Na osnovu dosadašnje dinamike razvoja “Projekta COVID-19”, može se vidjeti da se u prvoj fazi ćutalo i ništa ne poduzimalo sve dok se agens nije dovoljno proširio po svijetu, dok se u drugoj fazi prešlo na - širenje panike.
Čovjek koji živi u stanju stresa, straha ili panike, postaje više podložan za razne bolesti jer mu je imuni sistem oslabljen.
Moramo imati na umu mogućnost da svjetska patokratija zna šta radi?! Agens kojeg su pustili u opticaj je dovoljno infektivan i letalan da bi poslužio kao sredstvo za stvaranje haosa a manje je opasan od svih mijera koje će biti poduzimane s ciljem obezbjeđivanja naše “sigurnosti” i “dobrostanja”, uključujući i vakcinaciju, koja će vjerovatno biti prisilna ili obavezna.
Ukoliko posmatramo sve ovo s metafizičke platforme (npr. uzimajući u obzir ono što je predočeno kroz članke iz serije “
gnostički karavan”), trebamo se podsjetiti na koncept da ovim svijetom odavno upravljaju tzv. “živi mrtvaci” koji su dovoljno “živahni” i inteligentni da nam se predstavljaju kao neka normalna ljudska bića a mnogi od njih i kao neki “autoriteti” ili “vođe”. Mi smo programirani da sve njihove psihopatološke aktivnosti sasvim uredno racionalizujemo, bilo da se radi o pokretanjima ratova, proizvodnji bioloških, hemijskih i drugih oružja koja će da služe za - ubijanje ljudskih bića; ili stvaranju i održavanju ovakvog jednog sistema života u ovoj realnosti koji je u funkciji manipulacije ljudskih bića i njihovog iskorištavanja. Mi se rađamo i umiremo, nesvjesni svega toga. Čak nismo u stanju ni razumijeti ono što je Gurđijev govorio na predavanjima prije 100 godina u smislu da – “kad bi znali koliko živih mrtvaca upravlja našim životima, razbježali bi se s užasom na sve strane”.
Zašto, nismo u stanju razumjeti ništa bitno, niti poduzimati nešto svjesno i efikasno?
Zato, što poistovijećeni s našim programiranim ličnostima, ni mi se mnogo ne razlikujemo od živih mrtvaca.
Na nivou naših ličnosti i intelekta kojim one raspolažu, mi nemamo nikakvih šansi da se odupremo tim entitetima.
Živim mrtvacima koji nama upravljaju, jedino što se može suprostaviti, to je - ljudsko biće; koje još uvijek postoji u mnogima od nas.
Svako ovdje ima fizičko tijelo i intelekt ali nema svako – ljudsko biće.
Ljudsko biće se ne plaši, samo ličnosti se plaše, pa tako, samo ličnosti mogu i da paniče. Dakle, strah nam je najbolji pokazatelj koliko smo razdvojeni od svog ljudskog bića. Više straha, manje bića i obratno.
Ljudsko biće percipira samo sadašnjost i u sadašnjosti svjesno dejstvuje na osnovu jednog razumijevanja, dok su ličnosti stalno razapete između prošlosti i zamišljene budućnosti (koje ne postoje) i obično se nalaze u reaktivnom modalitetu u odnosu na vanjske podražaje, što se sve svodi na jednu - mehaniku.
I na kraju krajeva, pošto prema istočnoj gnostici, ništa nije pozitivno ili negativno samo po sebi, ovaj “Projekat COVID-19”, bez obzira na to što je on dizajniran za uspostavljanje uslova za uvođenje Novog svjetskog poretka, odnosno, krajnje porobljavanje ljudskog bića, može takođe poslužiti i kao jedna odlična prilika za – buđenje ljudskog bića.
...