Rudolf Steiner ulazi u moj život ....nastavak
Godine 1921, određeni broj mladih ljudi je došao Dr. Steineru i tražio savjet za religiozni rad, ne u smislu već postojećih Crkava, već kao novo duhovno učenje. Na njihovim Učilištima nisu pronašli ono što u tražili i sada su s povjerenjem i nadom došli do Antropozofije. Nakon promišljanja Dr. Steiner je voljno i aktivno ušao u njihove želje. Uvijek je naglašavao da Antropozofsko društvo nije Crkva i ne može imati želje za osnivanjem nove Crkve. Antropozofija svakom ostavlja savršenu slobodu da kultivira svoj religiozni život na vlastiti način. I tako impuls za aktivnost u religioznoj sferi i odgovornost za institucionaliziranje nečeg novog mora ležati negdje drugdje. Ali tada bi mogao pomoći. Nije mogao ignorirati zahtjev u ovakvoj oblasti. I odmah je nastavio davati najefikasniju pomoć, i omogućio dobroj volji da postane djelo. Praktično od početka su ti mladi ljudi bili u kontaktu sa mnom, i bili smo povezani. Većinu od njih sam znao osobno. Ali sada sam bio suočen s ozbiljnim pitanjem: Trebam li svoj lutrijski listić ubaciti s njima? – S jedne sam strane imao svoj veliki rad u Berlinu s dvadeset pet godina pripreme iza njega. Taj je rad bio u svom cvatu, i mogao me zadovoljiti do kraja života. Jer se provodio u najslobodnijim uvjetima koje bih mogao poželjeti. S druge strane, vidio sam da je metodama stare Crkve samo nekolicina uspjela proizvesti bilo kakav učinak, da dolaze nova vremena i zahtijevaju potpuno novu formu religijske aktivnosti, da potrebe vremena zovu u pomoć sa sve većom hitnošću. Gdje bi se nadao za pomoć, ako ne kod Antropozofije? - "Vaš zadatak je religija" – te riječi Dr. Steinera bili su u skladu s mojim vlastitim osjećajem. Priznajem da mi ne bi bilo lako da budem odsutan od novog rada koji je započeo pod znakom Antropozofije. – To je bio okvir uma u kojem sam živio tijekom tih mjeseci. A druge strane, bilo mi je jasno da je jedino potpuno uvjerenje da je to ispravno i nužno moglo opravdati odluku onako kako sam je ja vidio. Niti je bilo moguće doći do konačnog zaključka dok Dr. Steiner ne izrazi sve što mu je na umu. Jedna je stvar ako mladi čovjek ispunjen entuzijazmom stavlja svoje usluge na raspolaganje poduhvata koji ga poziva, a druga ako čovjek od pedeset odustane od svega da bi započeo nešto novo. I tako sam morao čekati na dva ciklusa predavanja održana od Dr. Steinera o mogućnostima religijske obnove u ljeto i jesen 1921. Iz zdravstvenih razloga, međutim, nisam sam mogao prisustvovati. Kada je cijeli sadržaj svih tih predavanja i rasprava došao pred mene, ponovno sam bio zaprepašten Dr. Steinerom. Unatoč svemu što sam već doživio, nisam očekivao da ću ga vidjeti kao kralja u oblasti teologije, ne samo u vezi Biblije i biblijske znanosti već također i crkvene povijesti, razlika među denominacijama, duhovne i moralne dubine Kršćanstva, imao je novo i veličanstveno učenje za dati. To je bilo učenje koje ukazuje na budućnost s rukom nesavladive snage. Ono što je za mene bilo posebno poučno i značajno bila je konkretnost, sigurnost i promišljenost s kojom se latio pitanja religijske prakse. Sve to je bilo veoma stimulativno. Ali konačni ishod je još bio na vagi. Bio mi je poslan tekst Čin posvećenja čovjeka (Menschenweihehandlung, obred nove Svete pričesti). Odmah sam ga sa svih strana počeo studirati i meditirati o njemu. Kada je nekoliko trivijalnih poteškoća jezika bilo prevladano, čistoća i uzvišenost Čina posvećenja čovjeka veoma me impresionirala. Sinulo mi je da tu postoji mogućnost kreiranja božanske službe u kojoj svi pravi Kršćani mogu biti ujedinjeni, na koju se može gledati kao na središnju točku pravog kršćanskog zajedničkog života, oko koje se širi novi, raznovrsni, stalno rastući religiozni život. Polako sam nosio u sebi: To se čovječanstvu ne smije zakinuti! Ne smiješ sada pogriješiti ako ne želiš griješiti protiv čovječanstva i božanskog otkrivenja! I ako je to moguće donijeti ljudima u postojećim oblicima Crkve, tada se na nešto novo treba osmjeliti! Neka ovdje bude naročito navedeno da je Dr. Steiner dugo vremena tražio da li je moguće nešto napraviti unutar postojeće organizacije Crkve i to nezavisno od mladih, sam ja sam bio onaj koji je nedvosmisleno rekao: To se ne može, jer će novo biti ugušeno od starog! Ali za mene je stvarno odlučujući faktor došao neočekivano i iz različitog centra. To je bilo shvaćanje da u svetom kruhu, živući Krist zapravo dolazi čovjeku. Njegova prisutnost je bila tu u neopisivoj čistoći i sjaju. To je bio utisak samog duha – onog koji je došao, ne u protestantskom obredu svete pričesti, kako sam ga često slavio s opipljivim doživljajem blizine božanskog svijeta, već u meditaciji na Čin posvećenja čovjeka. To je bio tako jak i siguran utisak da je cijeli život mogao biti utemeljen na njemu. Pokušati ću opisati što je izgledalo da govori: Sada je zbogom tvom radu u Protestantskoj crkvi! Ako je ono što si našao ovdje istina, to mora stajati u sasvim drugačijem smislu kao središnja točka religijskog života, misli i objave religije nego je moguće u Protestantskoj crkvi kakva je sada postala! Jer ako je novi impuls istinit, on sadrži sjeme novog božanskog obožavanja, nove zajednice, novi Krist impuls, novo evanđelje Krista. Do sada nisam o tome govorio nikom, čak ni najbližim prijateljima u svećenstvu. Jer napokon, stvar nije u tome što sam ja doživio, već u onom što je stvarno tamo, i može više ili manje biti prepoznato od svakog i svih na njihov vlastiti način. Od tada nadalje bilo mi je jasno da se moram staviti u službu stvarnosti koja mi je bila otkrivena, bez smetnje ostalih povezanosti. Tako sam došao u novu Zajednicu Kršćana iz same jezgre stvari. I drago mi je da to mogu reći. Zadnja riječ je kazana, ne od Dr. Steinera već od Onog višeg od njega. Čak Dr. Steineru nisam ni rekao ništa od toga. S njim se često ne govori o ovakvim iskustvima – barem ja nisam – a i onda samo kratko i na činjenični način. I ako je netko stigao iza početnih nivoa, tada više nije ni potrebno. S druge strane moram spomenuti još jedan razgovor. Sastojao se od samo dvije rečenice, ali je sadržavao beskonačnost. Sinulo mi je u meditaciji da – Krist stvarno može biti primljen u samo tijelo i krv, bez Kruha i Vina. Osobno obilježje koje mi je desetljećima uzrokovalo najveće poteškoće, naime, da su utisci iz duha i duše nepromjenjivo veoma snažno radili na tijelu, sada je objašnjeno na predivan način, dajući nagovještaj kako su vođene sudbine ljudi. To je bila priprema koja mi je omogućila da tako slikovito shvatim da ako je Njegova prisutnost stvarna, Krist radi dolje u tijelu i krvi, dajući iz Sebe čovjeku novo tijelo i novu krv i da upozna i iskusi da je to stvarno, esencijalno osvajanje nad materijalizmom vremena. U tom razgovoru s Rudolfom Steinerom pitao sam: "Zar nije moguće primiti Tijelo i Krv Krista bez Kruha i Vina, čisto u meditaciji"? On je odgovorio: "Moguće je. Od stražnjeg dijela jezika nadalje to je potpuno isto". Priznajem da mi nevjerojatna konkretnost izražena u tim riječima još dolazi kao nekakav šok. Ali tako je često bilo u razgovoru s Rudolfom Steinerom. On odmah da nešto više onima koji s njime razgovaraju, nešto iz čega onda mogu dugo vremena učiti. Ali danas znam da je bio u pravu, i da je Krist "Kruh života" u mnogo realnijem i snažnijem smislu nego to velika većina Kršćana čak i nejasno pretpostavlja. Sada je preda mnom bilo pitanje: Vrlo dobro, moguće je tako direktno ući u Krista; ali koliko će ljudskih bića biti za to sposobno? Zar nije esencijalno za veliku većinu da imaju oblik obožavanja u kojem do ovog iskustva dolaze na vlastiti način i tako budu vođeni do stvarnosti Krista? To je točka na kojoj odnos između Antropozofskog društva i Zajednice Kršćana postaje jasan. Ako bi bio dan obred za Antropozofsko društvo mogao bi u mnogo većoj mjeri biti baziran na detaljima nove koncepcije svijeta koju je donijela Antropozofija. Ali ta nova koncepcija svijeta još mora izboriti svoj put u svim oblastima, i pred sobom ima dovoljno velike poteškoće. Čovječanstvo kao cjelina to ne može čekati. Nadalje, ima ljudi u izobilju koji nemaju neposrednog interesa za borbu u koju bi bila uključena nova koncepcija svijeta. Za sve takve ljude može postojati oblik obožavanja koji je u punom suglasju s duhovnim znanjem koje postoji u Antropozofiji i koje zaista bez Antropozofije ne bi moglo biti tu, ali koji ne podučava ili pretpostavlja to znanje i koji, kao direktan kanal, daje ljudima ono što će ih ujediniti s najvišom stvarnošću. Ono što Zajednica Kršćana mora dati ljudima je od Najvišeg: živog Krista, u Njegovoj punoj stvarnosti i moći. Nema ničeg uzvišenijeg. Ali to je tu u čovječanstvu u određeno vrijeme i za određenu potrebu. Ako bi se Zajednica Kršćana sastojala samo od Antropozofa Dr. Steiner bi smatrao da je njena misija promašena. Antropozofsko društvo ima svoj veliki zadatak kao pokret u civilizaciji – pokret koji je sve esencijalniji u dobu intelektualističkog materijalizma, i mora se dovoljno žustro boriti da utre svoj put. Iz tih, a također i financijskih razloga, jednostavno ne može podnijeti težinu nove zajednice. Ali neovisno o tome, Dr. Steiner je također želio educirati ljude kojih će u budućnosti biti više. Takvi ljudi traže duhovnu zajednicu, i kroz ono što je dao Dr. Steiner mogu svojim putem doći do istog uzvišenog cilja kakav je postavljen, na svoj način, od Zajednice Kršćana. Jer cilj Antropozofskog pokreta, također, je zajednica s Kristom u tijelu i krvi. Ta zajednica može se doživjeti, premda može ostati nesvjesno, u meditaciji i u sličnim obredima. Kada je Dr. Steiner bio upitan: Kakva je razlika između Antropozofskog pokreta i Zajednice Kršćana? – odgovorio je: "Antropozofski pokret obraća se čovjekovoj potrebi za znanjem i donosi znanje; Zajednica Kršćana obraća se čovjekovoj potrebi za uskrsnućem i donosi Krista". Već smo pokazali u kojem smislu znanje, također, samo po sebi može voditi do Krista. Onaj tko živi unutar Zajednice Kršćana može se tijekom obreda osjećati u neposrednoj prisutnosti Krista. Ima hranu za svoju dušu i pomoć za svoj život – pomoć jaku i moćnu kakvu bi samo mogao poželjeti. Ne treba se zamarati s detaljima antropozofskog znanja, ali sudjeluje u najvišem cilju kome antropozofsko znanje može težiti. Ako je prisutan zahtjev za znanjem, mi koji vodimo Zajednicu Kršćana i koji smo od Antropozofije primili takvo bogatstvo, možemo mu dati, iz Antropozofije, pomoć koju treba. Jer naš cilj je držati korak s koncepcijom svijeta koja se stvara, i ne ostati s onom koja je otišla. Ali u svim ovim stvarima pojedincu je ostavljena puna sloboda – svećenicima i članovima zajednice slično. Ni jedno antropozofsko učenje nije dogma Zajednice Kršćana. Ono čime je čvrsto spojena Zajednica Kršćana su velike osnovne istine Kršćanstva, gledano, naravno, u svijetlu novog duhovnog učenja – a povijest modernih vremena pokazuje da bi bez toga mogle biti izgubljene – ali dane u takvom obliku da izražavaju ono što vodi do stvarnog spasenja čovjeka. Antropozofsko društvo je pokret u civilizaciji koji obuhvaća sve domene kulture. Zajednica Kršćana je Crkva Spasenja koja može obuhvatiti sve ljude. Ako su sve ove stvari jasno percipirane i otvoreno izjavljene, i svakakvi previše ljudski osjećaji se ne pojave tu i tamo, svatko može sam znati gdje pripada. Ono što mu najviše pomaže da postane pomagač čovječanstva i suradnik Krista – to je za njega prava stvar. To je smisao u kojem je Rudolf Steiner postao "savjetnik i pomagač" u osnivanju Zajednice Kršćana. Osvojeno od same Antropozofije, njegova životna kreacija je bila Antropozofsko društvo. Ali bilo je ispravno da se pojavi zajednica koja pomaže svim ljudskim bićima da postanu Kršćani u pravom smislu i u skladu s potrebama modernog doba. Cilj Antropozofije je da bude instrument pomoću kojega u čistoći i uzvišenosti duha Krist može biti doveden svim ljudima u ovom našem dobu. Ipak, Antropozofija, sa svojim bogatstvom novog znanja, ne želi biti supstanca te zajednice ljudi, već radije čekati i vidjeti da li će biti tražena – premda je zaista na usluzi i onima koji to ne traže. Sada kada je pravi i zdrav odnos između prirode i duha prepoznat, može se još jednom pristupiti sakramentu i svetom činu u čemu se jedinom prava zajednica Kršćana može ujediniti i sebe educirati. Na isti način može se ponovno pronaći način objaviti Krista s stvarnom snagom, otkrivajući Ga u Njegovim živim djelima na čovjeku i Zemlji. Jedino takvo evanđelje je sposobno uzeti svoje mjesto u materijalističkom vremenu. Sve to, međutim, sada stoji tu samo i govori za sebe, i ako se navodi ovdje to nije samo zato jer mnogi ljudi traže jasne informacije, već i zato jer se Rudolf Steiner kao ljudsko biće otkriva u svim tim stvarima.
* * * * * Sada je slijedila moja ostavka od aktivne službe u svećeničkoj službi. Kao i velika većina mojih prijatelja nisam napustio samu Crkvu. Niti potičemo ikog da to napravi. To ostavljamo crkvama da nas odbace i ekskomuniciraju – Ništa prirodnije i više suštinsko nego moji razgovori s Rudolfom Steinerom na temu ovog koraka u mom životu ne može se zamisliti. Nikada nije pokušao izvršiti ni najmanji utjecaj. Na pripremnom stupnju rekao sam mu da sam se još osjećao dovoljno elastičan da napustim položaj koji sam dotada držao; zavisilo je od toga kako ću biti uvjeren od onog što bi on rekao na svojim predavanjima. Na to je odgovorio da ako bi odlučio da uđem, vodstvo novog pokreta bi vjerojatno palo na mene. Odgovorio sam da sa točke gledišta tjelesne snage upravo tada, nisam se osjećao dorastao zadatku. Kasnije je ponovno rekao, u potpunosti na vlastiti račun: "Ako napustite svoj položaj neki fond mora vam biti iza leđa". To je bilo sve što je ikada rečeno između nas o promjeni od starog na novo. Ne znam da li je ikada pronašao da takav fond nije postojao. Sentimentalnost i praktičnost nisu igrale ulogu u ovoj atmosferi čistoće.
* * * * *
// nastaviće se....
_________________ http://www.rudolfsteiner.com.hr/
|