Susret s Rudolfom SteineromF.W. Zeylmans van Emmichoven
Dr. Zeylman-ova knjiga o životu i radu Rudolfa Steinera objavljena je u Hagu 1932. Sadrži lijepo i izuzetno poglavlje u kojem autor opisuje Rudolfa Steinera kada ga je upoznao.Zima, 1920. Na grebenima švicarskih planina Jure smjestilo se malo mjesto Dornach. Na vrhu brda, obrubljen s tri strane visokim planinskim grebenima, leži Goetheanum, okrenut zapadu. Blijedi, blistavi škriljac na krovu s dvostrukom kupolom jedva je vidljiv nasuprot snijega koji prekriva veći dio krajolika.
Pokraj Goetheanuma stoji veliki drveni ambar. Polovica se koristi kao stolarska radionica, jer Goetheanum, koji je otvoren tijekom zadnje jeseni, još nije završen. U drugoj polovici, koja je namještena kao predavaonica i teatar, Rudolf Steiner drži svoja predavanja.
Stotine slušatelja sjede na jednostavnim drvenim sjedalicama. Pročelje auditorija odvojeno je od pozornice zavjesama od plavog platna. Čine pozadinu za malu drvenu platformu, prekrivenu materijalom jednake boje, na kojoj stoji Rudolf Steiner.
Kada govori, u gledalištu vlada apsolutna tišina. Oči svih neprestano su usredotočene na tamnu figuru naprijed. Rudolf Steiner je srednje visine, vitak, gotovo krhak. To odmah odalami slušatelja kao izvanredan kontrast njegovom teškom, snažnom glasu i govoru. Zvuk njegovom glasa ima osobinu koja se nikad ne zaboravlja. U njenu je nešto duboko dirljivo, kao da govornik sudjeluje u patnji čitavog čovječanstva.
Ponekad glas zvuči toplo i obavijajuće. Tada se um koji sluša osjeća kao da je uzet i prenesen u druge svjetove, nedostupne običnoj svijesti. Ponekad glas zvuči snažnije. U njemu se osjeća snaga koju mogu dati samo više snage. Izgovaraju se riječi koje odzvanjaju Zemljom poput upozoravajuće poziva trube. Onda opet, čovjek je dirnut nježnom srčanošću, blagošću, koja oslobađa nešto duboko u slušatelju, dajući osjećaj buđenja u unutarnjem svijetu, gdje počinje sijati skrivena svjetlost.
Ali uvijek je to kao da svaka izgovorena riječ dobije vlastiti život. Te riječi nisu apstraktni simboli za misli koje se prenosi. Rođene su kao živa bića, i nastavljaju živjeti u srcima slušatelja.
Rudolf Steiner govori slobodno, bez bilješki, takoreći improvizirajući. Na taj način godišnje održi više od stotinu, a ponekad više od dvije stotine predavanja. Gotovo su sva različita i kreću se kroz najrazličitije teme. Stenografski zapisi, nekorigirani, pokazuju nevjerojatno bogatstvo u tretiranju jezika. Predavanja su građena prema najvišim standardima umjetničkog ukusa i temelja. Nakon ponovnog čitanja često se u njima otkriva pravilnost koja podsjeća na organski rast. Jednako kao što biljka raste, klijajući u početku, razvijajući jedan list za drugim, cvjetajući u sjaju, i zatim se ponovno skuplja u plod i sjeme, sadržaj svakog od ovih predavanja slično raste i procvjeta. Uvijek nađemo snažnu unutarnju konzistenciju i slobodan, živi razvoj.
Rudolf Steiner prati izgovorenu riječ sa skladnim gestama ruku i šaka. To nije proizvoljna gesta, niti strastvena igra gestama. Umjesto toga, to je prirodni produžetak onoga što živi u duši jezika i izražava se od prsiju kroz ruke i šake.
