fingolfin je napisao/la:
Ljudi, postavite sebi pitanje šta treba da uradite ako vam neko opali šamar? Hoćete li okrenuti i drugi obraz ili ćete slomiti ruku tom što vas je ošamario.
Ne ću mu slomiti ruku, nego mu okrenuti i drugo lice. A ovisno o tome je li taj navali da mi da drugi šamar, dočekat njegovu ruku, primit je objema svojim rukama, lomit mu prste i kad on od bola počne klecat i jaukat, opalit mu jednu superjaku trisku i pobjeć od njega. Zapamtio bi me za svje vjeke vjekova.
fingolfin je napisao/la:
Recimo, ja lično bih mu slomio obje ruke, a ne samo onu kojom me je udario, za svaki slučaj, da mu ne bi palo na pamet da to ponovo učini.
Ovo je ipak za nijansu prežestoko.fingolfin je napisao/la:
Ovo gore što je Tina navela je jako bitno da shavtimo, jer tu se kriju mnoge zamke za nas. Ako budemo vjerovali da ćemo nekom besprijekornom i najčistijom ljubavlju poništiti sve neke ružne stvari koje nam se ovdje dešavaju, mislim da možda i griješimo. Tačno je da je ljubav sveprisutna i nepobjediva, da je vječna i univerzalna, ali ako ne budemo reagovali na odgovarajući način na neke pojave u ovom 3D svijetu, bojim se da nećemo pravilno razviti našu svijest te samim time nećemo dati šansu pravoj, sveobuhvatnoj ljubavi da se pojavi i da njome ovladamo.
Ovo je istina.
fingolfin je napisao/la:
Imam jedan primjer iz svog života.
Jedne prilike sam bio u jednoj situaciji da reagujem na jedan užasno agresivan ispad jednog svog, tada budućeg prijatelja na jednog drugog kolegu, koji je između ostaloga, za tog momka što ga je napao uvijek govorio da je dobar u duši i da će se smiriti.
I tada, kad više nisam mogao da gledam a bogami ni da slušam kako on maltretira tog jadnika reagovo sam i fizički "popričao" sa njim.
Bilo kako bilo, nedugo poslije toga ja i taj moj sparing partner smo postali skoro najbolji prijatelji sve do skora (nažalost umro je prije 3 god od infarkta).
Imam i ja jedan primjer. Bio sam najslabiji u školi i svi su me zezali. Naročito me je zezao jedan koji je također bio najslabiji u školi, ali ipak za stupanj-dva jači od mene. Kad mi se već popeo na kurac, odlučio sam da ću se pofajtat s njime, pa kud puklo da puklo. Dolazeći iz grada, vidjeh ga na školskom ulazu. Bez zdravo, bez dobar dan, bez ičega, počeo sam ga mlatiti šakama po prsima, on se žestoko branio, ali tek nakon što smo si međusobno zadali dva-tri udarca, umješao se jedan profesor koji je također bio na ulazu. Poskidao nam naočale i rekao da ako se hoćemo mlatit da ih bar skinemo. Prosiktao sam na njega da to nisu njegova posla. Onda su naišli još dvojica-trojica učenika i rastavili nas tako da su i mene i njega doslovno digli malo iznad tla i razdvojili nas par metara. On je ušao u zgradu, a ja sam se još neko vrijeme hladio vani. Bitka je dakle, bila neodlučna, možda bi najebo ko žuti da nije bio takav razvoj događaja, no, ono što je najvažnije u svemu tome, zadobio sam njegovo poštovanje i više me nikad nije zajebavo.
fingolfin je napisao/la:
Ljudi, nema nam druge nego da se, dok god smo ovdje prisutni, borimo čak i njihovim sredstvima, jer samo tako ćemo proći sve zadane lekcije i ostvariti našu "nemoguću misiju".
Prijava
FAQ
Pretraživač
