utisak da su to neke sekvence, jer svest mi u tom trenutku kaže: proveri šta se to dešava, i onda otvaram oči. Te jasne slike u boji vidim zatvorenih očiju, iako sam u jednom trenutku svesna da slušam svoju muziku i čudim se odakle te slike predela, ljudi, situacija. U tim trenucima kao da sam jednim delom sebe ovde, a drugim delom sebe negde drugde.... U samom snu, imam utisak da je to neka realnost koju kao da sam negde doživela, a par puta mi se učinilo da ću je doživeti ili kao da je trenutno doživljavam.... Mada, teško je poverovati da ću za neko vreme postati uspešan slikar koji ima neverovatno lepu modernu vilu na strmoj litici mora, negde u Americi, i uspešnog muža koji nikad nije kod kuće, devojčicu kojoj želim da pružim mnogo više ljubavi, ali je nemam jer se osećam praznom, nezadovoljnom, i zbog toga jako brinem..... Jedan deo sadržaja sna koji zbilja liči na neku moju "ne znam koju" realnost, jer se dešava baš u ovo vreme. I taj osećaj dešavanja baš u ovom vremenu je jako prisutan u tom snu.

Jasno pravim razliku između snova koje sam ranije uspešno analizirala, mada često pustim da prođe neko vreme i onda ih analiziram i ovih sekvenci koje se dešavaju u nekom čudnom stanju svesti dok dremuckam i odmaram....

Imam još zanimljivih doživljaja te vrste, ali za sada toliko.
želela bih da čujem i vaše mišljenje.

Srdačan pozdrav....
:love12:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 5:27 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri nov 18, 2009 10:42 am
Postovi: 248
Pozdrav SUZY!

Nemam neko mišljenje o tome što si opisala, osim što se meni slično dešava gotovo svakodnevno, u polusnu. Samo odlutam negde, jedan deo mene se isključi, ali ostane onaj koji prati doživljaje...Tuđe živote...Svašta nešto. Nekad zapamtim deo, nekad ne, ali isto bude da me nešto vrati ovamo, čim se malko zapitam nešto poput:"Pobogu, pa šta ja to radim, ili gde sam to ja?"

Simpatično ovo sa mačkom, meni se ranije dešavalo nešto slično.
Čak imam i snove u kojima živim u kući na litici...

Inače, pre nego što zaspim, desi mi se da ne zatvorim oči, namerno, i onako, pustim da utonem u san, posmatrajući kako soba u kojoj spavam, postaje nešto sasvim drugo. Ustvari, to je više da gledam u nešto što ne razumem, kao da nekako izgubim način na koji se dešifruje ova stvarnost.
Zanimljivo, sve u svemu.
A šta je...Ko će ga znati.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 8:11 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 08, 2008 10:24 pm
Postovi: 405
SUZY je napisao/la:
Često mi se dešava da u takvim trenucima skoro da vidim slike u boji, jasne slike nekih događaja i nekih ljudi, sa jasnim svojim emocijama prema tome, i kad se "probudim" imam utisak kao da sam skliznula u neki paralelni svet,



Iste stvari koje opisujes imam i sam, sve je cisto jasno u boji do detalja.

Nekad se znaju zaletjeti u mene pa koda je izmedju nas neko staklo, oni se zalete i udare a ja se odbijem, tako nekako.

Sve je to stvarno, cini mi se da se ne radi o nikakvim svjetovima, vjerujem da je to vidjenje, necega, al ko zna cega.

Sigurno znas o cemu pricam.

Vjerujem da ce to biti sve jace i jace, dok se ne osvjestimo u snovima.
Recimo, proces koji se dogadja, kao i dok djete uci hodati, pa prohoda.

:thumbup: :wink:

_________________
Rekao mi je da je mešanje opisa naših različitih nosilaca svesnosti sa našim osećanjem bića uobičajeno, naročito kod osoba koje imaju glomazan i intelektualni unutrašnji dijalog.

:-)


Zadnja izmjena: tolteq; čet dec 30, 2010 8:14 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 8:14 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri sep 23, 2009 11:18 pm
Postovi: 650
zdravo suzana, sljedeci put kreni za mackom ali nemoj se probuditi, ili ju podragaj, ali ne za pravo.
ako se radi o citavom coporu, tim bolje, probaj s vremenom izdvojiti glavnu macku, sigurno ima jedna koja je kao neki sef ostalima. takodjer obrati paznju dali su ponekad vece, a ponekad manje.
ako ti se da ici toliko daleko, ostavi im prave, ovozemaljske, hrane na prozor.
to je naravno simbolicna gesta, ali mozes se iznenaditi.
uglavnom, predlazem jedan brizan, ali nikako dominantan odnos.

