Slažem se, Alf - na našoj interpretaciji leži velik deo odgovornosti, međutim se istovremeno računa na to da se tom nižem umu baca koska koja treba da i njega i ostatak zavrti kao čigru, svidelo se nama ili ne i oni viši delovi se itekako vrte za time. A prestati sa igranjem te igre je moguće samo iznutra. Normalno da ne treba prekinuti interakciju sa spolja, ali na kraju je ono unutra uvek ono što definiše šta ćemo sa time raditi. Što ne ide ako spoljna interakcija programira prijemčive delove na ono što sam opisao, i govori im šta treba da rade, ili kuda treba da se kreću! E, tu jeste neophodno nešto spolja, da bi se to kruženje zaustavilo, makar ideja koju ćemo pokupiti, ako ništa drugo u smislu nečega što baca drugačije svetlo na stvari. To je ok privremeno, ali nikako ne valja kada bilo šta na takav način počne ugrožavati suverenitet čoveka. U tom smislu je taj niži deo uma poput vrata za trojance, a sa drugih aspekata se to odvija direktnom indukcijom
Naravno, to ne znači da treba prekinuti interakciju sa spoljnim svetom ili odbaciti svaku ideju i informaciju koja dolazi spolja - već da ne treba dozvoliti bilo kome da zakucava svoje putokaze na tvojoj stazi, a pogotovo ne da ti određuje cilj!!! A to određivanje cilja je u suštini to o čemu pričam - to definiše usmeravanje naših napora ka nepostojećem, nemogućem, ili cilju u kojem smo full time agent smith. Iscrpljivanje, ili transpersonalizacija.
Lampa, to da smo svi počesto "agent smit" stoji, ali primećujem i nešto drugo u poslednje vreme (na stranu što ko što Alf reče čovek sam sebi može biti agent smit) što ide malo izvan tih standardnih agentura. Taktički plasman sa ciljem zbunjivanja, opet, gde nam neko ili nešto određuje kakvi mi individualno treba da budemo. E to je mega zajeb po meni, jer tačnost tih stvari zavisi samo od ugla percepcije. Ono na šta se zajeb o kojem pričam svodi je ili crpljenje energije kroz pokušaj usklađivanja i dovođenja sebe u za tebe nepostojeća stanja svesti (jer to stanje nije tvoje već njegovo!!!), ili fiksiranje čoveka na jedan ugao percepcije (makar to bio ugao percepcije iz kojeg je vidljivo ovo o uglu percepcije) čije su granice definisane u okviru programiranih varijabli koje stvaraju limit iz podsvesti, samim tim i nevidljivu, neosetnu granicu koja sama sebe brani i održava. Međutim - dok se promeni ugao, menjaju se i "apsolutne istine". Ne mogu a da ne mislim da nešto vrbuje ljude na takav način i kroz njih gura svoj plan, neka vrsta "tata-mata" entiteta. A kako mi se čini, ti "učitelji" u suštini rade za poneke takve. Sada, zašto bih ja kao čovek sa individualnim postojanjem morao da prihvatim modus operandi postojanja i određeni način svog života jer mi je neki prosvetljeni majstor, pa koliko god on provikan bio rekao da tako treba? Ili zato što se iz onog krda koje su pojedinci posprdno zvali "sheeple" krdo oko mene transformisalo u drugačiju vrstu živuljki, ali i dalje u istom toru, samo sa drugim uglom percepcije? To ne znači ići u rat, ili biti stoka prema drugim ljudima, već samo, ako je ikako moguće, ne dozvoliti da nas interakcija sa ljudima učvršćenim u određenom uglu percepcije - koji sa sobom nosi sigurnost, inteligenciju, harizmu, doslednost i "auru istine" - podsvesno programira da jurimo to što oni "znaju, mogu i imaju", ili njihovo stanje kao nešto što treba dostići, pujpuj daleko bilo.
Mislim da većina tih ljudi nije svesna toga, ali takođe mislim da je ljudska podložnost nesvesnom prihvatanju dobro razrađenih programa (slično transpersonalizaciji samo gore, jer to ide iza ličnosti - važi za sferu duhovnosti) nešto na šta su oni "tata-mata" entiteti itekako svesno računali ... Zato: taktički plasman.
Da ne bude neke zabune, dok pišem ove postove u glavnom razjašnjavam ideje samom sebi