extranoize:
Citat:
Koji ne stoji u tami, neće moći vidjeti svjetlo. (gnostika)
Problem bi mogao biti jedino u tome što kad se uz pomoć interakcije s ‘demonima’ uđe u tamu, - teško se izlazi napolje; a ono: “…nisam znala…ja sam mislila…” - kod njih slabo pije vode. Nadalje, bivstvovanje u mraku često je povezano i sa mračnim aktivnostima koje teško da mogu voditi ka nekom prosvjetljenju.
S druge strane, ovaj gnostički koncept je moguće i malo drugačije interpetirati u smislu da se čovjek u stanju u kakvom danas jeste već nalazi u tami, a svjetlo počinje da vidi kad počne da se budi, odnosno, dostigne određeni prag svjesnosti u razvoju svog bića. Međutim, kako vidimo, svaki gnostički koncept moguće je izvitoperiti i intepretirati na 116 načina u skladu s tim kako kome šta odgovara.
tehuti:
Citat:
Netko će poželjeti iskušati i direktni susret sa tamnim predijelima Jastva.
Ova vrsta manipulativnog dejstvovanja u smislu poistovjećivanja ili stavljanja na istu ravan ljudskog bića sa entitetima koji nisu ljudska bića (kroz “isto Jastvo”) je uvijek veoma popularna uglavnom zbog svoje perfidnosti, bez obzira na to što je već odavno otrcana. Vrlo suptilno se protura koncept da se na osnovu osobina koje dijele neke različite vrste, one mogu i poistovjećivati.
Nedavno naletjeh na sličan koncept gdje se sve ljude svrstava pod psihopate, na osnovu nekih zajedničkih karakteristika a to da li je neko ono što se podrazumijeva pod “klasičnim” psihopatom ili nije, zavisi samo od STEPENA ispoljavanja tih osobina. Čudne neke paralele!? A možda i nisu, s obzirom da se radi o manifestaciji OPS svijesti kroz različita “vozila”’ i na različitim nivoima”. Uostalom i kod jednih i kod drugih dominira tzv. entropična svijest kod koje se sva “kreativnost” sastoji u tehnikama namamljivanja žrtvi, njihovoj manipulaciji i crpljenju njihove energije. Dok se normalnog čovjeka kao potencijalnu žrtvu pokušava identificirati s njima, kuriozitet predstavlja to što ovi entiteti (psihopate i demoni) nikada ne pokazuju ni najblaži interes za identificiranje s onim što bi mogli nazvati normalnim ljudskim bićem ili bar da pokušaju da ga oponašaju.
Citat:
Netko će to zanemariti. Mi prizivamo demone na dnevnoj bazi, samo toga nismo svjesni.
Ajde!? Možeš li nam malo pojasniti kako mi to prizivamo demone na dnevnoj bazi?! Ako nešto važi za tebe lično, da li to stvarno mora da važi za sviju?
S druge strane, svjesnim prizivanjem demona (dakle svojom slobodnom voljom) njima se automatski daje dozvola da uđu u interakciju s onim koji ih priziva ali na temelju njihovih pravila angažmana. U prvoj fazi onaj koji ih priziva može imati utisak da on nekog ili nešto kontroliše (faza naduvavanja njegovog ega), međutim, to se brzo pretvara u njegov status – kontrolisanog, bez obzira u kakvoj iluziji on živio ili šta mislio. (Princip: “nema džabe ni kod stare babe”, demonski entiteti koriste do maksimuma.) Tragikomično je to što u većini slučajeva praktikanati-demonolozi nisu u stanju kontrolisati ni same sebe a kamo li nekog drugog!? Dinamika koja se tu obično zbiva, odavno je već opisana ovdje:
http://www.galaksija.com/metafizika/mag ... litika.htm Na neki način, svi entiteti koji su OPS/entropicno polarizovani, opsjednuti su kontrolom drugih, bilo ljudi, demona, ili bar zivotinja; čega god, bitno je samo da se nešto kontroliše a još bolje – posjeduje. Tako, može se reći i da će onaj koji pokušava uspostaviti kontrolu nad demonima, dobiti lekciju kakvu je zaslužio. On brzo biva uvučen u njihovu hijerarhiju, te gubi svoju individualnost i postaje produžena ruka ili “proxy-server” te vrste svijesti. (Princip: “tražili ste – gledajte”!)
Citat:
Onaj tko to radi svjesno tako otklanja strah, a to je samo jedan motiv za praksu demonologije.
Otklanjanje straha kao jedan motiv za praktikovanje demonologije!? Ovdje se već treba upotrijebiti jedna malo žešća metalna gimnastika da bi se ovaj koncept svario. U gnostici je poznato da se strah najbolje liječi a još bolje sprečava uz pomoć razvoja svjesnosti. Što čovjek raspolaže s više istinskog znanja i što je svjesniji, utoliko se manje i boji.
Međutim, činjenica jeste da oni koji su omamljeni, takođe ne osjećaju strah, a s obzirom da je kod praktikovanja demonologije omamljenost skoro zagarantovana, praktikanti stvarno mogu da izgube osjećaj straha. (Kažu da ni zombi-ji ne mogu da osjećaju strah, što me nimalo ne bi čudilo!?)
Uvlačenje u demonologiju kroz koncept “otklanjanja straha” odnosi se isključivo na normalnog čovjeka koji ima svoje strahove (što je normalno) ali nema toliku tendenciju ka kontrolisanju drugih. Isti koncept može lako da se pretvori u ono: “e, ako se bojiš da se upustiš u to, onda si stvarno kukavica (to je samo za hrabre i odvažne)”, što bi podrazumijevalo čistu manipulaciju.
Nadalje, kroz kliničku praksu iz regresivne terapije pokazalo se da se ti entiteti mogu ‘zakačiti’ ne samo za praktikante demonologije, nego i za sve one koje oni smatraju podobnim i prijemčivim, te im uticati na razmišljanje i ponašanje; što je predstavljeno ovdje:
http://www.galaksija.com/metafizika/opsjednutost.htm
Ukratko rečeno, prije nego što se čovjek upusti u takve projekte, prvo mora biti načisto s tim šta hoće, kao i sa mogućim posljedicama koje mogu biti vezane sa svim tim. Ignorantnost u vezi s tim može čovjeka skupo koštati.
Na kraju krajeva, možda ima neke mudrosti i u onoj staroj narodnoj: “ko s đavolom tikve sadi, - o glavu mu se razbijaju”.
Pozdrav