Takva će se struja – to je već danas uočljivo kod pojedinih ljudi – sve više produbljivati. Pojavit će se čežnja da postane opći sud: duhovno je ludost, ludilo! - To će se pokušati postići iznošenjem cjepiva, tako da kao što se došlo do cjepiva za zaštitu od bolesti, sada se susrećemo s određenim inokulantima koji utječu na ljudsko tijelo na način da ono ne dopušta da duhovne sklonosti duše žive dalje. Ljudi će biti cijepljeni protiv sklonosti duhovnim idejama. Barem će se tomu težiti: probat će se s inokulantima kako bi u djetinjstvu izgubili poriv za duhovnim životom. Ali to je samo jedna od stvari koje su povezane s intimnijim znanjem koje se mora pojaviti u ovom petom post - atlantskom razdoblju o povezanosti prirodnih procesa, prirodnih sredstava [lijekova] i ljudskog organizma. To će se pojaviti u čovječanstvu u određeno vrijeme. Bit će samo pitanje može li takva težnja unaprijed imati sreće, kao ona kod 'preranih duhovnih rođenja': u ruke pojedinaca koji teže svojim ciljevima u ostvarivanju takvih nastojanja, ili hoće li se znanje o tim stvarima spustiti kada za to dođe vrijeme, na pravi način da služi za dobrobit čovječanstva.

A treće je duh. Ako je doista moguće vratiti duhu njegova prava, poništiti ono što je Carigradski koncil donio 869¸ tada će duh biti ono što će ljude u praktičnom smislu voditi u budućnost. Već danas imamo dvije tendencije: jedna teži da se kreće u istom smjeru kao i Carigradski koncil, odnosno da se duh ukine. Monistički pogled na svijet nastoji ukinuti i duši, a tko misli da je znanstveni monizam vrlo tolerantan – kako se danas kaže – da ne vodi do održavanja sabora i odbacivanju duše, jako je u krivu. Tendencija je već da se ukine i duša zajedno s duhom. A oni koji su danas mali monisti, htjet će izrasti u zaista velike moniste, čak i ako preziru održavanje sabora, jer su slobodni duhovi, jer su se uglavnom oslobodili duha, čak i ako preziru vijeća, samo će naturalizirati određeni građanski stav. I doći će – nemojte ovo shvatiti kao šalu! – da je i duša ukinuta. Različitim lijekovima, danas poznatim somatskim lijekovima, koji danas postoje, biti će pridodan niz drugih koji će biti osmišljeni za liječenje onih koji govore o fantastičnim stvarima kao što su duh i duša; bit će liječeni, davat će im se lijekovi da više ne govore o duhu i duši. Duh je morao biti potpuno iskorijenjen; duša se može izbaciti iz ljudskog tijela medicinom. Koliko god to danas izgledalo groteskno, postoji tendencija u određenom smjeru, izmišljanja načina da se djeca cijepe svakakvim stvarima koje paraliziraju njihovu tjelesnu organizaciju do te mjere da materijalistički stavovi mogu lijepo živjeti, i da nikad ne dođe do toga da se drevnu ideju duše i duha gleda drugačije od onoga da je to nešto u što se vjerovalo u drevna vremena i što samo može izmamiti osmijehe.

U ovom trenutku moja je namjera bila završiti ovu knjigu i ostatak ostaviti za svoju sljedeću knjigu, koja je trebala biti o zemlji duha. Onda je nešto promijenilo moju odluku. Hodao sam zemljom duha nekoliko dana, sve dok me prijatelj iz Engleske nije zamolio da Vidaru postavim konkretno – i za mog prijatelja važno – pitanje. Ovo se pitanje odnosilo na buduću inkarnaciju Ahrimana.
Ovo zahtijeva neko objašnjenje, kao i sam odgovor. Kao što smo vidjeli prije, Rudolf Steiner je predvidio da će se Ahriman utjeloviti u tijelu u prvom dijelu trećeg tisućljeća, što je početak tisućljeća u kojem sada živimo. Kako, kada i u kome će se ta inkarnacija dogoditi, bilo je pitanje o kojem se mnogo raspravljalo među antropozofima mnogo godina. Steiner je nekoliko puta opisao ovu inkarnaciju. Neke od glavnih karakteristika ovog utjelovljenja Ahrimana bila bi izuzetna inteligencija – on bi sam bio učitelj – i da bi pokrenuo školu misterija u kojoj bi svatko mogao naučiti postati vidovit. Međutim, ova bi vidovitost bila lažne prirode, tako da se na kraju svi ne bi slagali oko duhovnih stvari. Kao posljedica toga, Ahriman bi pobijedio.
Vidarov odgovor bio je jasan i jednostavan, a kako sam polako razmišljao o tome, imao je sve više smisla. Rekao je da je Ahriman već bio u procesu inkarnacije, upravo u ovo vrijeme, ali da se inkarnira u svima nama, uz pomoć – ili tako što će mu dati zaštitu – asurska bića. Iznimno je važno razumjeti ovo.
Kao što je ranije spomenuto u ovoj knjizi, neko sam vrijeme primijetio da se treća sila, treći tip entiteta, inkarnira u ljudskom tijelu. Ovi entiteti su asurski i zadržavaju se u prvoj oblasti elementarnog svijeta koji se otvorila za pristup ljudima oko 2019 godine. Također sam primijetio da su ta bića bila u stanju 'nositelju' (entiteta) dati neki stupanj vidovitosti, ali da je ta vidovitost uvijek bila lažna. Obično, protivnički entiteti daju informacije koje su devedeset posto istina, a deset posto lažne. To tjera nositelja da vjeruje u sebe, a time i da se nastavi povezivati s protivničkim bićima i silama za vječnost.
Zapravo, primijetio sam da ta vidovitost potaknuta asurom, dominira oko osamdeset posto svih onih koji su tvrdili da imaju takve sposobnosti (oni koji su od toga imali životni prihod, držali tečajeve i/ili pisali knjige). Razgovarao sam s nekoliko takvih osoba. Dok su neki priznali da je to bio slučaj i pokušali promijeniti svoje ponašanje, mnogi su poricali da je to istina, jer su se bojali da će izgubiti ugled i prihod.
Nisam razumio zašto bi ova asurska bića mogu pružiti takvu vidovitost, ali sada, nakon razmišljanja o Vidarovom odgovoru, savršeno sam razumio.
Ahriman je u procesu inkarnacije SADA. Ahriman se inkarnira u SVIM ljudima – također i meni – a posebno duhovnim ljudima, uz pomoć asurskih elementala. Na taj se način inkarnira, skriva i također pokreće 'školu' magije koja vodi do vidovitosti – vidovitosti koja je osobna i oko koje se nitko ne može složiti. Ovaj odgovor na pitanje bio je toliko važan da sam ga morao dodati ovoj knjizi u zadnjem trenutku prije nego je otišla u tisak.

Are Thoresen, listopad 2021