Slažem se Grofe! Ja stalno imam osjećaj - gotovo na svim temama da nam odgovori leže pred nogama, a mi ih ne vidimo!

Jedan čudan osjećaj - poput onog kad želiš nešto reći, riječ ti je "na vrhu jezika" a ne možeš je se sjetiti!

Moje je mišljenje da smo svi mi - bez obzira gdje bili - tko bili - u hrpi dreka! Pa da li je bitno šta si u toj hrpi? Svima nam isto smrdi!

Alf

Hm,a moj je trnutni stav da je odgovor u nama a ne izvan nas.

To je ponajviše zbog jezičnih barijera koje postoje između Hrvata i Madžara kojih nema kod Hrvata i Srba,a "ruku na srce",ono što zbližava Srbe i Hrvate nije samo jezik već i:sličan mentalitet,porijeklo,povijest,pa i sudbina.

No,kako je ovo Balkan,a samo se sjetite fraze "neka cvjeta tisuće cvjetova" ,nije čudno što nema jedne,već 7(za sada )država na istom!

Nije uzalud u svjetskim enciklopedijama Balkan sinonim za podjelu,a balkanizirati znači rasparčati jaku cjelinu na puno malih slabih dijelova.

to što je balkan sinonim kao što kažeš za "balkanizaciju" to je novije tumačenje, prije je bio za jednu vrstu barbarstva i ezoterije(krv i med).
ali briga me za što je balkan nekome simbol. uvijek su se tu miješali utjecaji svih svjetskih sila sa domaćim silama.
kao što je rekao jedan moj prijatelj na poslovnom sastanku: vidim ja da ovdje nema nevinih.
nijedna od tih vanjskih sila nije ništa bolja od bilo koje balkanske države.
ali specifično je, to je istina. u zadnjih par stotina godina ovde se lomi dosta toga i nismo nimalo na periferiji europske politike.

Imaš jednu zanimljivu stranicu po tom pitanju

www.duhovnaizgradnja.com

Zbog ovog eseja Zbor lečnika Hrvatske proglasio je Raškovića „nacistom i rasistom”. Ništa bolje nije prošao ni kod muslimana.
Pozivajući se na svoju 35-godišnju lekarsku praksu, koju je obavljao na tromeđi gde živi srpsko, hrvatsko i muslimansko stanovništvo, Rašković je zaključio da se karakterno različito ponašaju pripadnici različitih etničkih grupa.
- Utvrdio sam - kaže on - da većina srpskog stanovništva, koje se leči od šizofrenije, neuroze, prolazne napetosti ili dubokih depresija, a u čiju sam karakterologiju ulazio, ima sve oznake edipalnog karaktera. A to znači da u sebi sadrži umerenu dozu agresivnosti, ali i podložnosti.
Edipalni karakter, po rečima Raškovića, sastavljen je iz dva dela: jedan je veoma odan, i iskazuje potpunu poslušnost autoritetu, odnosno ocu koji vlada zadovoljstvima i koji ima potpunu vlast. Ali, postoji i onaj drugi deo, koji u nekim situacijama tu autoritarnost pretvara u rušilačko stanje bunta kada se, jednostavno, zbrišu svi nosioci vlasti i zadovoljstva.

- Srbi su - kaže Rašković - imali u sebi te autoritarne osobine uz poneku agresivnu i otvorenu crtu. Ediplani karakter je, inače, vrlo otvoren. To nije karakter mraka i osenčenja, to je čist karakter u kome postoje samo dva elementa - sve ili ništa. Ali, osobina ovog karaktera je velika vezanost za majku, pošto je otac prigrabio sva zadovoljstva da bude s majkom i emocionalno s njom gospodari. Tako situacija s majkom predstavlja remetilački faktor u edipalnom karakteru. U psihološkom smislu majka se može identifikovati sa zemljom i sa širom etničkom skupinom.

RAŠKOVIĆ kaže da je za muslimane utvrdio da imaju fiksaciju na rektalnoj fazi, koju u psihološkom smislu odlikuje sakupljačka komponenta karaktera:
- To je karakter sklon da stvara imovinu, da vlada kao gazda, da procenjuje ljude prema imetku i prema onome što su zaradili, zatim po društvenom uspehu i slično. Za ovu fazu karakteristična je komponenta agresivnosti, preciznosti i čistoće, koja se, u krajnjem slučaju, ogleda i u tome što bi, prema muslimanskim zakonima, trebalo da se održava posebna higijena.

