Sada je: pet mar 29, 2024 9:23 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 69 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Carlos Castaneda - tko je čovijek iza maske?
PostPostano: sub sep 08, 2007 1:15 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri jul 18, 2007 7:46 am
Postovi: 155
Lokacija: Rijeka, Hrvatska
Carlosa Castanedu je među ostalim pratila velika tajnovitost, postoji i teorija da je sam izmislio univerzum Don Juana Matusa,te da je sve to jednostavno rečeno - fejk. Što mislite o njemi, njegovome radu i dali ga smatrate vjerodostojnim ili pak pak nečim drugim?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub sep 08, 2007 2:09 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jun 03, 2007 4:58 pm
Postovi: 350
Smatram ga vjerodostojnim i to ne samo što su me impresionirale njegove knjige , nego zbog toga jer sam mnogo toga što se opisuje u njima doživio i u praksi


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pon sep 10, 2007 12:51 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto jul 24, 2007 8:14 pm
Postovi: 47
Lokacija: Zabreg Zabreg otvaraj vrata parkova sna
čekam da netko prokomentira, al nitko ništa.
dakle ja ne znam dovoljno da bih mogla komentirati članak, niti ga u potpunosti razumijem.
ono što mislim da nas ilja poprigin pita i na što želi da navede čitatelje kastanedina ciklusa je slijedeće: kako možemo biti sigurni odakle je priroda sile o kojoj govori don Juan. tj. sve moći koje izvodi i besprijekornost ratnikova koja je bez moralnih okvira, može li biti u domeni nekih loših sila.
osim toga spominje da don Juan nikada ne govori o Bogu, pa mu je i to jedan od argumenata za sumnju.

to je u biti skraćeni domet toga što ja razumijem iz tog teksta.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto sep 11, 2007 2:39 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: pon sep 03, 2007 5:10 pm
Postovi: 5
Evo i ja da prokomentarisem nesto:

Ovo me sve podseca na dobro poznato ispiranje mozga od strane crkve i njenih pristalica ( nije bitno da li je u pitanju hriscanstvo, islam itd., uzmimo na primer nedavni snimak Osama bin Ladena koji kazuje da je Islam jedina ispravna vera i da ce svi koji ne zive po islamu pomreti… Ja odmah trk na obrezivanje i u dzamiju… Mos` misliti! :) ) prema tome mislim da ne bi trebali pridavati vecu paznju izjavama kao sto je gore navedena ( Svaki ciga svoga konja hvali ), ali opet...
Mogu da se kladim da je broj onih koji su stradali od strane pristalica priznatih vera i sekti daleko veci ( mozda cak i hiljadama puta, npr. ratovi: Krstaski, Balkanski… ) od onih koji su stradali od petljanja sa Kastanedom i njegovim delima. Kastaneda u svojim delima na svakom koraku ( ali bukvalno 5 puta na svakoj stranici Don Huan kaze Karlosu kako sa ovim nema zajebancije) govori kako metode sanjanja, magijskih pokreta, upraznjavanja droga mogu da budu smrtno opasna ( igrati se sa svojim umom tj. energijom nije mala stvar ), dok za razliku od toga mi u svom dvoristu imamo popove sa kalasnjikovima koji pozivaju na ustanak da osvajamo SVETU ZEMLJU a sve to po naredjenju milosrdnog nam Boga ( opet ono: Mos` misliti! :) ). A da, nisam pomenuo i zestoke momke sa asfalta koji uz boziju pomoc (mislim na institucionalnog Boga) mogu da te srezu kratkim i preciznim rafalom po kolenima dok si reko pixla (citaj: pihla, brze se izgovara od piksla a i prosto klizi niz grlo) samo zato sto nose krstekanju od po kile zlata na maljavim grudima junackim (cuo sam da je energetsko polje bas zestoko u Zemunu :) ).
Ovde ne napadam Boga kao neku visu sili (energetsku, mormonoidnu, transmutagenu iliti pak multidimenzionalnu, al serem ) jer on je Bog i ako postoji postoji zbog sebe ne zbog mene, vec hocu da iznesem svoj stav kako me vise smaraju ta drska svestena lica koja voze mecke i X5ice ( nije skupo, samo 50 ljarki evra, platila raja ). Protiv sam svake verske organizacije jer njihov glavni interes su pare ( pogledajte samo crkve, hramove, dzamije… sve sljasti od zlata) a to ce vam reci svaki profesor ekonomije ma koliko veliki vernik bio ( nijedna crkva ne placa porez, cvrc Dinkicu – prc Djelicu ).
Verujem da svi na ovom forumu vec znaju da je Hriscanska crkva najstarija i najuigranija organizacija (verska, obavestajna i nadasve finansijska) tako da je njima u cilju da plasiraju ovakve tekstove. Moramo imati u vidu da se deci od malena usadjuje refleks odbojnosti prema bilo kakvom ucenju koje odstupa od onoga u sta veruju roditelji, bliza i dalja okolina jer su u sustini ljudi picketine koje nemaju hrabrosti da se zapitaju ej a ko sam ja, sta ovde radim, cemu vodi to sto radim, da li radim kako treba, da li ima jos neko ko radi osim mene… nego samo JA, JA, JA i 50cent, naravno, jer dobra je faca. Umesto da se deca igraju decijih igara a kasnije kad odrastu pozabave istrazivanjem verskih institucija kao organizacija pa ako se nekom nesto svidi ili ako ga ubede nek ide kud mu je volja ( sad ce neko da povikne: ovaj bi decu slao u sektu ), oni deci ispiraju mozak na veronauci te smrt ovo, te smrt ono, smrtni grehovi, svi smo gresni, a deca ko deca treba im samo zajebancije i igre (i da uce, mozda, kako koji, kojekude). Veronauku bih prekrstio u veveronauku, pa da vidis kako bi se srkvene vlasti digle protiv mog novog boga prugaste veverice (skenjali bi Cipiripija :) ).
Ono sto je zanimljivo kada je u pitanju Kastaneda i njegova dela jeste to da sam odmah na pocetku zapazio da univerzum predstavlja kao energiju tj. zracenje ( dakle, kao astrofizicar ali sa stanovista samana cije ucenje zeli da prenese), a bezbrojne paralelne svetove kao razlicite energetske nivoe koje je moguce dokuciti zbirnom, skupnom ili spojnom tackom dajuci joj odgovarajuci energetski naboj. Ovo ne da podseca, nego je do tancina istovetno “ludim” izjavama “poludelog naucnika” Nikole Tesle koji je bio opsednut istrazivanjem energije i energetskih principa u svemu i svacemu. Tako je i on (Tesla) govorio da kada sanja posecuje svetove i da se tamo upoznaje, druzi i razgovara sa ljudima koji se ni po cemu ne razlikuju od nas. Novinar ga je tada, pomalo zbunjen, upitao na koji je nacin uspeo da tako detaljno razradi svoje snove da moze svako vece da prica sa istim ljudima ( jadnik je mislio da su to uobicajeni snovi koji se sastoje od nekoliko fleseva ito je to ). Na to mu je Tesla odogovorio da se ne radio o snovima vec da su ti ljudi stvarni kao sto smo stvarni Vi i ja (obraca se novinaru) samo se njihov svet nalazi na drugom mestu. Novinar: A gde to? Tesla: Neki su veoma udaljeni, dok se neki nalaze tik do naseg (univerzum = glavica luka, jebeno slicno da ne kazem isto). Genije je provalio u cemu je stvar, verovatno je i sam bio nagual (treba imati u vidu da je verovatno dosao u kontakt sa samanima koji su delovali u oblasti Colorado Springs mada sigurno znam da je za svog ucitelja imao indijskog gurua tako da mu spiritualizam nije bio stran, cak naprotiv Tesla ga je uvezbao do perfekcije kao i sve ostalo) i u odredjenom trenutku zapalio preko.

