A jel' nekome palo na pamet da poveže taj "magnetni centar" i "nijemo znanje" kao približno isto ili makar preklapajuće?

A s kojim 'magnetnim centrom'?
Možeš li malo bliže da navedeš aspekte s pram kojih početi sa povezivanjem?

Dorokusai,samo sam ti htio pokazati da bi na njemo znanje možda trebalo kritički gledati,s obzirom na sve što si sam rekao o njemu.
Ako se vratiš na prvi tvoj odgovor meni, možda ćeš vidjeti što hoću reći.

Nisam ti ja kompetentan za to, nek se javi netko tko poznaje učenja koja podrazumijevaju "magnetni centar" ili čitaj otpočetka temu Gnostika, stavi magnetni centar u forumsku tražilicu.

Magnetni centar se "razvija" i "gradi" i kad se "izgradi" on ostaje u svijesti.
Možda je to drugačije stanje svijesti,ali za onog koji ga gradi jest normalno stanje svijesti.
Koliko sam shvatio dorukosai o nijemom znanju govori drugačije.

Pozdrav Kolose.


Zato jer je ono objektivno i na taj način samo po sebi ispravno.
Ne treba prenositi informacije iz njega. Ono što je bitno da se prenese je to kako doći do stanja koje omogućava ulazak i pristup istom.


Nemoguće.
Da bi došao do takvog znanja ne može biti "Mene" (Ja).
Ko će onda kritički gledati?
Uostalom, ako kritikuješ stvari nećeš niti ući u domen takvog znanja.

U CC učenju postoji "mjesto čistog razumijevanja" i do tog se mjesta dođe i "ostane u svijesti", a baš sa tog mjesta i dalje od tog mjesta se bude u modu percipiranja "nijemog znanja", to jest znanja kojeg se ne može definirati riječima nego predstavlja jednostavno "suštinu", a opet ta "suština" se može ticati bezbroj stvari, one stvari ili situacije koju se trenutno percipira.

Ovdje govorim o tome da kad smo u "normalnom stanju" svijesti i čitamo poruku koju smo napisali u stanju kad smo "povezani" s njemim znanjem",a ne u trenutku "povezivanja".

Da nastavim
Npr. uzmimo bilo koji "sveti "spis.Vjerojatno u njemu piše kako je taj o taj bio u tom i tom stanju i vidio je nekog boga ili anđela.
Recimo da je to možda samo neka metafora "njemog znanja" i on je to ljepo napisao na papirus kako bi se mogao podsjetiti ili uvesti u onakvo "stanje".
I sad recimo da je kod tog lika bila neka fešta i prijatelj je našao taj papirus,pročitao i sve potpuno krivo shvatio,jer je imao više alkohola u žilama nego krvi
Dok su se vozili po autocesti na devi,doživjeli su nesreću,suvozač( tip koji je vidio "anđela") je poginuo usljed sudara s drugom devom.
Kad se prijatelj koji je vozio otrijeznio našao je u džepu taj prijateljev papirus i sastavio svoje objašnjenje na orginalanom članku.
I Evo nas tu gdje jesmo

Nista cudno, gradeci koncepte na taj "nastavi niz" nacin je i zarobilo ljude u ovom stanju usput unistavajuci svaku religiju i ucenje. I sto predlazes po tom pitanju? Da svi prestanemo pisati? Ili da za svoje spoznaje koristimo samo secirajucu i definirajucu ostricu razuma?

Prema tekstovima Galaksije o Gnostici, zapazio sam zanimljiv citat koji možda upućuje na vezu sa CC.
citat: 'Kakvu garanciju čovjek može imati da neće samog sebe zavarati i naći se u pomenutoj situaciji? Odgovor je jednostavan: čistoću magnetnog centra on mora skrupulozno održavati od početka pa sve do kraja svoje evolucije.' -

Ovaj citat me podseća na čišćenje čovekovog spojnog beočuga s namerom.

Ovo nas vodi do pitanja o smislu i svrsi tog znanja. Trebamo naučiti kako do njega doći, u njemu boraviti, I što s tim? Postoji li mogućnost da naš um s vremenom počne razumijevati informacije kojima je svijest bila izložena, a um glup k’o noć nije u stanju shvatiti? Jer je informacija potpuno drugačije strukturirana. Um bi mogao, ako ga se nauči, baratati i s drugim oblikom informacija. Uzmimo, recimo, brzo čitanje. Prije više godina kad sam završila taj tečaj, informacija o “pročitanom tekstu” mi je drugačije dolazila, ne u obliku riječi o kojima razmišljam pa onda gradim sliku i imam razumijevanje pročitanog. Informacije koje sam tada (dok sam vježbala) dobivala, su slike koje mi se stvaraju pred očima i dubinsko razumijevanje. Nakon završetka čitanja, takvim načinom, povratak na klasično čitanje mi je izgledao sporo, naporno i gotovo nasilno. I tada sam imala strašnih poteškoća oko pamćenja pročitanog. Svijest mi je bila potpuno uronjena i znala sam sve sa svake stranice, ali samo toliko dugo dok nisam prešla na sljedeću stranicu.

Ovime se vraćam na temu sjećanja na znanje. U trenutku kada si izložen znanju, znaš sve, taj trenutak traje toliko dugo koliko i tvoja pažnja. Čim ti nešto odvuče pažnju u drugom smjeru, nastaje novi trenutak i sjećanje na prethodno znanje nestane.

Sjećanje nam predstavlja kontinuitet više trenutaka koje um analitički obradi i vrati nam natrag rezultat obrade. Kažemo da se sjećamo, jer razumijemo. Da bismo se sjećali trebamo izaći iz jednog trenutka, odmaknuti se od njega i pogledati ih nekoliko u nizu. Tada imamo sjećanje, kao proces. No, izašavši iz trenutka gubimo sadržaj. Zbog sporosti uma, sjećanje i događaji, svijet koji nas okružuje izgleda kontinuiran, stalno promjenjiv. “Stalna na tom svijetu samo mijena jest.” Kad boravimo u jednom trenutku, bez obzira na razinu svijesti /frekvenciju, ako smo duboko u tom trenutku, zaboravimo na sve ostalo oko nas. No taj trenutak sadrži i kreativnu klicu, osim boraka u "sada" nudi mogućnost stvaranja novog "sada". Omogućava nam da kreiramo novi trenutak pomoću namjere. Proces je tako brz da ga ne opažamo, a i navikli smo na njega, automat radi svoj posao. Dajući mu pažnju stvorili smo novi "sada", stari više ne postoji jer nismo u njemu. No, zbog sporosti uma, ostaju fragmenti sjećanja na prethodne trenutke. Tako da zaključujem da nam, u stvari, sjećanje uopće ne treba. Ali, s druge strane, ako se ne sjećam, kako ću se vratiti natrag?

Budući da smo multidimenzionalna bića u svakom smislu riječi, pretpostavljam da nam u nekim dimenzijama sjećanje ne treba, a u nekima možda treba. Samo treba odrediti pravu dozu.

Ne mogu ne spomenuti misao koja mi se stalno nameće, a proizlazi iz kanaliziranih poruka koje smo čitali na forumima. Ako je čovjek zemaljski bibliotekar, stvoren da bi posjetiteljima biblioteke pomogao čitati knjige, nije li tada naša uloga (bila) ulazak u znanje, s jedne strane, a s druge veza s vanjskim korisnicima naše knjižnice, koji kroz nas mogu čitati? Tada, čini mi se, baš ni ne trebamo ništa prenositi od znanja u svoj um, jer te informacija njemu ni ne trebaju.

Stvarno nam bakćanje u umu izgleda da NETREBA.


Ali izgleda da imamo, materijala za popis kojem nismo prosudili da se nebi javljao. Možda nije do nas taj popis ali ono što nudi popis izgleda kao forma koja želi biti namirena da se nebi javljala.
Smatram da je popis uzrok uma a kažu da održava naš svet.
Ako vidim popis naivno je da smatram da ga mogu prekinuti jer je jak a da bi bio jači od jednog od vrste popisa, moram ga se setiti i razumeti da mu je potrebna protu teža.
Ako sam ga pak nasilno ugušio smatram da je negde u podsvesti i da održava pravac mog življenja.
Meni izgleda da popis nije onda kada vidim slike svojih mogućnosti ali pošteno gledano te slike iako nisu razgovor rečima ipak su težnje za ostvarivanje nečega za sebe.
Ako sam ušao u potpunu tišinu iako je to o.k. ono što čuva moje mogućnosti je popis/program koji je u nekoj tačci.
Sve što shvatam sada je da mi samo treba puno energije da bih se uhvatio u koštac sa zavrzlamama kojima težim i šta činim sa njima.
Popis je inventara auu

U svojoj karijeri (he...) primetio sam negodovanje prema savetima - samo bi ih vozio po glavi.
Saveti bi se pretvorili u demone koji zahtevaju da se najpre voljno prihvate da bi se volja pojavila jer je bila zarobljena nekako.
Momenti pre dobijenog saveta takođe su nagoveštavali neobično upamćivanje nečega što sam video. Neznam dali se to može nazvati sinhronizacijom...mene prema savetu?
Dok savete iz knjiga takođe prate demoni...

Nisam baš jasan, mada hoću reći da se savet može prihvatiti pod odgovarajućim okolnostima.

Uglavnom ljudi očekuju momemtalnu potvrdu razumljenog saveta. Možda je savet deo samopouzdanja pa se podrazumeva kao energija koju dobijamo te je moramo poštovati.

Ako je čovek prepun saveta šta mu preostaje?

Da oslobodi energiju...ali kako ako je video sebe gde negoduje savet a savet mu je ušao u glavu i pravi ršum.
Izgleda da se svakom savetu mora izaći u susret i u potpunosti ga razumeti ili će ga proganjati.

Npr. nekog proganja ideja o nedostacima delova DNA... to je popis + briga ..

Čini se da imaš poteškoća sa savjetima, vidiš ih i tamo gdje ih nema.

Da. Ne mešam slučajno savete sa opisima propagande jer mi se pokazuje da su sve savetovanja na poklanjanju moje pažnje. Bilo koje reči koje sadrže opis ako ih slušamo/čitamo znači da nam je savetovano da tako činimo.
Brljam jer sam razočaran u ljudske mogućnosti.
Zašto se primam na bilo koju priču? Zato što je to valjda ljudski.
Dali proširujem svesnost čitajući knjige o svesnosti ili samo stvaram popis koji vodim kao 'prošireni vidici'.(ha,ha,ha).
Lažna svesnost.
Uopšte ne vidim multidimenzionalne mogućnosti.
Evo kako gledam:
Čovek bez izričite namere nemože funkcinisati. Srce bi mu stalo i svet bi mu se raspao. Umro bi dok kažeš 'smrt'.
Prema ovome svest je slaba strana ljudi jer neumeju da kucaju svoje srce. Kako onda neki se..nja može da poveća svest kad mu srce kuca samo od sebe pa da bilo to gledanje na energetskom nivou. Šta se ima tu spoznaje nešto kad srce neznaš kako kuca.
Nerazumem tko kuca srce?
To ako neko zna taj mora da je lud što to zna.

Ako ih tako doživljavaš onda vjerojatno i jesu, za tebe, no ne nužno i za druge. Ako ti se čini da ti netko nešto nameće, uvijek možeš proći pored toga da se ne zalijepiš. Imaš slobodnu volju i pravo izbora. Eto, ovo jesu savjeti.
Osobno nisam razočarana u ljude jer nemam razloga biti. Poznate su mi činjenice i stanje o svijetu koji me okružuje. Nemam herojske aspiracije na spašavanje svijeta niti očekujem da mene netko od nečega spasi. Prema tome, nemam očekivanja, nikakvih. Jako sam sretna kad Ostvarim kontakt s osobama slične energetske razine (ili frekvencije), ali niti od njih nemam nikakva očekivanja. Zašto? Zato jer svi imamo pravo na pogreške, iz njih učimo. No tuge ima, ne mogu poreći.
Stvari jesu mulidimenzionalne, takva su moja iskustva. No tvoja ili nečija druga ne moraju biti takva.


"To ako neko zna taj mora da je lud što to zna."
Slažem se, jer onaj tko je normalan ne može daleko dogurati.

Nebih smeo protivurečiti.

Iznad svega poštovanje koje ionako delim kao svoj jedinstveni i uobičajen inventar.



Sram me je reći da nešto nemogu. Tu je moj problem. Javlja se popis samo li tako nešto izustim. Čak, ako se desi da se zaboravim ili poremetim kontinuitet gde se očekuje isti zbog životne važnosti, javlja se demon kao projekcija svesna sebe.
Griža savest.
Eto meni svesne projekcije mene!
Bilo bi lako da nemam mučitelje u životu, verujem da se tada nebih bavio duhovnošću jer bi mi tada odgovarao sam đavo.

No ako su multidimenzije zapravo gustine svesti kojim smo obkoravljeni - to mi nije strana tema jer tri kore sa lakoćom mogu da pređem - kopiranje zemlje, stena, biljaka, životinja i ljudi nije nikakav problem.

Verovati bez objašnjenja, frekvencija razumevanja nema podršku i sklona je poslednjoj 'autosave' frekvenciji. Pozicija stanja svesti zavisi od uverenosti i nepristrasnosti. Mnogo zavisi i ušta se veruje.

Ovo i slična mjesta imaju ulogu alternativne akademije, ovo je mjesto učenja i prenošenja znanja. No, za usporedbu s konvencionalinim mjestima prenošenja znanja razlika je u tome što ovdje svi imamo dvostruku ulogu, istovremeno smo učenici i učitelji, sebi i drugima. Mailovi koje pišemo dijelom se obraćamo sebi, a dijelom drugima. Osobno, uvijek proturječim jer tako učim, a vjerojatno i drugi dok objašnjavaju meni, govore i sebi.