Hrvatski karakter, po rečima Raškovića, vezan je za kastraciju, a poreklo kastracionog kompleksa za primarnu hordu u kojoj sva zadovoljstva ima otac. Sinovi su povinovani ocu, ali do trenutka dok ne odluče da ga smaknu - kako bi se oslobodili kastracionog straha i za sebe prigrabili vlast i zadovoljstvo.
- Sam kastracioni karakter je hermetičan - kaže Rašković. - On je, u stvari, pod stalnim uplivom straha da će biti kastriran, da će mu se nešto desiti i da će izgubiti nešto što pripada samo njemu. Kastracioni karakter strahuje da će biti prevaren, nasamaren, podvrgnut nekim procenama koje će za njega biti neprirodne i ugroziti mu dostojanstvo.

Ponekad se, smatra Rašković, kastrati i edipalci vrlo dobro slažu, ali pod uslovom da kastrat prihvati edipalca kao gotovu činjenicu, i da mu se podvrgne. Ali, u situaciji kada kastrativni karakter počne sumnjičavo da gleda edipalca, i da mu pruža otpor kao represivnom karakteru, njihov odnos može postati vrlo neprijatan, pa se sudar karaktera manifestujekao sudar naroda, zapravo kao istorijski sudar njihovih politika.
- Moglo bi se zaključiti, gledano sa stanovišta nekih psiholoških fantazma (priviđenja) da ne postoji samo pravoslavno-katolički i pravoslavno-muslimanski sudari, nego i sudari karaktera triju etničkih grupa. Čak se može reći da su sudari, recimo, edipalnih Srba i kastrativnih Hrvata, dublji nego sudari katolicizma i pravoslavlja.
Kastrat, koji je zaokupljen strahovima od agresivnog edipalca, ispoljava ogromnu mržnju prema edipalcu, tako da poništavanje agresivnih edipalaca ne smatra nečim što nije u redu, niti nečim što dovodi do osećanja krivice.
Upravo tu, po mišljenju Raškovića, treba tražiti razlog, što kod dela hrvatskog naroda nema osećanja krivice za genocid nad Srbima, koji su počinile Pavelićeve ustaše.
Govoreći o sindromu malih karakternih razlika između edipalaca Srba i kastrata Hrvata, Rašković kaže:
- Istraživao sam taj sindrom u porodici. U njoj je stalni sukob koji proizilazi iz malih karakternih razlika supružnika. Brakovi s velikim karakternim razlikama supružnika ređe se raspadaju od onih gde su karakteri supružnika slični. To je zbog straha jednog karaktera da mu sličan karakter može oduzeti ono što mu pripada. To je neka vrsta male paranoidnosti, iste one koja postoji u odnosu srpskog i hrvatskog naroda u Hrvatskoj. Baš zbog banalne razlike u jeziku postoje međusobni strahovi da će jedni drugima „oteti” jezik i proglasiti ga svojim.
- Moj otac je predosetio da njegova karakterologija srpsko-hrvatskog i muslimanskog naroda može naići na kriva i zlonamerna tumačenja - kaže Sanda Rašković-Ivić. - Zato je naglasio da, recimo, kastraciju ne treba shvatati banalno, kao da se Hrvati boje da će im neko otkinuti onaj vrlo dragoceni organ. Kastracija, po njegovom mišljenju ima socijalne posledice. Nju treba shvatiti kao strah da će se pripadnicima ovoga naroda oduzeti ono što je za njih najdragocenije i za čim žude stolećima, a to je samostalna država.
SANDA Rašković-Ivić smatra da isto tako treba gledati i na ono što je njen otac rekao za karakter muslimana:
- Rektalna fiksacija za muslimane, po mišljenju Jovana Raškovića, ne znači da su oni homoseksualci. Naprotiv, moj otac je smatrao da se na osnovu njihovih karakternih osobina može utvrditi da je reč o narodu koji je, u jednom socijalnom smislu, rigidan i tvrd. U svom zaključku on za muslimane kaže da su čuvaran i hermetičan narod koji se rado zatvara u vlastite okvire i sfere.
Da karakter a ne interes ima presudnu ulogu u društvenim odnosima, tu tezu danas zastupaju i neki istaknuti intelektualci na Zapadu.
- Moj otac - kaže Sanda - jeste bio frojdovac, ali je mislio svojom glavom. Frojd je ljudske karakteristike vezivao za pojedine erogene zone koje je otkrio posmatrajući infantilnu seksualnost. Utvrdio je da postoje različite fiksacije, pa je prema njima odredio i vrste karaktera - oralni, rektalni, falusni, edipalni, kastrativni... Utvrđujući karakterne osobine Srba, Hrvata i muslimana, Jovan Rašković nije, kao Frojd, pošao od erogenih zona. On je do svojih zaključaka došao izučavajući duševne bolesti pripadnika ova tri naroda.
Frojd je smatrao da se tri profesije - zato što rade sa emocijama drugih - ne mogu nikad do kraja naučiti. To su: biti dobar roditelj, biti dobar vođa i biti dobar psihoterapeut.
- Za moga oca su rekli da nije imao potrebe da ove profesije uči - kaže Sanda. - On je posedovao autentičnu emociju i dar da prepozna emocije drugih