Eto toliko od mene, mogao bih jos ali me bole prstici... Nadam se da je bilo zabavno i poucno…Pozdrav…


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet sep 13, 2007 12:03 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: čet nov 30, 2006 2:30 pm
Postovi: 21
A čuj, znaš da oni moraju čuvati "svoje ovčice", pa je sve ono što bi moglo odvesti "na krivi put" (čitaj van Crkve) pogrešno i naravno treba to još više ocrniti. Činjenica je da ni jedna vjerska institucija ne želi da njeni članovi odlaze negdje drugdje, a svi znamo kako i na koji način je Crkva opstala do današnjih dana. Ako je netko malo više otvoren prema istraživanju svjesnosti, jednostavno, bivao je spaljen na lomači. Ali sad već to prelazi okvire Castanede, nema smisla raspravljati bilo što u vezi ovog članka, jer je napisan totalno u tom zaglupljujućem stilu koji u svijesti vjernika stvara sliku kakvu oni žele stvoriti - vječni život, raj/pakao i slične stvari koje su usadili u mozak vjernicima. A i ova rečenica govori dovoljno: "Mi ćemo se u ovom članku potruditi da pokažemo da je u krajnjoj meri čudno menjati bogatu hrišćansku tradiciju za bezbožni svet šamana drevnog Meksika." O da, kršćanska tradicija je jako bogata kroz povijest; ratovi, intrige, spaljivanje nepodobnih i slične lakrdije. Nemam ništa protiv toga da ljudi vjeruju u što žele, ali jedno je vjera, a drugo je tisućljetna nametnuta institucija Crkve. U vjeri nema mjesta petljanju u politiku, državu, obitelj, zahtijevanje kojekakvih prava...
Ma dobro, bolje da ništa više ne kažem :D

Nia


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned sep 16, 2007 9:22 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri jul 18, 2007 7:46 am
Postovi: 155
Lokacija: Rijeka, Hrvatska
složio bi se sa tezom ,da koja god frakcija dođe na vlast/dobro mjesto pokušava tu poziciju za držati pod gotovo svaku cijenu. što se tiče same teme, kako kritički gledate na castanedina djela ,da li ste negdje naišli na nelogičnosti ili na nešto slično?

_________________
RESPECT TO THE MAN IN THE ICE-CREAME VAN!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet sep 21, 2007 7:06 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: sub maj 12, 2007 3:13 pm
Postovi: 28
Lokacija: Beograd
Citat:
Hrišćanski komentari na “spiritualističku seriju” K.Kastanede


Hajde da probam da dam komentar na Iljino pismo. Ne znam ni da li sam kompetentan za to i zato neću da se uplićem u teme koje mnogo pametniji od mene spore sa Crkvom već stotinama godina. Još manje želim da bilo koga ubeđujem u bilo šta. Ipak, odnos Kastanedinog (Huanovog) Učenja i Hrišćanstva je tema po kojoj izgleda niko ne voli da čačka a od toga se jednostavno ne može pobeći ako se bavimo (u bilo kom smislu) don Huanovim Ratništvom.

O problemu sintakse sam već ranije nešto rekao. I to se sada potvrđuje u pismu Ilje (kada kažem “Ilja“ mislim na “bilo kojeg Ilju“od miliona njih). Sve pohvale za Ilju, ne toliko za tačnost kojom je interpretisao delove Učenja don Huana koliko za strpljenje i uloženo vreme za iščitavanje (za njega) vrlo teške i verovatno bolne literature. To mu sigurno nije bilo lako i mogu samo da pretpostavim muke kroz koje je prolazio dok je trošio vreme na hiljade, za njega, Satanskih strana teksta ovog Učenja “demonske prirode“, kako sam kaže. Koliko mu je molitva i snage trebalo da sa sebe spere otrove koje je uneo u organizam samo okrećući strane tih “demonskih knjiga“. Ali, stvarno ne želim da budem ciničan (moram malo). Uradio on to po zadatku (kao “Branilac Vere“) ili ne, Ilja ipak zaslužuje poštovanje što je pokušao da shvati šta tamo piše. Ipak, meni je zanimljivo kako, kao što sam već napisao u ranijem postu, ništa od onoga što je pročitao i o čemu je, valjda, razmišljao nije poljuljalo ni za milimetar njegovu veru već ju je, naprotiv, još učvrstilo. Ilja ne može da pobegne od sintakse svog Učenja i on PREVODI sve ono što čita kod Kastanede na jezik svog shvatanja. On nije u stanju da se, barem za trenutak, odrekne svog opisa sveta i proba da bude neutralan. O tome sam govorio kada sam rekao da niko nikoga ne može da ubedi ni u šta. U tom smislu predstavlja samo trošenje vremena pokušaj da se dokaže nadmoć ili premoć ili istinitost bilo kojeg Učenja nad nekim drugim. Ne pomaže tu ni bilo kolika pamet i znanje jer se svako čvrsto ukopava na svom terenu i počinje artiljerijska kananonada citatima svog Učenja, što je jedna od najglupljih stvari koju bilo ko može da uradi. U toj (suludoj) borbi odlomcima Don Huana protiv delova iz Biblije uživaju samo jedni.

Letači, naravno.

Ne mogu da pričam o don Huanu sa Iljom. Ne samo zato što je to i fizički nemoguće. Ilja je simpatičan ali ima veliku manu: on nije OBJEKTIVNI POSMATRAČ. Ilja je suviše subjektivan. On brani reči svog Učenja. Pretpostavljam i životom, ako zatreba. Ali nije to bez veze. Ulog je veliki. Večni život. I sedenje levo od Boga. Ili desno. I uspešno položen Sudnji Dan. Šta god to bilo. I “sveopšte Vaskrsenje, kada će svaki umrli ustati u svom telu za novi život na novoj zemlji ... gde će se svi mrtvi sjediniti sa svojim telima radi toga da nikada ne poginu“. Malo li je. Na ovu skupoću. On se ULAGUJE. I ima osećaj da negde gore sedi Pošteni Sudija i piše poene. Za Ilju. Pa ako je Ilja dosledan, ako ga ništa ne može skrenuti sa puta niti zagrebati njegovu predanost, 5 poena. I tako, mic po mic, eto njemu Večni Život. Karikiram, namerno. Don Huan je rekao da “prava naklonost ne može da bude ulaganje“. Ilja govori iz straha, njegova naklonost Hrišćanskom učenju nije ponuđena slobodno, bez traženja bilo čega zauzvrat. Ona je kalkulanska. Ona je ulaganje da bi nešto dobio. I strah da to nešto ne izgubiš. Nasuprot tome, don Huanovo Ratništvo je slobodno davanje sebe i vrhunska NEPRISTRASNOST.

(mala digresija:
Ni jednog trenutka ne pripisujem Ilji ni najmanje zle namere. Čak verujem da je njegova želja i ljubav prema duhovnosti za primer. Biće on dobar stub Učenja i još bolji vojnik Svete Crkve. Uspešno će sludeti hiljade. Rečeno je odavno da je “put za Pakao popločan dobrim namerama“. Sladak je Ilja kada kaže “…moja lična, građanska odogovornost kao Pravoslavnog Hrišćanina za sudbinu moje gereracije“. Velika je to odgovornost za (sirota) Iljina pleća i nije taj krst lako nositi. I ni manje ni više nego ODGOVORNOST. I to LIČNA. A i GRAĐANSKA. I sve to za NJEGOVU generaciju. A tek kad ogrne institucionu odoru npr. PRAVOSLAVNOG HRIŠĆANINA, e onda mu niko više nije ravan. A Ilja je još samo običan student. Šta će tek biti kad preuzme svoju Svetu Ulogu na Putu Božijem. Lomi to i najjače. Jer, mali je korak od toga do fanatizma. Malecki. O tome govori don Huan. Jer ego ljudski je SKORO nepobediv).


