Negdje sam prije rata citao o postojanju misterioznog svemirskog broda ili sonde u orbiti oko Zemlje. Nazivaju je " Crni princ". Ona je navodno odgovorna za mnoge probleme i kvarove na zemaljskim satelitima i sondama. Ako neko zna nesto vise o ovome, molim da pristupi temi. Unaprijed se zahvaljujem

Sigurno je da ih ima i više, al moram priznati da ne znam konkretno nešto o tome, no čuo sam da se takvi veći objekti nalazi iznad većine velikih gradova svijeta...

Bilo bi dobro nešto iskopati o ovome...

Da, ali ovaj Crni Princ je poseban. Nalazi se u orbiti oko Zemlje. Ne znam je li ga ijedna sonda uspjela snimiti.

Sjecam se toga. Svojevremeno je to bila dosta velika senzacija i punila je novinske stupce, pa cak i naslovne stranice. Sumnjam da ga je ijedna sonda uspjela snimiti posto se ( vjerojatno ) nalazi u 4-om denzitetu. Ono da se jedan nalazi iznad svakog grada ( u visem realitetu ) cini mi se potpuno prihvatljivom teorijom. Vjerujem takodjer da ce neki ( dolaskom vala ) poceti na nebu vidjati stvari koje su trenutno " far beyond perception ".

Krajem šezdesetih godina, nakon šoka kojeg su u naučnom svijetu među vizionarima i fantastima izazvale prve dvije knjige švaj-carskog hotelijera Erika fon Denikena 'Povratak zvijezdama' i 'Sjećanja na budućnost', u svijetu je bilo sve je više pristalica teorije da je naša planeta u dalekoj prošlosti bila domaćin nepoznatih gostiju iz svemira.
Među eminentnim naučnicima iz tog vremena tu su se uvrstili, Amerikanci Jozef F. Blumrih, upravitelj Odjeljenja za projekte raketnih konstrukcija NASA-e i autor više naučnih dijela među kojima je najfantastičnije 'Otvoriše se nebesa', zatim egzobiolog Karl Sagan, sovjetski učenjaci Ralino Agrest, Vladimir Ivanov-ič Avinski i Aleksandar Gorbovski, meksički paleontolog Montez, i drugi. Dakako, njima su se pridružili još niz naučnih fantasta 'ala Deniken', kao što su Englez Johanes fon Batler, član Kraljevskog astronomskog društva u Londonu, francuski istraživač i pisac Rober Šaru i njegov zemljak, istoričar alhe-mije Rene Alo.
Mada bi njihove teorije i tvrdnje, besumnje, bile veoma interesantno štivo za čitaoce, ipak, mi ćemo se zadržati isključivo na nerazjašnjenim misterijama našeg vremena, koje još uvijek zbunjuju naučni svijet.
Zbog toga, dakle, vratimo se godinama unazad, i krenimo na zanimljiv put u Francusku — u Pariz. Bio je utorak, treći avgust 1971. godine...

Prekinuti dijalog
Toga dana, negdje oko osam sati ujutro, većina Francuza sjedili su pored radio i televizijskih aparata, pomno prateći uzbudljivi direktni prenos aluniranja američkog kosmičkog broda 'Apolo 15' koji se lagano i bezbjedno spuštao na jednolično mjesečevo tlo. Zahvaljujući dobroj organizaciji i saradnji sa NASA-om, Francuska radio-televizija je posredstvom američke baze u Hjustonu, održavala direktan kontakt s radio-odaši-ljačima svemirskog broda koji su prenosili poruke američkih astronauta. U pariškom studiju sjedila su dvojica iskusnih novinara, jedan specijalista za astronautiku a drugi prevodilac, koji su komentarisali poruke astronauta Vordena i stručnjaka iz Kontrole u bazi Hjuston.
Razgovor je u početku bio dosta nezanimljiv i svodio se na razmjenjivanje stručnih podataka.
'Apolo 15': - Sve funkcioniše O. K. Spuštanje se odvija po planu...
Kontrola: - Obratite pažnju na instrumente...
Poruka stručnjaka za kontrolu leta iz Hjustona bila je tog momenta prekinuta. Zavladala je mukla tišina, zatim su se čuli neki neobični šumovi, a onda je do slušalaca Francuske radio--televizije dopro glas astronauta Vordena:
'Apolo 15': - Za nekoliko trenutaka... Ali šta se to dešava?!... Kakve su to smetnje?...
Da, zaista se radilo o neobičnim smetnjama koje su najednom iskrske u kontaktu između vasionskog broda 'Apolo 15' i baze u Hjustonu, Ono što je najviše zbunjivalo bila je činjenica da smetnje nisu izbile na uređajima na brodu, a ni u američkoj Kontroli leta. Svi instrumenti su funkcionisali izvanrednom preciznošću, i na njima nije registrovan nikakav kvar. Pa, otkud onda smetnje? Ko ili šta ih je izazvalo?