Pozdrav

Evo jedne knjige od Jovana Cvijića.... na ćirilici je, ako je nađem na latinici, isto ći je staviti ispod...

Jovan Cvijić - Psihičke osobine Slovena


Mada su svi narodi derivati, a tako isto i na Balkanu, ipak nam je jezik isti, smatram da je to vrlo bitno, što bi neko rekao; barem neprijatelja mogu da razumem! Šalim se....

Problem je u niskoj svesti naroda Balkana, a to naravno, dovodi do raznih manipulacija, pogotovu religioznih, gde su tri religije, uspele da zavade i programiraju jedan narod da se međusobno mrzi i kolje... Ima nas koji to vidimo i znamo, a sve je i više onih koji se bude...

Pozdrav

Bio sam u napasti da ovo stavim pod "šale, vicevi".
I još najfrapantnijeg nacionalizma na http://www.ivantic.net/ostale_knjiige.htm.

Nisam ja radio taj popis stanovništva, samo prenosim činjenice. Austrougarska birokratija je bila poznata po preciznosti tako da njihov popis stanovništva bi trebalo staviti u prvi plan dokaza o istorijskim istinama o kojima se raspravlja.
Dela koja sam tamo postavio iznose najtemeljnije činjenice, kao Magnum Crimen, na primer. Tu se detaljno navodi metod pa i tačan datum kada su jezuiti Srbe rimokatolike preimenovali u Hrvate. To su danas svi oni kojima se prezime završava na 'ić' (ima i srpskih prezimena koja se drugačije završavaju).
Ako imaš problem sa činjenicama nemoj mene proglašavati "nacionalistom".

Nije moja razina da ovdje raspravljam na nacionalnoj osnovi (nemoj počinit grešku pa mislit da ne bih mogao). Ja to nisam postavio radi tebe. Ti "spoljašnju istinu prepoznaješ intuitivno jer si ostvario unutarnju", ili kako već bješe.

Bilo bi dobro da prvo pažljivo pročitaš ono što sam tamo okačio pre nego što o tome bilo šta raspravljaš. Jer upravo to je odlika "najfrapantnijeg nacionalizma": da automatski brani ono što već odnekud "zna" na uslovljenoj emocionalnoj osnovi, bez preispitivanja činjenica. Čak i bez upoznavanja sa njima.

Ja se nikada ne raspravljam na nacionalnoj osnovi, samo na činjeničnoj.

Taj tvoj navod o "istinama" nije moj niti bih tako nešto ikada rekao.

Upoznavao sam Sarajevo prije rata, za vrijeme rata i upoznajem ga sad – poslije rata. Sve se promijenilo. Skupljam utiske o ljudima i događajima u Sarajevu (i u okolini, gdje su «onije onamo» - posmatrano iz perspektive «ovijeh ovamo»). Vrijedne su to lekcije.

Teško mi pada izgovaranje riječi sa nacionalim predznakom. A napisati neku od tih riječi, pogotovo sa velikim početnim slovom – to je kao da joj odajem nekakvo dužno poštovanje i priznanje koje ne zaslužuje nikako.

Podijeli, zavadi pa vladaj – i sve je objašnjeno na najkraći način a kroz istoriju se stalno ponavlja. Po meni se može i ovako predstaviti: Problem – Podjela, Reakcija – Zavada i Solucija – Vladanje. I ovdje imamo primjer Problem – Reakcija – Solucija od Davida Icke-a. Uvijek jedna te ista priča. Administrativne granice i sve ostale barijere, barikade - sjeckanja na imaginarne, manje cjeline koje se lakše kontrolišu i međusobno lakše zavade. A mi pristajemo na to. I navikli smo. Ispadne da je navika opasna po život...

Administativne granice država nastalih iz bivše Jugoslavije su svaka za sebe samo još jedan kontejner – tor – kokošinjac. Blejanje i kokodakanje slušam i dalje. Mislim da imam mogućnost da stvorim širu sliku od one vezane za sam naslov ove teme jer se susrećem sa još jednim kontejnerom više.

Svi misle da su u pravu, da su pametniji, ljepši... (dodajte sami šta hoćete) od «onijeh onamo». Izvikujući raznorazne parole neki liječe živce, neki komplekse i frustracije a neki naravno na tome ostvaruju političke poene i profit.
I tako prolaze godine. A blejanje i kokodakanje svih nas na svijetu van kontejnera – torova – kokošinjaca bi bilo puno ljepše. I ne bi bilo više ni blejanje i kokodakanje nego po prvi put (u zvaničnoj istoriji) komunikacija između bića na pravoj razini trećeg denziteta. A nekad u davnoj prošlosti izgleda da smo komunicirali telepatski. Koji pad.

Teleportirajte se u mislima bilo gdje, na nekoliko nasumičnih lokacija u okviru administrativnih – izmišljenih granica neke zemlje i barem na jednoj od tih lokacija će vas nešto (vazduh, voda, vjetar, zemlja, biljke, miris, okus hrane...) podsjetiti na «domovinu». A ljude na tim lokacijama – posmatrajte NJIH a ne njihov spoljašni izgled. Svugdje ste kod kuće.

Domoljublje i osjećaj pripadnosti – ima li uopšte potrebe za ovime i kome je ovo ikad «pomoglo» u životu (sem političarima i klasičnim ratnim profiterima)? Da li se neko treba osjećati bolje kad «sa ponosom» kaže «tralala, ja volim svoju domovinu». Neka se niko ne nađe uvrijeđen ali na ovo moj jedini odgovor je: "Budalo - pa kod kuće si! Sve je ovo tvoja domovina".
Ako proširim sliku, čitav svemir je naša domovina. I svi učimo o svemu u domovini.

Ja vidim čitav svijet kao moju domovinu koju slabo poznajem jer me ograničavaju sa pasošem, vizama i boravišnim dozvolama. Eh, da nije tih nekakvih nezadovoljnih terorista što postavljaju eksplozive nebi ni bilo potrebe za pasošima ni i u budućnosti za čipiranjem sviju.
Pitanje je samo jesmo li mi teroristi ili su teroristi na čelu raznoraznih grupacija, koncerna i institucija?

Ljudi, manite se bilo kakvih podjela među ljudima na nacionalnoj, rasnoj, vjerskoj, sportskoj... (opet - dodajte sami šta hoćete) osnovi jer vas to samo sputava u vašoj Potrazi.

Podjelu na psihopate, org. portale, klonove, XYZ234 i sve ostale nisam uključio u ovo pisanje. Za svoje dobro čuvajte se koliko možete ovakvih entiteta...

Super, prezime mi ne završava na ić. Već sam se prepao da sam Srbin.
Postoji li uopće po tvom mišljenju hrvatski narod?

Danas svakako da postoji, ali postoji i istorija kako je nastao.
A ja nisam od onih koji mogu namerno da budu nesvesni, ni kada je istorija u pitanju.

A što to tebi znači kako je i kada nastala hrvatska nacija? Osim toga pa što da si i u pravu pa imaš gomilu Engleza koji misle da su Kanađani, Australci, Novo Zelanđani i sl. ....

Meni je zapravo zanimljiv jedan drugi pogled, da li je naglašavanje nacije ili patriotizma zapravo protivno globalizmu elita ili je to jedan od načina borbe protiv istih tj. svi mi protiv njih...

Ništa više od drugih nacija, ali nacionalno je za mene samo malo šire od čoporativnog i plemenskog mentaliteta, tako da me ne zanimaju ti primitivni okviri gledanja na ljude, nego veličine i metode manipulacije i laži u kojima živimo.
To je tema ovoga sajta kao i moga.

Dobar primer je knjiga Ivan Beuca: Povijest institucija državne vlasti kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije; Zagreb, 1985
Prvo detaljno iznosi da je zapis Porfirogeneta "O narodima" jedini izvor u kome se spominju Hrvati, primećuje da je taj zapis sumnjiv i kontradiktoran sam sebi jer su podaci koje iznosi protivurečni i nedosledni, da ga verovatno nije ni pisala jedna osoba već je skup zapisa itd. (a to je morao da primeti jer je taj spis dokazan falsifikat) da bi na strani 6 morao da spomene da postoje i drugi izvori iz toga doba, nabraja dva vizantijska, i kaže:
"Zanimljivo je da se čak u bizantskih pisaca početkom XII st. (Skiličin Nastavljač i Zonara) pojavljuje poistovjećivanje Hrvata sa Srbima, iako je već u IX. st. franački kroničar znao za Srbe (Sorbi), pa makar i nesigurno, kada je rekao da se govori da »Sorbi« drže velik dio Dalmacije (misli na antički pojam Dalmacije)."

