Na prvu loptu....
charleston je napisao/la:
Koji su cilj ovim postigli OPS-ovci? Kako su mi naudili tim astralnim susretom?
možda ovo:
charleston je napisao/la:
Osjetim kako me podilaze srsi i poželim svih što glasnije upozoriti tko je to došao, ali osjećam da se kočim tj da ne mogu ispustiti glasa niti se pomaknuti ni bilo kako reagirati, kao da sam dobila anesteziju; dotle sotona mirno sjeda na stolicu meni nasuprot i kao i obično u (rijetkim) snovima u kojima se na kraju paraliziram - nemajući boljeg rješenja, pobjegnem natrag u tijelo i budim se.
Potenciranje ulaska u ulogu žrtve. Potenciranje nemoći i slabosti pred "jačim" od sebe ( tako um to tada vidi, strah je tu, teren nam je nepoznat, astral baš i ne poznajemo - to je možda i ton misli/osjećanja koja se možda potenciraju pred pojavu tih likova, itd. )
...Lukava taktika, čega god i koga god, ali samo do određenog trenutka. I sve zbog toga što se krenulo ka sebi, zar ne?
da krenem u driblanje u trku ? Naravno
Šta bi mogao biti cilj?
Ovako kontam....Svjesnost prenosimo i na tijela te tako razvijamo tijela što je za nas vrlo bitno ( tijela u Štajnerovoj terminologiji ( ili možda centre po terminologiji G.-a, u ovo zadnje nisam siguran da je recipročno tijelima)). Ukoliko kreneš da se promatraš moguće je da samim tim
svjesnost polako prenosiš i u astral. Može biti da si na pragu nečeg bitnog za tvoj razvoj prenoseći
svjesnost u astral, pa ako te se hoće spriječiti i crpiti energiju, e onda se radi strašenjem kao što si opisala gore. Takođe sa povratkom informacija iz lucidnih snova ili astralnog plana o prisutnosti "zla" ili ostalih iskustava, dešava se da um krivi te informacije do određene granice ili preko svih granica i kontam da se računa upravo na tu osobinu uma. Kao onaj točak o kome sam pisao. Na taj način "zlo" čini inicijalni impuls u astralu a mi ga prenosimo u budno stanje i širimo na svoju ravan u obliku straha ili nelagode. Nešto kao da dajemo ton tom "zlu" zbog vlastitog ne znanja i ne iskustva. Kad premotavamo film i osjećanja, ukoliko izostane i budnost pri tome te ukoliko se zakačimo za sve te događaje i osjećanja e onda padamo u jaču ego-identifikaciju. Uviđamo da smo napadnuti i da se nekako moramo nastaviti braniti. Samim tim se i um zaokupi sa takvim mislima o odbrani ili nemogućnosti odbrane i samo o tome brunda po cjeli dan. Naravno samim time smo izbačeni iz dotadašnjeg balansa. U najblažem slučaju smo zbunjeni na jedno duže vrijeme.
Ako smo se identifikovali sa takvim mislima i emocijama eto nas u ulozi baterijice. Tako pored strašenja i abdukcija u astralu imamo opet jače bacanje/vraćanje u ego. A onda odatle idemo dalje u odbranu. Ako krenemo da mislimo o svemu tome iz ega onda idemo sa strahom, brigom, strepnjom ili zabrinutošću te još više pojačavamo nelagodu i zakrivljujemo događaje u neka nejasna
tumačenja sjećanja i osjećaja, tumačenja o onome što se zbilo u astralu ili lucidnim snovima. Onda se zna preskočiti neki vrlo bitan detalj koji može pomoći kasnije. Ako je ovakva situacija kako sam opisao, ako je ovakav mehanizam preovladava unutar bića onda se teško može doći do jasnih odgovora. Mislim da je problem sa bivanjem u astralu i otmicama ili strašejima preko astrala dešava upravo zbog našeg rada na sebi a ne zbog nekih predodređenosti i dogovorima sa "drugom stranom" ranije i sl. Mislim da nas se pokušava odbiti od razvijanja na toj ravni, kao i možda kontrolisanja preko utiskivanja određenih sadržaja u astralno tijelo. Takođe problemi se javaljaju u nedovoljnoj svjesnosti ili budnosti koja je u tom trenutku prisutna u astralu a njih pripisujem neiskustvu. Zbog početnog straha ili zbunjenosti u ovakvim događajima koje opisuješ to se zna prenijeti i na zbilju. Kad smo prisutni u životu onda se u svakoj situaciji pojavi i neki izlaz, tako se mogu pojaviti izlazi i u ovakvim (astralnim) situacijama. Samo valja i tamo biti u sebi, svjestan sebe. O tome više zna reći FORMICA.
svjesnost - u ovom slučaju pod tim mislim da je svjesnost prisutna dok sam budan. Kad utonem u san svjesnosti više nema. No svijest je prisutna i u snu i na javi. E sad fora je prenijeti svjesnost u astral ili u lucidan san ili se probuditi/biti smiren u trenutku neke vrste abdukcije. Tad može da se djeluje i na tim planovima. No i tad je potrebno "biti u sebi".
Naravno ako me nema u sada, ako se izbjegne ta činjenica koja se toliko potencira a glasi: da se valja konstantno samopromatrati... e onda ide ovako, barem u mom slučaju... Obično se kod mene dešavalo kačenje za mozganje šta jeste ili nije tačno ili se dogodilo, te 'vako ili 'nako se odbraniti od toga i tako to..... sve okolokole po umu preživljavajući vlastitu nemoć i strah iznova. Potom se upada u negativni oblik razmišljanja. Potom se ide u paranoidne misli o okolini ili npr. o ljudima i njihovim namjerama. Naročito onima koji su skoro ušli u moj život a meni se po pravilu upravo to i dešavalo ( lucidni snovi sa abdukcija repertoarom ) za ovih godinu dana, svaki put kad mi je neko bitan ulazio u život. Naravno napetost se povećava i trenje unutar mene postaje sve veće. Emotivne reakcije su sve burnije, kako na okolinu tako i na sadržaje koji izlaze iz mene. Normalno da onda okolina kao jezgro KS (kontrolni sistem) reaguje sa još većim pritiskom ka meni. Negativnosti lupaju sa svih strana. Na kraju dolazi do emotivnog šoka. Kabuuum....
U svemu ovome nema ni trun pomena o samopromatranju. Jednostavno u ovakvim situacijam mi je bilo vrlo teško da povratim fokiranost. U svemu ovome sam bio u egu do koske. Alarm il' se bori ili bježi radi sve u 16. Ostati u tom ego modu znači ostati baterija. E to je cilj OPS-a ali i ega kojem se nemili da "umre".
Kad sam tu, kod kuće, onda je sve mnooogo drugačije. Onda mirno promatram takve "buuuubuuuu" situacije koje dolaze spolja ili iznutra, obično se na javi dešavaju iznenadni fleševi, sjećanja, vizije i sl. ili mnogo nekih "čudnih" slika ulazi, valjda preko trećeg oka u um a u l.snovima odbijam da učestvujem u scenarijima. Odvojen sam od svega ovoga na isti onaj način kao što sam odvojen od misli ili emocija. Onda je to kao posmatranje jednog mehaničkog procesa. Kao kad promatrate onu pomičnu traku u fabrici...sve je isto i monotono, ma dosadno brate. Rađa se jedna, da kažem, ravnodušnost ka tim očima i tim facama, ka tim scenarijima. Postaje obično, poput kakvog predmeta, poput lista papira. Moj odgovor kad sve to krene je fokusiranje ka vlastitom centru, ka unutra i promatranje te nepridavaje značaja. Onda se jednostavno desi da pritisak odleprša nekud poslije određenog vremena promatranja i nepridavanja značaja. Kao kad sklonite kosu sa lica koju vam nanese bura ...e tako to izgleda. Ne pridaje se tome neki značaj. Jel mislite o kosi poslije?.... Za šta da se onda OPS ekipa nadalje u toku dana ili sedmica zakači ako se tome ne pridaje značaj unutar vas ? Onda se može ići dalje u proučavanje sebe ili dalje po astralu ako je to prirodan sljed razvoja.
Naravno ima i zašto je to sve došlo u ovom primjeru kojeg sam naveo. No odgovor na datu situaciju, na taj primjer, se mijenja sa prisutnošću u sebi. Sa prisutnošću je - odgovor na situaciju. Kad nisam kući, kad nisam prisutan je - reakcija iz meteža dojih centara. U gornjim slučajevima sa vizijama i sl. je bilo potrebno da nešto skontam. Skontao sam no ni to nije baš konačno pa ima i "Pa skontaću" za ubuduće. Odgovor će doći iz bića, iz sebe kao i do sad a počesto se zna desiti da dođe i od nekog od vas kao i npr. od ptice ili mačke, leptira, žabe i sl. Izbjegavam zacementirati sebe mišljenjem i zaključcima, jedna dobra preporuka od prošle godine
, nego ostavljam da se kiseli a do tad sidro bacam u sridu, u svoj centar a okolo nek pršti dok treba. I promatram.
Isto je tako i sa narednim događajem...
Imao sam skoro situaciju sa sumporom kojeg sam izdisao i ljubičastim svjetlom ( koji je poslije prešao u roze ) u glavi. Vidim da je na ovoj temi bilo riječi o sumporu pa da pridodam malčice nekih iskustava.
Tih dana sam pratio putanju koja me je vodila ka jednoj "promjeni pravaca" u kojem sam išao a opet sva ta akcija polaska tom putanjom dolazi iz osluškivanja i praćenja impulsa iz sebe. Proteklih nedjelja sam polagano dolazio do drugog dijela slagalice koji mi je nedostajao, razumjevanja "muškog" principa ( gle čuda
) jer mi je tu zbog nekih životnih situacija bilo malo mutna moja predstava o muškom principu. Unutar tog principa sam imao jedan konflikt. Ovaj proces mijenjanja pravca takođe znači i od spolja ka unutra a traje već duže vrijeme i nazire se barem jedan rasplet ovih dana upravo sa razumjevanjem tih polariteta koje svi nosimo, tj. muškog i ženskog principa. Da nastavim sa sumporom....
I tako, fino umoran ali prisutan prilegnem. Zatvorim oči i onda imam običaj da se pokušavam fokusirati na taj "centar" unutar sebe jedno vrijeme. Tako sam učinio i tad. Ležao sam na leđima, obično otpočinjem tim položajem a poslije kad hoću spavati okrenem se na bok. Kad odjednom osjetim miris sumpora kako mi izlazi iz usta. Odmah zatim mi se poput tinte razlila ljubičasta boja po vidokrugu ( bio sam "u mraku" unutar glave ). Pomislih: "Gle, 'počašćen' sam ljubičastom zrakom !". Odmah se povisio oprez, pažnja kao i posmatraje situacije. Nakon nekoliko sekundi ta ljubičasta je prešla u roze. Svaki udisaj mi je postajao dublji i svaki put sam izdisao više sumpora. Slušao sam svoje disanje i gledao tu boju koja je lagano počela da nestaje iz vidokruga. Nisam se baš mogao micati isprva ali sam se malo kasnije uspjeo okrenuti se na bok. Oči nisam mogao tog trena skroz otvoriti. Kapci su mi otežali, da se tako izrazim. Fokusirao sam se na praćenje situacije. Primjetio sam laganu obamrlost ili tromost tijela. Nisam razmišljao o tome što sam primjetio, samo sam posmatrao što se dešava. Uspjeo sam malo poslije da se vratim na leđa svojom voljom. Pokušavao sam promatrajem da vidim oće li sve to prestati. Nije se to desilo. Smrad sumpora je bio jak. Ždrijelo mi je gorjelo kao i stomak. Osjetio sam pritisak na grudima i da se taj pritisak pojačava. Ovo je trajalo dok mi nije u jednom trenu jednostavno sve to "dosadilo", tj. dok je u stvari informacija o neprirodnosti stanja došla do mene, do pune svijesti. Sve sam pokušao i sad valja krenuti u akciju. Rekoh: "Dosta je bilo". Otvorio sam oči i ustao se. Podigao sam se sa kreveta.