Zagonetna poruka
Odgovor na ova pitanje, koji je uskoro stigao iz tajaaistve-nih vasionskih prostranstava (ili odnekud drugo?!), još više je zbunilo posadu 'Apolo 15', vasionske stručnjake Hjustona i slušaoce Francuske ridao-televizije.
Samo nekoliko trenutaka je potrajala mukla tišina, zatim su se javili neobični piskutavi šumovi nalik na šumove koje slušamo kada biramo stanicu na radio-aparatu, a onda su i oni utihli i javio se otegnut muški glas:
- Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!...

Specijalista za astroanutiku Francuske radio-televizije upitao je prevodioca engleskog jezika šta znači izgovorena rečenica. Prevodilac je zbunjeno slegao ramenima, i odgovorio:
- Ne razumijem ni jednu riječ!
- Kako?
- Ne razumijem taj jezik. Uostalom, vratimo magnetofonsku vrpcu!...
I vratili su traku. Ponovo se začuo zagonetni otegnuiti muški glas:
- Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!...
- Šta kaže? — upitao je ponovo specijalista za astronautiku.
- Ne znam. Zaista ne razumijem ni jednu riječ?
Ali tog trenutka je ponovo uspostavljena veza između 'Apola 15' i Kontrole leta u Hjustonu. Prvi se javio astronaut Vorden:
'Apolo 15'; — Ponovite još jednom. Ništa vas nisam razumio!...
Kontrola: — Dobro, dobro... Da nastavimo sa programom aluniranja...
Nekoliko trenutaka kasnije vasionska baza u Hjustonu isključila je Francusku radio-televiziju iz direktnog prenosa spuštanja 'Apola 15' na Mjesec.
- Šta se sada dogodilo? — upitao je komentator tehničku službu.
- Isključeni smo iz direktnog prenosa! — stigao je odgovor.
- Pokušajte ponovo uspostaviti vezu!
Međutim, sve je bilo uzalud. Francuska radio-televizija tog dana više nije uspjela uspostaviti vezu sa Hjustonom, i svemirskim brodom 'Apolo 15'!
Zašto?