Prenaglašeno forsiranje “ljubavi“ u Hrišćanstvu (Boga prema vernicima i obratno) upravo i dovodi do neravnoteže i izaziva sasvim suprotan efekat. Kao da nismo svesni neurotičnog uticaja preterane roditeljske ljubavi prema deci i užasnu opasnost u lakoći skretanja od ljubavi prema pravoj, životinjskoj surovosti tako poznatoj u praksi “Crkvenog preobraćanja Nevernika“ kao i kod (nekih/mnogih) Pravovernika. Ipak, Ilja smatra da je u stvari “nedostatak ljubavi“ kod Učenja Don Huana prava surovost i eto, časkom, postadosmo svi Sotonine sluge. Kako bi Ilja i mogao da razume da se ljubav (kao i sve drugo) mora uravnotežiti. I evo Ilji, jer je simpatičan, formule za večni život:

LJUBAV + NELJUBAV (RAVNODUŠNOST) = (prividna) NULA = RAVNOTEŽA = RATNIČKA BESPREKORNOST.

Jedinstvo se postiže tek kad se ostvari ravnoteža usled spajanja svih suprotnosti pri čemu, prividno, izgleda da je uticaj svake pojedinačne suprotnosti PONIŠTEN. Zbog toga i izgleda da je zbir NULA.

Isto kao što bela boja ne predstavlja ODSUSTVO (bilo koje) boje nego PRISUSTVO (svih) boja.

Neverovatna je ta nedoslednost Hrišćanske Crkve. Sa jedne strane imamo toliku poniznost i skromnost, toliku iskrenost, toliku milost i blagost da ti suze tera na oči. Pa ljubav prema drugima, pa ljubljenje skuta, pa okretanje drugog obraza. Dok ne shvatimo da je to rezervisano samo za One Koji Veruju. Za sve druge, totalna isključivost. Ni T od Tolerancije prema drugim Učenjima, drugim religijama, drugim putevima. A ne. Ni slučajno. Crkva ima tapiju. Tapiju i isključivo pravo na Istinu i Duše i Tela svojih Sledbenika. Ta Hrišćanska isključivost i crno-bela slika sveta je razdražujuća i opterećujuća. I uvek je sve ili od Boga ili od Demona. Postoji samo jedna knjiga. Samo jedan put. Nema između. Pa i za našeg Ilju postoji samo jedna ”Istinska religija”. Samo neka neko proba da se suprotstavi i onda će videti kako se jagnje pretvara u hijenu. Da li je to normalno ? Gde je tu ta toliko obećavana ljubav prema tuđim uspesima pa ma kojim putem došli do njih ? A, ne. To su sve “Sotonine obmane“. Šta god da nije u skladu sa dogmom, odmah stiže etiketa. Lepo Ilja kaže ”demonska energija” i ”ovaj pokret predstavlja veliku opasnost za naše sugrađane i NAŠA JE OBAVEZA da stanemo na put njegovom širenju”.

Ani Besant kaže da “…Hrišćanstvo jedino među svim religijama sveta tvrdi da je jedinstveno; sve ostale religije ... prihvataju vrednost drugih religija i zauzimaju prema njima stav blagonaklone neutralnosti a ne aktivnog oponiranja što nije slučaj sa Hrišćanstvom. Hrišćanstvo tvrdi da je ono jedino otkrivenje, jedini glas kojim se Bog obratio čoveku... Ono ostaje samo, nedostupno, smatrajući sve ostale religije sveta pogrešnim i Neznabožačkim“. Dakle, ili pripadamo Pravoj Veri ili propadosmo bez traga u sumpornim isparenjima Pakla. E sad ni Prava Vera nije ista u celom Hrišćanskom svetu. Katolici nikako ne mogu da svare Pravoslavce. Pa bi Ilja, pre nego što ukrsti koplje sa Satanističkim sledbenicima Kastanede, morao prethodno da se dogovori sa svojim saborcima luterijancima, anabaptistima, pentakostalcima, prezbiterijancima, anglikancima, kalvinistima, amišima, kongregacionalistima, huteritima, mormonima, šejkerima, svedenbordžijcima, uniterijancima, švenkfelderima, menonitima, doukoborcima, metodistima, episkopalcima, adventistima i ko zna kim sve još oko zajedničke strategije. Da oni prvo definišu razlike između njih i koja je od njihovih vera Prava, koja to slavi Istinskog Boga a koja je Đavolova rabota. Jer ipak svi čitaju istu knjigu (Bibliju) a opet ne mogu da se dogovore šta unutra piše. Pa hajde onda da im malo pomognemo oko osnova Hrišćanskog Učenja koje su izgleda preskočili tokom školovanja.

Ili se to uči tek u 6 godini MDU (šta god to bilo).

Evo par činjenica u vezi Hrišćanstva koje Ilja, naravno, poznaje neuporedivo bolje od mene. Mada, lično sumljam da su nam izvori bili isti kao i da će ovako nešto čuti na svom MDU:

1. Isus nije osnovao Hrišćanstvo. U njegovo vreme njegovo Učenje je predstavljalo jeres za tada vladajući Judaizam. Ranohrišćani su tretirani kao sektaši i brutalno istrebljivani od strane vladajuće religije. Hrišćanstvo je osnovao Pavle iz Tarsa, veliki misionarski vođa i zato neki autoriteti upravo i smatraju da Hrišćanstvo treba da promeni ime u ”Pavlinizam”. To je onaj isti Pavle koji se, pre nego što je u potpunosti prihvatio Isusovo Učenje i postao njegov najverniji sledbenik, veoma isticao u progonu pripadnika ranohrišćanskih sekti i bio poznat po brutalnim i surovim istrebljenjima pripadnika istih čak i van granica Jerusalima za šta je tražio (i dobio) posebnu dozvolu u znak pohvale za revnosno obavljen posao. Psihijatar Wilhem Lange je u svom delu “Genije, Ludilo i Slava“ dao psihološki profil neurotičnog i šizofrenog Pavla iskompleksiranog svojom ružnoćom i malim rastom a uz to i opterećenog grižom savesti zbog svoje homoseksualnosti. Nije slučajno da je svoj odnos prema braku, seksualnosti i ženama preneo i u svoju verziju Isusovog Učenja.

2. Isus nije osnovao Crkvu. Crkvu je stvorio sveti Petar koji je posle Isusove smrti postao čak i važniji od Isusa. Petar (što znači “kamen“) je postao i kamen-temeljac takozvane “Hristove Crkve“. Po Isusovim rečima i shvatanju, Crkva postoji u svakom trenutku kada se dvoje ili više nađu i govore o Njemu i u Njegovo ime. Da je Isus hteo da Crkva njegovog Učenja i fizički postoji on bi je lično i formirao ali je dobro znao kakvo će se zlo izroditi od ludila ustoličene ljudske hijerarhije. Isus je upravo i kritikovao sve oblike crkvene i vlastodržačke sile. Još od napada na sveštenike Hrama Velikog Iroda ispred koga su zelenaši i trgovci žrtvenih goluba i životinja zajedno sa religijskim liderima uništavali narod tlačeći ga i prisiljavajući da se pokori pisanim zakonima koje je dao Mojsije, pa do odbijanja da postane Mesija na čelu pobune protiv Rimske okupacije, Isus je govorio nešto što ni do danas mnogi nisu razumeli. Može se smatrati da je Isus bio Prvi Revolucionar.

