Citat:
Fingolfin mogu ti jedino reći da sam jučer prvi put uradio rekapitulaciju i osjećaj je nevjerojatan , ako ništa , ne može naškoditi
Drago mi je, mislim da je jako dobro sto si odmah na pocetku dobio pozitivan osjecaj u vezi te tehnike, onda samo nastavi dalje...siguran sam da ne samo sto ti nece naskoditi vec ces imati jako mnogo koristi od njenog praktikovanja.
Citat:
I kada ga prepoznaš, šta onda treba raditi? Prepoznavanje problema ne znači da je problem samim tim automatski rešen. Ali, i to je dobro za početak. Samo da ne budemo kao onaj biblijski čovek koji se pogledao u ogledalo, video istinu i čim se sklonio od ogledala zaboravio šta je video.
Slazem se, to je jako bitno, biti svjestan nekog problema je pocetni korak koji vodi ka njegovom rjesavanju, ako necega nismo svjesni naravno da necemo ni pozeljeti da nesto promjenimo, ali na tome se ne smije stati, odnosno odmah nakon opazanja nekog problema trebalo bi da krenemo u akciju koja vodi ka njegovom rjesavanju.
Citat:
Da, postoju u nama sila otpora, sila koja se protivi preduzimanju bilo kakvih akcija koje mogu istinski unaprediti i osloboditi naš duh.
Nije važno da li tu silu otpora nazivamo um letača, "strana instalacija" ili lažni um ili entropija, važno je da se slažemo da ona postoji.
Slazem se i sa ovim. Na kraju krajeva meni se cini da je ta sila otpora koju pominjes jako bitna i neophodna ka nasem putu osvjestavanja.
Sta da nema te sile, sta da nam je sve poznato, ili bolje receno nacrtano i mi samo treba neceg da se prihvatimo i gotov posao prije nego sto se i okrenes?
Sta nam cini ta sila? Da li nas ona tjera da je prevazidjemo i da stremimo ka slobodi, da li nas ona pomjera preko svih mogucih granica nasih potencijala i sposobnosti, izvlaci iz nas nemoguce i stvara neophodne uslove za nas napretak?
Ali jako mi je drago sto si pomenuo tu silu jer mi se cini da je to jedan strahovito bitan "pojam" koji treba da se izanalizira i prouci.
Na pomen te sile pada mi odmah na pamet Gurdjijev i "njegov" zakon broja 7, jedan od univerzalnih kosmickih zakona koji ne dozvoljava da bilo sta ostane trajno ili nepromijenjenog toka. Ali kolika je stvarna vaznost i tog zakona i te sile? Ja mislim ogromna.
Ta sila je toliko jaka, mocna i sveobuhvatna da mi to bukvalno ne mozemo da zamislimo. Mozda je tu silu dobro razumio Don Huan kada je stalno potencirao na usmjeravanju paznje prema 4 najveca covjekova neprijatelja.
Mi mozemo da ostvarimo fantastican napredak u nasoj svijesti, mozemo mozda cak i da dobijemo neke "natprirodne" moci i prosirimo percepciju do ludila ali vrlo cesto, gotovo bez iznimke necemo primjetiti i postati svjesni da nas je ta sila obuzela, stavila pod kontrolu i usmjerila u pogresnom pravcu.
Mi cemo vjerovatno i dalje biti uvjereni da smo ostali na pravom putu i da nastavljamo sa napretkom ali podlost i podmuklost te sile necemo osjetiti na sebi. I to mi se cini kao neka prilicno zalosna situacija koja jednostavno zahtjeva od nas nevjerovatno zalaganje, budnost i svijest da bi smo ikako mogli da se svemu tome odupremo.
Citat:
Postoje razne prakse koje vode do toga i jedini način da se uverimo u efikasnost ili bezvrednost tih praksi je - praktična provera, a ne beskrajno mozgovanje i samozapitkivanje da li nam se neka praksa sviđa ili ne, jer ljudi, mi nemamo vremena pošto smrt hoda sa svakim od nas i svakog trena nas može dodirnuti.
I sa ovim se slazem. Ali volio bih se malo vratiti na ono o cemu smo diskutovali u prijasnjim postovima na ovu temu.
Ja bih sad tebi postavio jedno pitanje a ti dobro razmisli sta te pitam.
Kako znas da je ucenje Don Huana koje je Kastaneda iznio u svojim knjigama pravo, autenticno i istinsko i kako znas da i to nije jos jedna odvratna podvala letaca?
