Utjecaji Lucifera/Ahrimana: treće predavanje04. studenoga 1919. Bern
GA 0193TREĆE PREDAVANJE
FAZA EVOLUCIJE koja započinje u naše vrijeme ima vrlo poseban karakter. Isto, naravno, može biti rečeno za svaku epohu, no u svakom slučaju bitno je definirati te posebne karakteristike. Sadašnja faza evolucije može se općenito okarakterizirati tako da kažemo kako će sva iskustva s kojima se čovječanstvo ima suočiti u
fizičkom svijetu tijekom daljnjeg zemaljskog postojanja, predstavljati pad, retrogresiju. Vrijeme u kojem je ljudski napredak bio moguć kroz stalno oplemenjivanje fizičkih snaga već je iza nas. U budućnosti će čovječanstvo također napredovati, no isključivo kroz
duhovni razvoj, razvoj na višoj razini od one procesa sa fizičkog plana. Ljudi koji se oslanjaju isključivo na procese fizičkog plana neće u njima pronaći izvor zadovoljstva. Navod davno iznesen u duhovnoj znanosti na kolegiju o Apokalipsi, [
Dvanaest predavanja održanih u Nürnbergu, 1908.], a koji kaže da se krećemo ka "
ratu sviju protiv svih", mora, od sada nadalje, biti shvaćen u svoj svojoj važnosti i težini; njegove implikacije ne smiju ostati u području teorije nego također doći do izražaja i u akcijama, u cjelokupnom ponašanju ljudskih bića.
Činjenica da se ljudi u budućnosti baš i neće nešto – da se poslužim kolokvijalizmom - zabaviti razvojem stvari na fizičkom planu dozvat će im u pamet kako se daljnja evolucija mora nastaviti kroz
duhovne snage.
Ovo se može razumjeti samo promatranjem dužeg razdoblja evolucije te primjenom otkrivenog na iskustva koja će postajati sve uopćenija u budućnosti. Trend sila koje će se očitovati u gotovo ritmičkim setovima pojave rata i razaranja - procesa kojem je sadašnja katastrofa tek početak - postat će itekako očit. Djetinjasto je vjerovati da išta povezano s ovim ratom može dovesti do neke trajne ere mira za čovječanstvo na fizičkom planu. Tome neće biti tako. Ono do čega treba doći na zemlji jest
duhovni razvoj. Njegov smjer i smisao biti će nam jasni ukoliko, nakon pregleda relativno duge epohe koja prethodi Misteriju na Golgoti, zadržimo u vidu nešto od smisla Misterija na Golgoti, te si zatim pokušamo predočiti djelovanje impulsa tog događaja u budućnosti evolucije čovječanstva.
Proučavali smo Misterij na Golgoti iz različitih točaka gledišta pa ćemo to i danas ponoviti karakterizirajući ukratko civilizaciju koja mu je prethodila - recimo sve tamo negdje od trećeg tisućljeća prije Krista – a onda se za neko vrijeme, kao poganska kultura, nastavila i tijekom razdoblja samoga kršćanskog razvoja. U okviru ove poganske kulture korijene je pustila posvema drugačija hebrejsko - židovska kultura, potomak koje je kršćanstvo.
Priroda poganske kulture najbolje se može razumjeti ako shvatimo kako je ona ishod znanja, vizija i djelovanja rođen od snaga mnogo širih u rasponu od onih koje pripadaju sadašnjem zemaljskom postojanju. Zapravo je kroz hebrejsku kulturu
moralni element prvi put utuvljen u čovječanstvo. U poganstvu moralni element nije zauzimao neko odvojeno i zasebno mjesto; ta je poganska kultura bila takova da su se ljudi osjećali pripadnicima cijelog kozmosa.
To je nešto što posebno trebamo imati na umu. Ljudska bića koja su živjela na zemlji u starom poganskom svijetu osjećala su se pripadnicima cijelog svemira. Osjećali su kako se sile koje djeluju u kretanjima zvijezda protežu i na njihove akcije, ili bolje rečeno, na sile koje pokazuju efekte u njihovim akcijama. Ono što je kasnije prolazilo pod astrologijom, i još uvijek prolazi, ništa je doli odraz – i to poprilično varav pri tom - drevne mudrosti pabirčene iz kontemplacija zvijezda na njihovim putanjama, a zatim korištene kao osnova za upute kojima se reguliraju ljudska djelovanja.
Ove drevne civilizacije može se razumjeti samo ukoliko kroz duhovnu znanost osvijetlimo ljudsku evoluciju u njenim vanjskim aspektima nekih četiri ili pet tisuća godina prije Krista.
Skloni smo govoriti na prilično nonšalantan način o drugoj ili prvoj post-atlantidskoj epohi, no prevarit ćemo se ako zamislimo da je ljudsko postojanje na Zemlji tijekom petog, šestog i sedmog tisućljeća prije Krista bilo slično našem sadašnjem postojanju. Sasvim je točno da su ljudi, koji su u tim drevnim vremenima obitavali na Zemlji, imali neku vrst instinktivnog duševnog života, u određenom smislu srodnijeg duševnom životu životinja negoli onom današnjih ljudskih bića, no reći da su u tim drevnim vremenima ljudi bili više kao životinje vrlo je jednostrana koncepcija ljudskog života. U smislu duše, ljudsko biće koje se tada kretalo Zemljom bilo je, istina, više nalik životinji; no tim ljudsko-životinjskim tijelima služila su se bića duše i duha koja su se osjećala pripadnicima nadčulnih svjetova, prije svega kozmičkih svjetova. I pod uvjetom da se vratimo dovoljno daleko, recimo do petog pretkršćanskog tisućljeća, možemo reći kako su se ljudi koristili životinjskim tijelima kao instrumentima umjesto da se doživljavaju unutar njih. Kako bi se te ljude okarakteriziralo ispravno potrebno je reći da su se, kada su bili budni, kretali uokolo s jednim instinktivnim životom duše nalik onome životinja, no u tom instinktivnom životu duše sjalo je nešto poput snova iz njihovog stanja spavanja, budnih snova. I u tim budnim snovima percipirali su kako su sišli da bi životinjska tijela koristili isključivo kao instrumente. Taj unutarnji, fundamentalni smisao ljudske duše onda dolazi do izražaja u pojavnom kao religijski obred; u kultu Mitre, s njegovim glavnim simbolom boga Mitre koji jaše bika, ponad njega zvjezdano nebo kojem
on pripada, a ispod njega Zemlja kojoj bik pripada. Ovaj simbol nije bio, tim ljudima starine, u doslovnom smislu riječi simbol; bila je to vizija
stvarnosti. Sveukupna tendencija ljudskih duša dovodila ih je do toga da si kažu: Kad sam noću izvan svoga tijela, pripadam silama svemira, zvjezdanoga neba; kada se ujutro probudim, rabim životinjske nagone u životinjskom tijelu.
Tada je ljudska evolucija prešla, figurativno govoreći, u razdoblje sumraka. Određena zamagljenost, određena letargija, proširila se životom čovječanstva; kozmički snovi su ustuknuli i instinkt je preuzeo vodstvo.
Stav duše nekoć prevladavajući u ljudskim bićima očuvao se kroz Misterije, uglavnom kroz azijske. No, u četvrtom tisućljeću prije Krista pa sve do početka trećega, čovječanstvo u cjelini – kad nije bilo pod utjecajem Misterijske mudrosti - živjelo je postojanje protkano više ili manje zamagljenom, zamračenom sviješću. U Aziji i tada poznatom svijetu, može se reći kako je, tijekom četvrtog i na početku trećeg tisućljeća prije Misterija na Golgoti, ljudski život duše bi zamagljen i nagonski. No postojale su Misterije u koje su, preko moćnih obreda i ceremonija, duhovni svjetovi mogli prodrijeti. I kroz te centre su ljudska bića primila iluminaciju.
Na početku trećeg tisućljeća odigrao se značajan događaj. Korijenski uzrok ovome zamagljenom, više nagonskom životu može se okarakterizirati ako kažemo da, kao bića duha i duše, ljudi u to vrijeme još uvijek nisu bili u mogućnosti koristiti se čovjekovim organima intelekta. Ti su organi već postojali unutar njih, poprimili su oblik u njihovom tjelesnom ustroju, ali ih biće duha i duše nije moglo rabiti. Slijedom toga ljudska bića nisu mogla steći znanja putem vlastitog promišljanja, kroz vlastite moći intelektualnog razlučivanja. Ovisili su o onome što im je bilo otkrivano kroz Misterije. A tada, oko početka trećeg tisućljeća, značajan događaj zbio se u istočnoj Aziji.
Djetetu ugledne azijske obitelji tog vremena dozvoljeno je da odrasta u okruženju Misterijskih ceremonija. Okolnosti su bile takve da je tom djetetu zapravo bilo dopušteno da u njima i sudjeluje, nesumnjivo stoga što su svećenici koji su u Misterijima vodili obrede doživljavali kao inspiraciju to da takvom djetetu mora biti dozvoljeno sudjelovanje. I kada je biće inkarnirano u tom djetetu došlo do oko četrdesete - otprilike te dobi - nešto vrlo značajno izašlo je na vidjelo. Postalo je očito - i nema nimalo sumnje da su svećenici Misterija proročki predvidjeli taj događaj - postalo je jasno da je taj čovjek, kojem je bilo dopušteno da odrasta u okruženju jednog od Misterijskih centara istočne Azije, odjednom počeo, u dobi od oko četrdeset, pomoću samih sposobnosti ljudskog intelekta spoznavati ono što je nekada u Misterije stizalo putem otkrivenja, i isključivo otkrivenja. On je bio, na neki način, prvi koji se poslužio organima ljudskog intelekta, no još uvijek u suradnji s Misterijima.
Prevodeći na termine našeg sadašnjeg jezika ono što su svećenici Misterija govorili o tom pitanju, moramo reći: U tom čovjeku sam se Lucifer utjelovio - ni manje ni više! Značajna je, važna činjenica da se u trećem tisućljeću prije Krista inkarnacija Lucifera u tijelu zaista dogodila na istoku Azije. I od te inkarnacije Lucifera u tijelu – obzirom je to biće postalo učitelj – poteklo je ono što je opisano kao pred-kršćanska, poganska kultura koja je još uvijek opstajala u gnostici najranijih kršćanskih stoljeća.
Pogrešno bi bilo podcjenjivački suditi o ovoj luciferskoj kulturi. Jer sva ljepota iznjedrena u okvirima grčke civilizacije, čak i uvid koji je još uvijek živući u drevnoj grčkoj filozofiji i Eshilovim tragedijama, ne bi bili mogući bez te Luciferove inkarnacije.
Utjecaj Luciferova utjelovljenja bio je još uvijek snažan u južnoj Europi, na sjeveru Afrike, i u Maloj Aziji tijekom prvih stoljeća kršćanstva. A kada se Misterij na Golgoti odigrao na Zemlji, u biti je luciferska mudrost bila ta kroz koju je mogao biti shvaćen. Gnostika, koja si je dala u zadatak dokučiti smisao Misterija na Golgoti, skroz naskroz je impregnirana luciferskom mudrošću. Stoga treba naglasiti, kao prvo, da se na početku trećeg tisućljeća prije Krista zbila kineska inkarnacija Lucifera; na početku naše ere odigralo se utjelovljenje Krista. I za početak, značenje utjelovljenja Krista shvaćeno je zato što je moć stare Luciferove inkarnacije još uvijek bila živa. Ova moć zapravo nije nestala iz ljudske sposobnosti razumijevanja sve do četvrtog stoljeća poslije Krista; a čak i tada zadržali su se njezini ostatci, njezini ogranci.
Tim dvjema inkarnacijama, Luciferovom utjelovljenju u antičko doba i utjelovljenju Krista koje Zemlji daje svoj smisao, treća inkarnacija će biti dodana u ne tako dalekoj budućnosti. I suvremena događanja već se kreću u smjeru priprema za nju.
O utjelovljenju Lucifera na početku trećeg tisućljeća prije Krista moramo reći: kroz Lucifera, ljudska su bića stekla sposobnost korištenja organa svog intelekta, svoje moći intelektualnog razlučivanja. Sam Lucifer, u ljudskom tijelu, bio je taj koji je prvi snagom intelekta dokučio ono što je nekad čovječanstvu moglo biti podareno samo kroz otkrivenja, to jest, sadržaj Misterija.
Ono što je sada u pripremi, te će se sasvim sigurno dogoditi na Zemlji u ne tako dalekoj budućnosti, stvarna je inkarnacija Ahrimana.
Kao što znate, od sredine petnaestog stoljeća živjeli smo u eri u kojoj je dužnost čovječanstva bila da dođe sve više i više u posjed pune snage
svijesti. Od najveće je važnosti da ljudi pristupe nadolazećoj inkarnaciji Ahrimana potpuno svjesni toga događaja. Inkarnacija Lucifera mogla je biti prepoznata samo putem proročkog uvida svećenika Misterija. Ljudi su, isto tako, bili prilično nesvjesni onoga što su utjelovljenje Krista i događaj na Golgoti uistinu značili. No, oni moraju živjeti ususret utjelovljenju Ahrimana potpuno svjesni usred potresnih događanja koja će se zbiti na fizičkom planu. Usred neprestanih stresova rata i drugih nedaća neposredne budućnosti, ljudski um će postati vrlo inventivan u domeni fizičkog života. I kroz sam ovaj porast inventivnosti u fizičkom životu - koji se ni na koji način ili sredstvima ne može spriječiti - tjelesno postojanje ljudske individualnosti u kojoj bi se Ahriman mogao inkarnirati postat će moguće i neizbježno.
Iz duhovnog se svijeta ta ahrimanska sila priprema za inkarnaciju na Zemlji nastojeći na sve zamislive načine ostvariti takve pripreme kojima bi utjelovljenje Ahrimana u ljudskom obliku moglo biti u stanju do krajnosti zavesti i iskvariti čovječanstvo Zemlje. Zadaća čovječanstva tijekom sljedeće civilizacijske faze biti će življenje ususret utjelovljenju Ahrimana s toliko budnom sviješću da bi to utjelovljenje zapravo moglo poslužiti za promicanje višeg, duhovnog razvoja, budući će kroz Ahrimana samog čovječanstvo postati svjesno onoga što se može, ili bolje reći,
ne može postići samo fizičkim životom. Ali ljudi moraju ići naprijed s punom sviješću ususret ovoj inkarnaciji Ahrimana i postajati sve budniji i budniji u svim domenama kako bi sve jasnije i jasnije prepoznali one trendove u životu koji ka toj Ahrimanskoj inkarnaciji vode. Ljudi moraju od duhovne znanosti učiti kako bi pronašli ključ za život i tako bili u stanju prepoznati i naučiti kontrolirati struje koje vode ka inkarnaciji Ahrimana. Mora se shvatiti da će Ahriman živjeti među ljudima na Zemlji, ali i da će u suočavanju s njim ljudi sami za sebe ustvrditi što se od njega može naučiti, što oni od njega mogu primiti. To, međutim, oni neće biti u mogućnosti učiniti osim ukoliko, od sada pa nadalje, ne preuzmu kontrolu nad određenim duhovnim, a isto tako i neduhovnim strujama koje inače koristi Ahriman u svrhu ostavljanja čovječanstva što je dublje moguće nesvjesnim njegovog dolaska; a onda, jednog dana, on će biti u mogućnosti pojaviti se na Zemlji i nadvladati ljude izazivajući i mameći ih da odbace zemaljsku evoluciju, sprječavajući time ispunjavanje njezine svrhe. Da bi se shvatilo cijeli proces o kojem sam govorio, esencijalno je prepoznati karakter određenih struja i utjecaja - duhovnih i suprotno.
Zar ne vidite kontinuirani rast broja ljudi današnjice koji ne žele nikakvu znanost o duhu, ikakvo znanje o duhovnom? Zar ne vidite kako su brojni ljudi kojima stare snage religije više ne pružaju nikakav unutarnji poticaj? Idu li u crkvu ili ne, velikom broju ljudskih bića danas je to potpuno svejedno. Stari vjerski impulsi njima ništa ne znače. Niti će se dovesti u situaciju da bar pomisle što bi u našu civilizaciju moglo uteći kao novi duhovni život. Oni se tome odupiru, odbacuju to, smatraju budalaštinom, za nešto nepovoljno; neće si dopustiti da imaju ikakve veze s tim. Ali, vidite, mi ljudska bića dok živimo na Zemlji u stvarnosti smo jedna cjelina. Naša duhovna priroda ne može biti odvojena od naše fizičke prirode; obje rade zajedno kao cjelina između rođenja i smrti. Pa čak i ako ljudska bića ne primaju duhovno kroz vlastite duševne sposobnosti, ono svejedno vrši utjecaj. Od posljednje trećine devetnaestog stoljeća duhovno struji oko nas; ono struji u zemaljsku evoluciju. Duhovno je uistinu tu - samo ga ljudi nisu voljni primiti.
No, čak i ako oni ne prihvate duhovno, ono
jest tu! I što se s njime dogodi? Paradoksalno kako se može činiti – obzirom se mnogo toga što je istinito modernom umu čini paradoksalnim - u one ljude koji odbijaju duhovno a najviše od svega u životu vole jesti i piti, duhovno struji, njima nesvjesno, u procese jedenja i probave. To je tajna marša u materijalizam koji je počeo oko 1840. godine, ili bolje rečeno tada je bio u aktivnoj pripremi. Oni koji ne primaju duhovno kroz vlastite duše svejedno ga danas primaju: pri jelu i piću oni jedu i piju duh. Oni su "žderači" duše i duha. I na taj način duh koji struji u zemaljsku evoluciju prelazi u luciferski element, sproveden je Luciferu. Time se luciferska sila, koja onda može biti od pomoći ahrimanskoj u predstojećem utjelovljenju, konstantno jača. To mora doći do znanja onih koji priznaju činjenicu da će u budućnosti ljudi ili svjesno primiti duhovno znanje ili konzumirati duh nesvjesno, predajući ga time u ruke luciferskih sila.
Ova struja konzumiranja duha i duše posebice je poticana od strane Ahrimana jer na taj način on može uljuljati čovječanstvo u sve veću i veću pospanost kako bi onda svojim utjelovljenjem bio u mogućnosti doći među ljude i navaliti na njih nespremne obzirom se s njim ne suočavaju svjesno.
No, Ahriman također može napraviti i izravnu pripremu za svoje utjelovljenje, što i čini. Nesumnjivo je da i ljudi današnjice isto imaju duhovni život, ali je čisto intelektualan, nepovezan s duhovnim svijetom. Ovaj čisto intelektualni život sve više i više je raširen; isprva je utjecaj imao uglavnom u znanosti, ali sada izaziva nevolje svih vrsta i u društvenom životu. Koje je osnovno obilježje ovog intelektualnog života?
Ovaj intelektualni život ima vrlo malo veze s istinskim interesima ljudskih bića! Pitam ja vas; zar ne vidite koliki broj nastavnika prolazi danas kroz više i niže obrazovne ustanove bez unošenja ikakvog unutarnjeg entuzijazma u svoje znanosti nego im teže čisto kao sredstvima za život? U takvim slučajevima interes duše nije izravno povezan s aktualnim težnjama. Ista stvar se događa i u školi. Razmislite koliko je toga naučeno u različitim fazama života bez ikakvog stvarnog entuzijazma ili interesa, koliko izvanjskim intelektualni život postaje za mnoge ljude koji mu se posvete! I koliko je danas onih koji su prisiljeni proizvoditi masu intelektualnog materijala koji se potom čuva u knjižnicama i nije, poput duhovnog života, uistinu živ!
Što god da se razvija kao intelektualni život bez da je obavijeno toplinom duše, bez da je potaknuto entuzijazmom, izravno podupire utjelovljenje Ahrimana na način koji je njemu pri srcu. Uljuljkuje ljude u san onako kako sam opisao, tako da rezultati pogoduju Ahrimanu.
Tu su i brojne druge struje u duhovnom i neduhovnom životu koje Ahriman može okrenuti u svoju korist. Vi ste u zadnje vrijeme slušali - i još uvijek slušate - da se nacionalne države, nacionalna carstva moraju utemeljiti. Mnogo se govori o "slobodi pojedinih naroda". No, vrijeme, u evoluciji čovječanstva, za osnivanje carstava na temelju krvne i rasne povezanosti prošlo je i isteklo. Ukoliko se danas uputi apel za nacionalnim, rasnim i sličnim odnosima, za odnosima koji proizlaze iz intelekta, a ne iz duha, tada će se nesklad među čovječanstvom samo intenzivirati. A taj nesklad među ljudima upravo je ono što ahrimanske snage posebice mogu upregnuti. Šovinizam, pervertirani patriotizam u svakom obliku - to je materijal od kojega će Ahriman izgraditi upravo ono što mu treba.
No, postoje isto tako i druge stvari. Danas posvuda vidimo formiranje stranaka s ovim ili onim ciljem. Ljudi danas nemaju razboritosti, niti je žele imati, kad su stranačka mišljenja i stranački programi u pitanju. Uz intelektualnu domišljatost moguće je podastrijeti dokaze u prilog najradikalnije suprotstavljenih teorija. Vrlo pametni argumenti mogu se koristiti za dokazivanje utemeljenosti lenjinizma – ali isto vrijedi i za potpuno oprečne principe, kao i za one koji se nalaze između dviju krajnosti. Vrsna argumentacija može biti izrađena za svaki stranački program: ali onaj tko utvrđuje valjanost opozicijskog programa jednako tako je u pravu. Intelektualizam koji danas prevladava među ljudima nije u stanju demonstrirati
unutarnje potencijale i vrijednosti ičega. On može podastrijeti dokaze; ali ono što je intelektualno dokazano ne treba smatrati za pravu vrijednost i kao učinkovito u životu. Ljudi u strankama oponiraju jedni drugima zato što se ispravnost svakog stranačkog mišljenja - u svakom slučaju onih glavnih stranačkih mišljenja - može dokazati s jednakom opravdanošću. Naš intelekt ostaje na površinskom sloju razumijevanja i ne prodire do dubljih gdje istina zapravo leži. To, također, mora biti temeljito i u potpunosti shvaćeno.
Ljudi danas više vole da im intelekt ostane na površini i da ne prodre dubljim snagama do onih razina gdje se esencijalna priroda stvari obznanjuje. Potrebno se samo malo osvrnuti oko sebe, jer čak i tamo gdje poprima svoj naj eksterniji oblik, život često otkriva zamke trenutnih sklonosti. Ljudi vole brojeve i izračune u znanosti, ali isto tako vole izračune i u socijalnoj sferi. Društvena se znanost sastoji gotovo isključivo od statistike. A iz statistike, to jest iz brojeva, izvlače se najgori zaključci. Pa, pomoću brojeva se, isto tako, svašta može dokazati i u svašta povjerovati; jer brojke nisu sredstvo kojim se esencijalna realnost stvari može dokazati - one su jednostavno sredstva obmane! Kad god se netko ne zagleda onkraj brojeva, u
kvalitativno, oni mogu biti posve varljivi.
Sljedeće je očigledan primjer. Vodi se, ili se barem nekad vodila, velika rasprava oko nacionalnosti Makedonaca. U političkom životu balkanskog poluotoka mnogo je ovisilo o tamo sakupljenim statističkim podacima. Brojke imaju isključivo toliku vrijednost kao i one iz ostalih statistika. Bilo da se statistike sastoje od količine proizvedene pšenice i raži ili od broja grčkih, srpskih, ili bugarskih državljana u Makedoniji – što se tiče onoga što njima može biti
dokazano radi se o istoj stvari. Iz brojki koje se navode vrlo povoljni zaključci za Grke, za Bugare, ili za Srbe mogu biti izvučeni. No netko također može imati i oko za kvalitativne elemente, a onda često iznalazi da je zabilježeno kako je otac Grk, jedan sin Bugarin, a drugi Srbin. Što je u pozadini toga, možete odgonetnuti i sami! Te statistike se uzimaju kao mjerodavne, dok su u ovom slučaju bile sastavljene isključivo za potporu ciljeva stranke. Logično je, ukoliko je otac zbilja Grk, da su onda i oba sina Grci. No, postupak koji je tu usvojen samo je jedan od primjera mnogih drugih stvari koje su učinjene s brojkama. Ahriman mnogo može postići kroz izračune i brojeve koji se na ovakav način koriste kao dokaz istinitosti.
Iduće sredstvo kojim se Ahriman može okoristiti opet je jedno koje će izgledati paradoksalno. Kao što znate, mi smo se u našem pokretu odlučili baviti proučavanjem evanđelja u svjetlu duhovne znanosti. No ova dublja tumačenja evanđelja, koja u naše vrijeme postaju sve više potrebna, odbacuju sa svih strana, baš kao i duhovnu znanost u cjelini.
Ljudi koji često zagovaraju poniznost glede tih stvari - i u tome su uporni – zapravo su najarogantniji od svih. Uopćeno se sve više i više govori kako bi se ljudi trebali umočiti u samu jednostavnost Evanđelja i ne pokušavati razumjeti Misterij Golgote zalazeći u kompleksnost duhovne znanosti. Oni koji hine nepretencioznost u svome izučavanju evanđelja najarogantniji su od svih jer preziru iskrenu potragu za znanjem koja se traži u duhovnoj znanosti. Toliko su arogantni da misle kako se najviša otkrivenja duhovnog svijeta može zaraditi bez napora, jednostavno se napasajući jednostavnošću Evanđelja. Ono što se danas vodi pod "skromno" ili "jednostavno" često je vrhunska arogancija. U sektama, u vjeroispovijestima - tu se može sresti najarogantnije ljude:
Treba imati na umu da su evanđelja nastala u vrijeme kada je luciferska mudrost još bila živa. U prvim stoljećima kršćanstva ljudsko razumijevanje evanđelja bilo je sasvim drugačije od onoga u što se pretvorilo u kasnijim vremenima. Danas se, ljudi koji ne mogu produbiti svoje umove kroz duhovnu znanost, samo pretvaraju da razumiju evanđelja. U stvarnosti oni nemaju pojma ni o izvornom smislu riječi; obzirom da prijevodi na različite jezike nisu vjerne reprodukcije evanđelja; počesto jedva da i podsjećaju na izvorni smisao riječi od kojih su evanđelja sastavljena.
Stvarno razumijevanje intervencije bića Krista u zemaljskoj evoluciji danas je moguće samo kroz duhovnu znanost. Oni koji žele proučavati, ili zapravo proučavaju evanđelja "bez pretenzija" – kako se to kaže - ne mogu doći ni do kakve unutarnje realizacije istinskog bića Krista, nego isključivo do iluzorne slike, ili, u najboljem slučaju vizije ili halucinacije bića Krista. Nikakva stvarna veza s kristovim impulsom se danas ne može postići samo čitanjem evanđelja - već jedino halucinatorna slika Krista. Otud i rasprostranjenost teološkog stajališta kako Krist nije bio prisutan u čovjeku Isusu iz Nazareta koji je bio samo povijesna ličnost poput Sokrata ili Platona ili drugih, iako možda uzvišenija. "Običan čovjek iz Nazareta" ideal je čak i teolozima. I vrlo malo njih može išta zaista zaključiti iz događaja poput Pavlove vizije na vratima Damaska kad bez produbljenog znanja dobivenog od duhovne znanosti, evanđelja mogu dovesti samo do halucinacije o Kristu, ne i do vizije stvarnog Krista. Pa se i Pavlova vizija u Damasku također smatra halucinacijom.
Dublje razumijevanje evanđelja u svjetlu duhovne znanosti danas je esencijalno, obzirom će apatiju koja obuzima ljude zadovoljne življenjem samo u naručju denominacija, Ahriman, najbolje što može iskoristiti za postizanje svog cilja - a taj je da njegova inkarnacija kod ljudi prođe neopaženo. A oni koji vjeruju kako su najiskreniji kršćani zato što odbacuju bilo kakav razvoj koncepcije kristovih otajstva su, u svojoj aroganciji, oni koji najviše čine za promicanje Ahrimanovih ciljeva. Denominacije i sekte isključivo su sfere poticanja, uzgajališta za Ahrimana. Uzaludno je ove stvari obasjavati iluzijama. Baš kao što materijalistički stav, kompletno odbacujući duhovno i tvrdeći kako je ljudsko biće proizvod onoga što ljudi jedu i piju, potpomaže ciljeve Ahrimana, isto tako su ti ciljevi potpomognuti i nepopustljivim odbijanjem svega duhovnog držeći se doslovne, "jednostavne" koncepcije evanđelja.
Vidite, barijera koja sprječava da samo jedno od evanđelja neopravdano ograniči ljudski um podignuta je uslijed činjenice da je događaj na Golgoti u evanđeljima opisan iz četiri - naizgled kontradiktorna - ugla. Samo malo promišljanja pokazati će da je to zaštita od pre-doslovnih koncepcija. U sektama, međutim, gdje se samo jedno Evanđelje uzima kao osnova za podučavanje - a takve sekte su vrlo brojne - zamke, omamljenost i halucinacije se generiraju. U njihovo vrijeme, evanđelja su bila dana kao nužna protuteža luciferskoj gnozi; ali ako se ne pokuša razviti razumijevanje njihovog sadržaja, potpomažu se ciljevi Ahrimana, a ne napredak čovječanstva. U apsolutnom smislu, ništa nije dobro samo po sebi, nego je uvijek dobro ili loše u odnosu na namjenu za koju se koristi. I najbolje može biti najgore ako se pogrešno koristi. Iako uzvišena, evanđelja također mogu imati suprotan učinak ukoliko su ljudi prelijeni za traženje dubljeg razumijevanja temeljenog na duhovnoj znanosti.
Stoga postoji podosta toga, u duhovnim i neduhovnim strujama današnjice, čega bi ljudi trebali biti itekako svjesni i odrediti svoj duševni stav u skladu s time. Od sposobnosti i spremnosti da se prodre do korijena takvim stvarima ovisiti će učinak koji bi inkarnacija Ahrimana mogla imati na ljudska bića, da li će ih to utjelovljenje dovesti do toga da spriječe zemlju u ispunjenju cilja, ili im dozvati u pamet vrlo ograničen značaj intelektualnog, neduhovnog života. Ako ljudi ispravno uzmu u ruke struje koje vode Ahrimanu, onda će jednostavno, preko njegovog utjelovljenja u zemaljskom životu, raspoznati ahrimanski utjecaj na jednoj strani, a na drugoj njegovu polarnu suprotnost - luciferski utjecaj. I tada će im sam kontrast između ahrimanskog i luciferskog omogućiti da uvide i treću stvarnost. Ljudska bića se svjesno moraju probiti do razumijevanja tog trojstva kršćanskog impulsa, ahrimanskog i luciferskog utjecaja; jer bez te svjesnosti oni neće moći napredovat u budućnost s očekivanjem postizanja cilja zemaljskog postojanja.
Duhovnu znanost se mora najozbiljnije uzeti, jer samo tako može biti pravilno shvaćena. Ona nije rezultat nekog sektaškog hira, nego nešto što je proizašlo iz temeljnih potreba ljudske evolucije. Oni koji prepoznaju te potrebe ne mogu birati da li hoće ili neće nastojati njegovati duhovnu znanost. Naprotiv, oni će sami sebi reći: Kompletan fizički i duhovni život ljudskih bića mora biti osvijetljen i prožet koncepcijama duhovne znanosti!
Baš kao što je jednom na istoku bilo Luciferove inkarnacije, a zatim, u središnjoj točci, da se tako izrazim, svjetske evolucije inkarnacije Krista, tako će i na zapadu biti inkarnacije Ahrimana.
Ovo se ahrimansko utjelovljenje ne može spriječiti; neizbježno je jer se čovječanstvo mora licem u lice suočiti s Ahrimanom. On će biti individualnost zbog koje će postati jasno kakva se neopisiva pamet može razviti ukoliko si netko prizove u pomoć sve što zemaljske snage mogu učiniti za poboljšanje pameti i ingenioznosti. U katastrofama koje će zadesiti čovječanstvo u bliskoj budućnosti, ljudi će postati iznimno inventivni; mnoge stvari otkrivene u silama i tvarima univerzuma koristiti će se da bi se osigurala ljudska ishrana. No, upravo ta otkrića će u isto vrijeme iznijeti na vidjelo da je materija povezana s organima intelekta, ne s organima duha, nego intelekta. Ljudi će naučiti što jesti i piti kako bi postali zaista pametni. Jedenje i pijenje ih ne može učiniti duhovnima, ali pametnima i lukavima, može. Čovječanstvo zasad još uvijek nema saznanja o tim stvarima; no, ne samo da će se za njima stremiti, nego će one biti neizbježan ishod katastrofa koje se naziru u bliskoj budućnosti. I određena tajna društva - gdje su se pripreme već zahuktale - primjenjivat će te stvari tako da se mogu uspostaviti neophodni uvjeti za stvarnu inkarnaciju Ahrimana na zemlji. Ova inkarnacija ne može se spriječiti jer ljudi moraju shvatiti za vrijeme zemaljskog postojanja što sve može nastati iz čisto materijalnih procesa! Moramo naučiti dovesti pod našu kontrolu one duhovne ili neduhovne struje koje vode do Ahrimana.
Jednom kad se shvati kako se za suprotstavljene stranačke programe može dokazati da su jednako točni, naš duševni stav će biti da se ne laćamo
dokazivanja stvari, nego radije da ih
iskusimo. Jer imati iskustvo nečega, potpuno je različita stvar od pokušaja da se to intelektualno dokaže.
Jednako tako ćemo biti uvjereni kako je neizbježno, kroz duhovnu znanost, sve dublje i dublje prodrijeti u evanđelja. Doslovno prihvaćanje evanđelja od riječi do riječi, koje je još uvijek toliko rasprostranjeno danas, promiče ahrimansku kulturu. Čak je i prema vanjskim mjerilima očito da je striktno doslovno prihvaćanje evanđelja neopravdano. Jer, kao što znate, ono što je dobro i ispravno za
jedno vrijeme nije dobro i za sva ostala vremena. Ono što je ispravno za jednu epohu postaje lucifersko ili ahrimansko kada se prakticira u nekoj kasnijoj. Obično čitanje tekstova evanđelja imalo je svoj trenutak. Ono što je bitno sada jest steći
duhovno razumijevanje Misterija na Golgoti u svjetlu istina sadržanih u evanđeljima. Mnogi ljudi, naravno, iznalaze te stvari neprijatnima; no, oni čiji je interes privukla antropozofija, moraju naučiti sagledavati da su razine kulture, postupno se ljušteći jedna preko druge, stvorile kaos, i da u taj kaos svjetlo mora ponovno prodrijeti.
Zanimljivo je u današnje vrijeme slušati nekoga čija su viđenja postala krajnje ekstremna, ili čitati o nekim gorućim pitanjima današnjice, a zatim na istu temu odslušati propovijedi svećenika neke vjeroispovijesti koji je još uvijek ogrezao u oblike misaonih struja iz prošlih vremena. Tu ste suočeni s dva svijeta koja ne možete nikako pobrkati, osim ukoliko ne izbjegavate svaki pokušaj prodiranja do korijena takvih stvari. Poslušajte govor o društvenim pitanjima modernog socijaliste, a zatim, odmah nakon toga, katoličkog propovjednika koji govori o istim pitanjima. Vrlo je zanimljivo iznaći da rame uz rame egzistiraju dvije razine kulture, ali koriste riječi na posve drugačiji način. Ista riječ ima posve drukčije značenje u pojedinom slučaju.
Te stvari treba sagledati u svjetlu koje će osvanuti ukoliko ih se prihvati s ozbiljnim duhom koji smo se trudili prenijeti. Ljudi koji pripadaju određenim religijama isto tako dolaze, na kraju, do toga da teže na njihovom putu za duhovnim produbljivanjem. Nipošto nije beznačajno to da čovjek tako eminentno duhovan poput kardinala Newman-a, gorljivi katolik kakav jest, na svojoj investituri u Rimu kaže kako ne vidi drugačijeg spasa za kršćanstvo osim novih otkrivenja.
U stvari, ono što je kardinal Newman rekao jest da on ne vidi spas za kršćanstvo osim u novim spoznajama! No, nije imao hrabrosti za ozbiljno uzeti novo
duhovno otkrivenje. A tako je i s mnogim drugima. Danas možete pročitati bezbroj rasprava o tome što je potrebno u društvenom životu. Još se jedna knjiga nedavno pojavila:
Socijalizam, Robert-a Wilbrandt-a, sina pjesnika. U njoj se društveno pitanje raspravlja na temelju točnih i detaljnih saznanja. I na kraju je navedeno kako se bez duha ništa ne postiže, da sam tijek događaja pokazuje kako je duh neophodan. Da, ali što takav čovjek stvarno postiže? On postiže tek toliko da izusti riječ "duh", da
izgovori apstraktnu riječ "duh"; ali on odbija prihvatiti, štoviše on odbacuje sve što nastoji da duh zaista stupi na snagu.
Za to, bitno je prije svega shvatiti da valjanje u apstrakcijama, koliko god glasan vapaj za duhom bio, još uvijek nije duhovno, još uvijek nije duh! Nebulozno, apstraktno naklapanje o duhu nikad se ne smije brkati s aktivnom potragom za sadržajem duhovnog svijeta poduzimanom u antropozofskoj znanosti.
Danas se mnogo govori o duhu, ali vi koji prihvaćate duhovnu znanost ne bi trebali biti obmanuti takvim naklapanjima; trebali bi uočiti razliku između toga i pokušaja opisivanja duhovnog svijeta u antropozofiji gdje je duhovni svijet opisan objektivno poput fizičkog. Trebali biste istražiti te razlike, opetovano podsjećajući sami sebe kako je apstraktno pričanje o duhu odstupanje od iskrenog stremljenja za duhom i da samim njihovim pričanjem, ljudi zapravo odstranjuju sebe iz duha. Čisto intelektualne aluzije o duhu nikamo ne vode. Što je, dakle, "inteligencija"? Što je sadržaj naše ljudske inteligencije? To mogu najbolje objasniti na sljedeći način. Zamislite - a to će bolje razumjeti mnoge od prisutnih dama! - zamislite se kako stojite pred ogledalom i gledate u nj. Slika koju
vam prikazuje ogledalo je
vi, ali ona nema ni mrvicu stvarnosti. Ona nije ništa doli refleksija. Sva inteligencija u vašoj duši, sav intelektualni sadržaj, samo je slika u ogledalu; ona ne sadrži stvarnost. I baš kao što je vaša reflektirana slika prizvana u postojanje kroz ogledalo, tako je i ono što se zrcali kao inteligencija prizvano u postojanje kroz fizički aparat vašeg tijela, kroz mozak. Vi ste inteligentni samo zato što postoji vaše tijelo. I koliko malo se možete dotaknuti pružajući ruku prema vašoj reflektiranoj slici, isto toliko se možete dokopati duha ako ste okrenuti samo intelektualnom – jer duh nije tamo! Ono što je shvaćeno kroz intelekt, koliko god ingeniozno bilo, nikada ne sadrži duh sam, nego jedino sliku duha. Vi ne možete doista iskusiti duh ako se ne odmaknete od puke inteligencije. Razlog zašto je inteligencija tako zavodljiva je taj što rađa sliku, reflektiranu sliku duha - ali ne i duha samog. Čini se nepotrebnim ulaziti u neugodnost prodiranja ka duhu kad je on tu – ili si, barem, netko tako zamišlja. U stvari je to samo reflektirana slika - ali zbog svega toga, nije teško govoriti o duhu.
Razlikovati puku sliku od stvarnosti - to je smisao zadatka duše koja ne teoretizira samo o duhovnoj znanosti nego posjeduje stvarnu percepciju duha.
To je ono što sam vam danas htio reći s ciljem da se uveća ozbiljnost kojom treba prožeti naš kompletan stav prema duhovnom životu kako ga pojmi antropozofija. Jer evolucija čovječanstva u budućnosti ovisit će o tome koliko je zbiljski taj stav usvojen od strane ljudi današnjice. Ako onome što sam opisao u ovom predavanju i dalje bude ponuđen prijam kakav mu danas još uvijek nudi velika većina ljudi na zemlji, onda će Ahriman biti zao gost kada se pojavi. No, ako ljudi uzmognu probuditi same sebe kako bi primili u svoju svijest ono što smo proučavali, ako su toliko sposobni da time upravljaju tako da se čovječanstvo može slobodno suprotstaviti ahrimanskom utjecaju, onda, kad se Ahriman pojavi, ljudska bića će steći, baš preko njega, moć da shvate kako iako zemlja neminovno mora ući u vlastiti pad, čovječanstvo je podignuto iznad zemaljskog života upravo samom tom činjenicom. Kada ljudska bića dostignu određenu dob u fizičkom životu, tijelo počinje propadati, ali ako su razumni ne žale se znajući da se zajedno s dušom približavaju životu koji ne teče paralelno s ovim fizičkim propadanjem. Tu u čovječanstvu živi nešto što nije vezano uz već prevladavajuće propadanje fizičke zemlje nego postaje sve više i više duhovno baš zbog tog fizičkog propadanja.
Naučimo iskreno reći: Da, zemlja jest u padu, i ljudski život također, s obzirom na njegove fizičke manifestacije, ali samo zato što je tome tako, hajde da skupimo snagu kako bi privukli u našu civilizaciju element koji će, izvirući iz samog čovječanstva, nastaviti živjeti, dok je zemlja u padu, kao besmrtni plod zemaljske evolucije.
(nastavlja)