Pa pitanje je koje su od ovih vlastite. Ako sam u pravu, ni jedne, tj. sve nastaju pod različitim utjecajima. Glupo je i jedne i druge utjecaje nazvati istim imenom i staviti u koš manipulacija, opet, glupo je vjerovati da na tebe utječe samo opd strana. Nadalje, ako vjeruješ da se možeš oduprijeti utjecaju i jedne i druge strane, odakle onda dolaze tvoje misli?



Mislim, da ako nema goriva za um, tj. onog što ga pokreće, a koliko kužim zapravo je naša pažnja ono što ga pokreće, onda nestaje i uma kao takvog. Koliko shvaćam um (taj niži misleći) je ono što održava 3d svijet za nas (tj. sami ga hranimo i održavamo pažnjom, aktivnim procesom mišljenja), a kad se on zaustavi zaustavlja se i svijet.

Što se ovog drugog djela fuzije tiče, višeg uma (našeg), zapravo je teško reći šta je to jer radi po nekim svojim, suštinskim principima. Ne znamo kako radi bez ovog nižeg, nametnutog djela. Moguće da je to ono što se kod Kastanede naziva tiho znanje.

Ne ne sjenko, ovo je ubacivanje koncepta sa sto glava, lica i naličja u misli koje su mnogo bliže suštini od tog koncepta.
Hvala na spontanom primjeru, ne mislim da su te alieni sad izmanipulirali nego onako... zavuklo se slobodnom voljom nešto na mjesto suštine.

Ja samo nabrajam različite mogućnosti koje sam do sad sam vidio ili isčitao iz pisanja drugih ljudi. Ja ti zapravo nemam pojma. Ne mora biti ni jedno od toga, nego eto, neke mogućnosti.




To misliš kod mene sad u pisanju, ili općenito da se zavuklo nešto slobodnom voljom na mjesto suštine?

Oboje.

Za mene, čisto lako moguće. Zanio sam se u objašnjavanje pa se najvjerojatnije i zapetljao.

Što se općenitog tiče, ne znam. Šteka mi taj koncept slobodne volje i da je nešto slučajno zamjenilo suštinu. Prije bi reko da je to nešto prikazano kao super stvar, tj. na prevaru navedeno da bude izabrano slobodnim izborom, ako razumiješ što hoću reći.

Mislio sam na ovako nešto:

Ma ok. I sam znaš da u raspravljanju od toga ništa, jer sam čin raspravljanja znači ići kroz labirint..

Misao je možda krajnji ishod matematičkih funkcija koje provodi um na apstraktnim i neapstraktnim podacima preuzimajući ih iz svih dostupnih baza podataka uključujući kolektivno nesvjesno.

Kombinatorikom beskonačno velikog broja mogućih matematičkih funkcija na beskonačnom broju informacija dobiva se beskonačno mnogo rezultata, koji se mogu shvatiti originalnima premda to nisu. To znači da su nam sve misli dostupne. Zašto baš neke odabiremo, a druge ne? Na koji način primjenjujemo slobodnu volju u njihovom odabiru?

Možda se, opet, radi o Zakonu privlačnosti u kombinaciji sa zadanim filterima koji su ponekad skladu, a ponekad u koliziji. Dio filtera smo si sami zadali, a najveći dio smo dobili u paketu s kukavičjim jajem. Kakva je tu slobodna volja kad su filteri već postavljeni?

Preostaje još jedino da temeljem zakona privlačnosti dopustimo mislima koje su najkoherentnije s frekvencijama naše duše/duha/svijesti/nečeg takvog da se pojave.

Da li se slobodna volja može primijeniti na pravo izbora: da li ću slijediti rezultate proizašle nakon (nametnutog) filtriranja ili ću se uskladiti s frekvencijama svog nad-ja?

Znači li to da osoba koja premosti postavljene filtere „misli“, odnosno, odabire misli koje su u skladu s frekvencijama svog višeg ja?

A s druge pak strane, odabir misli koje su koherentne s višim ja govori da se isto primjenjuju filteri samo drugačiji, koji za rezultat imaju, možda, kako Sjenko kaže, derivaciju svijesti kroz um.

Gdje sam onda tu ja? Ja sam stroj, veš mašina koja treba oprati nečistoću same sebe. Nema tu kreativnosti ni samostalnosti. Samo ima prostora za stvaranje većeg ili manjeg (ili nikakvog)procjepa za hvatanje većeg broja mogućnosti koje stoje na raspolaganju u polju beskonačnog.

Vidjela žaba da konje potkivaju,...

Vjerujem da odgovor leži u tome što si kad cijela ta predstava prođe i ugasi se.

Slažem se. A to nas vodi do zaključka da čovjek jest samo stroj, s tom razlikom da kad je svjestan toga tada je svjesni stroj. Koliko god nam se to nesviđalo. Ego pati.

Nebi se složio. Zapravo mašina je ono što želi da se poistovjetimo s njom. Moje pitanje je, što si kad mašine nema?

Svijest

U redu. S tim da ja ne znam to je to zapravo, iskustveno ne znam, jer nikad nisam opažao ljudsku svijest bez rada masine. Ono nesto sitno sto mi kuca u kutku glave kaže da je ljudska svijest bitno drugčija od svih ostalih svijesti koje možes susresti.

Nisam siguran koliko je mašina motivirana željama, mislim da je željenje ljudska/duševna karakteristika, a mašina to samo koristi na način da ima program za preusmjeravanje/nametanje željenog/određenih misli. U tom smislu bi rečenica Zapravo mašina je ono što želi da se poistovjetimo s njom. bila dobar primjer jednog takovog nametanja.



Kad mašine nema onda si, kako se meni čini, nesposoban za funkcioniranje u okviru svakodnevnog života, bestjelesan.
Mislim, uzmemo li da je ljudsko tijelo krajnja materijalizacija/manifestacija mašine, tada bi poistovjećivanje samo s njim (tjelocentrizam) bilo poistovjećivanje s mašinom, dok s druge pak strane, negiranje mašine, ili nedostatak mašine/tijela, ili nepovezanost s njom, isključuju i mogućnost za ovozemaljsku egzistenciju čovjeka/duše.

To me vodi do zaključka da je potrebno i "što si" i mašina, a njihova usklađenost, koja rezulira lucidnošću, prisutnošću i prokreativnim reakcijama u okvirima svakodnevnog življenja, očituje se kroz upravljanje mašinom od strane mašinovođe, tj. onoga što si I kad mašine nema, ili možda bolje rečeno "onoga što si bez obzira na mašinu".

Naravno, moguće je i ovo sve napisano samo dio programske sheme, a ne moje vlastito promišljanje.

Poz

To zapravo ne znamo, uvijek je moguce da masinom upravlja neko samosvjesno bice, ili njihov kolektiv koji ima zelje i namjere. Zapravo, mislim da se u kasiopejskom materijalu spominju 6d ops misaone forme koje bi bile, vjerujem, prigodan opis za inteligenciju koja stoji iza masine.

No hajde da parafraziram, u programskom kodu masine postoji namjera za poistovjecivanjem pojedinca sa istom. Eh sad, da li je moja gore citirana recenica primjer takvog nametanja, to isto ne znas, mozes samo pretpostavljati. Zapravo bilo sto cim se ne slazes, mozes pripisati programskoj shemi masine, a ako se mene pita, takav nacin shvacanja svijeta je upravo primjer nametanja o kojem pricas.



Slazem se sa svime napisanim osim s jednim. Nisam dobio dojam da je masinovoda onaj "sto si bez obzira na masinu". Zapravo masinovoda je onaj/oni koji ne zele da ti saznas sto si, barem koliko moje dosadasnje iskustvo govori.

Znajući prirodu sotonske inteligencije, kolektivne svijesti koja kontrolira ovu stvarnost i nekoje načine na koje ona utjeće na podsvijest ljudi, prepoznati kada su neke misli naprimjer moje ili ta svijest koja je spojena na svaki um na planeti to misli 'umjesto mene' i nije baš lako. Jer šta ono radi, pogleda u mozak/um i misli vašim glasom i načinom. A um to ne može vidjeti izvan njega pa misli da je on taj koji misli i čovjek zatim misli da je on htio napraviti i misliti to što je ta inteligencija mislila umjesto njega, za što prosječan čovjek nema pojma..naravno.

Ovisi o situaciji, znam ponekad prepoznati baš da mi stavlja misli u um, na primjer pokušava me navesti da sumnjam u nekoga tko mi ustvari želi dobro.. da se maknem od onih koji su mi bliski. To sam baš prije par dana primjetio, sada toga više nema. Ponekad intuitivno osjetim kada neki čovjek 'nije on sam' i kada taj kolektiv radi kroz njega. Najviše radi to što ljude uvodi u sukobe, odvaja, uništava, ili koordinira stvarnost sa ciljem da se nekoga uništi, da mu se podmetne krivnja, sram, i tako dalje. 'Najslavniji' primjer rada tog hive-minda je kada vam od niodkuda dođe misao u um gdje vidite da nekoga davite ili ubijate, ili na primjer kako je jedna moja prijateljica primjetila, dragala je maloga psa i od niodkuda joj dođe misao u um gdje ga davi..što naravno nikada ne bi napravila. Svašta se ljudima zna događati..valja SVE što je štetne prirode prema drugom živom biću analizirati, obično se tu krije u pozadini ta kolektivna svijest. Naravno, ne uvijek. Ima tu naravno i demonskih utjecaja.. i štošto još.

Dodajem, kad mašine nema preostane prograsm ili svijest, ovisno u kojoj si razvojnoj fazi.
Možda griješim, no, čini mi se da svijest nastaje kao plod duhovnog rada iz klice koju nosi naš DNK. U fazi učenja, u kojoj sam sada, preklapaju se djelovanja svijesti i programa. Kad svijest dovoljno ojača izbacit će program iz upotrebe, ali isto tako sam sigurna da bilo kakvom akcijom, postupkom koji paralizira svijest, resetira se program, vraća na staro.

Mislim da nemoze biti program, ako se masina ugasi. Ako nema, ajmo to tako nazvati, izgrađene svijesti, onda postoji samo nesvjestica, ako me razumijes.

Program se resetira kad se vratis ovdje. Mislim da u ovom svijetu ne mozes zivjeti bez svog seta programa, bez masine. Zapravo, kad god "rijesis" nesto na sebi, to se vrati u nekom drugom obliku, kad tad, ista poanta, druga forma.

Zapravo uopce ne mogu intelektualno pojmiti sto bi bilo rjesenje za to, jer koju god nametnutu misaonu liniju, formu, privedem kraju, nadem rijesenje, dve nove grane prislinih misli, fantoma, "lekcija" izrone, i tako u krug. No ima ga tamo negdje, rjesenja, jel, samo ga naslucujem ali ne vidim.

Taj jaz izmedu intelektualne i iskustvene spoznaje, nedostatak svijesti, to je valjda nesvjestica, ali na malo

Slazem se potpuno, kad masina nestane, ne ostane nista ako nema svijesti. Program koji je bio postoji i dalje, samo je lutka ispala iz price.
Ono gore sam mislila kad je tijelo jos uvijek u funkciji.

vlastite misli nisu vlastite jer su pod direktnim djelovanjem programa i programcica. Uvaljuju nam hipnoticke komande tehnikom svjetlopisa / light scribe, zanimljivo zar ne?
Istom tehnikom mozemo i sami ponesto korigirati no najbolje da svatko pronadje sebi odgovarajucu metodu.
Tek kad svjetlopis pocne davati rezultate mozemo poceti pricati o vlastitim mislima/ po mom misljenju.