Dakle iscitao si sve knjige na tu temu, dobro se teorijski potkovao, sve sto si mogao provjerio si u praksi i vidio da ti to donosi izvanrednu korist i dobro. Odlicno, ali opet zar ne mislis da letaci, obzirom da se nalaze realno na jednom visem stepenu svijesti u odnosu na nas, mogu u tolikoj mjeri nama manipulisati da nam cak mogu i prezentovati neko naizgled savrseno rjesenje za izbavljenje iz tog zatvora koji pominjes a da mi tako nesto ni u snu ne pomislimo?
Ja naravno uprkos svemu tome ipak ni u snu ne mislim da je i to jedna od letackih podvala jer, kao sto sam vec jednom rekao, ZNAM a i osjecam da je to ucenje dobro i da ga treba praktikovati.
E sad kad sam vec pomenuo to stanje svijesti koje ukazuje na to da nesto znas i osjecas da je pravilno i dobro, onda cu to pokusati jos malo objasniti.
Postoji negdje u dubini mog bica jedan specifican osjecaj kojeg sam ja, usudio bih se reci, svjestan skoro cijeli zivot ali tek u zadnje vrijeme pocinjem mnogo jasnije i preciznije da ga proucavam i posmatram.
Taj osjecaj za mene predstavlja apsolutnu svetinju, nesto nedodirljivo i mozda i nepogresivo, jedino je pitanje da li cu ja uspjeti svaki put pravilno da ga protumacim i djelujem u skladu sa uputama koje mi daje, a vrlo cesto u tome ne uspijevam.
Mozda je pojam "osjecaj" malo i neprimjeren i neprecizan ali stvarno ne znam kako drukcije da to nazovem. Cak sam ga jedno vrijeme zvao i "mozaik", jer je to neki moj unutrasnji mozaik koji se kao neke puzzle sve vise otkriva koliko ja dolazim u dodir sa pravim znanjem i to znanje se ponasa kao neki kljuc koji sve vise i vise dekodira taj mozaik. Recimo na primjer, kad sam bas prvi put procitao to o rekapitulaciji ja sam osjetio kako se nesto poklopilo u tom mozaiku i jos jedna puzzla je bila dodana.
Ali isto tako kad mi se pomene da se nesto samo mora usvojiti i tako oblikovano i tacno odredjenog sadrzaja samo disciplinovano sprovoditi u meni odmah iz tog mozaika proradi neki jako intenzivan otpor. Stvori mi se u glavi jedna slika mene kako se nalazim u nekom uzasnom blatu i kako zelim po svaku cijenu da se izvucem odatle. Pogledam prema gore i vidim kako se neko drvo sa jako mnogo grana nadvilo nad to blato. I sad ako se odlucim da se uhvatim za samo jednu granu ona ce puci pod mojom tezinom i ja cu upasti jos dublje u blato. Ali ako mozda cak i sa obadvije ruke uhvatim sto vise zdravih i jakih grana ja cu se mozda i izvuci. Ali zanimljivo je jos i to da tokom te akcije mog izvlacenja iz blata ja hvatam odredjenu grupu grana, skupljam ih i cinim od njih jednu cjelinu. Kad neko drugi poslije mene ili uporedo sa mnom krene takodje da se spasava on ce zahvatiti mozda neke grane koje ja nisam ali svejedno, bitno je da su zdrave i jake i da nas mogu izvuci iz blata.
E upravo je to ono na sta se ja oslanjam ili se barem trudim da to cinim na svom nekom putu samospoznaje, pa ako mi recimo iz tog osjecaja ne dolazi nikakav poticaj da recimo ne uradim rekapitulaciju ja je necu uraditi i tacka. Opet kazem da je sasvim moguce da je i to neka od letackih podvala i ja moram i tako nesto imati u vidu ali sad kako stvari stoje ja namjeravam do kraja pokusavati da sto vise slusam signale i usmjeravanja koje mi dolaze odatle, pa sta bude da bude, sta god da je u pitanju sigurno ce se kad tad ukazati istina o tome a ja sam siguran da svi mi imamo neograniceno pravo na popravne sve dok ispit konacno ne polozimo. Pa cak i pod prijetnjom smrti.
Jer ja jednostavno ne zelim da mene oblikuje Kastaneda, Gurdjijev, Laura Knight bilo ko...i da mi na bilo koji nacin oduzmu moju individalnost i integritet i da oni na neki nacin pricaju kroz mene vec JA hocu da pricam o onome sto su oni pricali ali na moj individualni, specificni nacin koji je svojstven samo meni i da to sve dolazi iz tog mog mozaika.