ako si s vremenom pocnes lizati ruke i noge, obrati se strucnoj osobi.
pozdrav :)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 8:41 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: pon okt 04, 2010 4:38 pm
Postovi: 7
Mnoge osobe,a nepricaju nikom o tom,budu svesne da sanjaju,amnogi i dozivljavaju neverovatne avanture koje u stvarnosti(barem ovo sto uobicajeno nazivamo stvarnost) nebi nikada mogli da ostvare.Ja sam imao srecu da to spoznam jos u ranom djetinjsvu,a tad sam mislio da je to uobicajeno kod svakog,ali tek sa navrsenom petnaestom godinom zivota sam se uvjerio da nije tako.Kada se ja nadjem u takvom stanju onda mogu u trnu da se nadjem na vrlo udaljenim predjelima,a mogu i da prolazim kroz cvrste predmete bez ikakvog otpora,a svjetlost je uvjek prisutna i vidjenje koje se nemoze nisacim uporediti na najudaljenijim planinama u isto veijeme vidite i planinu isvako drvo na njoj i svaji pojedinacni kamen i na svakom drvetu svaki list i u svakom listu i najmanju zilicu,a sve u isti mah.Mogu da letim preko najudaljenijih planina brzinom od najmanje tri maha,ali ako tokom lijeta samo na tren usmjerim paznju na neki dio predjela preko kojeg letim,odmah i ako to necu moram aterirati,a neretko i probuditi se.U svim ovim izlaganjima koje citam po ovim postovima,niko nije opisao ni slicno iskustvo,ako to neko ima neka mi se slobodno javi.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 8:53 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri sep 23, 2009 11:18 pm
Postovi: 650
a kako mjeris brzinu letenja, imas li neke instrumente?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 9:10 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 08, 2008 10:24 pm
Postovi: 405
zelenozubi je napisao/la:
a kako mjeris brzinu letenja, imas li neke instrumente?


Ma misli na to da si gore na nekoj litici ali ne vines se u zrak, nejides letjeti, ako se ne varam.

_________________
Rekao mi je da je mešanje opisa naših različitih nosilaca svesnosti sa našim osećanjem bića uobičajeno, naročito kod osoba koje imaju glomazan i intelektualni unutrašnji dijalog.

:-)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 10:25 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
zelenozubi je napisao/la:
zdravo suzana, sljedeci put kreni za mackom ali nemoj se probuditi,


Zelenozubi, sve je to lepo, ali počeću da mesečarim ako se budem zaigrala i ostala u snu. A sklona sam da se zaigram...hehehe...
Ozbiljno...u snu sam stvarno ustala i kenula za mačkom, a ona je išla prema terasi - znači realno sam se kretala - zanči mesečarila sam, doduše samo par trenutaka, par koraka..... Ova je bila velika, dugonoga, svetlosmeđa mačka.... nije ličila na ove domaće.... A ove domaće mazno mijauču...hehehe.... i šetaju se po meni,.... jako realno osećam meke šapice....

A ono što mene interesuje, je sledeće: Ko su te mačke? Zapravo kakva su to bića? I da li su dobronamerna?

Mačka po svojoj prirodi jeste neko nebesko stvorenje. Dok sam živela u roditeljskoj kući uvek smo imali neku mačku. Jedna je obožavala da leži u krevetu samnom dok čitam uveče, a onda ne primetim kad je izašla iz kreveta i skočila na prozor. Tek slučajno primetim, moja mačka sedi na prozoru i gleda negde u mrak...hehehe.... i posle nekog vremena kad se setim ponovo pogledam, nje nema ... otišla u noćni život... Ujutro bi me redovno budila, tako što je uskakala kroz prozor i šetala se po meni, usput ispredajući svoju čudnu prelju. To jesu stvarni doživljaji iz mog detinjastva i mladosti.... I kad je vidiš na prozoru kako se zagledala u nebo, stvarno pomisliš kao da je sa neke druge planete... Psi su ipak na zemlji.... Mačka je fijuuu... nebeska zverka

Ali je zverka. umela je i čitavog zeca duplo većeg od nje da ulovi....
Lukava, iz usta bi mi otela zalogaj,
i kad gledaš, prosto ne vidiš kad mazne batak sa stola...hehehe
I mazi se samo kad ona hoće...
Prema tome, simbolika mi u ovom slučaju ne pomaže... kako da definišem ove nevidljivo-vidljive mačke

zelenozubi je napisao/la:
ako si s vremenom pocnes lizati ruke i noge, obrati se strucnoj osobi.