Pogledao sam ruke koje su se tresle od šoka. Cijelo tijelo je bilo u šoku i treslo se. Otišao sam do kupatila, umio se i vidjeo u ogledalu da izgledam normalano
. Trknuh do frižidera po vodu. Sa stola sam pokupio kafu i duvan te ostale rekvizite, jednu knjigu i onda sam otišao u dvorište. Bilo je oko 2 popodne. Sjedoh na stolicu. Pošto sam počeo da "mislim", da lutam za tim te da tražim krivce i primjetivši da počinjem da se kačim na takav način za misli odmah sam počeo sa samopromatranjem. Shvatih da bilo kakve misli i sagledavanje događaja tog trena neće biti od velike pomoći. Posmatrao sam nebo, potom žbunje i drva okolo pored unutarjih procesa. Smirivao sam tijelo šaljući ka unutra duboko razumjevanje i jednu nježnost. Polako i lagano ono se smirivalo od šoka. Tako sam proveo jedno sat vremena, pijući dosta vode i srčući ostatke kafe uz poneku cigaretu, osluškujući gradsku tišinu ( loveći tišinu između ili onkraj zvukova), bivajući tako više u sebi, posmatrajući prirodu okolo i što se dešava u meni te opet s vremena na vrijeme šaljući ka unutra -ka tijelu i ćelijama - razumjevaje, podršku i nježnost. To je pomoglo da izbjegnem kačenje te da u toj situaciji donosim sudove o tome šta bi moglo biti i ko je sve upleten u "napad na mene". Samim time i stres je bio smanjen. Ubrzo sam se skroz oporavio od ovog šoka.
Poslije nekoliko dana sam tek počeo sa sagledavanjem što jeste i što nije. Shvatio sam nešto meni bitno:
Pretjerano fokusiranje oko pitanja "ko stoji iza? " ili "da li je bilo napada ili je nešto izlazilo iz mene?" je pogubno u mom lsučaju. Ono što mi je bitno, ma najbitnije je put ka sebi. Sve ostalo što mi se ispreči pa i abdukcije, su ometajući faktori sa kojima se u hodu bakćem na jedini način koji znam da šljaka.....tako što ću biti u sebi. Tu, sada, ovog trena. Naravno proučavanje literature o reptilima i abdukcijama, razmišljanje na tu temu iz ličnog iskustva ili tuđeg, naravno kad sam kod kuće, svakako zna pomoći u određenim situacijama. Tuđa iskustava su od veeelike pomoći. Oprez koji mi se javio u odsutnom trenutku sa ovom tintom je upravo zasnovan na nekim saznanjima iz literature ili tuđih iskustava koje sam pročitao negdje usput na forumu. Takođe sam shvatio da sam dobio"upozorenje" iz podsvjesti dan dva ranije u obliku sjećanja na naše prve pokuse sa pušenjem kad sam nadražio jednjak, ždrjelo i skoro stomak ( budalasta djeca "pušila" prazan urolan A4 papir i naravno povukla vatru u sebe
) . Nisam prepoznao što bi to sjećanje trebalo da mi znači do ovog iskustva. Vjerovatno da ima i drugih značenja.
I još nešto. Ova tema je vrlo osjetljiva i neki zaključci o vlastitim iskustvima se valjaju donijeti poslije dužeg vremena opservacije.
Toliko za večeras/jutros.
Prijava
FAQ
Pretraživač
)
" )