3. Finalni (danas poznati) oblik Novog Zaveta formirao je krajem II veka crkveni otac Irenaeus. On je, u želji da pomiri suprostavljene rano-krišćanske zajednice i prekine sukobe koji su pretili da će uništiti Hrišćanstvo, sam odlučio koje će (od gomile pristupačnih spisa, pisama i svedočenja o Isusovom životu i Učenju) uvrstiti u Novi Zavet. Naravno, odabrao je ona koja su predstavljala, koliko-toliko, zajednička Učenja mnogih krvavo suprostavljenih hrišćanskih zajednica ne bi li ih na taj način primirio. Tako smo dobili 4 Jevanđelja koja čine Novi Zavet i to: po Marku, Mateju, Luki i Ivanu. Pored Jevanđelja u kojima se opisuje život osnivača religije postoje još i zapisi rane Crkve – dela svetih Apostola i Poslanice koje su napisali njegovi sledbenici u različitim periodima mlade Crkve (21 Poslanica) kao i tkz. Knjiga Otkrovenja. Ukupno 27 Knjiga. Izvan ovih kanonskih knjiga, sva ostala Jevanđelja koja nisu prošla strogi filter subjektivne procene valjanosti i koja nisu odgovarala ideji o onome šta je Isus govorio su odbačena, sakrivena ili uništena. Takvi tekstovi su se nazivali “Apokrifni spisi“. Otud i fascinantno Jevanđelje po Tomi, Jevanđelja Marije, Petra, Jakova, zatim Knjiga Mudrosti i dr. a još mnogo materijala čeka da jednog dana ugleda svetlo dana. Mnoga od tih dela su napisali najučevniji ljudi tog vremena pa čak i oni koji su kasnije proglašeni od strane Crkve za Svece (Irinej, Kliment Aleksandrijski i dr.). Ipak su i njihove reči predstavljale jeres. U preostalim spisima se moglo naći mnogo o Isusovom Učenju o reinkarnaciji koje je prihvatio od strane svojih učitelja dok je boravio u Indiji. Naravno da sve ovo Hrišćanska crkva negira ali ipak većinu tih spisa čuva u svojim pozemnim bunkerima. Cilj je jasan valjda i malom detetu: Crkvena vladavina strahom i ucenama kao i ustoličena hijerarhija moći i novca se ne sme ugroziti ni po koju cenu. U to ime sva sredstva su dozvoljena. Šta bi Isus rekao na sve to naravno da ih ne interesuje. Uostalom, kada bi se Isus ponovo i pojavio, prvi bi mu oni (ponovo) došli glave.

4. Sve do trećeg veka veliki istoričari i naučnici u svojim pisanim delima jedva da i pominju lik Isusa i to u svega par naznaka bez obzira na čuda koja mu Jevanđelja pripisuju. Logično bi bilo očekivati da su Jevanđelja, koja predstavljaju okosnicu Biblije, pisana od strane Isusovih učenika u vreme kada je Isus širio svoje Učenje čime bi predstavljala autentičan dokumenat tj. zapis iz prve ruke. Nažalost, nije tako prosto. Niti su ih pisali Isusovi učenici niti njegovi savremenici. Koliko god to bilo čudno, Jevanđelje po Marku je pisano oko 70 godine a Jevanđelje po Ivanu najranije 100-te godine nove ere. Obzirom da je Isus bio razapet (da li je?) oko 30 godine nove ere (oko svoje 30-te godine a znamo da njegovim rođenjem počinje računanje vremena nove ere) znači da su Jevanđelja pisana najmanje 40-70 godina posle Isusove smrti (da li je i umro na krstu?). Toliko o pouzdanosti i autentičnosti.

Zato je neophodno razdvojiti lik (i delo) Isusa od Hrišćanstva (Pavlinizma) kao Učenja. Naravno da Crkva zna pravu istinu o Isusu ali nikada neće dozvoliti da ona ispliva na videlo dana. Nikada neće dozvoliti da se shvati suprotnost između Boga straha i prisile iz Starog Zaveta i Boga ljubavi koju je doneo Isus u Novom Zavetu ili istina o Isusu koji je trideset godina proveo u Egiptu i Indiji gde je prihvatio Učenje Vedante, Vede i Upanišade u koje su ga uveli Eseni. Nikada se sa sigurnošću neće moći objasniti lik čoveka koji je propagirao ljubav i milosrđe, revolucioni prezir prema crkvenim i svim drugim autoritetima koji sprečavaju istinsku ljudsku volju da se razvije. Lik prosvetljenog i produhovljenog Učitelja koji je preuzimao na sebe patnju drugih ljudi. Lik koji je tražio direktnu vezu čoveka sa Bogom bez crkvenog ili bilo kakvog drugog posredništva. Lik čije je Učenje silovano i poniženo i tako podlo i besomučno eksploatisano od strane onih kojima nikada nije ni stalo do prave poruke Učenja već samo do svoje, materijalne i sve druge, koristi. Zato Majka Crkva nikada neće dozvoliti da se sazna prava priroda Isusovog Učenja, ne Učenja greha i patnje nego radosnog uspenja na Nebo, Učenja sreće i zadovoljstva koje je u Indiji naučio proučavajući Krišnu.

(još manja digresija:
Ono što je ovde smešno jeste da se Ilja u svom pismu pribojava upliva hinduističkih i sličnih Učenja i njihovog mogućeg pogubnog dejstva na decu a njegovi Učitelji mu nikada neće reći da je Isus, iako Jevrejin po rođenju, po svom mentalnom sklopu i onome što je govorio bio najveći Hindus jer su njegove reči u stvari izvorne reči Upanišada. Kakva ironija. I još nešto, veoma važno: Ko li će tek Crkvi ikada oprostiti što su nam nametnuli lik Isusa, mučenog i jadnog, probijenog i krvavog da nam stalno uvaljuje osećaj krivice za nešto što nismo uradili. Naravno, nisu oni blesavi: pravu sliku Isusa koji se smeje, veselog, žovijalnog i tako sličnog Krišni čuvaju iza betonskih i čeličnih pokrova).


Emil Brunner je nazvao Crkvu ”…nesporazumom. Od apela stvorena je doktrina; od slobodne zajednice – zakonsko telo; od nezavisnog udruženja – hijerarhijska politička mašina”. Pavle je od Isusove Religije “radosne vesti“ stvorio Religiju patnje, griže savesti i užasnog straha od smrti potpuno izmislivši doktrinu “iskupljenja i spasenja Hristovom smrću na krstu“, nešto što Isus nikada nije rekao. Paklena ideja koju je usadio stotinama miliona ljudi jeste da nema potrebe za samostalnim trudom jer je, po njemu, samoiskupljenje od greha NEMOGUĆE. Jedino što je potrebno jeste verovanje u iskupljenje krvavom Hristovom žrtvom na krstu kojom je on kupio raj ZA SVE ONE KOJI U NJEGA VERUJU. Jezivo. A onda smo, logično i lagano, od pojma “iskupljenje greha“ došli do pojma “otkup greha“ Katoličke crkve gde je za šaku suza, molitava, 10 (lažem, 25) ponavljanja “Devica Marija“ i slično moguće otkupiti svoj greh (bez obzira kakav on bio) i odmah, naravno, naći svoje mesto u Raju. Ovo bi svakom normalnom čoveku bilo smešno samo da nije stravično i da mu se od toga krv ne mrzne. Iz toga sledi i zaključak o inteligenciji Vernika. Izgleda da je doktrina “iskupljenja greha“ prvo zatrebala samom Pavlu. Pre nego što je postao jedna od gromada i stubova Hrišćanstva i primer “Pravovernog“ preobraćenika iz Judaizma dobro mu je došao oprost grehova koje je učinio prema, za njega tada, “Neznabošcima“ koje je tako uspešno proganjao. Nadajmo se da su njemu oprostili i svi oni čije je on prijatelje/rođake/porodice raščerečio. Ako to nije bio slučaj, svetom Pavlu, jevrejskom farizeju koji je kupio rimsko državljanstvo, ostala je još samo nada da mu Hrist lično da oprost. Jer niko drugi neće. Osim Crkve, naravno. Šta je to par života za pravu stvar i širenje jedine Prave Vere. Uostalom, u idućim vekovima su milioni pobijeni, sprženi u ulju i raščerečeni. Od širenja Božije milosti divljim crnačkim vudu “Neznabošcima“ od strane afričkih misionara do Konkvistadorske španske furije koja je spalila Meksiko.