Samo mi još to fali!!! hehehehe :dontknow: :-#

tolteq je napisao/la:
Sve je to stvarno, cini mi se da se ne radi o nikakvim svjetovima, vjerujem da je to vidjenje, necega, al ko zna cega.

Sigurno znas o cemu pricam.

Vjerujem da ce to biti sve jace i jace, dok se ne osvjestimo u snovima.


Da, savršeno te razumem. Ali me zanima da li je to neka vrsta spontanog astralnog putovanja, iako veoma kratko traje, a svest je nekim delom prisutna i ovde.?

Dešavalo mi se više puta da imam prekognitivni san. Jednom sam sanjala da me je jedna poslovna saradnica (konkretna osoba koju zbog posla viđam par puta godišnje, i o kojoj ne znam lično ništa) pozvala telefonom i veoma uznemirenim i prilično frustriranim tonom iznela neke lične podatke o sebi, uplašena da joj se nisam umešala u tajnu vezu sa šefom. I urlala je preko telefona, ne dozvoljavajući mi da joj bilo šta kažem, a kamoli da sam njenog šefa videla samo par puta u životu.... Bilo mi je čudno odakle takva informacija u snu. Ali posle nedelju dana, bukvalno identičan događaj se odigrao, identičan poziv telefonom, identičan ton, rečenice, ista žena, i moja nemogućnost da je uopšte smirim, i tarasss...spuistila je slušalicu baš kao u snu. Deja vu...??? Taj san je bio toliko konkretan i u celini se ostvario.... Ali je zanimljivo što su te osobe iz sna bile krajnje efemerne u mom životu. Drugačije je kad sanjaš nekog ko ti je blizak, ili sa kim imaš neke redovite kontakte....

Ostali prekognitivni sni su imali i elemente simbolike, ali su se i oni ostvarili.....

I ovde se ponekad zaigramo pa odemo negde, pročitamo informaciju, kao neki vid upozorenja. Uredu, ovo iskustvo je staro i ima neko objašnjenje. Mačke su mi još uvek misteriozne...

pozdrav svima

:love12:


Zadnja izmjena: SUZY; čet dec 30, 2010 11:32 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 10:44 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
To oko letenja. Puno puta sam u životu letela u snovima, još kao mala. I volela sam to. Čini mi se da sam čak svesno pravila takve situacije u snovima, još kao mala. Jer sam jedva čekala da ponovo sanjam. kasnije, kad sam odrasla ta želja se izgubila, imala sam duge preokupacije, ali su se letovi ipak pojavljivali, doduše veoma retko.

Pre nekoliko godina sanjala sam jedan veoma čudan san. Zapisala sam ga čim sam se probudila. Kasnije sam ga ispričala svom prijatelju psihologu. I on je neverice slušao, jer je san bio jedna skoro neverovatna priča, podugačka, da mi je onako sa smeškom rekao: da ti mene ne zajebavaš??? Naravno da se šalio, ali mi je pomogao da ga analiziram. Njegov stav mi se nije ukalpao u moju sliku tog sna.

I posle nekog vremena pretočila sam ga u jednu malu priču. Napominjem da je svaki detalj u snu koga u priči opisujem tačan, i baš tako doživljen, svaka emocija, osećanja, misli, ljudi, njihove lica, prostor, predeli, sve je veoma realno doživljeno. Priča je samo malo doterani san, ali bez ikavih dodataka koje nisam u tom snu doživela. I meni je bio fascinantan, pogotovu što je ličio na neki nadrealni film.

-------------------- :love3:
PLAVA BUBA

Ne možete zamisliti, moj Gospodine, koliko sam bila uzbuđena, kada sam dobila taj zadatak, tačnije rečeno, obavezu, mada ni danas danji nisam sigurna da li je to bila čast ili usud. Osećala sam se istovremeno I počastvovanom I postiđenom, razdraganom I uplašenom, da sam baš ja dobila toliko poverenje, a verovarno je to bilo I testiranje mog opstanka na tom projektu, ko zna iz kog razloga. Direktor Kraljevskog instituta za proučavanje prirode u Londonu je, valjda je znao šta radi, kada me je imao u vidu za taj projekat, pogotovu što moj pripravnički staž još nije bio istekao. I da stvar bude interesantnija, nisu me ni pripremili, samo su mi saopštili na licu mesta, da je projekat upravo počeo, nisam ni znala o čemu se radi, kad su počeli problemi, odjednom. Bilo mi je rečeno da sam dobila ogromnu čast da čuvam I pazim na Plavu Bubu, koja je jedinstveni primerak te vrste u celom svetu, I da samo postoji jedna jedina koja se nalazi baš u njihovom institutu u Londonu. Dok su mi to saopšatavali, Buba je već pobegla iz kaveza, koji je bio specijalno za nju načinjen. Kad smo primetili prazan kavez, na brzinu su mi, prilično oštro, dali upozorenje da je Plava Buba još neistražena, nedovoljno proučena I nepredvidiva, I da isključivo od mene zavisi njen opstanak na ovoj planeti, da se ne igram živom glavom, ako joj se nešto loše desi. I žurno su napustili veliki staklenik. Bila sam zbunjena I nisam znala šta treba da radim, dok nisam shvatila upozorenje I, ne možete zamisliti, moj gospodine, kakva me je panika uhvatila. Nisam znala na koju ću stranu, ni da gledam, a kamoli da idem u potrazi za tom bubom. Sreća moja, da je Buba bila još neupućena u različite mogućnosti sopstvene manipulacije I ljudima I prostorima, da se šunjkala oko nogara postolja na kojoj je bio postavljen njen kavez, kao na nekom tronu, da bi ukazao na njenu posebnost. To čak ni ona nije znala, tako da mi je dopustila da je lako uhvatim I vratim u kavez. ………….