Uzaludna istraga
Gledaoci i slušaoci Francuske radio-itelevizije, nenavikli na ovakve stvari zbunjeni misterioznom rečenicom koju prevodilac nije uspio da prevede, počeli su telefonski da pozivaju Studio kako bi dobili detaljnija obavještenja. Međutim, ispostavilo se da su svi telefoni isključeni!
To je još više zapalilo radoznale Francuze. Desetine novinara pohrlilo je ka studiju Francuske radio-televizije, tražeći objašnjenje za prekid direktnog prenosa.
- Prekid se dogodio zbog nekog kvara na vezama između Hjustona i Pariza - odgovarali su tehničari koji su bili zaduženi za realizaciju programa. - Naši ljudi ulažu napore kako bi ponovo uspostavili kontakt!...
Novinari se nisu zadovoljili ovim odgovorom. Tražili su da razgovaraju sa specijalistom za astronautiku i prevodiocem, koji su iz studija komentarisali razgovor između 'Apola 15' i Kontrole leta u Hjustonu.
- Nisu više u Studiju - stigao je odgovor.
- Gdje su otišli?
- Nije nam poznato!
- A možemo li preslušati traku na kojoj je snimljen razgovor između astronauta Vordena i Hjustona?
- Ne. Ne znamo gdje je magnetofonska traka.
- Kako je glasila rečenica koju prevodilac nije uspio da prevede?
- Nemamo pojma o toj rečenici!
Time je razgovor u studiju Francuske radio-televizije bio okončan.
Ali, razgnevljeni i nezadovoljni francuski novinari nastavili su da tragaju za dvojicom komentatora. I tek predveče su ih našli. Tražili su od njih da im objasne prekid na vezama i da im izdiktiraju tajanstvenu rečenicu koju, za vrijeme direktnog prenosa, nisu uspjeli da prevedu. Međutim, ni specijalista za astronautiku kao ni prevodilac, nisu se uopšte sjećali da je iz-govorena neka takva rečenica. Ponašali su se kao da su oboljeli od teške amnezije.
- A šta se desilo sa magnetofonskom vrpcom? – insistirali su novinari.
- Nemamo pojma!...
Više nije bilo sumnje; 'zavladalo ćutanje' režirao je neko drugi. Ali, ko? Možda moćnici NASA-e?! Ali, zašto? Zašto?!...
Zašto se na Francuskoj radio-televiziji više niko nije sjećao misteriozne rečenice koju nije izgovorio astronaut Vorden, a ni Kontrola leta u Hjustonu? Ko ju je zapravo izgovorio i na kom jeziku? Kako se dogodilo da nestane magnetofonska traka na kojoj je bilo sve lijepo zabilježeno?!...

Senzacionalni 'Mejer'
Vjerovatno najveće iznenađenje za one koji su naredili 'zavjeru ćuitanja' dogodilo se sutradan.
Pariški novinar i izdavač Alen Aješ objavio je u svom listu 'Mejer' tekst pod naslovom: 'Emisija nepoznatog porijekla'!
Ajaš je, naime, bio jedini Francuz koij je kratkotrajni radio-televizijski direktni prenos sa Mjeseca snimio na vlastitu magnetofonsku vrpcu. Tako mu je pošlo za rukom da zabilježi i zagonetnu rečenicu 'Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim'.
Svoj senzacionalni 'ulov' Aješ je iskoristio pravom mjerom. Cijelu prvu stranu 'Mejera' posvetio je ovom događaju. Pored naslova, masnim slovima je štampao i podnaslove koji su glasili:
'Zašto niko nije komentarisao misterioznu poruku izgovorenu na Mjesecu? + Deset neprevedenih riječi koji bi posijale paniku na Zemlji! + To je možda dokaz da u svemiru postoje i druga razumna bića + Šta je to NASA željela da sakrije?...'
Međutim dovitljivi francuski novinar i izdavač nije se zadovoljio samo nagađanjima. On je u svom tekstu objavio i niz novih detalja koji su bacali pravu sliku na 'događaj na Mjesecu'. Naime, prema Alenu Ajašu, posada svemirskog broda 'Apolo 15' doživjela je još nekoliko šokova za vrijeme spuštanja na Mjesec.
U jedanaest sati i petnaest minuta astronaut Vorden, koji je bio zadužen za neposredno kontrolisanje telekomunikacio-nih uređaja, začuo je neki zvuk nalik na fijuk vjetra, koji se uskoro pretvorio u dugotrajni jednolični zvižduk.
'Bila je to tipična radio-emisija nepoznatog porijekla' - tvrdi Ajaš, i nastavlja: - 'Kada se prodorni zvižduk utišao, emisija na Mjesecu se nastavila najprije šapućućim slogovima, lijenom modulacijom izgovorenih riječi na nekom potpuno nepoznatom jeziku, da bi se, na kraju, pretvorila u jednu jasnu artikulisanu i više puta ponovljenu rečenicu, u toku koje je nepoznati glas varirao od veoma niskog do veoma visokog tona, s tipičnim deklamatorskim skandiranjem...'
Nakon ovog događaja ponovo je uspostavljen kontakt između astronauta Vordena i Kontrole leta u Hjustonu, ali je dijalog uskoro nastavljen na tajnoj talasnoj dužini!
Zašto?!... Zar je mjesečeva fraza toliko uzbudila vasion-ske stručnjake iz Hjustona? Ili su možda očekivali nastavak radio emisije nepoznatog porjekla? Sta, konačno, skrivaju još magnetofonske trake NASA-e koje se čuvaju u tajnom sefu?
Odgovori na ova pitanja vjerovatno se smatraju najstrožom tajnom. Čuva ih svemoćna NASA i teško je reći da li će ikada biti objelodanjeni. Zbog toga se vratimo misterioznoj rečenici, zagonetnoj poruci iz svemira, koju je izgovorio nepoznati 'mjesečev brbljivac'. Šta zapravo, znaČi i kako se može prevesti rečenica 'Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!... '?

