Imamo ozonator već par godina od aquafuture ja mislim. Platili smo ga nekih 5000 kn. Bio je jednom na popravku jer nam je crko uslijed strujnog udara u kući.
Mogu reći da smo preeeezadovoljni njime. Sve što o njemu pričaju, da izvlači pesticide i ostale loše stvari iz namirnica je istina. Ozon ima kemijsku formulu O3, i kao takav može na sebe vezati slobodne radikale i oksidirati ih (koliko sam ja shvattila). U namirnicama, poput voća, povrća i mesa, ostaju ti radikali nakon primjene raznih kemikalija i hormona kod životinja, antibiotika... Ozon inače nastaje usljed nevremena, možete ga osjetiti nakon kiše, možete ga osjetiti kod fotokopirnih strojeva, a ja sam ga namirisala da nastaje kada sam dodirivala onu kuglu u kojoj sijevaju munje
koju smo kupili negdje u trgovini kao ukras. Kada jednom osjetite što je ozon, nakon toga ćete ga uvijek dobro detektirati.
Moja osobna iskustva... kao što rekoh prezadovoljni smo njime. Neki ljudi još uvijek misle da je to neki pogani mit ili sl., ali to je samo kemija. Kada sam prvi put probala ozoniranu vodu nije mi prijala zbog jakog okusa po ozonu, pošto sam ju pila odmah čim se ozonirala. Ako pustite da voda odstoji nekih 15 minuta, kisik ishlapi i dobijete finu čistu vodu ugodna okusa. Ja ju obično pijem takvu iako sam se navikla i na ozonski okus. Druga stvar je što nakon što sam počela konzumirati ozoniranu vodu, više nisam mogla popiti ni gutljaj obične vode iz pipe. Bila mi je odvratna. Točno osjetiš sami klor jer se odvikneš od tog okusa. I dan danas ne mogu podnijeti vodu iz slavine zbog tog klora. Voda koja je ozonirana meni ima nekako neutralan okus, bez mirisa, voda je nekako mekana za jezik i ne reže po ustima, a kada gledaš površinu vode imaš osjećaj kao da gledaš kristalno čistu vodu! OVo me totalno zapanjuje jer kada sam jednom ozonirala neke bočice od orangine u jednom škafiću, svjetlost izvana je bacala odbljesak na vodi, a voda je djelovala totalno mekano poput kristala bistra.
Nadalje, kada ozoniram povrće ili voće, ono definitivno ima drukčiji okus (za meso neznam jer sam vegetarijanac). Duže se održi u hladnjaku ili vani, bude čisto kao suza, a pogotovo zelena salata se sva našešuri kao da je tek ubrana
. Primijetila sam da se ona odvratna netopiva pjena stvara samo kod ozoniranja mesa. Kada se ozonira meso koje ulg nije domaće, na površini vode stvori se pjena koju ne možete otopiti (kao npr kad kuhate krumpir, pa imate pjenu, koja nestane kada promutite kuhačom) i ne nestaje miješanjem. Pjenu kada izvadite van možete namotati oko kašike i čak zapaliti, i onda dobijete plastiku! Sa povrćem i voćem mi se to znalo događati jedino sa jagodama, ali ne tako intenzivno, a jednom mi se baš zapjenilo sa nekim borovnicama i to samo jednom!
Jednom sam radi fore ozonirala komad parizera, onog najjeftinijeg.
Ono što je izašlo van imalo je miris poput ljepila za knjige!
Kada se ozonira litra vode, stavi se na 10 minuta; kod ozoniranja prostora ostavi se pola sata.
Oni koji ga prodaju kaže da se slobodno može ozonirati u kući, ali ja to ne preporučam, pošto ozon također može biti otrovan! Mi ga uvijek koristimo ili na terasi ili kraj otvorenog prozora! Ako se ozonira soba ili neki takav veći prostor, potrebno je nakon toga dobro izračiti prostoriju da se ne biste otrovali! Naravno u malim količinama nije štetan već koristan.
Znači - ubija sve moguće bakterije i viruse, čisti namirnice od kojekakvih gadosti itd.
Nisam sigurna koja je ovo marka, znam da je jedan od najskupljih na tržištu. Kolegica je kupila također ozonator, ali neki jeftiniji upola, i njezina ozonirna voda nema ovakav okus kao od našeg ozonatora. Očito tu vrijedi ona stara "koliko para - toliko muzike". Ovaj naš se može priključiti i na slavinu da vam voda direktno protječe kroz njega.
Btw. mama i ja smo radile experiment sa zalijevanjem cvijeća tek ozoniranom vodom. Božićnu zvijezdu, koja nam ugine u rekordnom brzom roku kad god ju kupimo, ove godine kad smo ju donijeli u kuću i kad su joj listovi klonuli, zalili smo ju ozoniranom vodom. Listovi su joj se u roku par sati podignuli prema gore!
Drugi slučaj - pšenica! Posadila moja mama pšenicu za božić u tanjurić sa zemljom, i zalila vodom. Dva dana nakon toga ozonirala je drugu pšenicu, posadila ju isto kao prvu i zalila ozoniranom vodom. Ta druga pšenica je u dva dana ruknula i narasla duplo bolja i veća od ove prethodne! Ja i mama smo, naravno, bile ponosne na naš ozonator!
Naravno, i dalje si postavljamo pitanja da li je to što izlazi iz mesa stvarno nešto "fuj", ili je to možda neki kolagen ili neki drugi redovni sastojak mesa....? Ja se iskreno u dubini sebe nadam da je to ipak ono "fuj".
Preporučam ga svakome!