Centralni prostor velikog staklenika u koji su bili smešteni retki primerci biljaka I manjih životinja, posebno insekata, ličio je na jednu ogromnu trobrodnu građevinu, zastakljenu, rađenu kao one s kraja XIX veka, u sistemu tadašnje čelične konstrukcije velikih raspona, što je za to vreme predstavljalo pionirski poduhvat I ostvarenje. Ali, to je u tom vremenu bio vrhunac u stvaranju novih standarda gradnje, da je bilo malo neoriginalno, da ne kažem neozbiljno takvu građevinu praviti sto godina kasnije, kada je svet išao velikom brzinom u susret novim tehnologijama. Veoma neinventivno, pogotovu što se unapred znala funkcija objekta. Ali opšti utisak I atmosfera prostora unutar objekta I oko njega je bio fenomenalan. Staklenik se nalazio u jednom velokom parku brizljivo uređenom, kako to samo Englezi umeju. Unutrašnji prostor je bio ogromnih dimenzija, da je I drveće raslo unutra, retko rastinje I tropsko bilje, prosto džigljalo usled puno svetlosti I velike temperature, potpomognute efektom staklene bašte, da ste imali utisak kao da se nalazite u pravoj prirodnoj džungli . Prostorni koncept je bio brižljivo isplaniran, ili se to meni tako činilo, a ispostavilo se da je program zaštite njenih stanovnika bio krajnje sumnjiv. Kao prvo, mnoge zivotinje, uključujući I insekte su imale pravo slobodnog kretanja kroz staklenik, tako da su vrlo lako mogle da izađu napolje, odlete u nepoznatom pravcu, ili da ih neki posetilac, kojih je bilo mnogo I dolazili su iz celog sveta, sasvim slučajno zgazi. I zamislite moj Gospodine, da neki tamo klipeta iz Kanade, slučajno zgazi moju Plavu Bubu, I ovaj svet izgubi još jednu jedinstvenu vrstu. A ti kavezi ili kućice za naše male stanovnike su bili uvek otvoreni, bar su tako pravila nalagala, tako da smo mi, njihovi čuvari morali non-stop da motrimo na ove, nazovi slobodnjake. Kakav je to paradoks bio, moj gospodine, moraš da sačuvaš nešto što mora biti slobodno. I još da meni dopadne buba, koja je jedina na svetu, samim tim jedinstvena, a verovatno I mnogo usamljena, zbog čega je počela da beži iz svog kaveza često. …………

U svakom slučaju, dala sam se predano na zadatak, privukla radni sto, nabavila stručnu literaturu, postavila kompjuter I počela da pravim plan I program za čuvanje Plave Bube. Uzela sam svesku I počela da zapisujem njena ponašanja koja sam brižljivo posmatrala, fotografisala sam je sa svih strana, zapažala karakteristične poze, morala sam de se napregnem da bih razlikovala stanje kad buba gleda u mene I kada spava. Sve sam to pažljivo zapisivala u otvorene fajlove namenjene samo Plavoj Bubi. Najteže mi je bilo, da utvrdim kada se odmara, a kada miruje spremajući novu taktiku kako da me preduhitri I zbriše. Podmićivala sam je raznim cakama, pričala joj priče, davala hranu, mućkala razne napitke od bilja, puštala joj muziku, tepala, slala poljupce, pričala joj viceve. Činilo mi se da me razume, jer se u par navrata okrenula na leđa, I zamahivala svojim nogama I rukama (nisam ih baš razlikovala) kao da mi se smeje. Pošto mi je nekoliko puta pobegla u baštu I ja se debelo pomučila da je u onom rastinju pronađem da bih je vratila u kavez, pomislila sam u jednom trenutku da me ismeva, I zavitlava. Imala sam utisak da se igra mojim strpljenjem I da nepoštuje moje napore koje ulažem u njen razvoj, ovde u ovom kraljevskom institutu, uprkos nedostatku vremena za sopstvene aktivnosti, moj lični razvoj I napredak u životu. Ništa drugo nisam radila osim što sam se bavila Plavom Bubom, moj Gospodine, potpuno sam zanemarila svoj lični život. ………..

