Sada je: čet mar 28, 2024 11:14 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 31 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: i ja sam ovdje
PostPostano: ned apr 06, 2014 4:51 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Do informacija o letećim tanjurima, o suptilnim energijama, o stolovima koji lebde, o tragovima u žitu, o parapsihologiji, telepatiji, telekinezi ali i temama iz "prave" znanosti, o fizici, o Ajnštajnu, o Jungu, o Nitcheu, dolazila sam preko mog starijeg brata, koji je inače bio lumen u školi, i stalno nešto čitao i donosio literaturu, i često mi o tome pričao . On je puno stariji od mene, a te priče su počele kad sam imala desetak godina. Jest da sam bila napredno dijete ali mislim da je moj brat mislio da sam još naprednija nego sam stvarno bila. Možda mi je pričao i zato jer ga drugi nisu htjeli čuti, jer su te teme većini ljudi tada bile još dalje i zamršenije nego što su sada.
Govorim o sedamdestima prošlog stoljeća..Svi smo pratili misije Apola, rat u Vijetnamu je još trajao...Tada je Daeniken tek bio objavio svoje knjige, Ratovi zvijezda su se čitali kao knjige SF, a na TV-u se vrtila prva serija Zvjezdanih staza u kojoj su se teleportirali i tek su bili smislili warp pogon. Izlazio je časopis Vikend s temama o vidovitim ženama i tragovima u žitu, te časopis Galaksija s temama sličnim kao ovaj forum, naučnima i s ruba nauke, naravno, u skladu s onim vremenom.
Sve se to tada meni sviđalo i osjećala sam divljenje i strahopoštovanje prema tim misterijima. Sve sam prihvaćala kao zdravo-gotovo, i imala neki nejasan osjećaj da ću jednog dana to malo bolje proučiti, da tu još nečeg ima, ali, tada sam se morala baviti domaćom lektirom i svim i svačim.
Ne znam tko mi je usadio ideju da je sve moguće, i da se sve može, da li brat i roditelji. Smatram da je bitan takav stav. Ideja da ti to možeš i smiješ isprobati o čemu god da se radilo. Tako su moji roditelji shvatili da ja s devet godina vozim auto, upalim ga i premjestim na drugi parking ali su pustili sve dok nisam pretjerala, pa su tek onda uskočili u priču. Tata me naučio raditi sve što je smatrao da bih ja mogla. Mijenjati osigurače, piliti drva, bušiti bušilicom, a mama me naučila plesti, šiti, kuhati, podizati novac s knjižice u pošti, sve to do sedmog razreda. Zato mi nisu bile zanimljive dječje igračke. Lutke su bile za ukras i s njima su se igrale male djevojčice, ja ne. Ja sam se igrala za ozbiljno. ( Zato sam valjda ostala djetinjasta... ) Nevolja je bila u tome što mi se majka teško razboljela kad sam ja bila stara desetak godina, i tu smo se svi zajedno borili i izborili. Ja sam htjela biti od koristi pa am potiskivala svoje emocije, progutala ogromnu količinu suza, straha, tuge i brige. Tada sam prvi put imala problema s glavoboljama i vidom. Od straha.
Imala sam stare bake kojima je trebalo pomagati o mene je to dopalo pošto sam bia najmlađa ali ja to nikad nisam osjećala kao teret. Voljela sam svoje bake.
Moja majka je prebrodila opaku bolest, što je meni tada bilo kao normalno, nije si ni pomišljalo da bi moglo biti drugačije. A ja sam svoj dio odradila, da ne gnjavim roditelje koji su imali svojih briga oko kemoterapija, zračenja, operacija, gradnje kuće, ja sam se trudila biti savršena, što su oni primjećivali ali nisu baš previše hvalili jer to se očekivalo, nije se ni pomišljalo da bi to moglo biti drugačije, a i zato jer se u mom kraju pohvala smatra jako lošom. Kod nas je običaj u narodu da nitko sebe ne hvali i ne hvali svoje. Da ga ne urekne. I da mu to sve ne propadne. A kad te netko drugi pohvali, prvo na što moraš pomisliti je basna o gavranu i lisici. Zato u mom narodu nema pohvala ni u kom smjeru, ovamo da ne urekneš a onamo da ne misle da laskaš s namjerom da prevariš. Moj stari je bio jako vjeran narodnim običajima.
Iako me nisu hvalili i posebno slavili, ja sam se svjedeno sjećala važno, bitno, voljeno. Znala sam da su roditelji bili ponosni na mene. Bila sam među najboljim učenicima u generaciji, bavila sam se sportom, svirala, pjevala, recitirala, kemijala, stalno seu me za nešto predlagali i birali, stalno sam bila angažirana. I domaćinski i praktični poslovi išli su mi "kao velikoj". Braća, njihove žene i djeca, sa svima sam bila u toplim odnosima, svi su me voljeli a i ja sam njih silno voljela. Imala sam širok krug prijatelja i imala sam osjećaj da me vole i ja sa voljela njih. U svemu čega sam se dotaknula imala sam velike uspjehe i ni za što se nisam morala posebno mučiti. Sve je dolazilo kao da je samo od sebe padalo s neba.

Sve do jednog dana ....

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: ned apr 06, 2014 6:33 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto jun 01, 2010 7:36 am
Postovi: 127
I?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: pon apr 07, 2014 9:18 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
ma..sad mi se čini bezveze da to sve prepričavam...
mislim da ću obrisati ovaj post

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: pon apr 07, 2014 11:00 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon sep 28, 2009 5:56 pm
Postovi: 530
nemoj ga brisati.bas si lijepo napisala. tako si osjecala da treba napisat u datom momentu. mozda jednog dana nastavis a i ako nenastavis nema veze....svakako je lijepo... :love3:

_________________
"Putujem da upoznam sebe"-Zuko Džumhur


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: uto apr 08, 2014 10:38 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto jun 01, 2010 7:36 am
Postovi: 127
Da, trebas nastaviti. Bez straha; uvod je zanimljiv, sad kad smo "progutali udicu" nemoj odustati.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: uto apr 08, 2014 1:38 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Hvala na podršci drugari..
Na pisanje me potakao galaksija svojim pisanjem pa krenula i ja...
Stvar je u tome da bih sada trebala opisati jedan jako mučan period mog života. Vjerojatno bih ponovo proživjela mučne emocije, a sad mi je baš dobro i ne bih htjela to kvariti.
A, osim toga, mi treba da živimo u sadašnjem trenutku, a prošlost da ostavimo prošlosti.

Ipak, ako bi postojao neki valjani razlog zbog kojega bih ipak to napisala, to bi bilo zato jer znam da postoje žene koje prolaze istu priču koju bih vam sad ovdje napisala, i to što dobro znam koliko su izmanipulirane, prestrašene i MISLE da su nemoćne.
U našoj kulturi postoji kult žene-majke-patnice, majke koja se žrtvuje, sirote koja radi i odvaja od usta, koja je uvijek nešto kriva i nikad dovoljno dobra, koja je uvijek mogla bolje pomesti, ljepše ispeglati, ispeći ljepše kolače od susjede, kao u folklornim plesovima, u kolima gdje se bjesomučno skakalo da bi se vidleo koja je udavača jača i koja će bolje kopati u polju.
Po tome se nismo u evoluciji puno odmaknuli o životinjskim krda i životinjskih obreda parenja, u kad se u ritualnim borbama pred proljeće mužjaci bore i nadmeću koji je ljepši i jači, koji će se pariti sa zdravijom ženkom. U ljudskom društvu se osim muškaraca i žene bore i nadmeću da bolje gene na jedan tihi i perfidan način, koji muškarcima kasnije omogućava potlačivanje.
U taj kult "sirotice" više ne vjeruju žene, ali neki muškarci-muževi pokušavaju održati ga na životu. I dalje se mužjaci i ženke nadmeću za što bolje gene, ali to je nadmetanje ipak evolurialo i malo se izdiglo iz primitivnih načina podjarmljivanja.
Taj kult jadnice je glupost, ali ne bedasta i bezalena gluparija nego vrlo opasna glupost zbog koje žene obolijevaju od raka, stradaju od infarkta , moždanog udara, zbog kojih njhovi sinovi i kćeri nastavljaju istu životnu dramu...
Kad jednom upadne u zamku zlostavljača, žena se teško izvlači. Naravno, ne upadne bezveze, uvijek postoji nekakav razlog, uvijek djeluje nekakav zakon privlačnosti, zakon karme i ostali univerzalni zakoni, uvijek postoji nešto u djetinjstvu, u odgoju, ili u prošlim životima. Međutim, koliko god da je taj uzrok velik i jak, nikad nije dovoljno velik da opravda pakao u kojem te žene žive i kojeg stvaraju svojoj djeci... Jer..to se prenosi na potomstvo.
Ni jedna majka nema prava prenijeti na svoje dijete uzorak žrtve i omogućiti da njezina djeca nastave živjeti po uzroku njezine gluposti. To je zločin.

Ako postoji razlog zbog kojega bih napisala svoju priču, to bi bilo zato da nekoj jadnici kakva sam ja bila pokaže da je moguće izaći iz tog kruga, i da postoje metode koje pomažu.

Mi nikad nismo SAMO bolesni, uvijek je tu još nešto, neka dublja i šira priča koja čeka svoj sretan kraj.


U istraživanju sebe same pronašla sam mnoštvo razloga zbog kojih mi se dogodilo to što mi se dogodilo, ali mogli bi se klasificirati prema porijeklu i prema načinu kako se rješavaju, na nekoliko grupa:
-zastoji u kolanju energije kroz tijelo koje je prvo trebalo nadoknaditi radi normalnog funkicioniranja tijela
-kidanje spona i negativnih obrazaca prijenosa energije između mene i bitnih ljudi (kidanje negativnih veza)
-vlastiti (pogrešni) stavovi i misaoni uzorci do kojih sam sama došla pogrešnim razmišljanjem i razmišljanjem iz negativnih emocija straha, ljutnje, tuge...
-nametnuti stavovi misaoni uzorci (što čuješ od drugih pa povjeruješ i prihvatiš..)
-potisnute emocije vezane uz traume iz djetinjstva i mladosti
-potisnute emocije vezane uz događaje u aktualnom životu
-ometanje zdravog protoka energije uzrokovano vampirskim vezama s ljudima iz okoline (namjerni i "sličajni" vampiri)
-ometanje od strane ljudi -negativne psihičke energije drugih ljudi, između ostaloga i prokletstva, uroci, i zle namjere...
-ometanje zdravog protoka energije uzrokovanog enitetima iz astrala koje se pokupi u stresnim situacijama (tzv. larve, zi-entiteti i slično...)
-djelovanje entiteta koje se privalači vlastitim negativnim emocijama
-ometanje od strane entiteta iz astrrala koji su predatori po svojoj prirodi i nije ih se ničim privuklo
-djelovanje entiteta-krpelja koji se zakače i stvaraju stresne situacije da bi dobili energiju negatvnih emocija
-neriješene situacije iz prošlih života koje se reflektiraju u sadašnjem životu
-neizvršene misije iz ranijih života koje čekaju svoje izvršenje i/ili ometaju nastavak i napredak -uz to posebno važno - doprijeti do svoje prve inkarnacije i prve misije...do svojeg prvog silaska na planetu Zemlju i misije koju se tada imalo...također, važni su mi bili događaji iz Atlantide i ranog Egipta ..sve je to imalo veze sa aktualnom situacijom u životu.
-neiscijeljene rane na razini duše
-otklanjanje nametnika s duše
-otklanjanje nametnika s nadduše
-djelovanje umrlih duša rođaka
-djelovanje nerođenih duša, pobačene djece
-djelovanje nesretnih i odbačenih članova porodice
-djelovanje duša koje su bile zakačene za prostor, kuću, iz prošlosti , nesretne duše bivših
vlasnika...
(mislim da sam sve navela, možda nešto nadopunim ako se sjetim)


Sad bi trebalo opisati dio po dio, od toga kako sam uopće došla na ideju da mi neka pojava ili entitet ometa život pa do toga kako sam došla do rješenja, što sam radila, tko me uputio, kako je teklo rješenje problema, je li bilo recidiva i kako se to rješavalo...

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: čet apr 10, 2014 5:25 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto jun 01, 2010 7:36 am
Postovi: 127
Procitao, i cekam nastavak. Nabrojala si puno toga, zasigurno ce neki s foruma prepoznati i moci usporediti vlastita slicna/ista iskustva. Nisam jos procitao galaksiju do kraja pa cu u meduvremenu citati njega.

Srdacan pozdrav...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: pet apr 11, 2014 1:31 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: uto feb 04, 2014 3:02 am
Postovi: 39
pozdrav, nedavno sam se registrirao zbog sličnih stvari koje i sam osjećam, samim time i ponukalo me da čitam postove sa ovoga foruma, mlad sam pa mi se jako teško i snaći u svemu tome, baš zbog toga drago mi je vidjeti da nisam sam, i da ima još ljudi sa drugačijim pogledom, sviješću, ovaj forum mi je pomogao da se ne počinjem zatvarati sve više u sebe, jer sam se osjećao samim, teško je kada si u određenoj sredini drugačiji, zanimljiva priča, izrazito me zanima dio u kojem se spominje Atlantida i rani Egipat, pa ću nastaviti čitati...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: uto jul 12, 2016 7:36 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Evo, nakon par godina da napišem ...
nisam odustala od rada na sebi, samo nisam mogla o tome pričati. Nije imalo smisla. Ali, radila sam stalno. Nakon svih tih godina rada na sebi, mogu vam reći da se isplati. Da ima smisla. I da ono što piše u svim tim knjigama nije utopija. Funkcionira.
Jedini mi je problem bio kako opstati među ljudima čije ponašanje i način razmišljanja nisam nikad ni prihvaćala, a s radom na sebi razlike između mene i tih nekih ljudi su postalajale sve veće, toliko da sam osjećala kao da stojimo na različitim obalama rijeke. U jednom periodu počneš se osjećati sam, usamljen. Drugovi na koje si navikla ne odgovaraju ti više a ni ti njima, a novih sličnih tebi još nema na vidiku. Taj mi je perido bio najteži. Dobro je u takvim trenucima imati nekog tko je to prošao, tko stvarno zna o čemu je riječ i tko će pomoći. Ali, i to prođe, i to se posloži. Shvatiš da smo svi dio jedne rijeke, i oni s jedne i oni s druge strane. I tečeš dalje ali sada s više uživanja u tom tijeku. Raduješ se poskakivanju čamca, veseliš se kad prska voda, vrisneš kad te pošprica, smiješ se kad se čamac prevrne, diviš se umarku pokraj rijeke, pjev ptica ti ispunjava dušu, sjediš u čamcu i veslaš kako znaš, i ne brineš da li znaš veslati, i da li veslaš dobro, samo slušaš kako veslo pljuska i ....

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: sri sep 05, 2018 7:14 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
krenem pisati ali ne ide....
ne znam što je s tom pričom da se toliko otima objelodanjivanju.
Priča je o nalazima koje se kao fosilni ostaci i arheološki nalazi mogu pronaći u tijelu svakog od nas. U kamenu i metalnim žilama u stijenama. Ostaci povijesti koji izniču kao sličice koje traju kraće od bljeska i teško je razabrati što prikazuju. Teško je razabrati postoje li uopće. Teško je prihvatiti njihovo postojanje. Jer, navikli smo na opise ludila kao slike koje te proganjaju, kao nerealne ideje, nevjerojatnu maštu. To je po definiciji, ludilo. I zato bježimo od tih slika i od tih sjećanja. I zato se ona ne daju na vidjelo.
A priča je fascinantna. Naučno-fantastični film. Govori o dolasku na ovu planetu, o događajima zbog kojih je eksplodirala planeta na kojoj smo bili prije ove.

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: sri sep 05, 2018 7:47 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Ima dosta ljudi koji se ovako ili onako sjećaju te neke eksplodirale planete i prilično dobrog života na njoj prije toga.

Sent from my MI PAD 4 using Tapatalk


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: sri sep 05, 2018 8:15 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
ima li još tko sjećanja o vitkom tijelu s duguljastim mišićima prekrivenim biserno-bijelom do biserno sivom tankom odjećom od materijala sličnom onome đšto zovemo mikrofibra najtanje što se može zamisliti s elastanom, toliko tankom odjećom da je pripijena uz tijelo kao još jedna koža, ali toliko čvrstim da ne propušta ubode i udarce i savršen je toplinski izolator? O ljudima vitkih tijela, mišićavim, lijepim, proporcionalnim, s instrumentima na širokim narukvicama koji su toliko tanki da izgledaju kao crteži instumenata, kao kad si klinci na ruci nacrtaju sat, i s čizmama pripijenim uz nogu kao da su čarape s potplatom, ali ne džombastim potplatima kako ih prikazuju u SF filmovima nego tankim i elegantnim koji omogućavaju hodanje po užarenom tlu, po ključaloj lavi?
I letjelicama sivkastim, tankim, s kabinama u koje stane jedva pilot u bjelkastom odijelu i koje nemaju baš perviše ekrančića, kazaljki i gumbića kako smo navikli da ih viđamo u avionima? I velikom ratu i velikom porazu u kojem su svi piloti iz bijelih letjelica zakucani u kamen zajedno s dijelovima letjelica? I malo većim brodovima u kojima su ljudi u ljubičastim odorama sličnima kao ovim prije opisanim bijelim samo što su ljubičasti, a unutar tijela i iznad sebe imaju kristale različitih boja, koji im lebde iznad glave kao u video igricama sa crtanim likovima tipa Super Mario. I s tim kristalima mogu svašta, komunicirati, analizirati, predviđati, kalkulirati, vidjeti i svašta čudesnoga raditi kao da su jedan veliki multipraktik-kompjuter ugrađen u pravog čovjeka (ne humanizirani robot nego čovjek koji ima dodatne funkcije i moći ali ne neprirodne tehnološke nego nastale evolucijom)
Ima li još tko sjećanja o padu letjelice u kojoj su ti likovi u ljubičastim odijelima s kristalima iznad glave zbog pogrešne procjene pali u plitku vodu negdje južno, jako južno? Ima li još tko sjećanja o ekipi koja betonira velike blokove i kanale u vrijeme gradnje piramida i nešto mulja, nešto radi što se ne smije doznati da radi?
E...to ću vam ispričati kad uhvatim vremena...a ako ima još nekog iz te priče nek se javi.

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: sri sep 05, 2018 8:26 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Promatraču, dobrodošao...ne promatraj samo nego piši, dijeli...
ili se i tebi čini da je to opasno?

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: čet sep 06, 2018 7:27 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Preokupiran sam svjetovnim stvarima, prokleti posao i sve po spisku, jedva stignem i promatrati.

Sent from my MI PAD 4 using Tapatalk


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: čet sep 06, 2018 7:59 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
ajd kad uhvatiš trenutak...nekako men'se čini da je ovo važno i ja to nekako uspijevam uglavit u poso i sve ostalo i kao da mi sve to ide malo bolje na ruku nego što bi išlo kad ja ovo sve ne bih imala na umu..
Evo, sad baš promatram neke pojave oko posla i čini mi se da to Retikuli opet muljaju i bacaju "bombice", podomeću, ruše naš kule malo po malo. Ne ruše otvoreno nego po skrivečki i zamuljano u tobože dobre namjere podrivaju i čeprkaju jer ne mogu i ne usude se otvoreno lupit otvoreni udarac...Svjesni svoje slabosti i kukavičluka ali svejedno..i malo zlo je zlo...Smiješno kako ta riječ Retikuli sliči na ridikuli. a jesu, Retikuli su ridikuli al im puno puta uspije naum. Uspiju oni srušiti zdanja, zamute vodu...
I sad bi meni dobro došao savjet ili iskustvo. Što se tu može napraviti da se to brže razriješi?

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: čet sep 06, 2018 8:24 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
Živimo u ridikuli a podmeću retikuli :), znam i za brod i prisilno iskrcavanje u ovu stvarnost koja je ko beton u odnosu na lakoću postojanja koja je bila prije. Toliko ograničenja i zaborava, beskonačno kompromisa, jedva da se živi.

Sent from my MI PAD 4 using Tapatalk


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: čet sep 06, 2018 10:18 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
Sjetila sam se! Kristali! oni iznad glave. još bi trebali biti tu. jedan veliki iznad glave i jedan veliki u srčanoj čakri. core self.
prisilno spuštanje? gdje si ti bio? ja sam bila u prednjem dijelu broda, nas nekoliko, možda četiri pet. svi su imali neko zaduženje. ja sam bila zadužena za djecu. netko je nešto fejlao. povjerovao je, nasjeo na prijevaru. tu mi fale detalji

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: čet sep 06, 2018 10:20 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
ne sjećam se baš lakoće postojanja, općenito da ali ne detalja

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: čet sep 06, 2018 10:56 pm 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
E ne znam gdje i što sam bio, sjećam se samo ljubaznog glasa koji daje instrukcije dok sam ja u grozi padao ovamo i bacao sve što ne stane u ovo postojanje.

Sent from my MI PAD 4 using Tapatalk


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: i ja sam ovdje
PostPostano: uto sep 11, 2018 1:59 pm 
Offline
Početnik

Pridružen/a: ned maj 11, 2014 5:54 pm
Postovi: 11
Draga Arwen,

arwen dor je napisao/la:


Ako postoji razlog zbog kojega bih napisala svoju priču, to bi bilo zato da nekoj jadnici kakva sam ja bila pokaže da je moguće izaći iz tog kruga, i da postoje metode koje pomažu.

Mi nikad nismo SAMO bolesni, uvijek je tu još nešto, neka dublja i šira priča koja čeka svoj sretan kraj.



mozes li nam reci nesto vise o ovome? Koje su to metode, i koja prica?

Pozdrav...A


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 31 post(ov)a ]  Stranica 1, 2  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 7 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz