Aragorn je napisao/la:
Sto se mene tice, ovo bi bio jedan od prakticnih saveta koji zaista moze da pomogne ljudima za buduca vremena, jer mislim da koliko god mi "vristali" i "borili" se protiv tog kodeksa, on ce biti "usvojen" i sprovodjen. Nazalost, mislim da se ta stvar sa kodeksom ne moze resiti samo "buntom", a jos manje "militantnim" protestima, koji su gotovo uvek kontraproduktivni i pazljivo smisljena manipulacija. Ako neko ima iskrene zelje da ucini neku dobru stvar povodom ovog kodeksa, mislim da ce pre to biti neko organizovanje u smislu sakupljanje i distribucije semena biljaka koje nije genetski modifikovano, ili nesto tome slicno. Medjutim, cini se da to iziskuje puno vise volje i posla nego puko "vristanje ogorcenih ljudi", koji na taj nacin samo zadovoljavaju i "umiruju" svoju ogorcenost, a zapravo ne preduzimaju nista produktivno sto moze ublaziti/spreciti posledice primene kodeksa.
Moje neko viđenje:Ja mislim da mi možemo puno učiniti i da sasvim efikasno možemo neutralisati mogućnost primene mnogih programa za podjebavanje stanovništva a kamoli "koda za hranu", nad nama.
Verujte mi, nisam ni znao za kodex alimentarijus kada su počeli da mi smetaju raznorazne gluposti koje industrija radi sa hranom. Gaziraju nam sokove i njima poje našu decu. Sok se gazira s CO2 što se u nekoj meri rastvara u vodi dajući ugljenu kiselinu, koja negativno deluje na kosti (i zube), dokazano. Zatim određene kiseline fosfora, pa kofein kojeg ima u skoro svim crnim gaziranim sokovima. Sve skupa deluje sinergijski i pojačano. Popijem samo jednu čašu pepsija nakon hamburgera i moje srce kao da hoće da iskoči iz mene a čitav se osećam kao na dopingu. Tako sam rastao a nisam shvatao da mi to radi industrijsko smeće (jer to hrana nije). Govorili su mi (lekari) da je sve u redu s mojim zdravljem, da sam samo malo temperamentniji...
Hvala Bogu te sam većinom jeo našu seljačku, domaću hranu.
Tada sam shvatio ko je kriv za to što mi se dešava. Nije hrana kriva, već uređenje. Takvo društveno uređenje koje omogućava jednima da prave hranu za druge, te ih tako, hrane onim čime hoće. Konzumentima nije moguće ništa drugo, zato jer žive tako organizovani, nego
da troše to što im se nudi, plaćajući koliko im se traži. Kada sam to shvatio odustao sam od učešća u to uređenje, i rešio da sam pravim svoju hranu.
Ja sam jedan od krivaca zašto je to tako, a svako od vas je još jedan krivac, ne?
To je rešenje, ako bi svako sam pravio svoju hranu, svojim rukama, uz minimum alata i još minimalniju mehanizaciju, što je sve ne moćuće već provereno moguće (tako je živeo npr moj deda), niko vam ne bi mogao da uvede bilo kakav kod za hranu, ili da vam kroji standarde po kojima morate proizvoditi kako bi prodali, jer vi ne želite da prodate, proizvodi svako za sebe (razmena samo po principu ja tebi malo krompira - ti meni malo mrkve i sl).
Što se tiče energije, i ranije se živelo bez struje, a danas, za net (zbog dobrog levela komunikacije) i eventualno LED rasvetu (uz najracionalnije korišćenje samo onda kada zaista treba), svako bi sebi mogao da priušti obnovljiv izvor energije (kombinacije vetra, suca, vode, drveta i sl).
Iz svog iskustva znam da se može živeti sa minimumom odeće mesecima, čak godinama (jedan-dva para pantalona i isto toliko ostalih komponenata). Odeća nema estetsku ili kakvu drugu, već zaštitnu ulogu i ako se tako prema njoj odnsoimo, shvatićemo koliki smo robovi kapitalizmu.
Kozmetika je mentalni program. Voda pere sve, a tu je i ceđ za savršenu dezinfekciju, uz aromatična ulja iz lekovitog bilja.
Čak i ako se neko buni i pokazuje otpor pri oslobađanju od mentalnog programa zvanog dezodorans ili sapun, treba da zna da sve ima svoju "uradi sam" kod kuće i od komponenata koje rastu na livadi i drvetu, varijantu.
Dakle, ogorčenje ja sasvim u redu ako se usmeri ka sebi, jer bi onda one koji sebi grade iluzije kako bi se pred sobom (a i drugima) opravdali zašto ništa ne preduzimaju, možda, pokrenulo. Čini mi se da kad se zgadimo sami sebi zbog onoga čemu smo se gadili kod drugih, da nas to onda podstakne da shvatimo da smo glupi i natera da makar pokušamo da se popravimo, pred samima sobom.
Znači u redu je, shvatili smo da u svetu mnogo toga ne valja, kraće ili duže bili ogorčeni. Zatim shvatamo da je svako od nas ponaosob kriv za to (ma koliko strašno to zvučalo), i na kraju, preuzimamo odgovornost i pristupamo konkretnoj akciji a ona se odnosi na - svako menja svet menjajući sebe, što samo kada se zbroji daje rezultate -
I ja sam imao period kada sam nesvestan toga vikao: bla bla, majku im imperijalističku i kapitalističku, a zatim odlazio da nastavim sa konzumentskim životom, podržavajući taj isti kapitalizam (finasirajući ga).
Mislim da samo odustajanjem od njega možemo mu uskratiti energiju kojom se hrani.
To je moje mišljenje, a ja nisam pametan, tako da nisam ni siguran koliko mi mišljenje ne valja.