Obično se događaju one stvari koje želimo da sprečimo, uprkos našoj volji da zadržimo stanje pređašnje, prošlost da ne iscuri, poput peska u peščanom časovniku, iz straha da vreme ne stane. Naš napor da ga okrenemo I ponovimo proces je uzaludan, jer su se zrnca neminovno pregrupisala I izlaze u potpuno drugačijem poretku. Nisam ni ja mogla da zadržim moju Plavu bubu, u stanju koji sam priželjkivala, da bi zadržala ukazano mi poverenje, I dokazala se kao dostojan čuvalac retke vrste, uprkos potajnoj nadi da ću time postati slavni naučnik, misleći da mi je to prečica do uspeha. Plutajući po mislima koje su mi slikale sjajnu I afirmisanu karijeru, nisam ni primetila da je Plava Buba nestala. U panici, da je pronađem zaboravila sam da se obujem I navučem bar đemperak na leđa, izletela sam iz staklenika u baštu, dok je još bilo dnevnog svetla sumraka koji se približavao. Engleska bašta je bila zatravljenja fino šišanom travicom I brzo sam na takvoj podlozi mogla spaziti moju Plavu Bubu. Kakva radost, moj Gospodine, kad sam ugledala tu bezobraznicu, da sam poletela preko travnjaka ne bi li je zgrabila I vratila u kavez. Ali, vraga, buba je trčala brže od mene, ali samo toliko da je kontrolisala našu distancu. Kad bih zaostala, ona je, kao slučajno, zastajkivala, kako bih joj se dovoljno približila, a onda u novi trk. Bila sam besna što ne mogu da kontrolišem situaciju, što sam ponižena saznanjem da sam sporija od nje, činilo mi se čak sitnija od Plave Bube, da sam se nekoliko puta saplela o sopstvene noge I tresnula, srećom na meku englesku travu. Dizala sam se I nastavila poteru, dokazujući svoje moći nad njom.………….

I zamislite moj Gospodine sledeći prizor, neočekivan, čudan, ali mi je u trenutku dao osećaj olakšanja, jer sam mislila da ću ovog puta ja prevariti Plavu Bubu. Kompleks Kraljevskog instituta za proučavanje prirode se završavao nasipom na kome se nalazila pruga. Pomislila sam da će belina škjunka učiniti da lakše vidim Bubu, da će uspon nasipa I oštro kamenje usporiti njen brzi hod, da ću je lakše uhvatiti, ali istovremeno prisutan strah, šta ako naiđe voz I zgazi moju jedinstvenu, jedinu Plavu Bubu na svetu, šta ću ja, jadna, posle. Nisam smela ni pomisliti kakve me kazne čekaju ako dozvolim da joj se nešto nepredviđeno desi, kakvo poniženje za sopstvenu trapavost I nesposobnost da je sačuvam, a tek pomisao da ću izgubiti jedinstvenu šansu da napravim svoju karijeru. Bože, dah mi je zastao na tu pomisao, tako da sam jedino osećala I čula lupanje srca koje samo što nije iskočilo iz mojih grudi. Plava Buba je vešto prešla nasip, dok sam ja u zaostatku vremena, ubrzavala svoje trčanje I par puta se survala sa nasipa, bauljajući I nogama I rukama, nekako stigla do vrha.
Predamnom se prostirao suv predeo, obrastao nekakvim trnovitim žbunjem, koje je raslo iz sasušene zemlje posute nekim kamenjem. Trčala sam za Bubom neumorno, I ne primećujući da su mi bose noge bile okrvavljene I pune trnja usput pokupljenog. Bol nisam osećala, jer je važnost zadatka bila iznad svakog bola. Moja ogromna odgovornost prelazila je granice ljudskog, da su mi osećaji otupeli na svaki senzacionalni nadražaj, pa makar on pretio gubljenje svakog prirodnog procesa samoodržanja. Moj plan je bio izgubljen, gubljenje Plave Bube označavalo je u mojoj glavi gubitak svih mojih nadanja isprojektovane budućnosti. Još jedan nasip, pa biću izgubljena ija. Ali zavarao me je I sledeći prizor preko sledećeg nasipa koji sam sa mukom savladala, dok mi je Buba lagano izmicala iz vidokruga. O, Gospodine moj, Imala sam utisak da sam spašena, kad sam ugledala pustinju I Plavu Bubu kako lagano gmiže po sitnom toplom pesku, nekom čudnom svetlošću obasjanom. Pomislila sam ma moje izranavljene noge I ruke, čudno da sam uopšte pomislila na sebe, I osetila ogromno olakšanje I ugodnost koje je taj sitan topao pesak činio mojim okrvavljenim stopalima. Buba se bolje sagledavala I činilo mi se da će moja ekspedicija biti lakša I privodljiva kraju. Neverovatan je bio utisak te njene plave boje koje je ta čudna svetlost davala. Bila sam ushićena, ali I izmorena, pre svega sopstvenim strahovima, da je ne izgubim.………..

O, nebesa Božija, zašto mi nameštaju prepreke? Pa još jedan nasip. Ne znam da li ću imati snage da I treći izdržim. Jasno sam videla svoju Plavu Bubu koja se lagano popela do vrha sledećeg nasipa I raširila svoja plava krila, par zamaha i……. Odletela je. O, moj Gospodine, ne možete zamisliti, moj osećaj nemoći u tom trenutku, osećaj gubitka svega čemu sam težila I tražila, činilo mi se da je sve odletelo sa tom Bubom. Kraj. Ali ja još nisam bila na nasipu. Poželela sam da vidim šta iza njega ima, kopkalo me je da li nešto ima I iza tog, umišljenog kraja u mojoj imaginativnoj svesti, radoznalost koja je morala da pobedi bol zbog gubitka I nemoć kretanja sa lakoćom. Jedva sam, ovog puta na ivici snaga, dopuzela na vrh nasipa, ne očekujući nikakvu senzaciju novog prizora, u trenutku osetila takvu lakoću I mir duše, jedva se uspravila na svoje noge I pogledala u horizont. Ništa oderđeno nije postojalo u tom novom prizoru, samo svetlost I vazduh koji je punio moja pluća daju ći mi lakoću ptice. Poletela sam, ruku raširenih prema nečem novom, nepoznatom, I ništa mi više nije bilo važno, ni Jedinstvena, jedina Plava Buba na ovom svetu, ni moja planirana blistava karijera naučnika istraživača, ni slava postignutog sopstvanog cilja, ni sopstvena želja za savršenstvom, ni moja putanja ka konačnom. Letela sam iznad pustinje lagano I potpuno slobodno, ne pitajući se kako je to moguće uopšte, bez misli, bez strepnji, bez strahova. Bila sam oslobođena. O, moj Gospodine, ne možete zamisliti, taj osećaj slobode I beskraja sopstvenog leta koji sam kao mala doživljavala, samo u snovima………….


* Prema snu iz 2003. pretočeno u priču 2005.

Kraj pravog sna je malo drugačiji. Taj gospodin kome pripovedam priču sedeo je u pustinji na nekom kamenu, kao Rodenov "mislilac" i gledao me kako se poigravam leteći iznad pustinje.....
Njemu sam i posvetila ovu priču..... nažalost danas nije među živima....

Srdačan pozdrav svim sanjalicama....

Suzy :love12:


Zadnja izmjena: SUZY; čet dec 30, 2010 10:46 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 10:45 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri jul 28, 2010 10:02 pm
Postovi: 149
[quote="SUZY"]
Pa reših i ja da se malo umešam u ovo društvo sanjača....sanjalica.... :love3:

Prilično dugo sam zapislivala svoje snove. Imala sam neke tri faze, sa pauzama između, jer ponekad nemam potrebu da ih zapisujem....
I onda su se pre par godina počeli pojavljivati snovi koje ne bih mogla svrstati u klasične...

Ne, nemam nikakvo znanje tehnika vezanih za astralne projekcije, niti se bavim meditacijama.... Čitajući neke knjige na tu temu, shvatila sam da je šunjkanje po astralu prilično opasno, jer ne znaš gde i koga tamo možeš da sretneš.... A počela sam pomalo da čitam na tu temu, tek kad su mi se ovi luckasti snovi počeli pojavljivati učestalije....

:love12: ta polubudna stanja koja opisujes su karakteristicna za vecinu ljudi koje poznajem.
znaci da je neka zajebancija u pitanju.ne mozemo bas svi mi da budemo dirnuti carobnim
stapicem,i da imamo slicne dozivljaje tek onako...bezveze.eto,to je moje misljenje. :love12:
p.s.kupi rotvajlera,oni genetski mrze macke...ili zovi sintere :blob: pozz


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: čet dec 30, 2010 10:48 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
karadjordje je napisao/la:
p.s.kupi rotvajlera,oni genetski mrze macke...ili zovi sintere :blob: pozz


hvala za savet...heheheh \:D/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: pet dec 31, 2010 12:12 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri nov 18, 2009 10:42 am
Postovi: 248
Lep san i lepo sročena priča.
Hvala što si je podelila ovde!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: pet dec 31, 2010 2:28 am 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Treba se potruditi na svjesnosti da se napravi razlika između snova i sanjanja.

Kad netko svoju projekciju u snu koja sadrži željno razmišljanje (bit letačkog uma) proglasi nekim napretkom u toltečkom sanjanju, to je samo glib u matriks, sve dalje od viđenja.
Ciljam na ono kad se neostvarene želje ostvaruju u snovima i euforiju oko toga, to je zavodljivo i tu ne treba sebe uzeti za ozbiljno ko da je to neki napredak, to smrdi na manipulaciju.
U biti te netko vrlo vjerovatno guzi odostraga dok napred gledaš u svoje ostvarene želje ko tele u šarena vrata.

Ali ako se u snu viđaju neke druge stvarnosti koje nisu priželjkivane nego jednostavno Jesu, to bi već moglo biti dalje od letačkog uma iako ni to ne mora biti, treba biti oprezan.
U biti je sve to tu negdje u letačkom umu, samo je pitanje smjera kud tko pliva odnodno u što je uvjeren.
Lijepo piše da ove sve napredne stvari poput viđenja nikad nisu i ne mogu biti onakvim kakvim smo ih zamišljanli i očekivali, jer su prosto van dometa razuma, planiranja i očekivanja.

Dakle treba biti bez očekivanja (to je bit nerada), depoistovjetiti se od tekovina tonala vremena... znači između ostalog riješiti se tjelocentrizma, tako se daje šansa nečem pravom da malko ispliva iz svih tih projekcija, što jave, što astralnih projekcija (java je također astralna projekcija, ali specifična, to je recimo zajedničko sanjanje na planetarnoj razini) , a onda treba i trezvenosti da se to što je isplivalo primjeti, i vjerovanja i nedostatka samovažnosti da se prihvati i ne odbaci, tu negdje je onaj kubični centimetar sreće za svakog.
To je opet neki pogled na "očuvanje energije preustrojem tonala", jel' tako LB?

SUZY, moram u miru pročitati tvoj zadnji post da steknem dojam, zasad ne stignem jer je poduži.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: pet dec 31, 2010 9:32 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
promatrač je napisao/la:
Kad netko svoju projekciju u snu koja sadrži željno razmišljanje (bit letačkog uma) proglasi nekim napretkom u toltečkom sanjanju, to je samo glib u matriks, sve dalje od viđenja.
Ciljam na ono kad se neostvarene želje ostvaruju u snovima i euforiju oko toga, to je zavodljivo i tu ne treba sebe uzeti za ozbiljno ko da je to neki napredak, to smrdi na manipulaciju.


promatrač je napisao/la:
(java je također astralna projekcija, ali specifična, to je recimo zajedničko sanjanje na planetarnoj razini)


Snovi zapravo jesu projekcije, baš kao i java na nekom sasvim drugačijem nivou sagledavanja. Ova tvoja rečenica, Promatrač, mi se jako dopada. Ali sa stanovišta svesti ovog realiteta, snovi su najčešće projekcije nesvesnih željenih manifestacija, koje u javi svesno ne želimo. Zapravo, projekcije potisnutih manifestacija. A kakve su to manifestacije,...tu svašta ima. Od potisnutih nagona naše prirode, najčešće seksualnosti i nagona agresije (EROS i TANATOS), dve dijalektičke suprotnosti, kao svetlo i tama našeg bića. Jedno bez drugog ne postoji. Pobeda Svetla nad Tamom i tako nastavljana hiljadama godina stara tradicija, poštujući, makar i podsvesno stare, iskonske zakonitosti, zakonitosti pulsirajuće cikličnosti i sveobuhvatnosti, zakonitosti integracije i shvatanja ne samo neminovnosti već i neophodnosti postojanja tame, kao i svetla. Jer tek spoznajom tame, svetlost dobija svoj puni smisao i može se pokazati u svoj svojoj snazi i lepoti.