Skoro dve hiljade godine dogme tokom kojih su sve nas opteretili lažnim grehom, kajanjem i patnjom. I još nije gotovo jer smo svi mi negde unutra Hrišćani. To je usađeno u nas i bez našeg pristanka. To osećanje krivice koje nas prati ceo život.

Bravo, Letači, lepo ste se nauživali. I najeli.

Ne kaže bez veze Osho Raineesh da Učenje prestaje da postoji onog trenutka kad originalni Učitelj – tvorac učenja, nestane. Sve posle toga postaje ogađeno ljudskom pohlepom i glupošću.

Naravno da je, kad smo već razdvojili lik Isusa od pojma Crkve, potrebno razdvojiti i Crkvu od Hrišćana – miliona ljudi koji čistog srca i duše vođeni najvišim porivima (ljubavlju) i najnižim (strahom) pristupaju Crkvi. Dakle, da ne bi brkali pojmove kada govorimo o Hrišćanstvu potrebno je uvek da definišemo da li mislimo na Isusa, Crkvu (institucija + sveštenici) ili Hrišćane (vernike). Takođe, da ne bi lako upali u zamku uopštavanja, naravno da je glupo tvrditi da je svaka Crkva bila brutalna ili da su svi sveštenici bili ili jesu negativni. I Crkva i Hrišćani pokrivaju SVE kombinacije mogućih ljudskih osobina. I to za razliku od Isusa (posle razapinjanja je postao Hrist) o čijim se pravim rečima i delima, nažalost baš zahvaljujući Crkvi, nikada neće saznati prava istina. Moje će, lično, simpatije uvek biti na strani Hrišćanskih (uglavnom Pravoslavnih) Mistika čije ponašanje tradicionalna Crkva nikada i nije baš posmatrala sa posebnim odobravanjem a koji su se takvim svojim manirima (asketizmom i predanošću) veoma približili gnostičkim korenima izvornog Hrišćanstva pa čak i hermetičkim i zen-budističkim iskustvima Prosvetljenja ili praksama muslimanskih Derviša.

Ipak, pravi udarac Crkvenoj ideji Boga nije naneo ni Osho svojom željom da nestanu sve Crkve i svi sveštenici kao posrednici između čoveka i Boga odnosno njegove potrebe za Prosvetljenjem, niti Aleister Crowley koji je bio proglašen od strane Crkve Antihristom i njenim najvećim neprijateljem. Pravi udarac je zadat u knjizi Unutrašnji Oganj, u delu “Ljudski kalup“. U jedva nekih desetak strana je dato objašnjenje kakvo nikada nigde nije ponuđeno. Objašnjenje koje napokon oduvava Hrišćansku ideju Boga i spušta je na nivo onoga što i jeste: lokalne zablude i nesporazuma. Sva hiljadugodišnja ludila miliona ljudi su upućena na pogrešnu adresu. Kakva farsa. Bilo bi smešno da čoveku ne dođe da plače. Farsa čija genijalnost odgovara genijalnosti njenih neljudskih tvoraca : Letača. I postaje kristalno jasna surova Istina. Istina potpuno hladna, bezemotivna, od koje se osećaš kao kada zimi posle trčanja ostaneš bez daha i nagutaš se hladnog, smrznutog vazduha koji zapeče u grlu koje kao da je usijano: Svi mi jadnici čekamo susret sa Neizbežnim. Taj susret je dogovoren pre našeg rođenja i sve što činimo, svaki sekund koji provedemo u našim besmislenim ljudskim preganjanjima oko toga ko je lepši i kome je veći, vodi nas sekund bliže onome što nas stpljivo čeka. A tamo nas strpljivo čeka nešto potpuno Bezlično. Nešto čija je ogromnost i neshvatljivost našem podeljenom jadnom ljudskom razumu tolika da je njen (njegov) ljudski deo (koji ipak mora postojati) toliko mali i beznačajan da nije u stanju da ni da za milimetar pokrene celinu. I zato ništa što mi uradimo u našim glupim, malim egoističnim životima, nikakve kletve, molbe, preklinjanja, ucene, ljigava i drhturava ulizivanja ni reka prosutih suza neće ni za milimetar pokrenuti ni delić naše sudbine. Neće vratiti naše najmilije, neće ukloniti naš bol.

Toliko o našem mestu u neograničenom Svemiru, među beskrajnim svesnim bićima. Toliko o našoj bednoj samovažnosti. O našem stvaranju po Božjem liku.

Ali nećemo sad da cmizdrimo. U tome je i lepota izazova. I šansa da neko od bednika učini nemoguće i zasija kao Supernova. Jedan u bezbroj miliona. Malo li je.

Ratništvo upravo predstavlja negovanje takvog duha. Hladnokrvnog, bezličnog, duhovitog. Apsurdnog. Apstraktnog. Duha za koji treba imati i izvežbano telo i petlju i muda ko od čelika. I ljubav. Ne mnogo različitu od one koju Ilja spominje. A ipak i veoma različitu. Ljubav bez prisile.

Razlike između Hrišćanstva i Učenja don Huana su ogromne i nepremostive. Čak ih je teško i nabrojati. Od opisa Boga koji nas je stvorio, opisa sveta koji nas okružuje, našeg mesta u istome, metoda i tehnika prema sebi i bližnjima do načina spasavanja naše jadne dušice od neumitnog kraja. I još važnije, Hrišćanstvo je Religija stotina miliona, Religija i Učenje Knjige staro dve hiljade godina. Učenje don Huana čak nije ni Učenje u klasičnom smislu reči. To je pre opis sveta i prikaz pragmatičnih metoda za usavršavanje čoveka. I sam don Huan je negirao da je Učitelj i nije mu bio cilj da prenosi znanje već samo da ovekoveči svoju lozu. Ima, međutim i zajedničkih tačaka. Manje nego razlika ali ipak ima. Možda najvažnija zajednička tačka je odnos prema egu kod Isusa i kod (ponekih) Hrišćana koji bi se mogao poistovetiti sa besprekornošću kod Ratnika. Kod Crkve ovoga sigurno nema.

Što bi rekli matematičari (kad bi išta o ovome znali a i hteli nešto da kažu), Hrišćanstvo je samo (mali) PODSKUP Totalnog Huanovog Učenja.

Najveća razlika ipak leži u slobodi kojom smo prihvatili naše verovanje. “…PRAVA NAKLONOST NE MOŽE BITI ULAGANJE.. “ govorio je don Huan. Jer “...sloboda ne može biti investicija. Sloboda je avantura bez kraja, u kojoj rizikujemo naše živote i mnogo više za nekoliko trenutaka nečeg što je izvan reči, izvan misli i osećanja....Sloboda da se nestane, da se uzleti, da se bude kao plamen sveće, koji, uprkos tome što je podignut naspram svetlosti biliona zvezda, ostaje nedirnut, jer se nikad nije pravio da je nešto više od onoga što jeste – obična sveća“. Ratnici uzimaju ono najbolje od sebe i to nude Duhu, Apstraktnom.

Nema načina da Ilja shvati ovo što je rečeno. Ne zato što je glup. Ne daj Bože. Nijedno slovo koje sam do sada napisao ne bi Ilji promenilo ni jednu misao u glavi. Čak obratno. Još bi ga više utvrdilo u ideji da ga samo Bog i molitva sada mogu spasiti od ovakvog Sotone. Ja lično ne bih ni želeo da Ilja počne drugačije da razmišlja. Malo bi me time razočarao. Ilje moraju da postoje. Kao i sve ostalo. Jer se samo iz suprotstavljenih suprotnosti rađa kvalitet. A kada se sklope i jedno i drugo događa se Istina. Uostalom, niko ne bira Učenje svojim razumom. To nije učinio ni Ilja pa ni mi koji ovo čitamo. Nema lakog objašnjenja zašto smo se mi primili na jedno Učenje a Ilja na neko drugo. Ne radi se tu o pameti ili mudrosti. Nešto u nama je donelo odluku na osnovu delova nas koje svesno slabo razumemo a nama ostaje samo da se tome povinujemo. Zato Ilja ne treba nama da se pravda (što njemu, naravno i ne pada na pamet). Zato ni mi nemamo potrebe da se pravdamo ili branimo bilo šta. Ni Kastanedu, ni don Huana. A ponajmanje nas same.

Iljo, prijatelju. Ja ti, sigurno, neću smetati svojim mislima. Samo ti radi šta treba da radiš. Želim ti puno sreće na 4 godini MDU.

Pa ako je Božja Volja da i 5 godinu daš u roku.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri sep 26, 2007 7:58 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub aug 04, 2007 5:27 am
Postovi: 85
Priča o vuku i Crvenpapici
Miran suživot
Jednom davno, davno, iza sedam galaksija i iza sedam crnih rupa u zabačenom kutku svemira bila jednom jedna mala planeta. A na njoj dva kontinenta, na kojima su u miru i sreći živjele tri inteligentne vrste. Za razliku od naše male planete na kojoj u jednoj inteligentnoj vrsti ima i poneko živ.
Na jednom kontinentu su miran suživot provodili inteligentne kokoši i još inteligentnije lisice, a na drugom kontinentu inteligentne kokoši i isto tako inteligentni vukovi. I tako u nizu mirnih stoljeća, ispunjenih blagostanjem, lisice su u svom kutku svijeta sretno jele ukusne inteligentne kokoši, a isto su radili i vukovi u svom kutiću.
Ali svaka sretna priča ima svoj kraj. Jednog lijepog proljetnog jutra rodio se crni vuk za kojeg je, nakon opsežnih medicinskih pretraga, utvrđeno da je alergičan na kokošje perje. Svaki put kada bi pojeo kokoš natekla bi mu sluznica u nosu i grlu i suzile oči. Budući da su inteligentne vrste prorijedile neinteligentne, postavio se problem njegove prehrane. Stari vukovi su mu ispričali staru priču, u koju više nitko od vukova nije vjerovao, da na planeti postoji još jedan kontinent na kojem žive inteligentne lisice.
Remetilački faktor
Ali naš vuk nije imao mnogo izbora, pa je u stanju krajnjeg očaja, uz malo sreće, preplovio more i dokopao se svoje zemlje snova. I lisice i kokoši su ubrzo uočile da se nešto čudno događa.
Prvo su nepoznatog uljeza i njegove aktivnosti otkrile kokoši koje su ga, potpuno ushićene, iz krajnje nerazumljivih razloga, proglasile svojim bogom, hramove u kojima su slavili dotadašnje boga Veliku lisicu preimenovali i posvetili njemu u čast, prepravili kipove bivšeg boga i novog boga nazvali Vuhovah. Nakon toga su do istine došle i lisice, koje su već imale dobrog boga, Veliku lisicu, koji ih je jednom davno, po njihovim dogmama, nakon strašnog rata, oslobodio terora najopasnijih bića na planeti, krvoločnih ubojica dobrih i nevinih lisica, monstruoznih inteligentnih kokoši. Zato su vuka proglasile princom tame i nadjenuli mu ime Vutona.
Jedno pitanje za inteligentne stanovnike jedne druge planete: je li vuk dobar ili loš?
Crna kokoš
Vuk, iz alergijskih razloga, nije podnosio kokoši, ali se, na kraju, sprijateljio sa jednom potpuno crnom kokoši, bilo da je razlog njegova osamljenost ili možda zbog njene boje. Treba znati da su crne kokoši na toj planeti pravi raritet, kao i crni vukovi s alergijom.
Crna kokoš je formirala krug sljedbenika, koje su se obojile u crno. Vuk ih je uvježbao vještini borbe s lisicama, jer je znao što se sprema.
Dan iskljucanih očiju
Jednog lijepog dana, na nebu se pojavio oblak oblika Velike lisice i lisice su zaključile da je to omen i svim raspoloživim snagama napale crnog vuka. Vuk je bio žestok, hrabro se borio, ali bi izvukao kraći kraj da se u odsutnom trenutku nisu pojavile pripadnice reda crnih kokoši u gusto zbijenim bojnim redovima i u fanatičnom jurišu pregazile lisice.
Lisice su bile šokirane! Do tada pokorne kokoši atakirale su im ravno na oči, a vuk je dovršio posao. Lisice su taj dan nazvale Dan iskljucanih očiju. I od tada su ga redovito obilježavale, a starije lisice su pričale mladim: ˝Bili smo nadomak pobjede protiv strašnog Vutona, ali su nas u odsutnom trenutku izdale naše prijateljice kokoši. To nam je hvala, nama, koje smo tako lijepo postupale s njima i provele stoljeća i stoljeća u mirnom suživotu! Izdaja, izdaja! Ali jednog dana…˝
A u svijetu kokoši pravo slavlje! Crna kokoš je krunisana za cara svih kokoši, njegove pratiteljice u crno obojane kokoši su zauzele sve važnije položaje u carstvu, u kojem se, gle čuda, odjednom pojavilo mnogo novo-obojanih crnih kokoši i priključile se redu koji prije sukoba nije bio baš brojan (teško su vrbovale nove članove jer su ostale kokoši u to vrijeme imale mnogo važnijih poslova, a i do crne boje se teško dolazilo). Kokoši koje su prije oprezno mrmorile protiv reda i pazile da ne naljute lisice, sada su se oduševljeno priključile i tvrdile kako one nisu nikada sumnjale u pobjedu i da su za nju podnjele strašne žrtve. I tako je u carstvu kokoši neko vrijeme vladao neviđeni polet i prosperitet. Ali sve što ima početak ima i kraj!
Dan slomljenih krila
Jedne hladne zimske noći umre sada već ostarjeli crni vuk. Kada su to saznale preostale, prorijeđene, ustrašene i deprimirane lisice poludile su od sreće. Odvažna lisica, njihov kralj, sazove skup svih preostalih lisica i reče:˝Vutona je mrtav! Dan osvete je došao. Vrijeme je da naplatimo naše patnje i kaznimo izdajničke kokoši! Zgazimo ih!˝.
Lisice zalaju kao u transu i željne krvi, kokošjeg mesa i osvete krenu ka glavnom kokoš-gradu.
Pametne novo-obojane crne kokoši mudro su zaključile da je sve propalo, da je došlo vrijeme da smijene kokošjeg cara i da stupe u pregovore s lisicama, ne bi li na taj način spasili svoje živote, a što je još važnije i položaje, pa ako se ukaže i mogućnost za napredovanje,…
Lisice su, poludjele od bijesa, pojele njihove pregovarače. Kada su to saznale mudre novo-obojane crne kokoši dale su se u bojanje u novu, kako su tumačile, moderniju smeđu boju i pobjegle iz kokoš–grada glavom bez obzira (to je moja verzija; njihova je da su imale taj dan mnogo važnijih poslova u provincijama kokoš-carstva).
Ali staro-obojane crne kokoši nisu bile pametne, nego fanatične, a i već su jednom okusile lisičju krv i organe vida pa su se ponovo, na ravnici ispred kokoš-grada svrstale u bojne redove. Među njima jedva da je bila i poneka novo-obojana fanatična crna kokoš. Kada je kokošji car vidio malobrojnost svoje vojske, prezirno je pljunuo o pod i rekao:˝Crne kokoši, sestre moje, ostale kokoši su ipak samo kokoši. Od danas mi nismo kokoši nego ratnici i nakon ove bitke ćemo se tako i ponašati!˝
Sukob se pretvorio u pravi masakr. Ni jedna strana nije htjela odstupiti. Bila je to borba na život i smrt, do posljednje kokoši i lisice s neiskljucanim očima. Na kraju su pobjedu, potpuno neočekivano odnijele kokoši. Par preostalih jednookih lisica se u panici razbježalo. Ostale su žive samo četiri crne kokoši. Hrabro je, na čelu svoje vojske pao i kokošji car. Preživjele crne kokoši su ga pokopale, sprale sa sebe crnu boju, prezirno pljunule o pod i povukle se u zabačeni planinski kraj.
Novokokošje carstvo
Nakon što je izvojevana velikokokošja pobjeda, smeđa boja je pala u zaborav, modni trend se promijenio i opet je bilo poželjno nositi dobru staru crnu. Novo-obojane crne kokoši žurno su posvršavale svoje vrlo važne poslove po provincijama i još brže se vratile u kokoš- grad i zauzele upražnjene položaje. Jedna od njih, koja je imala najviše zlatnog zrnjevlja, okrunjena je za novog kokoš-cara. Poslije će se pokazati da je upravo ta kokoš odigrala najznačajniju ulogu u presudnoj bitci i da je upravo ona svojim mudrim taktičkim potezima i nevjerovatnom osobnom hrabrošću izvojevala pobjedu. Jedna druga novo-obojena crna kokoš koja je imala manje zlatnog zrnjevlja, a više pameti, imenovana je poglavarem nove crno-kokošje religije i nazvana Crvenpapicom. On je proglasio bivšeg cara Crnu kokoš Vuhovahovim sinom, pola vukom, pola kokoši, a sebe njegovim jedinim nasljednikom. Uz to je odlučila da se Crna kokoš izlegla iz jaja koje kokoš nikada nije snijela i da je Crna kokoš tri dana nakon junačke smrti uskrsnula i još nekoliko sasvim očiglednih i logičnih stvari. Neke kokoši nisu bile zadovoljne tim potezom pa su nastavili štovati Vuhovaha kao jedinog boga, a neke krajnje cinične i nesklone promjenama i dalje su štovali Veliku lisicu. I tako je sreća i blagostanje ponovo zavladala kokošjim carstvom, dok su nekoliko preostalih lisica u planinskim zabitima lizale svoje rane. Vodstvo među njima je preuzela Lukava lisica, najmudrija od svih lisica koja je ikada postojala.
A na drugom kraju kontinenta četiri preostale staro-crne kokoši-ratnici su se oporavile i dobro razmislile o svemu. Odlučili su da se više neće mješati u kokošje poslove. A onda se među njima, jednog prekrasnog proljetnog dana, iz jaja izleglo čudo na toj planeti do tada neviđeno: bijela kokoš.
RaskolKokošji car je za to vrijeme mudro, pravedno i krajnje nesebično upravljao carstvom utrostručivši u kratkom vremenu količinu svog zlatnog zrnevlja.
Lukava Crvenpapica, je koristeći sasvim neopravdano nezadovoljstvo nekih provincija, koje su proglasile odcjepljenje i nezavisnost, nezadovoljne time što se sve više zlatnog i običnog zrnevlja slivalo u glavni grad, okrunila njihove bivše upravnike za kraljeve. Kokošji car je nato imenovao svoju Crvenpapicu, dok je ona prva i jedina prava Crvenpapica u žurbi, zbog neodložnih poslova, napustila kokoš-grad. I tako su sada postojale dvije prve, prave i jedine Crvenpapice.
Kokošje carstvo je u slijedećim godinama utonulo u niz crno-kokošjih religijskih i poslovno-kokošjih zlatno-zrnjevljih sukoba, a bilo je i obično–zrnjevljih sukoba. Od crno-kokošje religije nastalo je niz novih. Jedna je kao simbol uzela dva crna ukrštena kokošja pera, pa se od nje odcijepila frakcija koja je krajeve pera dodala vučju dlaku, a zatim još jedna koja je za simbol uzela mjesec i to zbog toga što je tvrdila da je Crna kokoš redovito, poput svog oca crnog vuka, zavijala na mjesec. Mnogo je kokošjih pera počupano i mnogo kokošjih kljunova slomljeno zbog tih izrazito bitnih detalja. Neke kokoši su se u stanju krajnjeg očaja sjetile preživjelih staro-obojenih crnih kokoši pa su ih stale tražiti. One kokoši koje su ih našle nikada se više nisu vratile u carstvo kokoši; ostale su živjeti s njima.
Ni Lukava lisica nije mirovala. Ščepala je nekoliko kokošjih jaja i kada su se iz njh izlegle mlade kokoši dala se na odgajanje istih. Sasvim ih je ispravno podučila da su lisice i kokoši jedna te ista vrsta i da su kokoši bez ikakva razloga izdale mudre, dobre i plemenite lisice, objasnivši im to genetskim nedostatkom istih i podučila ih kako da taj nedostatak isprave.
Za to vrijeme je bijela kokoš koja je bila izuzetno mudra preuzela vodstvo nad grupom bivših staro-crnih kokoši i reformirala ih u red bijelih kokoši.
Kraj kokošjeg carstva
Lukava lisica je, sada već odrasle, lisičje odgojene kokoši opskrbila zlatnim zrnjevljem (znala je ona da slasno kokošje meso prava valuta, pa za zlatno zrnjevlje nije mnogo marila) i poslala ih u kokoš-grad. Neke od njih su smjesta počele propovijedati: jedna je govorila da je Vuhovah ustvari prerušena lisica, druga da su Crnu kokoš odgojile lisice, treća da Crna kokoš nikada i nije postojala, da su to bajke budalastih kokoši iz starih vremena, a četvrta da je lisica najbolji kokošji prijatelj i da ni Vuhovah ni Crna kokoš nikada i nisu postojale. Druge su podmićivale sve kokoši koje su mogli i postale vrlo ugledne kokoši. U trenutku najvećeg košmara i totalnog međukokošjeg sukoba, u kojem se nije znalo tko je za koga a tko protiv koga, na nagovor jedne od lisičjih kokoši jedna od Crvenpapica je pozvala lisice u pomoć. Lisice su tako bez velike borbe umarširale u kokošgrad, u slast pojele sve Crvenpapice i još mnoge istaknute kokoši, ukinule sve religije osim religije Velike lisice i na sva ključna mjesta postavile svoje kokoši poslušnice.
I tako su lisice i kokoši živjele u potpunom skladu, miru, toleranciji i međusobnom uvažavanju živjele slijedećih tisuću godina.To je bio najslasniji period Velikog lisičjeg carstva. Kako li su samo bile tuste i slasne te moderne kokoši! Njam- njam.
Novi ciklusaDuboko u planinama red bijelih kokoši je jačao, rastao i napredovao. I čekao.
Jednog lijepog proljetnog jutra rodio se bijeli vuk za kojeg je, nakon opsežnih medicinskih pretraga, utvrđeno da je alergičan na kokošje perje. Svaki put kada bi pojeo kokoš natekla bi mu sluznica u nosu i grlu i suzile oči. Budući da su inteligentne vrste prorijedile neinteligentne, postavio se problem njegove prehrane. Stari vukovi su mu ispričali staru priču, u koju više nitko od vukova nije vjerovao, da se nekada davno to isto desilo i jednom crnom vuku koji je zbog toga otišao na jedan kontinent na kojem žive inteligentne lisice...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sri sep 26, 2007 9:24 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jan 26, 2007 9:50 pm
Postovi: 545
Lokacija: Split
Njegov identitet je nebitan.

Bitno je ono što piše.

_________________
Činjenica sama za sebe nikada nije važna bez dobre procjene i jasne povezanosti s drugim činjenicama.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned nov 04, 2007 6:23 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri jul 18, 2007 7:46 am
Postovi: 155
Lokacija: Rijeka, Hrvatska
Što mislite o Castanedinom odlasku/smrti. Brzoj kremaciji ,otpremi ostataka u meksiko?
Dali se je i on transformirao u nešto više poput njegova učitelja ,ili ipak nije uspio?
Zamršeni kraj Patricije Partin/plavog izviđača?

_________________
RESPECT TO THE MAN IN THE ICE-CREAME VAN!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned nov 04, 2007 6:35 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jun 03, 2007 4:58 pm
Postovi: 350
to pitanje i mene muči . Ta Karlosito je morao otići u velikom stilu , kao što je pisao u svojim knjigama , a ne od raka jetre. I ta plava skautica... :?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned nov 04, 2007 6:56 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri jul 18, 2007 7:46 am
Postovi: 155
Lokacija: Rijeka, Hrvatska
Pa ako je je u zadnjoj knjizi opisao kako se je bacio sa Don Juanom a vratio se u neki grad, treba da je imao dosta dobre moći.
Ako ko zna više,neka javi!

_________________
RESPECT TO THE MAN IN THE ICE-CREAME VAN!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned nov 04, 2007 11:09 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon okt 08, 2007 11:30 pm
Postovi: 84
Lokacija: khm...pa...ovdje?
Anonimus je napisao/la:
Što mislite o Castanedinom odlasku/smrti. Brzoj kremaciji ,otpremi ostataka u meksiko?
Dali se je i on transformirao u nešto više poput njegova učitelja ,ili ipak nije uspio?
Zamršeni kraj Patricije Partin/plavog izviđača?



kremaciji !!? zar ne reče baš on armandu..."ako ozbiljno želite da kaznite osobu,sahranite je u urni sa pepelom,njena izgubljenost će biti beskrajna". qq #-o

_________________
...kadar stići i uteći i na strašnom mjestu postojati


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet nov 09, 2007 8:06 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub aug 04, 2007 5:27 am
Postovi: 85
Anonimus je napisao/la:
Što mislite o Castanedinom odlasku/smrti. Brzoj kremaciji ,otpremi ostataka u meksiko?
Dali se je i on transformirao u nešto više poput njegova učitelja ,ili ipak nije uspio?
Zamršeni kraj Patricije Partin/plavog izviđača?

Možeš li napisati nešto više na ovu temu?
Nemam nikakvih informacija, a zanima me.
Ili možda neki link?
Hvala.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet nov 09, 2007 10:55 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri jul 18, 2007 7:46 am
Postovi: 155
Lokacija: Rijeka, Hrvatska
Samo sam ukucao Carlos Castaneda na google i pročitkao svašta,a evo ti par zanimljivih strana:

http://en.wikipedia.org/wiki/Carlos_Castaneda
http://www.inet.hr/~amodrusa/Tensegrity/dvaput.html
http://www.moderna-vremena.hr/vrem/ccastaneda.asp

Nema ti tamo puno o tome da je bio fejk,al barem nešto.
Meni je Castaneda dobar, promijenio je moja shvaćanja ali uvijek treba biti kritičan.

_________________
RESPECT TO THE MAN IN THE ICE-CREAME VAN!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet nov 09, 2007 11:39 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jun 03, 2007 4:58 pm
Postovi: 350
Anonimus:
Citat:
Što mislite o Castanedinom odlasku/smrti. Brzoj kremaciji ,otpremi ostataka u meksiko?
Dali se je i on transformirao u nešto više poput njegova učitelja ,ili ipak nije uspio?
Zamršeni kraj Patricije Partin/plavog izviđača?


kriger:
Citat:
kremaciji !!? zar ne reče baš on armandu..."ako ozbiljno želite da kaznite osobu,sahranite je u urni sa pepelom,njena izgubljenost će biti beskrajna". qq d'oh!


Da nadodam još da su njegovu smrt objavili tek nekoliko mjeseci poslije no što se ona navodno dogodila.

Pazite sad ovo. Kastaneda je rekao da ako nekoga sahranimo u urni s pepelom , ili što je još bolje kremiramo ga i bacimo njegove ostatke negdje (što znači da nitko ne zna gdje su njegovi ostatci) , da će njegova izgubljenost biti beskrajna. Pa zar ne vidite. Kastaneda je u Toresovoj knjizi ostavio mali trag nama koji prakticiramo ratništvo.
On(ili njegova družina) su objavili njegovu smrt nekoliko mjeseci poslije no što je navodno umro--- zato da se dobije na vremenu i da ga ljudi, pri tome mislim na ljude , a ne na ratnike , jer oni ne bi bili prevareni tragačkom tehnikom koju je savršeno izveo Kastaneda i njegova ekipa, da ga zaborave , da spale njegove knjige , prodaju ih , bace na police i izbace njegovo ime iz svog pamćenja.
A što se tiče navodne kremacije. Da su objavili recimo da je pokopan,ljudi bi tražili njegov grob , interes bi bio velik , ali pošto je navodno bio spaljen , njegova izgubljenost(u mislima ljudi) je beskrajna , a mi danas imamo dokaze da je on u tome i uspio. Danas interes za njegove knjige nije ni približan kao što je bio za njegova života.
Isto kao što je izbrisao svoju osobnu povijest za života , tako je i izbrisao svoju smrt i to majstorskom tragačkom tehnikom; i još nam je ostavio naputak u Toresovoj knjizi da on zapravo i nije mrtav.
Da okrenemo svoje moždane antene u pravom smjeru , a ne u smjeru kojeg diktiraju letači , pa valjda bi shvatili . ..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet nov 09, 2007 9:40 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub aug 04, 2007 5:27 am
Postovi: 85
Anonimus, zahvaljujem. Nix je napisao odličan post. Ako netko može nešto napisati o ˝ Zamršenom kraju Patricije Partin/plavog izviđača˝. Probao sam nešto pronaći, ali nisam uspio bogzna što. Vjerujem da bi zanimalo i druge članove.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub nov 10, 2007 10:33 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri jul 18, 2007 7:46 am
Postovi: 155
Lokacija: Rijeka, Hrvatska
Je,je Nix je napisao dobar post,a i mene zanima šta se je dogodilo sa plavim skautom,vjerovatno nešto slično castanedi, al ko zna točno nek se javi!

_________________
RESPECT TO THE MAN IN THE ICE-CREAME VAN!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: sub nov 10, 2007 3:08 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jun 03, 2007 4:58 pm
Postovi: 350
hvala na pohvalama :oops:
jedne noći prije sna mi je to sve to samo od sebe došlo , i onda kada sam vidio vaša 2 posta jednostavno sam to pretočio u riječi poz :mrgreen:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: ned nov 11, 2007 1:22 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jun 03, 2007 4:58 pm
Postovi: 350
ali opet , puno je dokaza da je kastaneda vjerovatno bio varalica i da je sve o čemu je pisao bila izmišljotina . o tome se malo može naći na našem jeziku i na našim stranicama , i malo se o tome govori , a bilo bi u redu da se kaže pokoja riječ i o tome.
evo jedne stranice na kojoj se može naći ''alternativna'' istina o karlosu.
http://sociologyesoscience.com/esoterica/castan.html

ja svim srcem želim vjerovati u kastanedino učenje , i njegovu verziju ''svijeta'' , to je moja priroda , ali isto tako moja priroda je da sve analiziram i neću ''popušiti'' nešto bez da sebi dokažem da je to istina.
Zapravo , nalazim se zaista u sjebanoj situaciji. Mnogo stvari o kojima je pisano u njegovim knjigama sam doživio i sam , puno nevjerovatnih stvari , ali priča o kastanedi i njegovom životu jednostavo osporava sve o čemu je čovjek pisao . Volio bih kad bi netko iskusniji napisao nešto o tome , o drugoj strani novčića , i pritom mislim na samoprozvane vidovnjake. Ljudi , ako ste se vi uvjerili do kraja u sve o čemu je kastaneda govorio i znate da nije lažov , dokažite to i nama , dajte našim umovima to zadovoljstvo , neki od nas ,( otprilike više od 99% ljudi) prvo trebaju nekakav dokaz kao poticaj za napredovanje u bilo čemu , pogotovo u nečemu što zahtjeva tako radikalnu promjenu načina života kao što je Put ratnika . hvala na razumijevanju , očekujemo odgovore

:)


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 69 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 13 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz