Postoji mnogo načina da se otpusti negativna energija koju "pokupimo" na razne načine.
Pri tom mislim da je bolje ne opirati se već pustiti da "prođe"kroz nas-jer otpor rađa još veći otpor.
Osvjestiti da je nešto negativno bez straha ili osude,kroz meditaciju otpustiti natrag u sveprožimajuću energiju.
Al dug je bio put do toga!
Do 5-6 god. sam bila dijete otvoreno,veselo zadovoljno u svijetu koji ga okružuje.Neznam što je uvijetovalo da se to promijenilo i postala sam skroz zatvorena(kao što arwen dor opisuje),tiha ,sramežljiva,zablokirana
To se počelo mijenjati tek u pubertetu,kad sam došla i do razne literature o samospoznaji.
Tada sam pak bila u fazi "savjetodavca"(opisano od arwen dor)

Danas mi to iskustvo pomaže da druge ne osuđujem u takvim ili sličnim blokadama.Ali isto tako im nije moguće niti pomoći dok sami to ne požele-što neznači "otpiliti" ih skroz.

Moj način je slanje univerzalne ljubavi kroz meditaciju svima.
Znam da to meni pomaže da na neki način ne prekidam energetski tok i otpustim sve niže energije-a ako to može i nekom drugom pomoći -tim bolje!

Lepo receno, samo, cini se da vecina ljudi ima odredjenu potrebu da povremeno ili redovno bude u nekom negativnom psihickom stanju a za kojim uvek sledi neko pozitivno i "lepo" emotivno stanje. Cini se cak da su ljudi kao "zarobljeni" u nekom zacaranom krugu u kome su, bar podsvesno, spremni da neko vreme "vibriraju" na negativnim frekvencijama da bi im mozda posle toga pozitivni trenutci bili sto lepsi i sa vise zadovoljstva. Nesto kao zrtva - nagrada, a moglo bi se porediti sa zavisnoscu nalik narkomaniji.

Sustina jeste da su takvi pozitivno/negativni emotivni obrasci ponasanja programirani/usvojeni u nasu podsvest pod uticajem okoline u kojoj smo formirali nasu licnost. Jos kao deci plasira nam se iskrivljena slika realnosti pod izgovorom da bi bili zasticeni od "surovosti" realnosti, na primer putem raznih bajki punih ideala nekakve "ljubavi i lepote", sto naravno nema veze sa ljudskim medjuodnosima i osecanjima u realnom zivotu, ali se kao "ideal" urezuje u deciju svest i smesta negde u podsvest kao sablon po kome ce se neka licnost ponasati. Tako vecina prosecnih ljudi celog svog zivota ocekuje od svog partnera "princa/princezu na belom konju" a posto toga nema sledi negativno osecanje, pa onda opet zadovoljstvo pa negativno i tako u krug. To bi vazilo za sve a ne samo po pitanju partnerskih odnosa i naravno stvar je individualne svesti koliko ce neko shvatiti svoje mentalne programe i biti u stanju da ih promeni.

Ono sto ne treba ignorisati i uvek treba imati na umu jeste su sva negativna emotivna stanja svesti "dizajnirana" kako bi ljudska dusa sluzila kao "baterija" za proizvodnju odgovarajuce energije potrebne OPS entitetima 4. denziteta. A da bi sistem dobro funkcionisao postoji taj emotivni krug negativnih i pozitivnih emotivnih sablona koji se smenjuju. Naravno emotivna stanja imaju i funkciju 'ucenja'.



Uvek se radujem kada vidim da je neko pozitivnog duha, ali mislim da ipak treba dobro razmisliti sta je sustina koja stoji iza nekih recenica omiljenih u newage konceptima kao sto je "slanje ljubavi svima". Ono sto je u startu zabluda jeste koja je namera slanja ljubavi svima. Sta se time postize? Sustina je ta da onaj ko salje ljubav svima pretenduje da svojom "ljubavlju" utice na druge da se promene, da i oni osete "ljubav univerzuma", a sto zapravo predstavlja teznju da se drugi menjaju po nasem subjektivnom "ukusu" a bez da su sami to trazili i pozeleli. Drugim recima pretstavlja krsenje slobodne volje drugih ljudi i odredjivanje njihovih potreba, sto je naravno OPS i umesto davanja energije i ljubavi drugima predstavlja totalnu suprotnost, usisavanje tudje energije.

Po meni, ovaj newage koncept "slanja ljubavi" predstavlja jednu od najvecih zamki tzv kontrolnog sistema namenjen upravo onim ljudima koji imaju velike sanse da razvijaju svoju sustinu ka OPD-u.

Jos jedna od takvih vecih zamki newage-a jeste koncept da "zlo" treba ignorisati i ne misliti o njemu uopste jer ga se tako hrani a tu pre svega mislim na OPS entitete 4D koji po nekim konceptima postoje navodno zato sto mi mislimo na njih pa ih u tom smislu treba ignorisati. Sto je naravno apsurdno i ravno je gluposti kao kada bi nam lopov upao u kucu a mi se pravimo da ga nema jer ce mozda otici ili nestati, a u stvari dajemo mu odresene ruke da radi sta hoce.

Drugim recima ignorantnost i uvijanje u iluziju samo steti nama samima a ide u korist iskljucivo onima koji se nama "hrane".


Pozdrav

.

Ako se divim cvijetu- šaljem mu ljubav kao odgovor na njegovo postojanje
Dali utječem na njega?I da i ne.Mogli bi razglabati o tome koliko cvijet može reagirati,ako se složimo da je prijemčiv za energiju- on reagira.Ali
moje divljenje nije ničim uticalo na njegov daljnji tijek postojanja-niti to ja očekujem.
Neznam gdje ti vidiš manipulaciju?
Dali sam time otela tom cvijetu energiju?
Isto je i sa ljudima kao bićima kojima možeš dati ljubav-kroz osmjeh,riječ,misao,gestu...
Ne vidim kako bi nešto pozitivno,bez očekivanja naknade ili zahvale ,na nivou misaone energije moglo nekoga oštetiti?
Zar nismo i mi sami primaoci univerzalne ljubavi iz viših dimenzija?Koji je njihov razlog ?
Za nešto se moraš uloviti da te vodi kroz postojanje,kao konstanta-jer inače imaš samo nepoznanice.Za mene je ta konstanta -LJUBAV u najvišem smislu te rječi a opet dostižna i najnižim oblicima postojanja u bilo kojoj dimenziji.Ljubav kao početak i jedina opcija.
I nemam sumnje u to.

Pozdrav

ovo što pišeš je pogrešno shvaćena lekcija. nije točno da itko tvrdi da zlo treba ignorirati, a da ne treba misliti o njemu, također je malo drugačije nego si shvatio...malo smo pobrkali lončiće..
etiteti u astralu kojima energiju daje već i sama naša svijest da psotoje su jedno..a misaone forme drugo...zlo nešto treće..ne moš to sve u siti koš..i nema to nikakve veze s njuejđom (ajd odlučite se i definirajte već jednom taj pogrdni naziv u kojeg se trpa sve što nam se ne sviđa ili štop ne razumijemo...)

o obraćanju pažnje i "mislimo li "...ovako to ide:
zlo, ili neki loš događaj, ili neka naša crna slutnja..dobiva na moći ako se za njega foksiramo i mislimo o tome na način da stalno vrtimo film što se dogodilo ili što bi moglo a se desi, čime ništa ne rješavamo ali zato uspješno pojačavamo svoj strah.
takve misli su besplodne, nemaju smisla jer njima ništa ne rješavamo, ne smislimo ništa konstruktivno, nemamo rješenje. kužiš? ne da ne treba uopće misliti o tim stvarima, nego ne treba nekonstruktivno misliti. pod time se podrazumijeva one misli i unutarnji govor koji ne dovodi do nikakvog zaključka koji bi nas mogao izvući iz situacije, niš nismo smislili, osjećamo se još više bespomoćni i ranjivi. ustrašeni.
kad se kaže da se ne treba obraćati pažnja-to znači da se ne treba emocionalno vezivati za negativna iskustva na osnovu kojih donosimo negativna predviđanja i crne slutnje za sve buduće događaje koji nam se čini da bi slično mogli završiti. zašto? jer upravo energija (vibracija) emocije straha je ta koja će privući baš ono čega se bojimo i što bi htjeli izbjeći. po principu "slično privlači slično" strah će privući priliku da se još više osnaži i potvrdi.
kad ti je lopov u kući, bolje je da da djeluješ nego da mnogo misliš.

i baš u vezi toga...jedne večeri, zapeo mi je za oko prozor u spavaćoj sobi, i palo mi je na pamet da bi netko mogao kroz taj prozor provaliti..prišla sam mu i promotrila bi li stvarno mogao, i zaključila da je ipak malo previsoko..a opet, za nekog tko je u dobroj formi, ne bi bio problem..i tako, zatvorim ja taj prozor za svaki slučaj. sljedećeg dana sam se ponovno sjetila tog prozora prije engo sam izašla iz kuće. za vrijeme dok sam bila u susjedstvu, provaljeno je...
dakle..ako mi je već palo na pamet da bi mogla da se desi provala, trebala sam slušati svoju inutuiciju i nešto poduzeti, a ne stalno misliti o tome da postoji mogućnost, i što bi se sve moglo dogoditi, a ne poduzeti ništa..
kužiš sad razliku?

druga priča: zašto nije dobro gledati filmove sa nasilnim scenama i filmove koji potiču strah? prepričavati priče o strašnim nesrećama, stalno obraćati pažnju na takve stvariti, baviti se stalnim praćenjem gdje se što ružnoga dogodilo?
slika vrijedi kao tisuću riječi. to ne trba objašnajvati.
sve što vidimo ostaje trajno zabilježeo u mozgu.
emocija koju smo doživjeli virtualno, dakle gledajući scene iz filma, identična je stvarnoj emociji. njezin energetski obrazac je siti,potiskivanje i pohranjivanje u energetskom sustavu je na istim mjestima. dakle, stvara blokade.

Molim da se ovaj postic shvati kao iznosenje misljenja, ne kao pokusaj da se tudje ospori ili „ispravi“. Pre kao pokusaj da se ta misljenja iskristalisu i prociste upravo kroz interakciju sa drugacijim ili navodno drugacijim, drugacijim usled glomaznosti naseg govornog aparata.
Jer od diskusija iz „reptilskog mozga“ sigurno niko nece imati koristi. Niko od „nas“ u svakom slucaju.

Arwen, TI ne tvrdis da zlo/ pojave koje vrednujemo kao negativne/ nasem umu neprijatne, treba ignorisati, ali ne bih se slozila da to NIKO ne tvrdi. Upravo naprotiv, mislim da je to prilicno rasprostranjen nacin razmisljanja/ponasanja, pocevsi od onih koji su uspavljuju uz sentimentalne spanske serije ili prvenstvo u fudbalu pa sve do nas tzv. duhovnih tragalaca koji imamo sopstvene (TV)-programe samouspavljivanja. Od ideja da odredjene informacije navodno generisu strah do ideje da ono na sta ne obracamo paznju i ne postoji.
I da, to zaista nije vezano striktno za ono sto nazivamo new age-om, vec najsire rasprostranjeno.

Doduse, ne bih u to ukljucila samo ono sto nazivamo zlom. Mi prosto NEMAMO POJMA kako nas svet funkcionise, mi radoznali ljudi. Ne posedujemo osnovne informacije o svetu u kome zivimo i to je za mene zaista zapanjujuca cinjanica. Pocevsi od 3d informacija do metafizickih istina. Ne napredujemo, imamo program za samouljuljkivanje. No, o tome je vec bilo reci u vise tema.

*******************************************************
O univerzalnoj ljubavi: da li politicar koji lakonski donosi odluku o nuklearnom napadu, koji ce odneti stotine hiljada zivota, izaziva nasu ljubav? Ili nama blize: Da li pijandura koji dolazi kuci i premlacuje zenu i decu izaziva nasu ljubav? Da li policija od koje se u tom trenutku zatrazi zastita i koja kaze da to nije u njenoj nadleznosti izaziva nasu ljubav? Da li okolina koja sleze ramenima uz za mene neverovatne komentare izaziva nasu ljubav?
Ja sam ovakve stvari gledala, jer sam pristala da ih vidim. Ne modrice ispod oka, vec potrese mozga, slomljena rebra, koji su zahtevali hospitalizacije. Ekstremno nasilje nije u novinama, tu je, tik uz nasa vrata. I bila sam tuzna i potresena i besna. I zapanjena sto svet nije onakvo mesto kakvo sam zamisljala. “Videla”.

Religijski programi su nam ranije govorili da je upravo to ponasanje koje se trazi. Ako drug Bog kaze and naredi, zrtvovacemo drugo ljudsko bice.

Ako nas preplave nasilnicki nagoni, prepusticemo im se. Ako vidimo nasilje, slegnucemo ramenima, jer citavo drustvo tome kaze DA. Ama, radicemo na njima.

Ako drzava od nas trazi, krenucemo u rat i ubijati druga ljudska bica.

Ako drustvo zatrazi, usadicemo svojoj deci modele ponasanja i razmisljanja koji su destruktivni po njih.

A ako pomislimo da tu mozda nesto nije u redu, neki strucnjak ce nam objasniti da takva pitanja nisu prirodno stanje naseg bica.

Dakle, jednostavno se pitam da li je ono sto nazivamo ljubavlju autenticna emocija naocigled “zla” i nasilja. Ili je pre nas nacin da izbegnemo suocavanje sa onim emocijama koje ono zaista izaziva.
Jer gibanje “zeljeznih parcica” nije prijatno, rasanjivanje nije prijatno. Boli. Opasno boli.

Rad na sebi je borba za autenticnost.
Bespostedno suocavanje sa celinom svoga bica, sa svim sto je unutra i sa stvarnoscu koja nas okruzuje. Posmatranje bez ocekivanja, dok se pred nama ne ukaze stvarnost trenutka sadasnjeg.

O univerzalnoj ljubavi dalje: Ljubav jeste plod koji ubire meditativni um, mada ta ljubav sa onom o kojoj govorimo kada govorimo o ljubavi ima malo veze. Sloboda i empatija, najradije bih to tako nazvala, osecaj svejedinstva, trenuci kada svet postane drugacije mesto. Nase bice – moje bice u svakom slucaju – ne poseduje kapacitet da duze vreme izdrzi ove super visoke frekvencije. Pada nam sistem. Ipak, rado bismo vratili taj velicanstveni osecaj. Forsiramo ga i prizivamo. I to vise nije autentican osecaj, vec naocare koje navlacimo dok posmatramo svet. Vise ne vidimo cvet, vidimo svoju “ljubav” prema cvetu. Od cveta nije ostalo nista. Mada takodje moram primetiti da kod 90% zagovornika univerzalne ljubavi ovo i nije pokusaj da se vrati autentican osecaj, jer bi inace veoma brzo primetili razliku, vec procitano koje se mehanicki ponavlja.



Tacno tako. Medjutim, put do neanticipacijskog delovanja je duuuuuuug. Veoma dug.
A nema preskakanja stepenica na putu.
Nikome nijednu stepenicu ne mozemo da ustedimo.

Slaem se Arja..nisam mislila ispravljati nikog osobno, mada sad kad čitam što sam napisala vidim da se tako može shvatiti.
Princip "ne obraćanja" pažnje nije ništa novo, to je ugrađeno u mnoge stare filozofije. Međutim, kako ja to vidim i shvaćam, i kako čujem da ljudi oko mene govore, to je pogrešno interpretirano i, možda namjerno, a možda i ne namjerno, tako se prezentira da ispada skroz napopako i ljudi se s tim sprdaju, a riječ je o osnovnim principima funkcioniranja svijeta.
Ima još takvih stvari koje se površno interpretiraju, izuzmu iz konteksta i tako izokrenu da izgube svoju bit, a radi se o osnovnim principima, ili kozmičkim zakonima.



ISto tako je moguće da, ovisno na što smo fokusirani, više ne vidimo cvijet nego svoj strah od cvijeta, ili svoju mržnju prema cvijetu.
Dakle, ispada da je fokusiranje ono što je bitno u svemu. Možemo se fokusirati na bit /suštinu stvari, na neki osjećaj u vezi te stvari, na realnu fizičku sliku ili na našu interpretaciju. Ono na što se fokusiramo, to je za nas istina, a pitanje je što od svega toga realno?

O pitanju samog zla i prirode zla, postoji knjiga koja je meni osbno vrlo važna.
Scott-Peck: Ljudi-laži.
Preporučujem.

O načinima kako se potstiče masovna histerija putem javnih medija, kako se poticanjem navodi ljude da čine to što čine, da kupuju to što kupuju, da misle to kako misle, da se oblače kako se oblače, da boluju od bolesti od kojih boluju, ne znam što bih preporučila. Točno su u detalje razrađene tehnike kako se to radi. Ima tih knjiga i skripti koje se vrte na faluktetu sociologije i političkih nauka, a ima i novijih popularnih izdanja iz područja teorije zavjere.

A ovo što kažeš. Arja, da ako drušvo traži, da ćemo učiniti to što se traži, da ako država traži, da ćemo učiniti sve što traži...ne moramo. Mi ništa ne moramo. Uvijek postoji i druga opcija. Samo, treba imati hrabrosti i misliti svojom glavom. a za to treba imati muda, to nije lako.

Potpisujem. To je orimjer krađe energije a ne davanja.
Ovo je još jedan dobar primjer pogrešno interpretiranih i izokrenutih temeljnih načela bezuvjetne ljubavi.
Također, ovaj što šalje vjerojatno ima ideju da će biti na neki način nagrađen za svoju "dobrotu", pa je to još jedan način iznuđivanja energije.
Ali, to u stvarnosti ne funkcionira.
Onaj koji tako šalje energiju, u stvari ne šalje ništa, ništa neće ni dobiti za nagrau, a oni koji bi trebali primiti, neče ništa primiti, jer takav prijenos uopće nije moguć. Problem je u ideji i namjeri onog koji je htio poslati energiju, koja nije "čista".

Nisam baš bila sigurna na koga točno mislite pod njuejdžeri, ali, možda sam danas shvatila tko bi to mogao biti...
Danas sam bila kod kozmetičarke. Prije nego se počela baviti onim zbog čega sam k njoj došla, žena mi je svoje ruke džala iznad čela i iznad srčane čakre i solarnog pleksusa, tapkala me lagano rukama po tijelu, masirala mi je ruke i tapkala po nogama (a ja došla na tretman lica). Pitala sam je što mi radi, a ona se prvo malo zbunila, pa je rekla da se povezuje sa mnom, da je to "-uvod u treman lica"..Ona vjerojatno zna da je tamo gdje je stavila ruke srčana čakra, i da su ono bili meridijani, ali vjerojatno nema pojma da nepozvana dira u moj energetski sustav, da ja to od nje nisam tražila, a očito i ne zna baš kako taj energetski sustav funkcionira, ni što je točno napravila. Njoj to izgleda kao dobra fora, svi briju na neke energije, pa eto, i ona. No, kako sam ja ipak nekakav "energetičar", ja sam mogla prepoznati da je do mene došlo samo onoliko energije koliko sam ja dozvolila da dođe. Može ona pokušavati raditi što hoće, ali, što zapravo postiže na meni , ne ovisi o njoj, nego o meni ( a tako i drugima, bez obzira jesu li "energestki osviješteni ili nisu) Ali, zato isključivo o njoj ovisi ono što ona radi sebi, i što je sebi uradila u tom trenutku. Ona je hranila svoju taštinu, a taština je osobina lažnog ega, mehanizam crpljenja energije od drugih ljudi, koji pokazuje da osoba nema vlastiti sustav "proizvaodnje" nego mora krasti. Šteta za nju, ali, vjerujem da će kad tad sustav puknuti i da će ona naučiti ispravniji način punjenja vlastitih baterija.

Mislim da je upravo o tome rec, o njenoj nameri kojom ona oblikuje svoju svest i odrzava svoju 'frekvenciju' u odredjenom opsegu u okviru mehanickih mentalnih programa koji i sluze za usisavanje energije/paznje, i nije bitno da li ona nekome zaista i isisava energiju, vazna je namera, makar podsvesna, koja nju drzi na toj frekvenciji. A i cini mi se da je ta kozmeticarka pravi primer onoga sto bih ja nazvao "new age" pristup - povrsno, sareno/ruzicasto, samozadovoljavajuce i pre svega bez analitickog razmisljanja o onome sta cuje i radi.

Iako se mozda nekome nece dopasti, citiracu kasiopejce:





Kada se razmisli, ovako receno "Feels good" upravo i znaci hranjenje tastine i neko odredjeno 'samozadovoljstvo' koje se mozda moze porediti sa onim osecajem zadovoljstva i samopouzdanja kada neko jako dobro izgleda, pa mu to izuzetno prija i onda uziva u sebi znajuci kako dobro izgleda, u tom slucaju cak nije potrebno i da neko sa strane "verificira" taj izgled, prosto - feels good.

A u stvari hrani se ego, tastina i lazno samopouzdanje koje svakog casa moze da pukne jer je zasnovano na formi a ne na sustini, i na kraju se sve svodi na uljuljkivanje u iluziju i ignorantnost za sve sto tu iluziju moze da ugrozi.


Pozdrav