"Daj nam kruh naš svagdašnji. " Kruh može biti hrana, za tijelo, voda, zrak. Najvažniji je kruh Riječ božja. Hrana za tijelo nas također pomalo mijenja, a duševna hrana nas mijenja značajno. Ne znam jesam li dobro objasnila. Malo duševne hrane ili duhovne je kao malo kvasca za veliki kruh.
Dugo se pitam što je sadašnji trenutak, što je moć sadašnjeg trenutka? Primjer, svi znamo kako nam mozak radi, pomalo uznevjereno, ide bjesomučno s jedne misli na drugu, u glavi je skoro neprestano kaos.. Potreban je prekid takvih misli, kao da upalite prekidač za svjetlo. Kad izgovaraš riječi molitve, uskladiš misao i glas, nekoliko minuta, onda prekineš onaj dotadašnji tok misli, upalio si svjetlo, ušao u sadašnji trenutak.
Moć sadašnjeg trenutka je u tome što si objektivniji, manje napet, stvarniji, prizemljeniji.

"Alternativni mediji, kakvi trenutno jesu, ispunjavaju zadatak da dovedu svjesnost ljudi do one tačke na kojoj će oni postati tobožnje bijele figure u borbi protiv crnih. Dakle, ovdje se radi o jednom polovičnom “osviješćivanju”, tek toliko da se ljudska bića pretvore u topovsku hranu.
S tim u vezi, cijeli sistem života na planeti baziran je na materijalističkom konceptu vrijednosti, dok je za one koji traže nešto više, ponuđena cijela jedna paleta lažnih načina za ‘duhovni napredak’ koji služe da iste te što duže zadrže nigdje drugo, do u – istoj toj PIRAMIDI. Istovremeno, istinski elementi Duhovnog ili Božanskog Zakona, veoma dobro su skriveni u ovoj našoj oblasti postojanja, što naravno nije nimalo slučajno."
Zaključak je: svaki pojedinac koji želi napredak sebe i društva treba iskopati dobro skrivene istinske elemente Božanskog ili Duhovnog Zakona.

\”Polako dolazi do jedne integracije tri vrste svijesti u jednu, koja je cjelovita i sveobuhvatna. Čovjek se počinje individualizirati i kako taj proces odmiče, tako on počinje sve svjesnije i živjeti. Svjesni ljudi prevazilaze koncept dualnosti, pa prestaju da se kreću između polariteta, dakle, s jedne strane jednog-te-istog, na drugu stranu jednog-te-istog.\”
Dakle, nešto odlučimo umom, ali nemamo fizičke snage ili emotivne snage. Ili emocije nam govore da je nešto pogrešno, ali umom ne možemo shvatiti gdje griješimo i što učiniti. Govorila sam o potrebi ulaska u sadašnji trenutak, gdje se pročišćavaju tijelo, um i emocije obavljanjem neke duhovne prakse i slično.
Ulazak u sadašnji trenutak kroz posao. Zamislimo studenta koji ima napisati pedeset stranica nekog seminara. Na početku posla ima krizu, trenira Volju, odradi krizu. Na desetoj stranici ima krizu i želi prekinuti s poslom, trenira Volju, odradi krizu. Na 27. stranici smatra da je dobar posao učinio i vrijeme je za odmor. Spremnost na patnju, spremnost na krizu, stabilizira emocije, um i tijelo. Rekli bismo da nema vremena razmišljati o strahovima, ocjenama, bolestima, ljubavima, čovjek je koncentriran na posao i na treniranje Volje, u sadašnjem je trenutku.

Kako oprostiti sebi i drugima? Postoji zanimljiv trik kako da prevarimo svoju luckastu do pomahnitalu psihu.
Dakle, svi znamo situaciju u kojoj nam se netko zamjerio, povrijedio nas. Pričamo tu priču, ali u nekom trenutku priča nas je prevazišla, već smo sve rekli, a ipak ne možemo prestati ponavljati istu priču. Došlo je vrijeme da se oprosti osobi koja nas je povrijedila, ali kako? Recite si: sama sam kriva za tu lošu priču. Moja je krivnja. Ali što sam to pogriješila? Poklonila povjerenje krivoj osobi koja me poslije zgazila, ili bila sam preagresivna, ili prezahtjevna, ili naivna ili...
Pri tome, dovodimo krivnju u pravi balans, u ravnotežu, opraštamo sebi svoje pogreške, i drugima njihove, pa možemo nastaviti sa životom. Nismo ostali blokirani u nekom vremenu.

Čudno je stalno pisati o odnosu prema Bogu, poslu, drugim ljudima, prema sebi, novcu, ratu, prehrani...A što bi drugo učili u ovom materijalnom svijetu nego o materijalnosti? I naravno, da jest na jednom ramenu demon, arhon, vražićak koji potiče životinjsko u nama i na drugom ramenu jest anđelak koji potiče božansko u nama. Kojeg ćemo više slušati, izbor je na nama. Izbor je nesvjestan, a trebao bi biti svjestan izbor za božansko, odnosno trebamo naučiti slušati anđelka.

-Zamijenila si ulogu povrijeđene osobe s ulogom samookrivljavanja? Zanimljiva igra uloga.
-Samokrivljavanje? Ne, osoba koja me povrijedila još uvijek je kriva . Priča je ostala ista, ali preuzimam odgovornost makar za deseti dio krivice i samim tim, priča postaje realnija. Ne moram reći: opraštam ti. Ali unutar sebe više se ne osjećam kao žrtva. Shvaćam da iako sam bila izigrana, ne nekom nivou sam to dopustila.
Dakle, vrlo interesantno. Treba sagledati krivnju osobe koja nas je povrijedila, a zatim treba priznati i svoju krivnju i tek tada može doći do psihičke ravnoteže onoga tko sagledava, odnosno onoga tko radi na sebi. I tu je negdje približno oproštaj.
Ljudi uopće ne znaju što im je cilj, a cilj ie svakog čovjeka da svlada svoju životinjsku prirodu i da se približava božanskoj. Ako mrziš. ili zamjeraš, ili si očajan do kraja života, onda je to neodupiranje životinjskoj prirodi.

Sapunice? Koliko nas krivo usmjeravaju, koliko nam krive vrijednosti usađuju... Pokušat ću objasniti. Glavni akteri u nekoj turskoj sapunici (Tuđi život), glavni pozitivci, muškarac i žena u četrdesetim godinama starosti pokazuju nam kako biti potpuna i apsolutna žrtva i objašnjava sapunica kako se i ne može biti pozitivna osoba ako nisi žrtva. Fascinantno! I zaista šašavo ako netko u tako nešto zaista i povjeruje.
Oči mi je otvorio S. N. Lazarev. On govori da postoji unutarnja agresija i vanjska agresija. I da je vanjska agresija pozitivna ili dobra ako se time smanjuje unutarnja agresija. Dakle, znamo kako pokušavamo biti fer, dobri, laskavci na van, a iznutra istu tu osobu duboko mrzimo ili joj zamjeramo. Primjer, bolje je prekinuti s osobom koja nam ne odgovara, izgubiti kontakt i maknuti je iz svog života, jer se time smanjuje unutarnja agresija koju imamo prema toj osobi. To bi bilo zdravo ponašanje. U sapunici nam prikazuju bolesno ponašanje "pozitivne" osobe, upućuju nas kako da budemo što bolje žrtve. A sigurna sam da je Bog želi pobjedu dobra nad zlom i u svijetu, i u našim obiteljima.
Primjer iz serije. Kćerka je loša, pogrešna prema svojoj majci itd, majka joj oprašta, pati, boluje. Sve pogrešno. Majka mora na van kazniti kćerku, napraviti rez, prisiliti je da nauči, a iznutra je i dalje voli i obožava. Jer, kaže Lazarev, najbitnije je spasiti čovjeku dušu, a to učiniš nekom vanjskom agresijom, a unutarnje agresije nema ili sasvim malo. Ako majka iz ove serije pati do te mjere da želi sebi nauditi onda je njena unutarnja agresija enormna.
Jahve u Starom zavjetu govori:"Pobij sve u tom plemenu, jer su se okrenuli od Boga svoga. " Naravno da je to alegorija. Kralj nije želio sve pobiti, i Bog ga je kaznio. Naravno da je i to alegorija. Hoće se reći da ne može zlo i dobro zajedno egzistirati u jednom čovjeku, da treba zlo istrijebiti. Jer bitno je spasenje duše.

Lazarev kaže da ljudi koji dobroćudni, odnosno imaju unutarnju agresiju, ali je ne ispoljavaju da će takvi ljudi živjeti sto godina, bit će dobrog zdravlja, ali će njihova djeca patiti zbog bolesti, loše sudbine. Ljudi koji su vanjski agresivni mogu oboliti, mladi umrijeti, ali će njihova djeca biti bolje zaštićena. I onda, kaže Lazarev, treba se moliti da se agresija uvijek smanjuje i da imamo pravilan stav.

Svake večeri se glasno zahvaliti Bogu za tri lijepe stvari koje su nam se tog dana dogodile. U to vjerujem. Jer ako legnemo s brigama, problemima, tokom noći strah se uvećava. Strah privlači još više straha. “Držati nas u strahu.” vrlo je moćno oružje.
Čini se smiješno, ali ljudski um je velik. Može raditi za nas, a može raditi i protiv nas. Fokusiranost na lijepe stvari ili ljubav, izaziva još lijepih stvari u životu. Fokusiranost na loše ili strah, izaziva još straha. Stvar je navike, kako koristimo vlastiti um, za sebe ili protiv sebe.
Ako se dobrim ljudima događaju dobre stvari, svijet ide naprijed. Ako se lošim ljudima događaju dobre stvari, svijet ide unatrag. Logično?

Saditi vrt, baviti se sportom, imati prijatelje, biti ispunjen… Odlično. Zato jer je u pozadini svega toga – Bog,čak iako oni to ne znaju. Posvetiti se poslu, posvetiti se ljudima. To su dvije stvari koje su iznad materijalnosti, a samim tim su bliže Bogu. Materijalista želi imati. Čovjek koji je duhovniji uživa u spoznaji, radu, odnosima. Čovjek koji je još duhovniji, odnosno bliži Bogu, ima smisao u Bogu, jednako prihvaća pozitivno i negativno, dobro i loše koje mu se događa.

1. osoba koja ima loše porive, odnosno želi previše sloboda, novca, vlasti. Dakle, neka radi na sebi.
2. osoba koja ima dobre porive, ALI život joj baš i ne ide najpoželjnije. Ako ta osoba misli, govori, radi isto život joj donosi isto. Logično? Dakle, ako želi da joj život donese nešto povoljnije ili poželjnije, onda treba promijeniti misli, govor. Promijeniti bar mali segment govora kojeg uobičajeno pričamo o nekoj temi.
http://www.scribd.com/doc/302693455/Savitri-Broj-2

Mr. Lazarev mi zvuci poput duhovnog popularnog psihologa. Koliko se sjecam on zadire, manipulira karmom drugih ljudi..a to je jako opasno, da ne govorim o reikiju. Sve prosao pa znam. Da to su sve istine, ali istine nizih nivoa. U makro i mikro kosmosu sve je u nivouima pa tako i istina. Dom nase duse, tj.nasa kuca nije sa te razine..nije ni iz nekog od rajeva u kojem smo bili stotinama godina. U neku ruku postoji " kozmicka urota". Da, vecina dusa je na neki nacin zaboravila gdje joj je dom. Druga stvar, mi nismo ovdje da bi nam bilo lijepo i ugodno. Gurdjieff penicilin za fantazere! Moja osnovna i srednja skola. Sad sam na fakultetu.lol.

Sve ti vjerujem. I sad... brzo ispucaj što znaš s viših nivoa, jer sam radoznala. Podijeli s ostalima što znaš.

Nista ti meni ne vjerujes. Ali nema veze. Crv koji se zeli izraziti odavno je eutaniziran. Mozda postoji neki novi, suptilniji, nemam pojma. Energetski nivo mi je izrazito nizak zadnjih dana i osjecam prisustvo ili nekog novog ili vise letaca..uglavnom imaju pravu gozbu. Mozda sam ovdje iz osjecaja duznosti? Kako god, nebitno je.
Covjek u svome spiritualnom radu ne moze nista konkretno da napravi bez skole.
Skola, mislim na duhovne, ima raznih. Jedne te vode doma, druge tamo gdje je lijepo i gdje mislis da si doma a trece u 3pm! Koja je tvoja?

Moja škola je sistem promašaja i pogodaka. Vrlo mrzim floskule. Neka obična rečenica dobije značenje za mene tek kad prođe kroz moj život, kroz moje misli i osjećaje, tek kad je isprobana i odvagana. Nije uopće bitno tko je autor te rečenice. Duhovni rad je vrlo težak, jer ne znaš kad si na pravom, a kad na krivom putu. Zaista ide mic po mic. Ali ipak, povremeno kliknem s nekim autorom.

Odlicno! Znaci razumijevanje ti je bitnije od znanja, sto je istina. Samo znanje je nuzno da bi se razumjelo. U Radu ces doci do tocke gdje ne mozes sam, tu ti je potrebna skola. Postoje stepenice koje ne mozes sam. Ovo sto ti govorim je znanje. Mi smo isuvise sjb. da bi mogli sami. Vecina nasih osjecaja je najobicnije smece, imitacija osjecaja, a nase misli u vecini slucajeva nisu nase. Na jednoj visokoj razini odbacujes um. Vjerovatno se pitas a tko sam bez uma? Ne znam ali to cemo saznati, lol.
Namjerno sam koristio izraz letac jer si ga koristila u jednom od postova i ozbiljno ti kazem da su skole nuzne.
Evo vidis, imam najmocnije"oruzije" u univerzumu koje mi je skola dala pa sam prekinuo gozbu

Pepeljuga ,

lijepo te je čitati i imaš neka dobra razmišljanja. Tragaoc si i samim tim si na pravom putu. U tvojim tekstovima se primječuje da si rob kršćanske religije . Probaj to prevazici i osloboditi svoj puni potencijal.

Želim ti prosvjetljenja na tvom putu i da dodješ do cilja koji si zacrtala ....

lp

Napisala sam poduži tekst, ali mi je komp sve pojeo.Pokušat ću ponovo. Hvala vam na lijepim riječima.

Čitala sam mnogo, proučavala mnogo, pa sam se ponovo i ponovo vratila kršćanstvu. Kad se molim glasno , ponavljam molitve osjećam se zadovoljno, ispunjeno i dobro. Bojim se meditirati na neku rečenicu, bojim se vlastitog uma i kuda će me odvesti. Bojim se i istočnih tradicija koje možda ne razumijem kao kad bi nekome objašnjavala kršćanstvo, pa bi taj shvatio da je Isus bio stolar i da svi kršćani teže postati stolari. Tako mnogi proučavaju razne tradicije , a uopće ih ne razumiju.

U kršćanstvu se često spominje "čas smrti naše". Nisam razumjela i to me je često zastrašivalo, a onda sam shvatila da se čovjek najviše mijenja kad se suoči s vlastitom smrtnošću. I na istoku imaju neke obrede s mrtvima u istu svrhu, ali to ne razumijem, pa neću objašnjavati.

Proučavam stalno nešto, ali Isus je moj kompas, moja škola. Ranijih godina nisam mogla slušati ili čitati Isusovu muku. Bila sam hipersenzibilna, a onda sam shvatila da podsvjesno odbijam Isusov križ i da odbijam vlastiti križ. Da želim samo lijepe stvari za sebe.

Lazarev je pričao o ženi koja je u konc logoru spalila žive ljude. I Lazarev kaže, ona je bila moralna žena koja poštovala svoj posao, državu, Hitlerov zakon, ljudski zakon. Ona se nije pitala o božjoj pravdi koja je iznad bilo kojeg ljudskog zakona. I zato je pogriješila i zato postoji grijeh. Nesvjesni grijeh, jer se ne pitamo o božjoj pravdi i zato je potrebno brisanje grijeha i otkupljenje grijeha.

"Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas, ovo je moja krv koja se prolijeva za vas. " Neki govore da je ovo kanibalizam, jer ne razumiju judaizam. Židovi su zaklali najbolje janje , da njegova krv otkupi njihove grijehe. Isus je savršeno janje i više nije potrebna krv janjaca i junaca. Nema veće ljubavi nego tko daje život za prijatelje. Nitko od nas nije sposoban dati život za nekoga kao što je dao Isus za ljude, ali ako vjeruješ u Isusa ne možeš nikoga ni ubiti.

Duboko vjerujem u kršćanstvo, jer kršćanstvo priznaje da postoji grijeh, i nesvjesni grijeh, i nudi promjenu, i brisanje grijeha, a što je drugo duhovnost nego preispitivanje o grijehu, promjena sebe, evolucija sebe?

Priča iz Biblije. Gospodar je tražio radnike u vinogradu. Prvi je došao ujutro i zaradio je dva dinara, drugi je došao u podne i zaradio je dva dinara, treći je došao na rad navečer i zaradio je dva dinara. Prvi se pobunio. Gospodar mu je odgovorio:" Jesam li se ja s tobom pogodio za dva dinara i jesi li ih dobio? Što te briga za njih?" I to je božja logika, a ne ljudska logika. Bog nas uvijek prima kad poželimo raditi u njegovom vinogradu.

Draga Pepeljuga,

evo da ti kažem jasno i glasno...

U slijepoj ulici si ... Počni razmišljati svojom glavom . Makni se od bilo kakve religije , mislim na krščanstvo , islam , budizam itd , itd.

Zvučiš kao snimljena gramofonska ploća koja se stalno ponavlja ...

Pepeljugo imam skolu za tebe!!!

Krscanstvo da ne moze biti krscanskije!
Probudili su se nakon 600 g. Imaju jako cudan jezik koji je odbojan vecini ljudi, ali su pravi. U sustini ista kozmologija kao i kod moje skole. Bio sam dvije godine s njima i mogu ti reci da stvar radi. To su zivi ljudi i zive kao sto govore. Kad pocnes s praksom ocekuj okrsaje s rodovskim duhom i svim vjesticama iz astrala koje si ikad srela! Zanima te?