Danas se već u mnogim metafizičkim krugovima a isto tako i u okviru tzv. «new-age» zajednice uveliko priča o nekoj vrsti «galaktičkog supertalasa» koji periodično «zapljuskuje» neke oblasti vremena-prostora, uključujući i ovu našu.
Prema nekim izvorima (knjiga Bringers of the Dawn, Barbara Marciniak), tu se radi o periodu od oko 25 hiljada godina u kome sunčev sistem zajedno sa našom planetom prolazi kroz neku vrstu «fotonskog pojasa». Barbara je ta koja po prvi put pominje taj koncept radikalnih periodičnih promjena na našoj planeti, u materijalu dobijenom uz pomoć čaneling seansi. Izvor njenih informacija bila su stvorenja koja su za sebe rekla kako potiču iz sazviježđa Plejade.
Međutim, prema nekim drugim izvorima, ovdje radi o jednom prirodnom talasu koji se kreće iz centra kreacije i zapljuskuje sve njene dijelove svakih 300 i nešto hiljada godina, prema našem načinu mjerenja vremena.
Odakle bi takav jedan talas mogao da potiče, kakvi su efekti njegove interakcija sa materijom i živim bićima, o kojem se periodu njegovog nailaska tačno radi, za sada je veoma teško utvrditi.
Mislim da postojanje jednog takvog talasa ne bi trebalo automatski smještati u tzv. «sci-fi zonu», jer čini se da ima nekih indikacija da bi taj talas mogao da bude dio naše realnosti.
Naravno, na svakome ostaje odgovornost da li će posvetiti ikakvu pažnju jednoj takvoj mogućnosti i koliko će se potruditi da to sam istraži, ukoliko smatra da bi ta stvar mogla da bude po njega ili nju - bitna.
Na osnovu svog proučavanja ove teme mislim da jedan takav talas postoji, da nam se trenutno približava i da će uz pomoć njega doći do neke vrste «rascjepa» realiteta, odnosno, ove naše oblasti postojanja. To bi značilo da će nakon njegovog nailaska neki od ljudskih bića ostati na planeti zemlji u njenom 3D obliku, dok će drugi nestati iz njihovog vidokruga, odnosno, polja percepcije, - i naći se u 4-tom denzitetu, vjerovatno na istoj planeti???...ali u jednoj njenoj višoj formi koja će biti u drugoj oblasti postojanja. Ko će se gdje naći, zavisiće od njegove «frekvencije» odnosno razvojnog stadijuma njegove ili njene svijesti u toj tački vremena-prostora, kao i stanja «fragmenta» njegove individualne duše (ukoliko je ima).
Tu bi došlo i do neke integracije (fuzije) sa nekim aspektima nas samih koji trenutno borave u drugim oblastima postojanja. Naš 3D um trenutno teško da može zamisliti tako nešto.
U tom momentu i «vrijeme» bi za nas takođe dobilo drugu konotaciju, odnosno, parametre.
Taj sam talas bi možda trebalo shvatiti kao jedan «graničnik realiteta».
Ne volim citirati materijal iz Biblije, jer je i ona pretrpjela kozmetičke zahvate od strane kontrolnog sistema, kako bi poslužila kao jedan od glavnih stubova mentalne kontrole većeg dijela čovječanstva u poslednjih hiljadu godina, međutim, mogao bih se složiti sa tim da u njoj ima nekih 30% istine, ukoliko se to može procentualno izraziti. Prije toga, moram da kažem da sam već u jednom od mojih tekstova naveo neke fragmente iz jednog učenja koje su neki ruski metafizičari nazivali Tradicija, koje je Boris Moravjev pokušao kasnije i objediniti u knjizi Gnosis – Study and Commentaries on the Esoteric Tradition of Eastern Orthodoxy. Radi se o učenju koje je prenošeno kroz neke grčke i ruske manastire a vjerovatno potiče još od vremena Atlantide. Mislim da su takođe Katari i Bogumili raspolagali nekim njegovim fragmentima.
Iz tog učenja možemo saznati da postoje dvije vrste ljudi, «sin čovječji» ili adamični čovjek i «sin božji» ili preadamični čovjek. Razlika izmedu prvog i drugog je u tome što ovaj prvi ima individualnu dušu dok ovaj drugi nema. Drugi predstavlja prelazni razvojni oblik svijesti iz drugog denziteta. Čini se da se jedan veliki dio nas obreo na ovoj ravni postojanja na jedan način koji bi se možda mogao nazvati “neprirodnim”, tj. ne tranzicijom iz 2-gog denziteta u 3-ći nego “padom” (simbolično – “Adamovim”) iz jednog višeg realiteta (koji se možda u odnosu na ovaj može smatrati rajem).
Šta se dogodilo? Jedan dio nas (“adamični ljudi”), koji je “pao” sa 4-tog sprata na treći, tj. “izgnan” kao Adam iz raja, našao se na istom terenu zajedno sa preadamičnim ljudima koji su se tu zadesili, na svom prirodnom razvojnom putu.
Čini se da se to dogodilo upravo uz “pomoć” tog talasa, prije nekih 300 i nešto hiljada godina.
Znači, “sin čovječji” se našao na istom terenu sa “sinom božjim”. Prvi s dušom, drugi bez nje (ovdje moram naglasiti da u dugogodišnjoj intereakciji jednih s drugima, ovi prvi skoro da su ostali bez svoje duše, tako da se jedni od drugih, na žalost, trenutno ne mogu razlikovati ni po izgledu, niti po ponašanju).
“Sin čovječji” trenutno ima samo potencijal da se uz pomoć svoje duše poveže sa višim aspektima svog bića, i taj potencijal je jedino ono što ga razlikuje od “sina božjeg” ili antropoida.
Sada ću izvaditi par navoda iz Biblije (Jevanđelje po Mateju), odnosno iz onoga što je čovjek, kojeg su kasnije nazvali Isus (lijep primjer entiteta iz jednog višeg denziteta koji se inkarnirao u ljudskom tijelu, u 3D i čije su učenje kasnije iskrivili do mjere u kojoj su ga skoro pretvorili u svoju suprotnost,) rekao na ovu temu.
(“Sin čovječij” u ovom slučaju simbolizuje - talas)
24. 15. Kada ugledate mrzost opušćenja, o kojoj govori prorok Danijel, gdje stoji na mjestu svetome (koji čita da razumije):*Dan. 9,27;12,11
16. Tada oni koji budu u Judeji, neka bježe u gore;
17. I koji bude na krovu da ne silazi uzeti šta mu je u kući;
18. I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje;
(ovdje moram naglasiti da, kako se čini, taj talas između ostalog dođe i nešto kao “kompjuter reset,” odnosno, on vraća sve u prvobitno prirodno stanje u smislu da sve vještačke materije “nestaju,” ostaju samo prirodne, kao npr. kamen i drvo. Čini se radi o uspostavljanju prvobitne prirodne ravnoteže u određenoj tački vremena-prostora. Još uvijek postoje neka plemena u Južnoj Americi gdje je njihovim pripadnicima dozvoljeno da grade nastambe isključivo od kamena i drveta tj. bez ikakvih vještačkih materijala.)
22. I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izabranijeh radi skratiće se dani oni;
(mnogi već sada kažu: “vrijeme kao da leti”)
23. Tako ako vam neko reče: Evo ovdje je Krst ili ondje, ne vjerujte.
24. Jer će izaći lažni Krsti i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće i izabrane.
27. Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki će biti dolazak sina čovječijega.
29. I odmah će se po nevolji dana tijeh sunce pomračiti, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se.
30. I tada će se pokazati znak sina čovječjeg na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.
32. Od smokve naučite se priči: kad se već njezine grane podmlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto.
33. Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.
36. A o danu tome i času niko ne zna, ni anđeo nebeski, do otac moj sam.
37. Jer kao što je bilo u vrijeme Nojevo tako će biti i dolazak sina čovječijega.
38. Jer kako što pred potop jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onog dana kad Noje uđe u barku,
39. I ne osjetiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak sina čovječijega.
(ovdje bih želio naglasiti da uvijek prije određene “kataklizme” postoje i određeni znakovi upozorenja, koji se mogu primjetiti ako se to hoće. Neke od tih znakova, neki od nas mogu već sada da primjete, mada su oni za veliku većinu “nevidljivi.”
Naravno, ona priča o Noju simbolizuje upravo to. Poenta je da nije dovoljno te znakove samo primjetiti, nego treba na njih - i adekvatno reagovati)
40. Tada će biti dva na njivi; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti.
41. Dvije će mljeti na žrvnjevima; jedna će se uzeti, a druga će se ostaviti.
(“rascjep” ili grananje realiteta tj. oblasti postojanja!)
42. Stražarite dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospodin vaš.
(ovdje, naravno, Gospodin = talas)
43. Ali ovo znajte, kad bi znao domaćin u koje će vrijeme doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuće svoje.
44. Zato i vi budite gotovi; jer u koji čas ne mislite, doći će sin čovječij.
Znači, mada bi taj talas trebao doći iznenada, postoje određeni znakovi koji mu prethode. Oni koji primjećuju te znakove, trebali bi da reaguju, odnosno, da se adekvatno pripreme. O tome da čovjek mora da se adekvatno pripremi za taj događaj, Isus nam simbolično govori i uz pomoć sljedeće parabole:
25.1. Tada će biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i izađoše na susret *ženiku.
2. Pet od njih bijahu mudre a pet glupe.
3. I glupe uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja.
4. A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima.
5. A budući da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše.
6. A u ponoć stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret
7. Tada ustaše sve djevojke i ukrasiše žiške svoje.
8. A glupe rekoše mudrima: dajte nam ulja svojega, jer naši žišci hoće da se ugase.
9. A mudre odgovoriše govoreći: da ne bi nedostajalo i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi.
10. A kad one otiđoše da kupe, dode ženik, i gotove odoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata.
11. A poslije dođoše i one druge djevojke govoreći: gospodaru! gospodaru!
Otvori nam.
12. A on odgovarajući reče im: zaista vam kažem, ne poznajem vas.
13. Stražarite dakle, jer ne znate ni dana ni časa u koji će sin čovječij doći.
Mislim da bi ovo trebalo biti dovoljno. U slučaju ove parabole, ženik-gospodin predstavlja talas a onaj “žišak” sa “uljem” predstavlja našu dušu, kojoj treba jedna hitna “kultivacija”, dok se ima vremena i dok se ima s čim. Ta naša duša je, po svemu sudeći, “ulaznica” za “lift” prema gore.
Sve su prilike da bi nakon prolaska talasa, naša planeta ostala “čista” kao “od majke rođena” tj. u kamenom dobu i oni koji ostanu u 3D, moraće “ići u školu” iz početka. Oni će se vjerovatno tu naći, u istom razredu, sa novopristiglim “učenicima” iz “donjih razreda”!?
(Usput rečeno, čini se da 3-ći razred traje nešto više od 300 hiljada godina, po našem “vremenu”)
Da stvar bude interesantnija, postoje neke indicije da će u ovo vrijeme takođe doći do destabilizacije zemljine ose i zamjene polova na planeti, u smislu njihovog polariteta, te će se ona, nakon određenog zastoja, početi okretati u suprotnom pravcu.
…
Kompletan prvi dio teksta na ovu temu, uključujući i jednu interesantnu seansu regresivne hipnoterapije, možete naći ovdje:
http://www.galaksija.com/talas.htmPozdrav!