Izuzetna je snaga karakteristična za čitav njegov način predavanja. Čak i kada velika mirnoća, duboka unutarnja tišina, prevladava u onome što je rečeno, još se primjećuje delikatna, stalna pokretljivost u gestama i na licu. Držanje Rudolfa Steinera, starog gotovo šezdeset godina, izuzetno je mladoliko; pokreti su mu gipki i elastični. Njegov lik je nalik na mladu i snažnu biljku, koja slobodno stoji između neba i Zemlje, listove podupire zrak u koji se šire.
Njegovo lice nosi izraz koji je najdublje ljudski i istodobno najviše duhovan. Njegovo slobodno, visoko, malo povučeno čelo široko je i čvrste građe, sa sitnim borama, i dubokim utorima iznad nosa. Njegova crna kosa, viša s desne strane i niža na lijevo, jednostavno je počešljana unatrag. Preplanula boja njegove kože čini se da obasjava okvir tamne kose. Osjeća se kao da iza takvog čela samo najjasnije, najplemenitije, najviše misli mogu boraviti.
Oči se duboko povlače pod sjenom teških obrva. Moglo bi se reći da su oči tamno smeđe, ali to bi malo govorilo o njihovoj istinskoj prirodi. Kako ih možemo opisati? Ponekad se čine nedokučivima. Gleda se u njih kao u ponor, stojeći zasljepljeno na rubu. Ponekad je to dubina poput tamne noći, kada se ne vide zvijezde, a ipak se osjeća njihova prisutnost. Ali većinu vremena oči sjaje toplim svjetlom. Zlatni sjaj živi u njihovoj tamno smeđoj boji. Iz njih govori beskonačna dobrota: Ljubav za sva stvorenja. Mogu također biti probojne i ispitujuće, kao da žele prodrijeti u samu srž stvari. Zatim opet trepere vedrim raspoloženjem, ili prijateljskim humorom. Postoji stalna izmjena između gledanja vani u prirodu, u svijet, i gledanja unutra u one oblasti gdje se misterij života otkriva umu. Tajna ljubavi i mudrosti, nježnosti i snage, govori iz tih očiju. To su oči čovjeka koji je tu tajnu otkrio unutar sebe i posvetio život da je objavi na dobro čovječanstva.
Lice kao cjelina izvlači izraženi karakter iz zapanjujuće snažnih linija nosa i usta. Nos je gotovo ravan i stapa se s dubokim žljebovima i mnogim sitnim borama s obje strane lica. Usta imaju dugu, čvrsto oblikovanu gornju usnu, malo istureniju u odnosu na usku donju usnu. Zajedno s bradom i delikatno oblikovanim podbratkom, usta odaju dojam velike ali pomno kontrolirane snage, odlučne volje rođene iz duha.
Kako široko varira izraz ovog lica! Ponekad čovjek osjeća da stoji pred nekim u punoj snazi života, zrelom osobom punom energije i smisla za praktično, zatim je to starac, mudrac, ispunjen tihom ljubavlju za sve što živi i pati; zatim opet mladić, nadahnut, blista svetom vatrom.
Ponekad se događalo koji po prvi puta susretnu Rudolfa Steinera osjete izvjesno razočaranje. Očekivali su "reformatora svijeta", proroka s odgovarajućom pojavom i držanjem. Umjesto toga, našli bi se pred ovim izvanrednim čovjekom koji se konstantno iznova rađao, koji im je izgledao kao umjetnik, zatim znanstvenik, onda opet kao svećenik, ali koji je iznad svega ostao čovjek, bez pretvaranja ili simulacije. Taj je čovjek živio iz dubina duha. Želio je vidjeti trijumf duha, ali ne u oblasti izvan Zemlje i čovječanstva. Želio je objaviti duh kao univerzalnu snagu koja stvara oblike na Zemlji a slično tako i u ljudskom umu. Ova univerzalna duhovna snaga pokazala se, na način da to svatko može razumjeti, u životu i radu Rudolfa Steinera. Očitovala se također i u najfinijoj osobini ljudskosti u toj osobi.
Rudolf Steiner! Njegovo ime tisućama izražava sadržaj njihova života. Tisućama je susret s njim značio novo rođenje. Koliko godina će morati proći prije nego tajna ovoga čovjeka bude potpuno dokučena?