Zagonetno značenje
Razložimo je na riječi. Mjesečev brbljivac je prvo izgovorio riječ 'lama'. Šta ona znači? U govornim jezicima naše planete gotovo se i ne pominje. Međutim, istoričari jezika tvrde da je u Jevanđelju po Mateju zabilježeno da je Isus Krist na krstu izgovorio upravo ovu riječ u sklopu rečenice 'Eli, eli, lama azavtani' što u prevodu znači 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!'.
Drugi lingvisti smatraju da se 'lama' jedino može prevesti kao 'srdit, ljutit, strog...' što, u stvari, na starohebrejskom jeziku riječ 'lama' i znači.
I riječ 'rabi' ima svoje mjesto u starehebrejskom jeziku a znači 'gospodar, učitelj, majstor...'.
Prve dvije riječi, ukoliko se ne varamo, mogle bi se prevesti kao 'ljutit gospodar', ili 'strog učitelj'.
Tragajući za značenjem ostalih riječi, francuski istraživači su uspjeli da prevedu i riječ 'dini' kao 'zakon', 'saznanje', a riječi 'endavur' dali su značenje 'rada' ili 'sile'. Međutim, ostale riječi dakle, 'alardi, esa, kunis i alim', po njihovom mišljenju, ne mogu se prevesti, i obavljene su debelim velom tajne.
Ali, mjesečeva poruka nije jedino što je u ovom misterioznom događaju obavijeno tajnom. Jednako je zagonetan i njen izvor. Ko ju je izgovorio?
Sa Zemlje, navodno, nije niko. Dakle, iz tajanstvenih svemirskih prostranstava?!.. Ali, ko i odakle?!...
Francuski istraživač i pisac Rober Šaru, koji je do sada objavio šest knjiga na temu misteriozne prošlosti ljudskog roda, što su bar u Francuskoj za vrlo kratko vrijeme postali pravi bestseleri, ima svoju teoriju i za ovaj događaj.
Po njemu, poruka je stigla iz Mjesečeve sfere u koju je, još prije nekoliko godina sovjetski naučnik i pisac naučno-fan-tastičnih romana Aleksandar Petrovač Kazancev, smjestio svog famoznog 'Crnog princa' nepoznati satelit što kruži oko Mjeseca i čeka Zemljane kako bi im darovao dragocjenu poruku dalekih svemirskih civilizacija. Da satelit 'Crni princ' zaista postoji dokazao je 1966. godine i francuski naučnik Žak Vale, a škotski astronom Dankan Lunari tvrda da je lansiran sa planete Epsilon, koja je od zemlje udaljena dvanaest hiljada godina!
Na ovim činjenicama Rober Šaru i gradi svoju teoriju.
Nije li - pita se Rober Šaru - tajanstveno i enigma-tično 'Lama ribi alardi dini endavur esa kunis alim', neka vrsta svemirske dobrodošlice, poziv na izučavanje novih zakona o saznanju, zakona energije i rada od pradavnih strogih učitelja, koji su vjerovatno već odavno iščezli u mračnim dubinama miliona i miliona svjetlosnih godina!?...
Ni je li se, dakle, u trenutku kada je registrovao prisustvo Zemljinih astronauta na Mjesecu, 'Crni princ' javio sa prijateljskom intergalaktičkom dobrodošlicom?!...
Na ovo pitanje najtačnije bi mogli odgovoriti svemirski stručnjaci vasionske baze u Hjustonu i moćnici NASA-e. Ali, oni uporno ćute!...
Zašto?!
Da li zaista nemaju šta da kažu?!...