Sanjanje u smislu klasičnih snova je način prevladavanja i prevazilaženje sopstvenih tamnih mesta u dubini podsvesti našeg bića. I ono se zbilja ne može naručiti, mada koliko mi je poznato ima i takvih tehnika gde zadajemo podvesti zadatak da razreši neku enigmu naše unutrašnje složene konfliktne manifestacije. Ali to je po mom mišljenu moguće delotvorno tek kada već dođemo do nekog višeg nivoa sopstvene samospoznaje. Dug je put sazrevanja.

Ova druga pojava spontanih veoma jasnih manifestacije neke druge realnosti, po mom shvatanju, verovatno je posledica već oslobođenih stega ega u nekom prihvatljivom smislu, oslobađanje sopstvene tame prema svetlosti, simbolički rečeno. Osvešćivanjem sopstvenih dubina koje nam pokazuju ko smo. "Spoznaj samoga sebe". Svako negiranje naše lične prirode i naših unutrašnjih sadržaja, još više zatvara naše biće i onemogućava dalji protok energije razvoje duše. Zato snovi i služe. Oni sami, van naše volje, izbijaju iz još neistraženih delova našeg bića i ukazuju nam na sopstveni put razvoja. Mislim da je i uticaj same duše, njen stepen razvitka na nekom nivou, potpuno nezavisno od naše niže svesti, tačnije razuma, podsticaj za neka zanimljiva unutrašnja iskustva. Ja sam to uvek nazivala bogastvom unutrašnjeg života svakog pojedinca. Nemju svi isti potencijal. I tu nema ništa loše, prosto je tako. Ne možemo na silu biti ono što nismo, jer već JESMO.

:love12:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: pet dec 31, 2010 11:22 am 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Krasno pišeš SUZY :) prekrasna je stvar kad si čovjek konačno može bez potrebe za intelektualiziranjem dopustiti da bude što JEST, a opet i da prepoznaje o čem to pišu veliki umovi.

Pošto se uspije sagledati paradoks postojanja sa nivoa duše onda se prihvaća da se ništa ne zna, jer duša zna da je razum dijete, a dijete nauči dopustiti da ne mora sve znati, dovoljno je da je voljeno i podržano.

Ovo gore se zove "romansa sa nijemim znanjem" i to je predivno, tad čovjek ima osjećaj da ako umre da neće nikud pasti, ima neko apsolutno pomirenje sa smrću i nepojmljivo širok pogled blizak kolektivnom svjesnom.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: pet dec 31, 2010 2:39 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri sep 23, 2009 11:18 pm
Postovi: 650
pa suzy, sto se tice ovih macki, mozda je pametnije umjesto razbijat glavu sto su i oklen su, posvetiti se odnosu i ucenju iz njega. ja takodjer imam jednu zivotinju s kojom sam u nekakvom odnosu jos iz djetinjstva, ali nikada me ustvari nije zanimalo odkle je to i zasto, bilo psiholoski, bilo nekako drugacije. jednostavno sam to smatrao nekakvom igrom koja me je ispunjavala i davala snage u odredjenim situacijama. tek sam si na ovom forumu postavio pitanja koja ti pitas.

gospon zahir mi je ponudio rijec totem, i to mi objasnjenje pase, iako ne objasnjava nista :)
evo nesto s gugla na brzinu;

Citat:
Native beliefs further explain that a totem animal is one that is with you for life, both in the physical and spiritual world. Though people may identify with different animal guides throughout their lifetimes, it is this one totem animal that acts as the main guardian spirit.
 
With this one animal a connection is shared, either through interest in the animal, characteristics, dreams, or other interaction.
This Animal Guide offers power and wisdom to the individual when they "communicate” with it, conveying their respect and trust. This does not necessarily mean that you actually pet or spend time with this animal, more that you are open to learning its lessons.
 
For some, knowing what is their totem animal is almost an innate process. It’s as if they’ve always known, inexplicably drawn to the animal or having a special feeling for the animal’s energy.



sve najbolje drugovima indijancima u novoj, jos brzoj godini, svima zelim solidno zdravlje i dobro uzemljenje!
hokahej,jel! :D


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Umetnost Sanjanja
PostPostano: pet dec 31, 2010 2:50 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Heja-Heja zelenozubi!

Razmišljao sam (zapravo nisam nego mi je sinulo) o tome otkud životinje na totemima.
Nivoi su u makrokozmosu spojeni obrnuto sa nivoima u mikrokozmosu (tako ispada po svoj silnoj simbolici), tako da je ono što je u mikrokozmosu životinja, biće nižeg denziteta, tamo (opet ovdje) u makrokozmosu je povezano sa višim bićem, ima moći da bude zaštitnik čovjeku.
Biljke su u makrokozmosu još močnije, kristali još močniji, a tek subatomske čestice.... vaauuu, to su cijeli svemiri. :mrgreen:


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 194 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 10  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 5 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz