Predavanje 4 srpnja 1924
II
Danas ću imati nešto za reći o tome kako se pripremne karmičke sile u ljudskom biću nastavljaju razvijati nakon što ljudsko biće prođe kroz vrata smrti. Moramo zamisliti da za običnu svijest stvari stoje ovako: formiranje karme, taj odnos sa svijetom općenito koji se može nazvati karmičkim, u ljudima se odvija više instinktivno. Vidimo kako životinje djeluju instinktivno. Upravo ovakve riječi, koje se vrlo često koriste unutar i izvan znanosti, kao što je instinkt, obično se koriste na vrlo neodređen način. Ne ulaže se nikakav napor da se tu zamisli nešto jasnije. Što je zapravo u životinjama ono što se zove instinkt?
Znamo da životinje imaju grupnu dušu. Životinja, kakva jest, nije samostalno biće, već iza nje stoji grupna duša. Kojem svijetu zapravo pripada grupna duša? Treba odgovoriti na pitanje: gdje nalazimo grupne duše životinja? Ovdje u fizičkom, osjetilnom svijetu ne nalazimo grupne duše životinja, ovdje su samo pojedinačne životinje. Grupne duše životinja nalazimo tek kada, bilo kroz inicijaciju ili u uobičajenom tijeku ljudskog razvoja između smrti i novog rođenja, uđemo u potpuno drugačiji svijet, kroz koji čovjek prolazi između smrti i novog rođenja. Grupne duše životinja nalaze se među bićima s kojima je tada zajedno, uključujući one koje sam spomenuo, s kojima elaboriramo našu karmu. A životinje koje su ovdje na Zemlji, kada djeluju instinktivno, djeluju iz potpune svijesti ovih grupnih duša. Dakle, možete zamisliti, dragi moji prijatelji, kako djeluju sile koje izviru iz grupnih duša životinja kada ovdje imamo shematski nacrtano kraljevstvo u kojem živimo između smrti i novog rođenja [vidi crtež, žuto], kako djeluju sile koje proizlaze iz grupnih duša životinja [plavo]. I one su unutra. A ovdje na ovoj Zemlji su pojedinačne životinje koje rade tako što ih se, takoreći, povlači za niti koje idu od grupnih duša koje se nalaze u kraljevstvu u kojem se mi nalazimo između smrti i novog rođenja. To je instinkt.
Sasvim je razumljivo da materijalistički pogled na svijet ne može objasniti instinkt, jer je instinkt radnja koja se temelji na onome što ćete pronaći, naprimjer, u mojoj knjizi Teozofija i u mojim Osnovama tajne znanosti, pod nazivom zemlja duha. S ljudima je drugačije. Čovjek također ima instinkt, ali kada ovdje djeluje kroz instinkt, kroz taj instinkt ne djeluje od izvan ovog područja, već djeluje iz svojih ranijih zemaljskih života, on djeluje od izvan vremena, iz niza ranijih zemaljskih života [crveno]. Kao što oblast duha utječe na životinje na način da djeluju instinktivno, tako ranije inkarnacije čovjeka utječu na kasnije inkarnacije na način da se karma jednostavno živi instinktivno, ali to je duhovni instinkt, to su instinkti koji djeluju unutar ega. Upravo kad se to uzme u obzir, shvatiti ćemo apsolutnu konzistenciju tog instinktivnog djelovanja s ljudskom slobodom. Jer sloboda djeluje iz područja iz kojeg životinje djeluju instinktivno: iz oblasti duha.
Ali danas ćemo se mnogo više baviti time kako se ovaj instinkt priprema kada ljudsko biće prođe kroz vrata smrti. Ovdje na Zemlji karmičko iskustvo je instinktivno, odvija se ispod površine svijesti, da tako kažemo. U trenutku kada smo prošli kroz vrata smrti, sve što smo doživjeli na Zemlji postaje objektivno svjesno u roku od nekoliko dana; imamo to pred sobom u sve većim slikama. Uz ono što promatramo, kao dodatak postoji i ono što se instinktivno dogodilo u karmičkoj aktivnosti. Tako da kada čovjek zakorači kroz vrata smrti, i pred njim se razotkrije život, koji se neprestano širi [vidi crtež, žuto], uz to ide sve ono što je samo instinktivno, čega nije bio svjestan: cijela mreža karme [plavo]. On to ne vidi odmah
u danima nakon smrti, ali svakako vidi ono što inače promatra u nejasnim sjećanjima u živom obliku; vidi, naprimjer, da tu već postoji nešto drugačije od običnog pamćenja. Ako se tada pogledom inicijacije, promatra sve što čovjek ima ispred sebe, može se opisati sljedeće:
Sama osoba koja je umrla i tijekom zemaljskog života imala normalnu svijest, vidi ono što ima pred sobom kao svoj zemaljski život u moćnoj panorami, da tako kažemo, ona to vidi sprijeda [vidi crtež, plavo]. Inicijacijskim gledanjem, možete to pogledati i s druge strane, odostraga [žuto], tada izbija mreža karmičkih sila. Eto, vidite, ovu mrežu karmičkih veza, koje su u početku ispletene iz misli koje su živjele u volji tijekom života na Zemlji – tu izlazi.
Ali sada će se još nešto pridružiti, moji dragi prijatelji. Često sam vam to naglašavao: misli koje netko svjesno doživljava tijekom zemaljskog života su mrtve; ali one misli koje su utkane u karmu i koje izlaze iz nje su žive. Tako da nakon pogleda unatrag izniknu žive misli. A sada je neizmjerno značajna i bitna stvar da bića treće hijerarhije izlaze i primaju ono što izvire, mogu reći, sa stražnje strane pregleda života. Anđeli, arhanđeli, arhaji, upijaju, takoreći, ono što izvire, udišu.
To se događa u vrijeme kada čovjek živi svoj put do kraja lunarne sfere. Tada ulazi u tu lunarnu sferu i počinje putovanje nazad kroz život, koje traje trećinu vremena koliko je čovjek živio na Zemlji, koje zapravo traje, točnije govoreći, onoliko koliko su trajala vremena spavanja koje je čovjek proveo na Zemlji.
Često sam opisivao kako se odvija ovaj život unatrag. Ali prije svega se možemo zapitati: kada je čovjek u običnom snu, kako je tu u odnosu na stanje u kojem se nalazi neposredno nakon smrti? Da, vidite, kad ljudsko biće utone u normalan san, ono je samo u svom egu i astralnom tijelu kao duhovno- duševno biće. Nema sa sobom svoje etersko tijelo, ono je ostavljeno u krevetu. Kao rezultat toga, misli ostaju beživotne, nemaju nikakav učinak, slike su. Sada, kada ljudsko biće prođe kroz vrata smrti, prvo sa sobom ponese svoje etersko tijelo, koje se onda povećava, a etersko tijelo sadrži osobinu oživljavanja, ne samo za fizičku egzistenciju, već i za misli. Kroz to misli mogu postati žive, utoliko što je ljudsko biće ponijelo svoje etersko tijelo sa sobom, koje sada oslobođeno, nosi žive misli iz ljudskog bića da ih milostivo prime anđeli, arhanđeli, arhaji.
To je prije svega, mogao bih reći, prvi čin koji se odigrava u životu između smrti i novog rođenja, da iza praga smrti, bića treće hijerarhije prilaze onome što se odvaja od ljudskog bića, onome što je povjereno njegovom raspadajućem eterskom tijelu, to primaju bića treće hijerarhije. I kao ljudi činimo dobru, lijepu, veličanstvenu molitvu, kada razmišljamo o povezanosti života i smrti, ili o umrloj osobi govoreći:
Anđeli, arhanđeli, arhaji, u eterskom tkanju
Primaju mrežu sudbine ljudskog bića.
Jer tu gledamo duhovnu činjenicu. A to donekle ovisi o tome misle li ljudi na duhovne činjenice ili ne; prate li umrle samo mislima koje ostaju na Zemlji, ili prate na njihovom putu umrle mislima koje su slike onoga što se događa u toj oblasti u koju je umrla osoba ušla.
To je, dragi moji prijatelji, ono što je za znanost inicijacije tako silno poželjno: da se unutar života na Zemlji misli nešto što je slika stvarnog duhovnog događaja. Pukim teorijskim razmišljanjem, nabrajanjem ovih viših članova, ne uspostavlja se nikakva veza s duhovnim svijetom. Veza s duhovnim svijetom uspostavlja se samo mišljenjem o stvarnostima koje se događaju u duhovnom svijetu.
Stoga bi srca trebala moći čuti ono što su srca čula tijekom starih inicijacijskih vremena u starim misterijima, gdje se uvijek dojmljivo pozivalo one koje trebaju inicirati: pridružite se sudbinama umrlih! Ostala je samo ona više-manje apstraktna riječ: 'Memento mori', koja više ne može duboko djelovati na suvremenog čovjeka jer je postao apstraktan, jer ne proširuje svijest u život koji je više živ nego je ovaj u svijetu osjetila.
A prijem ljudske mreže sudbine kroz anđele, arhanđele, arhaje, odvija se tako da se stječe dojam: tka i živi u ljubičasto- plavoj atmosferi etera.
A kada se etersko tijelo otopi, odnosno kada su misli udahnute od anđela, arhanđela, arhaja, tada, nakon nekoliko dana, ljudsko biće ulazi u ovaj život unatrag, kako sam vam opisao. Tada ljudsko biće doživljava svoja djela, svoje impulse volje, svoje smjerove misli onako kako su djelovali u drugim ljudima, kojima je učinio nešto dobro ili loše. Ono potpuno ulazi u umove drugih ljudi, ne živi u svom umu. S jasnom sviješću da je on taj koji ima veze s tim stvarima, on doživljava iskustva koja su se dogodila u dubinama duša drugih ljudi s kojima se karmički povezao, kojima je uopće učinio, bilo nešto dobro ili loše. I opet se pokazuje, kako je ono što ljudsko biće sada doživljava primljeno. On to doživljava u punoj stvarnosti, u stvarnosti koju sam morao opisati kao još stvarniju od osjetilne stvarnosti između rođenja i smrti. Tako on doživljava stvarnost usred koje stoji punije, gorljivije nego bilo koju stvarnost ovdje na Zemlji.
Ako se na to gleda s druge strane, iz perspektive inicijacijskog uvida, vidi se kako se sve ono što ljudsko biće doživljava, prima u bit, u stvarnost Kirioteta, Dinama, Eksuzija. Upijaju negativnosti ljudskih djela. Time se prožimaju. I ovaj pogled, ovaj pogled posvećenika, koji sada gleda na ovu divnu stvar, kako ljudska djela transformirana u pravdu sada upijaju Eksuziji, Dinami, Kirioteti, cijeli ovaj pogled stavlja one koji ga imaju u takvu svijest da znaju da su u središtu Sunca, a time i u središtu planetarnog sustava. On na ono što se događa gleda s točke gledišta Sunca. I on vidi purpurno tkanje i život, vidi upijanje ljudskih djela koje provode Eksuziji, Dinami, Kirioteti, transformirana u pravdu, u tkanju i životu svjetlo ljubičaste, ljubičaste astralne atmosfere. Vidite, eto vam istine, da je pogled na Sunce, kakvo se predstavlja ljudima na Zemlji, samo s jedne strane, s periferije. Iz središta se Sunce pojavljuje kao polje na kojem se odvijaju duhovna djelovanja, djela Eksuzija, Dinama, Kirioteta. Tamo je sve duhovni čin, duhovni događaj. Tu nalazimo, takoreći, obrnutu stranu slike života na Zemlji, kojeg ovdje doživljavamo između rođenja i smrti.
I opet razmišljamo o onome što se događa na pravi način ako misao uokvirimo tako da riječ, koja se jednostavno koristi za zbrisati, odumiranje, uništenje, uzmemo u njenom pravom značenju. Imamo riječ 'biće', imamo riječ 'davanje'. Kada kažemo 'oprosti' to znači 'predati se'. Samo u kartaškim igrama to znači drugo, ali prirodno u jeziku to znači 'predaja'. Kada kažemo 'razgradnja', mislimo na: voditi biće. S tom sviješću formiramo rečenicu:
One se razgrađuju u Eksuzijima, Dinamima, Kiriotetima
u astralnom osjećaju kozmosa
pravedne posljedice čovjekova zemaljskog života.
Zatim, kada se to postigne, kada je ljudsko biće provelo ovu trećinu zemaljskog života nakon smrti, putujući natrag, sada se opet osjeća na početnoj točci zemaljskog života, ali u području duha, u trenutku prije svog ulaska u zemaljski život, tada čovjek ulazi, moglo bi se reći, kroz središte Sunca u pravu zemlju duha. Tamo se ova zemaljska djela, koja su pretvorena u ono što je ispravno, uklapaju u djelatnost prve hijerarhije. Tamo dolaze u carstvo Serafina, Kerubina i Prijestolja. Tada čovjek ulazi u kraljevstvo, ulaskom u koje osjeća: ono što se preko mene dogodilo na Zemlji, primaju to Serafini, Kerubini i Prijestolja.
Razmislite samo o tome, dragi moji prijatelji, mi ispravno razmišljamo o tome što se događa s umrlima u životu nakon smrti kada njegujemo misao: ono što je spleteno u mreži sudbine ovdje na Zemlji, u početku su uhvatili anđeli, arhanđeli, arhaji. Oni to nose, u sljedeći odjeljak između smrti i novog rođenja, u oblast Eksuzija, Dinama, Kirioteta. To prigrle, raspletu, bića prve hijerarhije. I u tom tkanju, grljenju, djelovanju, Prijestolja, Kerubina i Serafina, uzimaju se u obzir čovjekova djelovanja. I opet ispravno razmišljamo kada prvoj i drugoj rečenici dodamo treću:
Uskrsavaju u Serafinima, Kerubinima, Prijestoljima
kao njihovih djela bit
pravedna dorada čovjekovog života na Zemlji.
Tako da, kada netko svoj inicijacijski pogled usmjeri na ono što se neprestano događa u duhovnom svijetu, ovdje na Zemlji imamo događaje ljudi s njihovim instinktima karme, s onim što se događa kao tkanje sudbine: mrežom manje ili više sličnom mreži misli. Ali ako pogledamo gore u duhovne svjetove, vidimo kako se ono što su nekad bila ljudska djela na Zemlji, nakon što je to prošlo kroz anđele, arhanđele, arhaje, Eksuzije, Diname, Kiriotete, prima, širi se gore kao djela na nebu s Prijestoljima, Kerubinima, Serafinima [napisano je na ploči]:
1.Anđeli, arhanđeli, arhaji, primaju čovjekovu mrežu sudbine u eterskom tkanju.
2.U Eksuzijima, Dinamima, Kiriotetima, pravedne posljedice čovjekova života na Zemlji razgrađuju se u astralnom osjećaju kozmosa.
3.U Prijestoljima, Kerubinima, Serafinima, kao njihovih djela bit, uskrsavaju pravedno preobraženi plodovi njegova zemaljskog života.
Ovo je. dragi moji prijatelji, značajan, beskrajno značajan i beskrajno uzvišen niz činjenica, posebno u današnje vrijeme. Za sada je slučaj da se u oblasti Mihaela, mogu vidjeti djela onih ljudi koji su živjeli ovdje na Zemlji prije kraja Kali Yuge, osamdesetih i devedeseti godina prošlog stoljeća; ono što je tada bilo među ljudima, sada su primili Prijestolja, Kerubini, Serafini. Ali duhovni kontrast svjetlosti, nije nikada bio velik kao sada, u oblasti ovih duhovnih činjenica.
Ako ste pogledali u osamdesete i vidjeli kako su djela revolucionara iz sredine 19. stoljeća, da tako kažem, primljena od Prijestolja, Kerubina, Serafina, tada ste vidjeli da nešto sumorno leži sredinom 19. stoljeća. Ono što je netko vidio prolazeći oblast Serafina, Kerubina i Prijestolja, razvedrilo bi se samo malo. Ali ako se sada osvrnete na ono što se dogodilo na kraju 19. stoljeća kroz ljudska djela u odnosima među ljudima, onda – nakon što je netko mogao jasno vidjeti u ovom završnom razdoblju Kali Yuge, nakon što je još u određenoj mjeri mogao vidjeti što se tamo događa, i mogao je vidjeti, da tako kažemo, kroz nejasne mase misli što se dogodilo među tim ljudima, u smislu sudbine na kraju Kali Yuge – onda to nestaje iz vas, i vidite što je od toga postalo u blistavoj svjetlosti.
Ali to ne svjedoči ni o čemu drugom osim o ogromnoj važnosti onoga što se zapravo događa u sadašnjosti u pretvaranju ljudskih zemaljskih djela u nebeska djela duše. Jer ono što čovjek doživljava kao svoju sudbinu, kao svoju karmu, događa se za njega, u njemu, oko njega, od zemaljskog života do zemaljskog života. Ali ono što se još uvijek događa u području nebeskih svjetova kao rezultat što je on iskusio i postigao ovdje na Zemlji, i dalje ima utjecaj na povijesno formiranje života na Zemlji. To se događa u onome što čovjek ovdje na Zemlji ne može dokučiti niti kontrolirati kao individualan čovjek.
Uzmite ovu rečenicu u svoj njenoj težini, dragi moji prijatelji. Pojedinačna osoba doživljava svoju sudbinu. Ali čim dvoje ljudi radi zajedno, događa se nešto sasvim drugačije od ispunjenja sudbine jedne i druge osobe. Između dvoje ljudi, da tako kažem, događa se nešto što proizlazi iz onoga što svaki pojedinačno doživi. Za običnu svijest, u početku nije vidljiva nikakva veza između onoga što se događa među ljudima i onoga što se događa gore u duhovnim svjetovima. Tek kada se sveto- duhovno djelovanje unese u tjelesno- osjetilni svijet, kada ljudi svjesno preobraze svoja tjelesno- osjetilna djela na način da ona budu i djela u duhovnom svijetu, tada se uspostavlja takva veza.
Ali sve što se tada događa među ljudima u većim razmjerima, nešto je drugačije od onoga što pojedinačna osoba doživljava kao sudbinu. Sve ono što nije individualna ljudska sudbina, nego ono do čega ljudi na Zemlji dovode, koji zajedno misle, osjećaju i djeluju, stoji u vezi s onim što Serafini, Kerubini i Prijestolja rade tamo gore. I u ovaj se tijek ulijevaju djela ljudi u zajedničkom kontekstu, kao i pojedinačni ljudski životi na Zemlji.
Tada je od posebne važnosti daljnji prizor koji se ukaže pogledu posvećenog. Podižemo pogled. Iznad je nebeski slijed radnji onoga što se događalo ovdje na Zemlji sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih godina prošlog stoljeća. Tada kao da je fina kiša, duhovna kiša, pala na Zemlju, ovlažila duše ljudi i potjerala ih prema onome što, da tako kažem, povijesno nastaje u odnosima među ljudima.
A onda se opet može vidjeti kako ono što su ljudi radili ovdje na Zemlji sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina, danas živi u živim misaonim zrcalnim slikama, preko Serafina, Kerubina, Prijestolja.
Ako pogledate kroz ovo, zaista je čest slučaj da vidite vrlo jasno: čovjek danas razgovara s čovjekom; ono što vam govori kroz opće mišljenje, koje ne proizlazi iz njegovih vlastitih emocija, njegovih unutarnjih poriva, već vam to kaže jer je pripadnik ovog doba, često izgleda kao da je povezano s onim ljudima koji su živjeli u sedamdesetim, osamdesetim, devedesetim godinama prošlog stoljeća. Doista je tako da se neke današnje ljude vidi kao na skupštini duhova, okružene određenim ljudima kojima je do njih stalo, a koji su zapravo tek s neba srušene slike onoga što su ljudi proživjeli u posljednjoj trećini 19. stoljeća.
Ovo je stvarno način na koji duhovi povratnici, mogao bih reći, vrlo stvarni duhovi ranijeg doba, u kasnijem dobu, lutaju okolo na duhovni način. To je jedan od suptilnih, općih djelovanja karme koji postoji u svijetu, i često ga ignoriraju čak i najveći okultisti. Nekim ljudima kada govore nešto što nije osobno, nego stereotipno, netko bi htio šapnuti na uho: to vam je netko rekao u posljednjoj trećini 19. stoljeća.
Tek tada život postaje cjelovit. I opet se mora reći za ovo doba, za ovo doba koje je počelo krajem Kali Yuge, da se razlikuje od svih ranijih povijesnih doba. Razlikuje se po tome što ljudska djela koja su se dogodila u posljednjoj trećini 19. stoljeća imaju najveći zamislivi utjecaj na prvu trećinu 20. stoljeća.
Dragi moji prijatelji, govorim to želeći naznačiti nešto što je daleko od svakog praznovjerja, govorim to kao nešto što se govori s punom sviješću navođenja točne činjenice: duhovi prethodnog vremena nikada prije nisu tako čujno šetali među nama kao u sadašnjosti. A ako ljudi danas ne percipiraju te duhove, to nije zato što živimo u mračno dobu, već zato što su ljudi u početku još uvijek zasljepljeni svjetlošću svijetlog doba. Zato je ono što među nama postižu povratnici iz prošlog stoljeća nešto tako izuzetno plodno za ljude Ahrimana. Ljudi Primaner danas rade na posebno loš način, a da ljudi to ne primjećuju. Oni pokušavaju potaknuti što više duhova prošlog stoljeća, rekao bih ahrimanskog, i utjecati na ljude sadašnjosti.
Ne postoji ništa što bolje može udovoljiti ovoj ahrimanskoj osobini našeg doba, nego kada se kroz sve što se događa stvaraju popularne asocijacije za aberacije prošlog stoljeća, koje su danas zapravo ideje koje su za pronicljive odavno izblijedjele. Laici nikada u jednoj epohi nisu tako snažno popularizirali aberacije prethodne epohe kao u sadašnjoj epohi, kao u sadašnjosti. I može se reći: ako netko želi upoznati prirodu ahrimanskih djela, to najbolje može učiniti danas gdje god posjeti okupljanja gdje se radi izvan uobičajene svijesti. Danas postoje mnoge prilike za upoznavanje ahrimanizma u svijetu, jer je on izvanredno moćan. I on je taj koji na ovaj zaobilazni način, kako sam ga danas opisao, sprječava ljude da upijaju u svoja srca, u svoje duše, ono što se mora pojaviti jer prije nije bilo, kao što je ovo što se sada pojavljuje u antropozofiji.
Ljudi su zadovoljni ako nekom starom izrekom mogu pokriti ono što se pojavljuje u antropozofiji. Koliko su zadovoljni, treba vidjeti kad se na nekom predavanju od mene pojavi nešto, o čemu se onda može reći: vidi, i to je u staroj knjizi. - U stvari, naravno, unutra je u sasvim drugom obliku, iz sasvim drugih osnova svijesti! Ali čovjek toliko malo ima hrabrosti upijati ono što raste na tlu sadašnjosti da se osjeća umireno kada može nešto ovakvo donijeti iz prošlosti.
To pokazuje koliko snažno impulsi iz prošlosti utječu na ljude sadašnjosti i koliko se ljudi sadašnjosti osjećaju smireno kada na njih utječu impulsi iz prošlosti. I to upravo zato što 19. stoljeće ima tako snažan utjecaj na 20. stoljeće. Budući promatrači današnje ljudske povijesti, koji će opisivati duhovno, dok danas opisujemo samo iz dokumenata, morat će prije svega opisati ono što se krije u riječima: pogledajte početak 20. stoljeća, prva tri desetljeća, sve to izgleda kao da su činile sjene, slike djela ljudi s kraja 19. stoljeća.
Ako ovdje smijem izgovoriti riječ koja stvarno nije politički mišljena – politika mora ostati potpuno izvan našeg Antropozofskog društva – ako ovdje smijem izgovoriti riječ koja je jednostavno namijenjena karakteriziranju činjenica, to je ovo: možemo se osvrnuti na djela koja mijenjaju svijet – mislim događaje, jer to nisu bila djela – događaje koji mijenjaju svijet, točnije, u drugom desetljeću 20. stoljeća. Toliko se često govorilo da je postalo trivijalno reći, da sve dok se o povijesti piše, da se nije dogodio događaj koji je promijenio svijet. Ali ne stoje li ljudi uključeni u ta djela, a kao da nisu tu? Hodamo posvuda; kao da se događaji koji mijenjaju svijet odvijaju izvan čovjeka, kao da čovjek u tome nema udjela. Možete gotovo svakoga koga se danas susreće pitati: da, jeste li sudjelovali u drugom desetljeću 20. stoljeća? I ako na stvar gledate sa drugog stajališta: kako se ljudi čine bespomoćni, kako bespomoćni u prosuđivanju, kako bespomoćni u činjenju! Ministarske stolice nikada nisu bile popunjene s tolikim poteškoćama kao u ovo vrijeme. Razmislite samo kako je čudno što se zapravo događa u tom smjeru, koliko su ljudi bespomoćni u tome što se događa! Tada počnete postavljati pitanje: tko zapravo nešto radi? Tko je uključen? Pa, tko je uključen, dragi moji prijatelji, više od ljudi sadašnjosti, to su ljudi posljednje trećine 19. stoljeća. U svemu se vidi njihove moći sjena.
Vidite, to je tajna našeg vremena. Moglo bi se reći: niti jedan drugi umrli nije bio tako moćan kao oni iz posljednje trećine devetnaestog stoljeća. To je također aspekt svijeta. A ako pogledate odgovarajuće stvari u odnosu na duhovni sadržaj u pojedinim slučajevima, naići ćete na nešto vrlo čudno.
Za mene je to bilo pitanje trebam li promijeniti ovo ili ono u novom izdanju svojih spisa koji su nastali sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih godina. Oni koji su jednostavno filistri današnjice kažu: sve se promijenilo; znanstvene teorije i hipoteze tog vremena odavno su ukinute. - Ali ako na stvari gledate iz pravog kuta, ne možete ništa promijeniti. Jer zapravo iza svakoga tko danas napiše knjigu ili tko govori s govornice, netko stoji iza u sjeni: Du Bois-Reymond, Helmholtzen, Haeckel, oni još uvijek govore, oni koji su govorili u to vrijeme; u medicini Oppoizer, Billroths i tako dalje. To je nešto od misterije sadašnjosti. Zato znanost inicijacije kaže: umrli nisu nikada bili tako moćni kao u naše doba.
To je ono što sam htio dodati ovim razmatranjima o karmi.