Pozdrav.
Viđenje se ne odvija očima pa nemožeš proces smatrati pretvaranjem gledanja u viđenje, bar ne na klasičan način na koji to osoba smatra. Viđenje prije dođe kao proširena perceptivna spoznaja u kojoj ti "dobivaš" direktan uvid u "nešto" (ono što vidiš) praćen sa energetsko-misaonom (što ne znači nužno verbalnom spoznajom).
Samo donekle je voljno, tj. ja mogu svoju pažnju i namjeru usmjeriti na nešto, što ne znači da će mi uvijek upaliti. Također zavisi što gledaš. Recimo čovjeka na daljinu mogu direktno vidjeti kad god, osim ako se taj čovjek ne trudi biti nevidljiv. Nekakvu apstraktnu pojavu poput viđenja Namjere nečega, viđenja sila (poput prebacivača) ili viđenja nekih nefizičkih bića, nije uvijek tako lako postići. Što je nešto "više" ili "dalje" od svakodnevice, to je potrebno više energije za vidjeti to nešto.No na što god usmjeravam namjeru i pažnju mi se s vremenom (prije ili kasnije otkrije).
Vidio sam prvi put 2010. Godinu prije sam se upoznao s Castanedinim stvaralaštvom i pod utjecajem Castanedinih djela maltene sam kompletno u tu godinu dana transformirao svoju ličnost (čišćenje Tonala čime se oslobađa višak energije kojim se onda vidi). Doduše prvo viđenje je potaknuo drugi čovjek koji vidi (to je bilo jednostavno viđenje druge osobe na daljinu) On je mene "vidio" a ja sam to uspio osjetiti i skužiti. Probali su to i prije na meni, no tek je tad iz nekog nepoznatog razloga upalilo. Tek tad sam se "osvjestio". Nadalje sam to mogao i sam. Doduše za vidjeti neke "više", apstraktnije pojave je trebalo malo više čišćenja Tonala.
Ono što je isto bitno za naglasiti je da bi vidio trebaš bit posvećen apstraktnom ilitiga onostranom. Duhu ako baš hoćeš. Ako te obični život preokupira, nestaje i spobnost viđenja, čisto jer tvoju energiju zaokupira normalan svijet Tonala. Doduše puno je lakše ponovno "vidjeti" i vratiti se u to stanje jer to ne poznaje linearni protok vremena kakav vrijedi za ljude. Drugim riječima, to je uvijek tu iza ugla, no može biti nevidljivo za nekog tko je prije vidio (najčešće vlastitom krivicom i nemarom).
|