Hehe, ponovno su novinari uhvatili maha, i pokušali zastrašiti nas male ljude, ali nisu uspjeli... hehe

Kakva slucajnost: upravo sam preveo neki clanak o Crnom princu (http://dhost.info/ufos) , a sada sam naisao na ovu temu )

Odlicno,:) Adise, tek sam sada procitao ovo. Evo teksta :
“Black Prince” is watching you

Alexander Kazantsev, a Soviet author of sci-fi books, once said that a mysterious “unaccounted” satellite called Black Prince was spinning around Earth. The writer believed the object might be an alien probe, a messenger from extraterrestrial civilizations. Some people including scientists paid attention to the writer’s hypothesis.


U.S. astrophysicist Ronald Bracewell was the first to take the hypothesis seriously. In 1960, he published a study to back his conclusions with data of practical radio engineering. The data indicated some strange phenomena, which took place during the transmission sessions. The scientist believed the phenomena were caused by the probe’s attempts to make contact with earth dwellers.

According to Bracewell, the probe has been in the vicinity of Earth for a long while. The probe will “return” our calls if we pay attention. But it will communicate only after a protracted period (about 200 years) of political stability on Earth and a continual interest shown by several generations of humans. After getting in touch with its mission control center, the probe may relay valuable information to Earth. We will probably join a chain of civilizations, which have been communicating one another for a long time.

Steven Slayton, an amateur astronomer in Arizona, reported on the Black Prince in 1958. As he watched the Moon in his telescope, he spotted a dark ball-shaped object moving across the sky at a very high speed. The object moved along a straight line and disappeared after reaching the edge of the Moon. Slayton qualified the object as anomalous.

The military requested the object’s flight path information from Slayton. The information was provided. The military pointed their radars at the sky but saw nothing. A report was sent to newspapers about Slayton who might have seen a meteor flying near the Moon.

The news from the city of Gorky sparked off another wave of interest in the mysterious object 20 years later. The Gorky astronomers detected an object while testing new supersensitive equipment. The object was reported to have run a temperature above 200 degrees Celsius. Conventional equipment could not have detected the object.
U.S. military expert Tom Erickson published his own conclusions ten years later. He believed that the Black Prince could not be detected by radars because it was coated with a graphite-based paint. One year later, a U.S. communications satellite suddenly vanished from the radar screens. The satellite had been put into orbit close to that of the Black Prince. Supposedly, the satellite collided with its mysterious counterpart.

In February 1962, John Glenn saw an UFO while in space. He saw three objects in pursuit of his ship. Minutes later the objects overtook the ship and disappeared without a trace. UFO’s would show up at one point or another virtually in every manned U.S. space mission.

Speaking to Vechernyaya Moskva in 1978, Soviet cosmonaut Yuri Romanenko said that Georgy Grechko and he saw an object pursuing the Soyuz-6 for two spins during the December 77 space mission. However, Romanenko said later that the object turned out to be a biowaste capsule.

On August 1978, four members of a joint Soviet-German crew could see a large object flying over the space station. After the mission was over, Valery Bykovsky said that the crew really saw something strange. But the cosmonaut refused to elaborate.