Dakle, kada drugi govore o Srbima onda su oni "nesigurni" i blesavi jer "poistovećuju Hrvate sa Srbima".

Koliki IQ treba da ima ovakav pisac a koliki njegovi čitaoci? A koliki tek oni koji čitavu svoju istoriju zasnivaju na ovakvim debilnim "argumentima"?

To je žalosno i opasno, jer sve što je zasnovano na lažima može samo da vodi u lošu budućnost. U vašem je interesu da saznate što više o manipulacijama sa kojima ste izloženi jer one truju vaš opstanak.
Lepo se ovde zabavljate teoretiziranjem sa denzitetima, OPS i OPD psihopatama i organskim portalima... pogledajte malo oko sebe, šta vas uče u školama, kako razmišljaju ljudi oko vas.
Imate divnu okolnost da neposredno izučavate jednu od najvećih manipulacija na delu.

Osim toga, ne iznosim ja ovo samo kao svoj stav već prenosim ono što su drugi otkrili. Jedan od najvećih istraživača zavera Jordan Maxwell kaže u svom intervjuu Nexsusu br. 43 i 44 da misli da je Vatikan najveći izvor zla na ovoj planeti. Mozak Vatikana su jezuiti. Jednostavno su učinili sve što je trebalo da potisnu uticaj Vizantije sa Balkana: počeli sa falsifikovanjem Porfirogeneta a završili sa onim što je detaljno opisano u delu Magnum Crimen i dovođenjem NATO-a.

Svi smo mi žrtve njihovih laži i manipulacija.
Problem je samo u tome što vi još uvek uživate u njima kao da su istina.

Ne razumijem Pantelija.
Kao što kaže tekst u mom predhodnom postu "Korijeni europljana su sa Karpata",a U školi su nas učili "Slaveni su došli sa Karpata",tim mi je sve smješnije nekakvo dokazivanje neke nacionalnosti po nekakvom lokacijskom obilježju.A Manipulatori očito to baš koriste.Nekakvu našu emocionalnu vezanost s teritorijem.Ako jest istina što kaže tekst:"Zanimljivo je da se čak u bizantskih pisaca početkom XII st. (Skiličin Nastavljač i Zonara) pojavljuje poistovjećivanje Hrvata sa Srbima, iako je već u IX. st. franački kroničar znao za Srbe (Sorbi), pa makar i nesigurno, kada je rekao da se govori da »Sorbi« drže velik dio Dalmacije (misli na antički pojam Dalmacije)."
,a jest istina,naši fizički korijeni su isti,a manipulatori su nas uvjerili da smo sasvim neke druge vrste životinja,od koje je jedna uvijek lovina, a druga lovac.
Uspjelo im je i još uvijek uspijeva nahuškati brata na brata zamagljivanjem veza među nama,naglašavanjem bilo kakvih razlika.
Evo,moram priznati da nisam naišao još na ni jednu nacionalistički opredjeljenu knjigu koja bi tražila poveznice s drugim nacijama,Poveznice su u svim takvim knjigama u nekom negativnom kontekstu,a mislim da je to uvijek iz razloga što su ti povjesničari subjektivni,što takve tekstove čini bez ikakve vrijednosti.Tj. neiskusan čitatelj neče vidjeti poveznice,već će ga zavarati tone i tone podataka kako je nacija kojoj pripada starija,jača ili možda čak i slabija i mlađa što bi opet moglo njemu pokrenuti neku emocionalnu reakciju za "osvetom" ili pobjedom.
Dal ima smisla bilo kakva knjiga/informacija koja me pokušava uvjeriti tko sam ja ili je svaka od njih manipulativna?

U istoj knjizi se kaže da niko pre toga nije razlikovao Slovene, nazivani su Sclavi ili Sclavorum. Hrvati se javljaju zajedno i isključivo sa težnjom proširenja katoličkog uticaja na Balkanu. Kulminacija te težnje je u 20-tom veku preimenovanjem svih katolika u Hrvate.

Ako već tako vredno razotkrivate zavere oko Novog Svetskog Poretka i Iluminata, umesto da gledate tamo negde u njihove chemtrails-ove, spustite pogled oko sebe i na sebe, i videti ćete da ste u njihovim raljama do jaja.
Dokle god se opirete onome što piše u Magnum Crimenu, na primer, vi uživate u njihovim manipulacijama i prihvatate ih - ma koliko mudrovali oko OPD denziteta.